Jedno preliminarno pitanje, prije no što ova dva teksta spojimo u jedan povod za diskusiju: ako je "jedna mala skijaška brvnara. U tlocrtu mjeri ona 6 na prema 7 metara. Oniži krov pokriva tri prostorije: kuhinju, uređenu za prebivanje, spavaonicu i jedan studijski sobičak.", gdje je tu toalet? "Kada u dubokoj zimskoj noći divlja mećava svojim udarima bjesni oko brvnare i sve zastire i prekriva, tada je pravo vrijeme za filozofiju.", veli Heidegger. Cool, ali kaj ako divlja mećava potraje? Kako se filozof umiva? Kupa li se katkad, ako se već ne kupa, kao Nietzsche, tri puta tjedno, na katu? Ili čeka da kijamet jenja, pa izađe na razvidnu čistinu (Lichtung) da se malo podapere? Je li filozof zbog ovakvih strogih uvjeta rada tjeskoban ili ga oni, ti uvjeti, brinu?
26.08.2008. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heidegger je hteo da u Berlinu sagradi neshto nalik filozofskom manastiru, neshto nalik todtnaubergskom azilu (Todtnauberg je H-ova gora); nije zeleo da napusti ponovno nadjeno mesto (Ortschaft) svojeg mishljenja, pa je kanio presaditi ga. Prvi poziv je odbio jer je tamo bezdneno ( bodenlos - lisheno tla); u Berlinu je trebalo da postane dekan akademije, koja nije trebalo da bude ni akademija, ni klub istaknutih, ni visoka politichka shkola (po njegovom mishljenju- koje je redovno u okviru detaljnih predloga slao u Berlin), vec jedna obrazovna zivotna zajednica (erzieherische Lebensgemeinschaft) ; opisuje je kao Red (Orden) sto stoji u jednom duhu (Geist) i i ostvaruje predanje (Überlieferung), koje i po zavrshteku studija ostaje obavezujuce. Berlin (Ministerium für Wissenschaft und erziehung) planirao je, na svojo strani, jednu vrstu politichke shkole za usavrshavanje, kroz koju bi trebalo da prodju svi nadolazeci nauchnici, jednoga dana eventualno ordinariji: cilj je je bio naravno ideoloshko usmeravanje po narodnim nazorima (völkische weltanschauung). Dodeljivanje Venia legendi zgrabljeno je ovime u ruke svemocne, i u to vreme cvetajuce, partije ( i u srcu Heidi ona je , u to vreme, josh uvek cvetala). Na ovaj nachin nameravalo se je popraviti od strane partije ustanovljeno rdjavo stanje, u kojem se ovladano ljudstvo nauchnika dobro prilagodjava, ali ipak ne poseduje skoro nikakve korisne nacinalsocijalstichke elemente. u roku od deset godina ovako se moglo napraviti "politichki-nazorno besprekoran" (weltanschauulich einwandfrei) nauchni prirashtaj. neizrecheno dejstvo atmosfere, bilo bi ono odluchujuce u H-ovom filozofskom manastiru. zbog toga bi profesori morali pre svega da deluju kroz ono shta i ko jesu, a ne kroz to shta i ochemu 'govore' . Uchitelji i uchenici sto upraznjavaju zajednichki zivot u dnevnom rasporedu prirodnih (s)mena izmedju nauchnog rada, opushtanja, pribiranja, borilachkih igara, fizichkog rada, marshiranja, sporta i pirova. sve u svemu, H nije cicijashio idejama za razradu ove institucije. zavrshno je srochio i osnovnu misao za ovaj nauchni samostan, u kojoj se toplo preporuchuje: "Ako se, i inache mocni 'amerikanizam' u danashnjem nauchnom pogonu, mora prevazici i u buduce izbegavati, onda novom uredjenju nauke treba dati priliku da raste iz svoje unutarnje nuznosti. do sada se to nikada nije zbilo, a i nece drugachije, osim odredjenim uticajem pojedinih lichnosti." zbog intriga i kabala u pozadini ne dolazi do Akademije u H-ovom smislu. Rosenbergov ured i Ministarstvo bivaju upozoreni od strane drugih partijskih organa. u odluchujucoj proceni iz ministarstva Heidegger je opisan kao najveci razbarushenko, smetenjak (Wirrkopf) i svojeglavac medju celim nastavnim telom: pa zar takav da bude proizveden u vrhovnog vaSPITACHa akademskog narashtaja, chije je, takodje svojeglavo koliko i nejasno, shizoformno, a pokatkad i shizofreno mishljenje ochigledno. u Marburgu su vec jasno mogli da posmatraju, kako kazu, poguban njegov vaspitni uticaj. Ministarstvo je , dodushe, odbilo ovu struchnu procenu, ali je bila vishe zainteresovana za Welanschauungsfunktionära. Heidi na sopstvenu srecu ostaje u Todtnaumbergu; medjutim, i dalje ostaje uporaban za ideoloshki aparat rezima.
o svemu ovome naci poblize kod Rüdigera Safranskog, u knjizi koju je Mario vec pomenuo.
26.08.2008. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kasnije je Heidegger ipak nashao primenu idejama koje je razradjivao akademije radi: organizovao je za prijatelje i studente marsheve, logorovanja, pribiranja pokraj vatre... Todtnaumberg bio je njegova Sparta, u koju se savrsheno uklapa nedostatak toaleta, koji mekuschima bode ochi (ahahaah). a Nietzscheove kupke su bile verovatno preporuka doktora, kojem je Wagner isnogood pisao o onaniji kao uzroku oboljenja (radilo se pre svega o ochinjem vidu) - premudar je bio taj jevtini egzibicionist.
26.08.2008. (21:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kasnije ću opširno, sada samo bitno: nisi ruzumio Heideggera, ić! S jedne strane čistina, s druge - nužni gustiš! Ta, kad je riječ o modalim: mogućnosti, nužnosti i zbiljnosti, po kojima svako biće jest, nužno je za zapitati se: Kako se filozof nosio s Velikom Nuždom (ananke)? Čistina, s jedne strane, zbilja je njegova neposrednog motrenja bića kao bića u njegovoj neskrovitosti (aletheia), dok je gustiš, s drugge strane spektra, Carstvo Nužnosti, dakako s godinama spoznate, pa odatle i - slobode! Između toga ono je moguće: kad je mećava, nužda nije moguća, kad utihne, ne samo da je moguće, nego je i nužno pronaći kakav gustiš da bi se s-nuždilo. Molim da se kategorija "gustiša" od sada sankcionira kao hedeggerijanski hermeneutički pojam kat egzohen.
26.08.2008. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije svakome dato da se okupa u mnoshtvu: uzivati u rulji prava je umetnost; i bekrijati zivotnu snagu o troshku ljudskog roda mozze samo onaj kome je neka vila udahnula josh u kolevci sklonost ka prerushavanju i obrazini, mrznju prema mestu boravka i strast prema putovanju. Mnoshtvo, samoca: izrazi jednaki i zamenljivi za delotvornog i plodnog pesnika. ko ne ume da naseli svoju samocu, ne ume ni da se osami u nekoj uzurbanoj rulji...
Ch. Baudelaire mnogo pre i lepshe od Heideggera prouchava ljudsku sudbu rashcovechenja.
bash me zanima na osnovu chega zakljuchujesh da nisam Heidia ni inch shvatio. secash se onog: "Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken." (Ono najupitnije, u nashem upitnom vremenu, to je da mi josh uvek ne razmishljamo)
nuzda (i mala i velik, bez razlike) je ono shto izravno potvrdjuje ljudsko bice kao takvo, otkrivajuci u potpunosti minuli rad- to, a?
26.08.2008. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma zajebavam druže, vidiš da pričam o gustišu vs. Lichtung, kako me možeš ozbiljno shvatiti! Imam danas toliko posla da se ne stignem pozabaviti ovim tekstovima - koje nam je tako dobrostivo ustupio Mario Kopić, i to kao do Vaseljene neobjavljene u hrvatskoj javnosti! - iako me silno vabe, pa se samo šalim i provociram. Drago mi je, naravno, da te tekstovi motiviraju na komentar. Ono što nisi razumio moja je sarkastična igra oprekom šikara (kao ono nužno gluhog dodira Filozofa s Prirodom) - čistina, o kojoj smo pisali kad smo obrađivali Ivanu Brlić Mažuranić, pa je za naše potrebe možemo svati, vjerojatno i smislenije, krčevina. Fascinantno je to s koliko lakoće jedan od nosivih pojmova Heideggerove filozofije ovdje pronalazi svoj komplement: duhovno i tvarno prožimaju se u dijalektici šikare i krčevine. Ako misliš da je to irelevantna problematika, moram te upozoriti da je jedan drugi egzistencijalist, onaj romaneskni, Kundera, napisao sjajan pasus u tome kako je oduvijek pretpostavlja pišanje u prirodi mok/trenju u uvjetima civiliziranih naprava, jer je putem zlatnog pramička bio na poseban način povezan s Prirodom. Mislim da to pogađa srž naše teme: (komunistički) humanizam kao dovršeni naturalizam zapravi je podtekst ove raspre: "Taj komunizam kao dovršni naturalizam = humanizam, kao dovršni humanizam = naturalizam, on je istinsko rješenje sukoba izmedju čovjeka i prirode, izmedju čovjeka i čovjeka, istinsko rešenje borbe izmedju egzistencije i suštine, izmedju opredmećivanja i samootpredmećivanja, izmedju slobode i nužnosti, izmedju individuma i roda. On je rešenje zagonetka historije i zna da je on to rešenje."( Privatno vlasništvo i komunizam) "Dakle, društvo je dovršeno suštinsko jedinstvo čovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuće prirode, provedeni naturalizam čovjeka i provedeni humanizam prirode." (ibid.) Ha, ha, ha, odličan je Marks! Kakav teolog! Uskrsnuće prirode. Samo nas još Bog može spasiti. (Hajdi)
26.08.2008. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad sam ja bio u JNA veliki problem su bilestaklene boce koje bi Šiptari ostavljali pokraj čučavaca u koje bi te boce tu i tamo upadale i onda bi to bio totalni cirkus, sa sajlama i rastavljanjem cijevi... elem, ta se navika smatrala prljavom... mislim, prati govna čistim rukama vodom, trljati usrani šupak iznad čučavca... bože sačuvaj... a tako lako je to govno otrati komadom papira, a njegove ostatke razmazati do tako tankog sloja da on više ne ostavlja traga na papiru ili bar na rublju... bez izravnog dodoira ruka-govno... za razliku od Šiptara koji su poslije sranja i pranja morali još i ruke oprati nakon što su oprali šupak. nego... kako su kršćani i drugi nemuhamedanci održavali analnu higijenu prije pojave šest-slojnog Zewa toalet papira koji miriše na marelicu i kako li je funkcioniralo manipuliranje tjelesnim izlučevinama u Versaju (ne znam kako se pravilno piše... Versailessu) koji nema niti jedan WC (Water Closet). Hajdeger je bio nacist i trebalo ga je strijeljati, baš kao i Karajana, Konrada Lorenza, Leni Riefenstahl i onoga što je bio tutor našem pokojnom akademiku Ivanu... ne mogu se sjetiti... WerneraHeisenberga koji je otvoreno nagovarao Niela Bohra da naprave atomsku bombu za Hitlera... ima ono famozno nikad do detalja objavljeno pismo od Bohra kad je naletio na sugestije Heisenberga da je pokušavao opstrirati Hitlerov nuklearni program... sve strijeljati bez obzira na postignuća jer '33. godina i potpuna jasnoća rasnih zakona su nešto što niti jedan savijestan čovjek nije smio podržati. Strijeljao bi i onog što je preletio Atlantik i onog kralja što se oženio za Američku građanku i zbog ljubavi odustao od prijestolja... strijeljao bi i onog iz HSP-a, onog debelog... Anto... opet ne znam, bože sačuvaj, što mi je... Đapića! I njega, ali ne zbog Hitlera nego čisto iz radoznalosti kako to izgleda kad se strijelja strašno debeo čovjek pošto nekako uvijek strijeljaju mršave... ima ona jedna fotografija 'SS shooting Ukrainian Jew'... tako je možete naći na Google slikama... kad mršavi Židov kleći iznad jame pune leševa dok mu u glavu cilja Einzatz SS-ovac koji ima naočale... Židov očigledno po naredbi gleda u objektiv, ali najstrašniji detalj je KAPUT koji drži prebačen preko ruke, kao da čeka u redu u banci... jeli vam sad možda malo jasnije zašto pooka ima nultu toleranciju prema svemu što je prešutno prihvatilo rasne zakone pa makar Karajan bio samo prodana duša koja je stvarno znala dati energiju koju je Beethoven ukodirao u svoje zapise vječnog sjaja slobode kao opcije nepristajanja na poraz... zadnje su mu riječi bile 'Aplauz, prijatelji... komedija je gotova...' Ne zna se je li mislio na svoj život, zajebantski ironičan do kraja ili na posljednje pomazanje koje su mu silom priredili bližnji jer osobno nije podnosio popove. Btw, dok se pooka rađao, svirao je Beethoven jer je tako htjela pookina pokojna mama koja se sjećala kako je žuljala partizanska radio stanica dok je u kolicima prolazila kroz četničku kontrolnu točku negdje u Boki kotorskoj, ne daleko od mjesta na kojem je pookinog djeda ubila njemačka podmorska mina 1944. godine. bio je Slovenac i zvao se isto kao i pooka. zato pooka ne voli nestrijeljanog Hajdegera.
28.08.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jedno preliminarno pitanje, prije no što ova dva teksta spojimo u jedan povod za diskusiju: ako je "jedna mala skijaška brvnara. U tlocrtu mjeri ona 6 na prema 7 metara. Oniži krov pokriva tri prostorije: kuhinju, uređenu za prebivanje, spavaonicu i jedan studijski sobičak.", gdje je tu toalet?
"Kada u dubokoj zimskoj noći divlja mećava svojim udarima bjesni oko brvnare i sve zastire i prekriva, tada je pravo vrijeme za filozofiju.", veli Heidegger.
Cool, ali kaj ako divlja mećava potraje? Kako se filozof umiva? Kupa li se katkad, ako se već ne kupa, kao Nietzsche, tri puta tjedno, na katu?
Ili čeka da kijamet jenja, pa izađe na razvidnu čistinu (Lichtung) da se malo podapere?
Je li filozof zbog ovakvih strogih uvjeta rada tjeskoban ili ga oni, ti uvjeti, brinu?
26.08.2008. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hemicar
meni se cini da je baba ubivena!
26.08.2008. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
usudit ću se izvest briljantan zaključak da je čovjek naprosto koristio - tutu.
26.08.2008. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Heidegger je hteo da u Berlinu sagradi neshto nalik filozofskom manastiru, neshto nalik todtnaubergskom azilu (Todtnauberg je H-ova gora); nije zeleo da napusti ponovno nadjeno mesto (Ortschaft) svojeg mishljenja, pa je kanio presaditi ga. Prvi poziv je odbio jer je tamo bezdneno ( bodenlos - lisheno tla); u Berlinu je trebalo da postane dekan akademije, koja nije trebalo da bude ni akademija, ni klub istaknutih, ni visoka politichka shkola (po njegovom mishljenju- koje je redovno u okviru detaljnih predloga slao u Berlin), vec jedna obrazovna zivotna zajednica (erzieherische Lebensgemeinschaft) ; opisuje je kao Red (Orden) sto stoji u jednom duhu (Geist) i i ostvaruje predanje (Überlieferung), koje i po zavrshteku studija ostaje obavezujuce. Berlin (Ministerium für Wissenschaft und erziehung) planirao je, na svojo strani, jednu vrstu politichke shkole za usavrshavanje, kroz koju bi trebalo da prodju svi nadolazeci nauchnici, jednoga dana eventualno ordinariji: cilj je je bio naravno ideoloshko usmeravanje po narodnim nazorima (völkische weltanschauung). Dodeljivanje Venia legendi zgrabljeno je ovime u ruke svemocne, i u to vreme cvetajuce, partije ( i u srcu Heidi ona je , u to vreme, josh uvek cvetala). Na ovaj nachin nameravalo se je popraviti od strane partije ustanovljeno rdjavo stanje, u kojem se ovladano ljudstvo nauchnika dobro prilagodjava, ali ipak ne poseduje skoro nikakve korisne nacinalsocijalstichke elemente. u roku od deset godina ovako se moglo napraviti "politichki-nazorno besprekoran" (weltanschauulich einwandfrei) nauchni prirashtaj.
neizrecheno dejstvo atmosfere, bilo bi ono odluchujuce u H-ovom filozofskom manastiru. zbog toga bi profesori morali pre svega da deluju kroz ono shta i ko jesu, a ne kroz to shta i ochemu 'govore' . Uchitelji i uchenici sto upraznjavaju zajednichki zivot u dnevnom rasporedu prirodnih (s)mena izmedju nauchnog rada, opushtanja, pribiranja, borilachkih igara, fizichkog rada, marshiranja, sporta i pirova.
sve u svemu, H nije cicijashio idejama za razradu ove institucije. zavrshno je srochio i osnovnu misao za ovaj nauchni samostan, u kojoj se toplo preporuchuje:
"Ako se, i inache mocni 'amerikanizam' u danashnjem nauchnom pogonu, mora prevazici i u buduce izbegavati, onda novom uredjenju nauke treba dati priliku da raste iz svoje unutarnje nuznosti. do sada se to nikada nije zbilo, a i nece drugachije, osim odredjenim uticajem pojedinih lichnosti."
zbog intriga i kabala u pozadini ne dolazi do Akademije u H-ovom smislu. Rosenbergov ured i Ministarstvo bivaju upozoreni od strane drugih partijskih organa. u odluchujucoj proceni iz ministarstva Heidegger je opisan kao najveci razbarushenko, smetenjak (Wirrkopf) i svojeglavac medju celim nastavnim telom: pa zar takav da bude proizveden u vrhovnog vaSPITACHa akademskog narashtaja, chije je, takodje svojeglavo koliko i nejasno, shizoformno, a pokatkad i shizofreno mishljenje ochigledno. u Marburgu su vec jasno mogli da posmatraju, kako kazu, poguban njegov vaspitni uticaj.
Ministarstvo je , dodushe, odbilo ovu struchnu procenu, ali je bila vishe zainteresovana za Welanschauungsfunktionära. Heidi na sopstvenu srecu ostaje u Todtnaumbergu; medjutim, i dalje ostaje uporaban za ideoloshki aparat rezima.
o svemu ovome naci poblize kod Rüdigera Safranskog, u knjizi koju je Mario vec pomenuo.
26.08.2008. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
kasnije je Heidegger ipak nashao primenu idejama koje je razradjivao akademije radi: organizovao je za prijatelje i studente marsheve, logorovanja, pribiranja pokraj vatre... Todtnaumberg bio je njegova Sparta, u koju se savrsheno uklapa nedostatak toaleta, koji mekuschima bode ochi (ahahaah).
a Nietzscheove kupke su bile verovatno preporuka doktora, kojem je Wagner isnogood pisao o onaniji kao uzroku oboljenja (radilo se pre svega o ochinjem vidu) - premudar je bio taj jevtini egzibicionist.
26.08.2008. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Kasnije ću opširno, sada samo bitno: nisi ruzumio Heideggera, ić!
S jedne strane čistina, s druge - nužni gustiš! Ta, kad je riječ o modalim: mogućnosti, nužnosti i zbiljnosti, po kojima svako biće jest, nužno je za zapitati se: Kako se filozof nosio s Velikom Nuždom (ananke)?
Čistina, s jedne strane, zbilja je njegova neposrednog motrenja bića kao bića u njegovoj neskrovitosti (aletheia), dok je gustiš, s drugge strane spektra, Carstvo Nužnosti, dakako s godinama spoznate, pa odatle i - slobode!
Između toga ono je moguće: kad je mećava, nužda nije moguća, kad utihne, ne samo da je moguće, nego je i nužno pronaći kakav gustiš da bi se s-nuždilo.
Molim da se kategorija "gustiša" od sada sankcionira kao hedeggerijanski hermeneutički pojam kat egzohen.
26.08.2008. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Rulje
Nije svakome dato da se okupa u mnoshtvu: uzivati u rulji prava je umetnost; i bekrijati zivotnu snagu o troshku ljudskog roda mozze samo onaj kome je neka vila udahnula josh u kolevci sklonost ka prerushavanju i obrazini, mrznju prema mestu boravka i strast prema putovanju.
Mnoshtvo, samoca: izrazi jednaki i zamenljivi za delotvornog i plodnog pesnika. ko ne ume da naseli svoju samocu, ne ume ni da se osami u nekoj uzurbanoj rulji...
Ch. Baudelaire mnogo pre i lepshe od Heideggera prouchava ljudsku sudbu rashcovechenja.
bash me zanima na osnovu chega zakljuchujesh da nisam Heidia ni inch shvatio.
secash se onog: "Das Bedenklichste in unserer bedenklichen Zeit ist, daß wir noch nicht denken." (Ono najupitnije, u nashem upitnom vremenu, to je da mi josh uvek ne razmishljamo)
nuzda (i mala i velik, bez razlike) je ono shto izravno potvrdjuje ljudsko bice kao takvo, otkrivajuci u potpunosti minuli rad- to, a?
26.08.2008. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ma zajebavam druže, vidiš da pričam o gustišu vs. Lichtung, kako me možeš ozbiljno shvatiti!
Imam danas toliko posla da se ne stignem pozabaviti ovim tekstovima - koje nam je tako dobrostivo ustupio Mario Kopić, i to kao do Vaseljene neobjavljene u hrvatskoj javnosti! - iako me silno vabe, pa se samo šalim i provociram.
Drago mi je, naravno, da te tekstovi motiviraju na komentar.
Ono što nisi razumio moja je sarkastična igra oprekom šikara (kao ono nužno gluhog dodira Filozofa s Prirodom) - čistina, o kojoj smo pisali kad smo obrađivali Ivanu Brlić Mažuranić, pa je za naše potrebe možemo svati, vjerojatno i smislenije, krčevina.
Fascinantno je to s koliko lakoće jedan od nosivih pojmova Heideggerove filozofije ovdje pronalazi svoj komplement: duhovno i tvarno prožimaju se u dijalektici šikare i krčevine.
Ako misliš da je to irelevantna problematika, moram te upozoriti da je jedan drugi egzistencijalist, onaj romaneskni, Kundera, napisao sjajan pasus u tome kako je oduvijek pretpostavlja pišanje u prirodi mok/trenju u uvjetima civiliziranih naprava, jer je putem zlatnog pramička bio na poseban način povezan s Prirodom.
Mislim da to pogađa srž naše teme: (komunistički) humanizam kao dovršeni naturalizam zapravi je podtekst ove raspre: "Taj komunizam kao dovršni naturalizam = humanizam, kao dovršni humanizam = naturalizam, on je istinsko rješenje sukoba izmedju čovjeka i prirode, izmedju čovjeka i čovjeka, istinsko rešenje borbe izmedju egzistencije i suštine, izmedju opredmećivanja i samootpredmećivanja, izmedju slobode i nužnosti, izmedju individuma i roda. On je rešenje zagonetka historije i zna da je on to rešenje."( Privatno vlasništvo i komunizam) "Dakle, društvo je dovršeno suštinsko jedinstvo čovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuće prirode, provedeni naturalizam čovjeka i provedeni humanizam prirode." (ibid.)
Ha, ha, ha, odličan je Marks! Kakav teolog! Uskrsnuće prirode. Samo nas još Bog može spasiti. (Hajdi)
26.08.2008. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
kad sam ja bio u JNA veliki problem su bilestaklene boce koje bi Šiptari ostavljali pokraj čučavaca u koje bi te boce tu i tamo upadale i onda bi to bio totalni cirkus, sa sajlama i rastavljanjem cijevi... elem, ta se navika smatrala prljavom... mislim, prati govna čistim rukama vodom, trljati usrani šupak iznad čučavca... bože sačuvaj... a tako lako je to govno otrati komadom papira, a njegove ostatke razmazati do tako tankog sloja da on više ne ostavlja traga na papiru ili bar na rublju... bez izravnog dodoira ruka-govno... za razliku od Šiptara koji su poslije sranja i pranja morali još i ruke oprati nakon što su oprali šupak. nego... kako su kršćani i drugi nemuhamedanci održavali analnu higijenu prije pojave šest-slojnog Zewa toalet papira koji miriše na marelicu i kako li je funkcioniralo manipuliranje tjelesnim izlučevinama u Versaju (ne znam kako se pravilno piše... Versailessu) koji nema niti jedan WC (Water Closet).
Hajdeger je bio nacist i trebalo ga je strijeljati, baš kao i Karajana, Konrada Lorenza, Leni Riefenstahl i onoga što je bio tutor našem pokojnom akademiku Ivanu... ne mogu se sjetiti... WerneraHeisenberga koji je otvoreno nagovarao Niela Bohra da naprave atomsku bombu za Hitlera... ima ono famozno nikad do detalja objavljeno pismo od Bohra kad je naletio na sugestije Heisenberga da je pokušavao opstrirati Hitlerov nuklearni program... sve strijeljati bez obzira na postignuća jer '33. godina i potpuna jasnoća rasnih zakona su nešto što niti jedan savijestan čovjek nije smio podržati. Strijeljao bi i onog što je preletio Atlantik i onog kralja što se oženio za Američku građanku i zbog ljubavi odustao od prijestolja... strijeljao bi i onog iz HSP-a, onog debelog... Anto... opet ne znam, bože sačuvaj, što mi je... Đapića! I njega, ali ne zbog Hitlera nego čisto iz radoznalosti kako to izgleda kad se strijelja strašno debeo čovjek pošto nekako uvijek strijeljaju mršave... ima ona jedna fotografija 'SS shooting Ukrainian Jew'... tako je možete naći na Google slikama... kad mršavi Židov kleći iznad jame pune leševa dok mu u glavu cilja Einzatz SS-ovac koji ima naočale... Židov očigledno po naredbi gleda u objektiv, ali najstrašniji detalj je KAPUT koji drži prebačen preko ruke, kao da čeka u redu u banci... jeli vam sad možda malo jasnije zašto pooka ima nultu toleranciju prema svemu što je prešutno prihvatilo rasne zakone pa makar Karajan bio samo prodana duša koja je stvarno znala dati energiju koju je Beethoven ukodirao u svoje zapise vječnog sjaja slobode kao opcije nepristajanja na poraz... zadnje su mu riječi bile 'Aplauz, prijatelji... komedija je gotova...' Ne zna se je li mislio na svoj život, zajebantski ironičan do kraja ili na posljednje pomazanje koje su mu silom priredili bližnji jer osobno nije podnosio popove. Btw, dok se pooka rađao, svirao je Beethoven jer je tako htjela pookina pokojna mama koja se sjećala kako je žuljala partizanska radio stanica dok je u kolicima prolazila kroz četničku kontrolnu točku negdje u Boki kotorskoj, ne daleko od mjesta na kojem je pookinog djeda ubila njemačka podmorska mina 1944. godine. bio je Slovenac i zvao se isto kao i pooka. zato pooka ne voli nestrijeljanog Hajdegera.
28.08.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...