I što bi se uopće na to moglo reći? Ništa! Već kao što si i sama rekla, pružiti samo zagrljaj, šutnju i topli pogled prijateljstva. Nek´ joj Bog da snage :)
13.08.2008. (17:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sigurno nema ničeg težeg do li pokapati svoje dijete. Kao što nema većeg straha i strepnje od onog kad odrastu pa se odvežu a ti ne spavaš, viriš kroz prozor, trzaš se na svaki zvuk, čekaš kad će doći i leći u svoj krevet.
Znam da ćeš im biti najbolja moguća potpora.
13.08.2008. (18:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K vragu! Što je s ovom godinom? To stvarno nije normalno... ili ja nešto ne razumijem? Jednostavno ne znam što bih rekao a da ima barem imalo smisla...
13.08.2008. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to su previše tužne situacije da bi sad napisala: " bože, podaj mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti, podaj mi snagu da promjenim stvari koje mogu promijeniti,i podaj mi mudrost da razlikujem jedno od drugog ", ali, drugačije ne ide...
14.08.2008. (17:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno.... Potonula sam u svojoj stolici i probudili su se u meni svi oni nemiri protiv kojih se borim po cijele dane i noći.... Život je prepun teških i strašnih situacija, ali mislim da ne postoji ništa teže i bolnije od toga kada stradavaju djeca....
14.08.2008. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno je kad ovako odlaze oni koji još nisu ni počeli živjeti. Prije nekoliko mjeseci imali smo i mi takav sprovod u široj obitelji - malo mlađi dječak, prebrza vožnja u djedovom automobilu... Bez komentara...
15.08.2008. (07:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pridružujem se večini blogera koji zaista kao ni ja,neznam kaj bi napisal...svaki odlazak i prestanak života drage osobe bolan je...a što reči za te mlade živote kooje se ni sunca nisu pošteno ugrijale?Ritam života...ubija nesmiljeno!
15.08.2008. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postoji taj trenutak kad je sve samo bol i patnja i suze. i to tako mora biti. i želimo pomoći, ali ne možemo...jedino možemo biti uz one koji boluju...to je tako malo i tako puno...i trebamo to učiniti. vjerujem da se stvari dešavaju s razlogom i jednom ćemo znati te razloge....ali, sada je tako kako je...nije to nikakva utjeha u ovakom trenutku, ali jednom sam prilikom naišla na priču u kojoj je netko dao objašenjenje zašto je neki čovjek poginuo mlad: za tu dušu nije bilo dobro da i dalje boravi u ovome svijetu, jer bi skupila suviše nepoželjnih iskustava -a, već je njezin drugi život na zemlji bio zacrtavan i u njemu je trebala postići velike stvari koje bi time bile znatno otežane....mi vidimo kao tragične stvari koje to možda i nisu, jer mi vidimo samo mali, mali dio ogromne slike....no, tu smo gdje smo i takvi smo kakvi smo.....pozdrav tebi i tvojoj prijateljici.....
16.08.2008. (00:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah ti motori, koliko su tuge donijeli mnogim roditeljima....... ja već sada vičem na sve one koji spominju (baka) da će dici kupit motore...........ma ni u ludilu...............;o))
16.08.2008. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neki ljudi kao da su osuđeni na gubitke ... sretoh nedavno kolegicu iz gimnazije, sina jedinca izgubila je u ratu, muž joj je nedavno umro, sad joj je auto zgazio psića koji još jedini davao smisla njezinom životu ...
samo je zagrlih, jer doista ... što reći ...
17.08.2008. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
17.08.2008. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barakokula
kao da u meni sve zamre i utihne...bol...nezamisliva ..ne mogu je stavit u rijeci...nema tih rijeci ...samo da smo tu,jedni za druge onda kad odlaze dragi kojima nije "vrijeme",ipak mislim da je nasa forma zivota samo prijelaz u neki drugi...inace kakvog smisla u "ucenju"...bit uz prijatelja u takvim trenucima je cista ljubav ...a ona nikud ne odlazi..treba je prepoznati i njegovati...nadam se da sam na dobrom putu(:-)) sigurno sam na dobrom putu)
19.08.2008. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
I bez obzira je li ti to jasno ili ne, u svemiru se sve nedvojbeno odvija upravo onako kako treba.
Desiderata, 1692.
Ne znam ništa reći, zanijemim, skamenim se.
13.08.2008. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
I što bi se uopće na to moglo reći? Ništa!
Već kao što si i sama rekla, pružiti samo zagrljaj, šutnju i topli pogled prijateljstva.
Nek´ joj Bog da snage :)
13.08.2008. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
Uvijek je strašno kad netko mlad ode. Ne znam zašto se to događa.....
Eto, i ja ostavljam zagrljaj......
13.08.2008. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
Sigurno nema ničeg težeg do li pokapati svoje dijete.
Kao što nema većeg straha i strepnje od onog kad odrastu pa se odvežu a ti ne spavaš, viriš kroz prozor, trzaš se na svaki zvuk, čekaš kad će doći i leći u svoj krevet.
Znam da ćeš im biti najbolja moguća potpora.
13.08.2008. (18:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
K vragu! Što je s ovom godinom? To stvarno nije normalno... ili ja nešto ne razumijem? Jednostavno ne znam što bih rekao a da ima barem imalo smisla...
13.08.2008. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
A šta reč kad se svaku noć dižen u jedan, u dva, u tri i gledan je li ključ u bravi, i gledan u sobu...... a prije toga mi je grop u želudac! Uh!
13.08.2008. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vinci
vrag odnija sve motore ovog svita
14.08.2008. (07:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prirodno_celav
uvijek je tragično, toliko da se zapitaš kuda idemo i što uistinu želimo?
14.08.2008. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
to su previše tužne situacije da bi sad napisala:
" bože, podaj mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti, podaj mi snagu da promjenim stvari koje mogu promijeniti,i podaj mi mudrost da razlikujem jedno od drugog ", ali, drugačije ne ide...
14.08.2008. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Vridilo bi otić, ja san sva žalosna šta san u ovoj situaciji i ne mogu.
14.08.2008. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Strašno.... Potonula sam u svojoj stolici i probudili su se u meni svi oni nemiri protiv kojih se borim po cijele dane i noći....
Život je prepun teških i strašnih situacija, ali mislim da ne postoji ništa teže i bolnije od toga kada stradavaju djeca....
14.08.2008. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
salvetna tehnika
da li je možda poginuo na visu,jer ako je onda je to dečko od Petrine prijateljice,baš me je zvala da se tako nešto dogodilo kod Milne.
14.08.2008. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
stvarno ne znam sta bi napisala,koji komentar.........svaka rijec mi se cini suvisna,nepotrebna........ne znam
15.08.2008. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Strašno je kad ovako odlaze oni koji još nisu ni počeli živjeti. Prije nekoliko mjeseci imali smo i mi takav sprovod u široj obitelji - malo mlađi dječak, prebrza vožnja u djedovom automobilu... Bez komentara...
15.08.2008. (07:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
Draga bhakta,okani se ove lažne religije, pridruži mi se, pomoći ću ti da spasiš svoju karmu...postani svjesna Krishne
15.08.2008. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Pridružujem se večini blogera koji zaista kao ni ja,neznam kaj bi napisal...svaki odlazak i prestanak života drage osobe bolan je...a što reči za te mlade živote kooje se ni sunca nisu pošteno ugrijale?Ritam života...ubija nesmiljeno!
15.08.2008. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
postoji taj trenutak kad je sve samo bol i patnja i suze. i to tako mora biti. i želimo pomoći, ali ne možemo...jedino možemo biti uz one koji boluju...to je tako malo i tako puno...i trebamo to učiniti. vjerujem da se stvari dešavaju s razlogom i jednom ćemo znati te razloge....ali, sada je tako kako je...nije to nikakva utjeha u ovakom trenutku, ali jednom sam prilikom naišla na priču u kojoj je netko dao objašenjenje zašto je neki čovjek poginuo mlad: za tu dušu nije bilo dobro da i dalje boravi u ovome svijetu, jer bi skupila suviše nepoželjnih iskustava -a, već je njezin drugi život na zemlji bio zacrtavan i u njemu je trebala postići velike stvari koje bi time bile znatno otežane....mi vidimo kao tragične stvari koje to možda i nisu, jer mi vidimo samo mali, mali dio ogromne slike....no, tu smo gdje smo i takvi smo kakvi smo.....pozdrav tebi i tvojoj prijateljici.....
16.08.2008. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kizzy
ah ti motori, koliko su tuge donijeli mnogim roditeljima....... ja već sada vičem na sve one koji spominju (baka) da će dici kupit motore...........ma ni u ludilu...............;o))
16.08.2008. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
neki ljudi kao da su osuđeni na gubitke ...
sretoh nedavno kolegicu iz gimnazije, sina jedinca izgubila je u ratu, muž joj je nedavno umro, sad joj je auto zgazio psića koji još jedini davao smisla njezinom životu ...
samo je zagrlih, jer doista ... što reći ...
17.08.2008. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Nekad ponestanu riječi ...
Zraku duginih boja poklanjam ...
17.08.2008. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barakokula
kao da u meni sve zamre i utihne...bol...nezamisliva ..ne mogu je stavit u rijeci...nema tih rijeci ...samo da smo tu,jedni za druge onda kad odlaze dragi kojima nije "vrijeme",ipak mislim da je nasa forma zivota samo prijelaz u neki drugi...inace kakvog smisla u "ucenju"...bit uz prijatelja u takvim trenucima je cista ljubav ...a ona nikud ne odlazi..treba je prepoznati i njegovati...nadam se da sam na dobrom putu(:-)) sigurno sam na dobrom putu)
19.08.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...