Komentari

derzafanistori.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • zordi

    najsss...

    ono što je meni još tu zanimljivo, kad netko kaže da mu je svejedno, a onda ispadne da mu ipak NIJE.
    kod ravnodušnosti to se malo rijeđe dešava :I

    avatar

    31.07.2008. (11:59)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    Ne znam, mislim da je bolje da si upotrijebila svejednost.
    Ravnodušnost povezujem (na neki način označujem, tegam :) sa onom nježnom ravnodušnošću uz koju je Mersault dočekao svoju smrtnu kaznu...

    avatar

    31.07.2008. (19:41)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ravnodušnost kao stanje duha?
    Kao razlog indiferencije bih uzeo stvarnu jednako(ne)važnost stvari. Svijet nam uvijek (u moderna vremena) nudi dovoljno mogućnosti da nam nikoja nije previše bitna. Pa se ni ne trudimo vrednovati ih.
    A ovo o suprotnosti ljubavi i indiferencije ne stoje. Na drugom kraju je mržnja. Indiferencija je u sredini. I ne mora biti samo točka. :///

    avatar

    31.07.2008. (19:48)    -   -   -   -  

  • Lund

    Manje-više bih se složio s postom. Pa ipak, kopka me malo teza da živi svijet teži najboljoj organizaciji. Nekako mi je "prefunkcionalistička", previše nalik raznoraznim teorijama života u obliku teorija marljivih termita! Ne vidim čemu bi živi svijet mogao težiti osim jednostavno - ugodi i zadovoljenju nagonskih pritisaka.
    Ne razumijem baš najbolje ovo "nije mi grozno kad netko nema mišljenje o nečemu...već mi je grozno kad je njegovo mišljenje da to nije važno". I jedno i drugo mi se čine kao najnormalniji mentalni činovi....osuđeni smo na to da često o nečemu nemamo mišljenje, kao i na to da ga imamo u smislu nevažnosti (fućka mi se). Kako bismo drukčije?

    avatar

    31.07.2008. (20:59)    -   -   -   -  

  • Pokojnici i pijanci

    Prije svega,
    žao mi je što prije nisam naletio na ovaj blog...
    Ono što je uistinu točno jest da svijet teži najboljoj organizaciji, ali da se to očituje isključivo na razini društvenog ustrojstva, gdje pojedinac uvelike ispašta, što se nabolje vidi po današnjem kapitalističkom ustroju društva u kojem je došlo do krajnje materijalizacije vrijednosti, što je ubilo pojedinčevu duhovnost, njegovu potrebu za estetskim zadovoljenjem... to objašnjava i zamiranje interesa za poezijom, što mi je vrlo poznato, s obzirom da se poezijom bavim već godinama, a što mogu potkrijepiti čak i politikom države prema poticaju i otkupu pjesničkih zbirki, gdje možemo govoriti o tragikomediji, premda je jasno da kod poezije govorimo o najuzvišenijem obliku jezika.
    Pozdrav.

    avatar

    01.08.2008. (15:06)    -   -   -   -  

  • onenightstand

    Apsloutno se slažem da je prikladniji izraz svejednost , iako uhu nedrag, ipak bolje definira odnos prema ljubavi, umjetnosti i smrti. Dakle prema većini ljudi koje ne volimo u emocionalnom kontekstu smo indiferentni , odnosno nam je nebitan naš odnos i status, pa možemo reći da nam je potpuno svejedno što ta osoba misli o nama...kod umjetnosti se također sve svodi na mogućnost izbora, ali nisam siguran da li nešto nije umjetnost ako sam indiferentan prema tom djelu, mislim da je definicija gore navedena malo "preumjetnilčka", to što je meni svejedno da li je pogorelić održao dobar ili loš koncert u japanu, ne znači da on nije umjetnik, ali me libo bimbo : ), ali znači da smo tu već zašli u ravnodušnost.
    Sad smo došli do smrti

    avatar

    02.08.2008. (18:23)    -   -   -   -  

  • stroke

    pa da. u vrijeme digitalizacije najbolje je te relacije pojašnjavati sa jedinicama i nulama.

    avatar

    04.08.2008. (16:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...