danas sam bas citala o markovom evanđelju i spiku o tome kako je u sredistu njegovog evanđelja križ. "nema autenticne krscanske vjere ili zivota ako u sredistu nije kriz" - kaze john stott. razmisljala ja malo o tome, i prvo si pomislim istu stvar. pa nije meni lose. ja ne patim. mene ne zlostavljaju. sta je to onda... ali, nosit kriz je onda znacilo kretat se pod teretom prema mjestu gdje ces umrijet. i mislim da je u tom finta. da mi ne moramo patit fizicki ono tipa da te neko mlati, ili psihicki da te neko zlostavlja, nego da se boris sa svojim teretom. sa onim sto te muci, one pozude koje te odvlace od Boga. mislim, naravno, vjerujem da se radi i o ficikoj patnji. jer puno ljudi to prolazi. uostalom, taj stih u djelima govori o tome. i uglavnom se povijest rane crkve svodi na to da su bili zlostavljani svi skupa. al kak se vremena mijenjaju, i mi neki imamo privilegije zivjet u drustvu koje ti dopusta da o tome slobodno pricas, mislim da bi mi to mogli lagano primjenit na taj nacin. zlostavljaju te pozude koje pruza tvoje vrijeme. puno vise je toga, ja mislim, sad nego sto je onda bilo. jest da je grijeh uvijek bio grijeh, i sad je isti, al sad smo bas pod opasnim napadom toga. i tesko je borit se protiv toga. ne znam u biti dal me kontas.. nisam sigurna dal sebe kontam... to je ovako neka misao... al da, u svakom slucaju, nisu svi pozvani (vjerujem) na tu misiju. postoje i psihicki ratovi koje treba vodit. nekom bolje ide dusobriznistvo, nekom bolje idu argumenti... razliciti smo, hvala Bogu... al da... mozda te Bog jednom pozove i u to podrucje. mislim da za sad trebas bit zahvalan i sretan sto ne patis tako.
18.07.2008. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Feba
Dakle, ne patim i ne osjećam se dobro radi toga.... uh , kako ovo zvuči mazohistički... ali razumijem o čemu pričaš...
18.07.2008. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kuv
U trenutku pisanja nije mi palo na pamet stavii stih, ali kad si već spomenula...
Djela 5:41
A oni ostaviše Veliko vijeće vrlo veseli što im je udijeljena čast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo.
18.07.2008. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
efekt
Ne brini, doći će s vremenom. Svakome je tako bilo
kontakt.bloger.hr
18.07.2008. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ela
danas sam bas citala o markovom evanđelju i spiku o tome kako je u sredistu njegovog evanđelja križ. "nema autenticne krscanske vjere ili zivota ako u sredistu nije kriz" - kaze john stott. razmisljala ja malo o tome, i prvo si pomislim istu stvar. pa nije meni lose. ja ne patim. mene ne zlostavljaju. sta je to onda... ali, nosit kriz je onda znacilo kretat se pod teretom prema mjestu gdje ces umrijet. i mislim da je u tom finta. da mi ne moramo patit fizicki ono tipa da te neko mlati, ili psihicki da te neko zlostavlja, nego da se boris sa svojim teretom. sa onim sto te muci, one pozude koje te odvlace od Boga. mislim, naravno, vjerujem da se radi i o ficikoj patnji. jer puno ljudi to prolazi. uostalom, taj stih u djelima govori o tome. i uglavnom se povijest rane crkve svodi na to da su bili zlostavljani svi skupa. al kak se vremena mijenjaju, i mi neki imamo privilegije zivjet u drustvu koje ti dopusta da o tome slobodno pricas, mislim da bi mi to mogli lagano primjenit na taj nacin. zlostavljaju te pozude koje pruza tvoje vrijeme. puno vise je toga, ja mislim, sad nego sto je onda bilo. jest da je grijeh uvijek bio grijeh, i sad je isti, al sad smo bas pod opasnim napadom toga. i tesko je borit se protiv toga. ne znam u biti dal me kontas.. nisam sigurna dal sebe kontam... to je ovako neka misao... al da, u svakom slucaju, nisu svi pozvani (vjerujem) na tu misiju. postoje i psihicki ratovi koje treba vodit. nekom bolje ide dusobriznistvo, nekom bolje idu argumenti... razliciti smo, hvala Bogu... al da... mozda te Bog jednom pozove i u to podrucje. mislim da za sad trebas bit zahvalan i sretan sto ne patis tako.
18.07.2008. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...