"Koliko je svjetova skriveno u tom beskraju, koliko li života potvrđuje ovaj naš jedini?" upitah jedne večeri supruga. "Mi se uvijek nalazimo na raskrižju povijesti koja se ispred nas prostire kao dugačka cesta. Odlučujemo se i svakog trenutka krećemo u neku novu budućnost. Taj scenario naših života uistinu potsjeća na interpretaciju kvantne mehanike koja predpostavlja da postoji bezbroj svijetova u kojima se odvijaju naše različite sudbine."
"Po tome mi smo uvijek i tu i tamo. Znači li da mi možda u ovom trenu sjedimo i na nekom drugom mjestu i gledamo izlazak sunca, ili nas na nekoj plaži miluju valovi mora?" upitah. "Bezbroj naših budućnosti je skupljeno u ovom jedinom trenutku i nitko ne zna što će donijeti sljedeći. To je povijest vremena koju mi sami svojim postojanjem stvaramo i ponavljamo, jer mi smo tvorevina materije koju sami stvaramo, mi smo energija koju neki već stoljećima traže izvan sebe." reče on
"Svako jutro kada te još snena, u prolazu ka kupaoni, sretnem odlučujem se uvijek iznova za ljubav. To je svaki puta novi osjećaj koji potvrđuje stari, to je raskrižje sudbine i put ka budućnosti. U zrcalnim neuronima u mom mozgu se ocrtava tvoj lik i ja znam da te volim. Svaki novi trenutak je nova slika, novo alkemijsko vjenčanje moje svijesti i podsvjesti. U mom malom mozgovnom univerzumu je zdenac vječnog života iz kojeg izranjaju sjedinjeni tvoja i moja slika i postaju osjećaj koji nazivam ljubav. Kada uđem u ordinaciju nastaju nove slike i ja iz trena u tren osjećam vrenje mog bića iz kojeg nastaje energija koja me čini čovjekom." rekoh
"To je poezija tvojih misli, ona se ne razlikuje od poezije prirode u koju smo upleteni. Ako je stvarna činjenica da se sve u univerzumu ponavlja, ako smo već jednom bili i ako ćemo još jednom biti i činiti isto što sada činimo, onda bi trebali činiti samo dobro da se ono ponavlja. Mi živimo ulovljeni u mreži vremena u kojoj ćemo trajati beskonačno. Sve drugo oko nas će se možda mijenjati, naša tjela će možda izgledati drugačije, ali mi ćemo i za tisuću godina biti isti." Pogledao je u nebo i nastavio "Ako u ovom tamnom beskraju postoje i drugi svjetovi, možda se mi zrcalimo u njima kao što se oni možda zrcale u nama. Možda ćemo se u jednom drugom trenutku sretati s našim dvojnicima i postajati kugle dvojna bića sa početka priče o Bogovima." "Ako je to sve istina onda smo živjeli i u vremenu alkemije."
"A možda smo kao i danas bili samo promatrači koji su željeli promjeniti svijet, a nisu imali moć. Možda smo već tada bili sigurni da je ovo što vidimo samo iluzija našeg uma, a možda smo stojeći pred ogledalom prepoznavali onaj drugi dio sebe u njemu ili smo doživjeli noć svih noći kada se otvaraju vrata neba i vidjeli uistinu kako sunce i mjesec slave svoje vjenčanje. Beskonačnost kojoj težimo je upravo u strpljenju da savladamo svaku novu polovicu puta koje je ostala pred nama. Zamak, koji se nalazi u nama samima, je tu na dohvat ruke, ali još pola puta od već pređene polovice je pred nama, pa još jedna polovica od pređenog." "Spojio si Kafku i Zenona u alkemiju našeg sna. To mi se sviđa." "Moramo samo potvrditi da je beskonačnost i vječnost u nama samima, u tom alkemijskom vjenčanju sna i jave, svjesti i podsvjesti. Mi se obrazujemo, čitamo knjige, slijedimo obrasce u znanosti, ali ostajemo zatvoreni u svom unutarnjem ne znanju kao osobe u Leon Bloyovoj noveli. Oboružane, atlasima i rasporedima putova i voznim redom vlakova njegove osobe ne uspijevaju napustiti rodno selo. Slično je Kafka pisao o zametnutim putevima do zamka u koji ni sam nije znao uči, kao što ni Lord Dunsanyev ratnik nije nikada ušao u Carcassone." "Otac psihoanalize je u dubini duša tražio zamak u kojem dolazi do alkemijskog vjenčanja između anime i animusa. Anima ženski dio naše duše i animus muški dio svakoga od nas. Sunce i mjesec našeg univerzuma, tamna i svijetla strana naše osobnosti, svijest i podsvijest našeg postojanja. Animus u meni je moja podsvijest koja me ponekada uvodi u destruktivnost i melankoliju. On je nažalost često stranac u mom tijelu, stranac koji je zauzeo zamak i oboružan nekim skrivenim istinama šalje svoje ratnike i osvaja dio po dio moga bića." dok sam pisala ove redke razmišljala sam o ponavljanju povijesti, o zrcaljenju naših života u drugima , o zrcaljenju tuđih života u nama samima...........pročitane knjige, nagomilane misli u nama, iz njih proizašli osjećaji sve je to izmješano u našoj stvarnosti.........ponekad kada nešto mislim više nisam sigurna je li to moja misao ili sam je negdje u nekom davnom trenutku pročitala i zapamtila.........
tako mi se čini da i tvoja junakinja misli tvojim beskrajem, tvojim pretrpanim univerzumom pročitanog i pohranjenog..........čitajući te draga rU potvrđuje se tvrdnja da pisanje nije zanat nego osjećaj, puni i pravi osjećaj....... koji prelazi rampu napisanog i ulazi moje osjećaje, budi u meni čuđenje, sumnji, divljenje i znatiželju............
29.06.2008. (05:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjedokosi, možda ružu i ne treba pitati o boji ... hihihi
dinaja, a možda da pitamo pjesnikinju koju obje volimo?
One of those many dates Jedan od onih dana that no longer ring a bell. Kad zvono više ne zvoni
Where I was going that day, Gdje sam bila danas what I was doing --- I don't know. Što sam radila … ne znam.
Whom I met, what we talked about, Koga sam srela I što smo pričali I can't recall. Ne mogu se sjetiti.
If a crime had been committed nearby, Ako je u blizini počinjen zločin I wouldn't have had an alibi. Ja neću imati alibi.
The sun flared and died Sunce je zablistalo i umrlo beyond my horizons. Iza moga horizonta. The earth rotated Zemlja se rotirala unnoted in my notebooks. Bez zabilješki u mojoj bilježnici.
I'd rather think Radije ću pomisliti that I'd temporarily died da sam privremeno mrtva than that I kept on living nego da nastavim živjeti. and can't remember a thing. A ne sjećati se ničega ...
(...)
Where was I hiding out, Gdje sam se skrivala where did I bury myself? Gdje sam sebe zakopala? Not a bad trick Nije to loš trik to vanish before my own eyes. Izčeznuti pred vlastitim očima.
I shake my memory. Protresam svoje sjećanje Maybe something in its brances možda će nešto u granama that has been asleep for years nešto što je spavalo godinama will start up with a flutter. probuditi se lepršajući No. Ne Clearly I'm asking too much. vjerojatno pitam previše ... (...)
a možda:
Maybe I found something that day Možda sam toga dana našla nešto that had been lost. Što bješe izgubljeno Maybe I lost something that turned up late. Možda sam izgubila nešto što što se pojavilo prekasno.
(wislawa szymborska)
29.06.2008. (06:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja, a možda je 'spisateljica', premda tvrdi kako nema literarnih pretenzija ... hihihi ... poslušala armina: kažu da su najbolja literarna ostvarenja uglavnom završavala tragično ... :-))
29.06.2008. (07:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok ste se tako lijepo dopisivale Dinaja i ti nisam se htjela umiješati, pogotovo što se ne nadovezujem na roman s kojim nisam u toku, ali kad je navratio Kengur rekoh sad ću i ja... Samo htjedoh reći da mi nema Makija od jučer u šest ujutro i bez obzira koliko me miško stalno uvjerava da ne mislim ja sam naravno zabrinuta, stvarno ne znam što ću s tim malim vragom, držala sam ga u kući deset dana, čim mu je bilo bolje stalno je tražio van i ko zna što će sad biti...
29.06.2008. (07:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, maki, maki, majstorice. pusti ga, pa će se i vraćati. misko je u pravu - treba ih pustiti da bi se vratili.
uvijek se zaričem se kako ću sljedeći puta uzeti mačku. staloženije su i više se drže kuće. a onda opet završim s mačorom, ovoga puta s 2u1, pa se duplo brinem ...
ne može se ništa protiv mačje naravi, a ni protiv svoje, uostalom ...
29.06.2008. (07:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imati ga, ne imati ga... Pripadati mu, biti slobodna... Sa njim ili bez njega ... Rosalind razapeta željama ...
Ukoliko su mudri, prorijediti će sastanke jedno vrijeme, a On će je povremeno iznenaditi i nekim drugim cvijećem, nije važnio kojim: raskošna navika često prijeđe u dosadnu potrebu! A to je opet, potmuli ubojica...
Uh, uh, upravo samu stao i pijuckam prvu kavu i moram čitati o ljubavi....što opet budi neka sjećanja, jer sasvim dobro razumijem damu koja tako blisko meni razmišlja...
29.06.2008. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
po vrtnoj klupici sam skontao da je to autobiografija,da si ti rosalinda,a ko donosi ruže-to tek treba da dokučim,,rusalko draga,to kak ti pišeš u stvarnom životu nepostoji,barem ja nisam čuo,nigdje nepiše kako plata kasni 3 dana,ko pere suđe i usisava,....nego samo ljubavne duhovne stvari,uzdisaji kojima treba nekoliko dana da se smire,,ti mora da si sanjarka i to velika,,ps. zmijice i banane neću komentirat,no kad ih uzimam neki strah se uvukao u mene pa dobro gledam kako ih uzimam,no mislim da zmijurina nema kod nas jer nama ionako prodaju invalide od banana dužine 8 cm,a u tim se zmija i nemože sakrit
29.06.2008. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da bih se što prije oporavio od ove ljubavne pisanije koja me podsjeća, "skidam" film "Waterloo"...možda mi pomogne...he he... ili će me podsjetiti na moj vlastiti Waterloo u ljubavi ... Priznaj: preduhitrio sam te, upravo si na to pomislila! :):):)
29.06.2008. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uopće nisam pomislila na waterloo ... nego na ... gordijski čvor. jedino nisam sigurna tko ga je presjekao, priča veli da je aleksandar, no treba li vjerovati pričama ... :-))
http://www.youtube.com/watch?v=ZpUz5zXywhY
29.06.2008. (09:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u ovom misaono- osjećajnom dijalogu rU- Miško je doista divno sudjelovati.....gorgijski čvor zapletenih osjećaja ću ja umjesto aleksandra Velikog prerezati stihom:
Zaustavila sam sudbinu u naručju isušenih želja prihvatila napukli porcelan povjerenja, zgužvani staniol neke ljubavi i u ljepoti njegovih očiju pronašla nebo...... okićeno oklopom tuge........ tražila sam osmjehe i skupljala krhotine njegovih uspomena, a ljubav element sa slobodnom valencijom, strune neke nepoznate energije začahurene u srčanim komorama nesposobne da stvore najvredniju formulu ljudskosti........ poštujući njegovu prošlost postadoh obrana od njegovih strahova povjerenjem dobih povjerenje i prve ljepote njegovog buđenja i poklonih mu vrijeme za naručje u kojem smijem sanjati njegove i svoje tajne........../
nastavite jako je ugodno sudjelovatu u vašem misaonom ping- pongu.....
29.06.2008. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
budimo realni i znanstveni kakvi i inače jesmo.(hihihihi) s fizikalne točke gledišta -sve je u savršenom redu! ovo su neke dileme i osjećaji koji u obliku sjećanja i prisjećanja odjekuju pipetama i epruvetama laboratorija zvanog život. radi se o centrifugalnoj i centripetalnoj sili koja kad uvati djelovati na dušu iz nje vrlo lako iscjedi destilat upravo takvih emocija i nedoumica - biti svoj, samostalan i zaseban ili se stopiti s drugim zasebnim objektom i stvorivši novu čarobnu cjelinu neizbježno izgubiti dio sebe. a, lako je i užitak izgubiti sebe u procesu rasta i formiranja kad je sijenka stanične opne onog "ja" nježna, sočna i krhka ko mlada zelena mahuna, no s protokom one objektivno nepostojeće iluzije koju homo sapiens naziva vrijeme, ta opna ....ma, tko ju šiša! ru, to ti je sve centrifugalna i centripetalna sila na djelu! riješeno! mah-mah s dvokotača u prolazu !:)))))))))
29.06.2008. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marticeeee , ah, martice, uljepšala si mi dan svojim postom ... lijepa si ko ružica što je držiš u ruci, a čuti tvoj glas ljepše je no ružu mirisati ...
no, pohitaj,mila, da mama ne čeka ... a ja ću ostati i slušati te, slušati, slušati ... :-))
rustiš se? koji zgodan izraz ... hihihi noćas priča završava ...
hihih, dinaja, loptica lijepo odskače i kad s tobom igram ping-pong ... no, nije lako igrati s dva 'jaka' igrača, eto opet loptica misku se vraća:
aleksandre vrli, na more pohrli u vještog mornara, istina je stara more sinje zove, nudi plave snove putuj pa se vrati (iz aleksandrije ... hihihi) čitaj verse fine svoje Aleksandrine i ne boj se čvora ...
... negdje sam čula za mornarski čvor, možda je u njemu odgovor ... hihihihih
greentea, hihih ... opne samo smetaju ... sva sreća da se pomenute sile pobrinu za uklanjanje pomenutih smetnji ... a što se tiče mahunice, sočnosti i krhkost ovisi i o vještini berača ... :-)) daklem, s fizikalne točke gledišta, sve je u redu, pod uvjetom da se usklade anima i animus, kako bi to rekla dinaja ...
29.06.2008. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
miss Rosalind tek uci da je ljubav poput nas samih ...prolazna i vjecna istovremeno....mijenja boje,.....siri latice....pretvara se u iz jednog oblika u drugi.....i poneki koji neznaju......odlaze tuzni cim prve latice otpadnu......neznajuci da to je tek pocetak........ jer doci ce glava puna sjemena.... i vrijeme novih pupanja...... pa cak i kada sasvim nestane u nama ce vjecno cvjetati........i vrijeme tuge je vrijeme ljubavi.... ....tuga u kojoj nema straha, stida, ljutnje, bijesa, mrznje,.........to je ljubavna jeka u nama..... ....nazalost.....cesto se strah, stid, mrznja, ljutnja, bijes, ......... ogrnu plastom tuge i ljudi zaboravljaju da to nije tuga za ljubavlju koja je otisla,.... promijenila se,........nestala........ ....a Rosalind ce znati da ruze mijenjaju oblik s vremenom........:)
hvala ti na cestitci......ma lako je sada sa photobucket-om.......a blog mi bas dosadio sa tim malim slicicama koje moraju biti bas oredjene velicine.....pa hoce-nece..... magarence ne voli sedlo (iako nosi teret), uporo je i i ide svojim putem.... ....ponekada ne razaznajem je li to magare ili sizif.....:)
29.06.2008. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga mimi, drago mi je što si opet tu, i što su vijesti dobre. lijepi pozdravi mati, uz poruku da nemir i brigu čekanja ublaži pomišlju kako ga netko čeka. i to ne skrštenih ruku već vrijednih ruku punih mirišljivog bilja i srca punog ljubavi ... divim se tvojoj snazi.
necutako, ljubav poput rijeke teče, hiti s brzacima i slapovima, usporava se preko sprudova, vijuga i meandrira ... ima svoje plime i osjeke, iako nije more ... i virove ... i niske vodostaje. kad se ukrcamo u krhku orahovu ljusku srca i zaplovimo tuda i ne znamo što nas čeka ... inače bi nas izdala hrabrost ... neki se nasukaju, neki prevrnu, neki se i mutne vode nagrcaju, al' plove dalje ...
mnogo ih se, nažalost iskrca, trajno, iako je orahovu ljusku moguće ponovo u rijeku porinuti...
kao što vidiš, mila, rječna vila ne može bez riječnih metafora ...
photobucket je odlična stvar, a ograničenja ni ja ne volim ... nasmijem se kad pogledam svoju blogstatistiku u kojoj piše da su mi postovi bez slika, a tamo se broje samo one male, po njihovoj mjeri ...
volim magarčiće, mogu oni povući više od konja, paradnih i teglećih ... no, ritnu se kad ih tko želi pretovariti ...
29.06.2008. (12:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
Ru, Ružo, Rose, Ružica
Ružo, Ruška........
što da brojim
najdraža vila sve pretvori u ruže
rukoljub
29.06.2008. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
"Koliko je svjetova skriveno u tom beskraju, koliko li života potvrđuje ovaj naš jedini?" upitah jedne večeri supruga.
"Mi se uvijek nalazimo na raskrižju povijesti koja se ispred nas prostire kao dugačka cesta. Odlučujemo se i svakog trenutka krećemo u neku novu budućnost. Taj scenario naših života uistinu potsjeća na interpretaciju kvantne mehanike koja predpostavlja da postoji bezbroj svijetova u kojima se odvijaju naše različite sudbine."
"Po tome mi smo uvijek i tu i tamo. Znači li da mi možda u ovom trenu sjedimo i na nekom drugom mjestu i gledamo izlazak sunca, ili nas na nekoj plaži miluju valovi mora?" upitah.
"Bezbroj naših budućnosti je skupljeno u ovom jedinom trenutku i nitko ne zna što će donijeti sljedeći. To je povijest vremena koju mi sami svojim postojanjem stvaramo i ponavljamo, jer mi smo tvorevina materije koju sami stvaramo, mi smo energija koju neki već stoljećima traže izvan sebe." reče on
"Svako jutro kada te još snena, u prolazu ka kupaoni, sretnem odlučujem se uvijek iznova za ljubav. To je svaki puta novi osjećaj koji potvrđuje stari, to je raskrižje sudbine i put ka budućnosti. U zrcalnim neuronima u mom mozgu se ocrtava tvoj lik i ja znam da te volim. Svaki novi trenutak je nova slika, novo alkemijsko vjenčanje moje svijesti i podsvjesti. U mom malom mozgovnom univerzumu je zdenac vječnog života iz kojeg izranjaju sjedinjeni tvoja i moja slika i postaju osjećaj koji nazivam ljubav. Kada uđem u ordinaciju nastaju nove slike i ja iz trena u tren osjećam vrenje mog bića iz kojeg nastaje energija koja me čini čovjekom." rekoh
"To je poezija tvojih misli, ona se ne razlikuje od poezije prirode u koju smo upleteni. Ako je stvarna činjenica da se sve u univerzumu ponavlja, ako smo već jednom bili i ako ćemo još jednom biti i činiti isto što sada činimo, onda bi trebali činiti samo dobro da se ono ponavlja. Mi živimo ulovljeni u mreži vremena u kojoj ćemo trajati beskonačno. Sve drugo oko nas će se možda mijenjati, naša tjela će možda izgledati drugačije, ali mi ćemo i za tisuću godina biti isti."
Pogledao je u nebo i nastavio
"Ako u ovom tamnom beskraju postoje i drugi svjetovi, možda se mi zrcalimo u njima kao što se oni možda zrcale u nama. Možda ćemo se u jednom drugom trenutku sretati s našim dvojnicima i postajati kugle dvojna bića sa početka priče o Bogovima."
"Ako je to sve istina onda smo živjeli i u vremenu alkemije."
"A možda smo kao i danas bili samo promatrači koji su željeli promjeniti svijet, a nisu imali moć. Možda smo već tada bili sigurni da je ovo što vidimo samo iluzija našeg uma, a možda smo stojeći pred ogledalom prepoznavali onaj drugi dio sebe u njemu ili smo doživjeli noć svih noći kada se otvaraju vrata neba i vidjeli uistinu kako sunce i mjesec slave svoje vjenčanje. Beskonačnost kojoj težimo je upravo u strpljenju da savladamo svaku novu polovicu puta koje je ostala pred nama. Zamak, koji se nalazi u nama samima, je tu na dohvat ruke, ali još pola puta od već pređene polovice je pred nama, pa još jedna polovica od pređenog."
"Spojio si Kafku i Zenona u alkemiju našeg sna. To mi se sviđa."
"Moramo samo potvrditi da je beskonačnost i vječnost u nama samima, u tom alkemijskom vjenčanju sna i jave, svjesti i podsvjesti. Mi se obrazujemo, čitamo knjige, slijedimo obrasce u znanosti, ali ostajemo zatvoreni u svom unutarnjem ne znanju kao osobe u Leon Bloyovoj noveli. Oboružane, atlasima i rasporedima putova i voznim redom vlakova njegove osobe ne uspijevaju napustiti rodno selo. Slično je Kafka pisao o zametnutim putevima do zamka u koji ni sam nije znao uči, kao što ni Lord Dunsanyev ratnik nije nikada ušao u Carcassone."
"Otac psihoanalize je u dubini duša tražio zamak u kojem dolazi do alkemijskog vjenčanja između anime i animusa. Anima ženski dio naše duše i animus muški dio svakoga od nas. Sunce i mjesec našeg univerzuma, tamna i svijetla strana naše osobnosti, svijest i podsvijest našeg postojanja. Animus u meni je moja podsvijest koja me ponekada uvodi u destruktivnost i melankoliju. On je nažalost često stranac u mom tijelu, stranac koji je zauzeo zamak i oboružan nekim skrivenim istinama šalje svoje ratnike i osvaja dio po dio moga bića."
dok sam pisala ove redke razmišljala sam o ponavljanju povijesti, o zrcaljenju naših života u drugima , o zrcaljenju tuđih života u nama samima...........pročitane knjige, nagomilane misli u nama, iz njih proizašli osjećaji sve je to izmješano u našoj stvarnosti.........ponekad kada nešto mislim više nisam sigurna je li to moja misao ili sam je negdje u nekom davnom trenutku pročitala i zapamtila.........
tako mi se čini da i tvoja junakinja misli tvojim beskrajem, tvojim pretrpanim univerzumom pročitanog i pohranjenog..........čitajući te draga rU potvrđuje se tvrdnja da pisanje nije zanat nego osjećaj, puni i pravi osjećaj....... koji prelazi rampu napisanog i ulazi moje osjećaje, budi u meni čuđenje, sumnji, divljenje i znatiželju............
29.06.2008. (05:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Za koga li je tvoja junakinja počela crtati bijelu ružu??????????? zašto li je zatvorila ladicu ??????????
29.06.2008. (05:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
sjedokosi, možda ružu i ne treba pitati o boji ... hihihi
dinaja, a možda da pitamo pjesnikinju koju obje volimo?
One of those many dates
Jedan od onih dana
that no longer ring a bell.
Kad zvono više ne zvoni
Where I was going that day,
Gdje sam bila danas
what I was doing --- I don't know.
Što sam radila … ne znam.
Whom I met, what we talked about,
Koga sam srela I što smo pričali
I can't recall.
Ne mogu se sjetiti.
If a crime had been committed nearby,
Ako je u blizini počinjen zločin
I wouldn't have had an alibi.
Ja neću imati alibi.
The sun flared and died
Sunce je zablistalo i umrlo
beyond my horizons.
Iza moga horizonta.
The earth rotated
Zemlja se rotirala
unnoted in my notebooks.
Bez zabilješki u mojoj bilježnici.
I'd rather think
Radije ću pomisliti
that I'd temporarily died
da sam privremeno mrtva
than that I kept on living
nego da nastavim živjeti.
and can't remember a thing.
A ne sjećati se ničega ...
(...)
Where was I hiding out,
Gdje sam se skrivala
where did I bury myself?
Gdje sam sebe zakopala?
Not a bad trick
Nije to loš trik
to vanish before my own eyes.
Izčeznuti pred vlastitim očima.
I shake my memory.
Protresam svoje sjećanje
Maybe something in its brances
možda će nešto u granama
that has been asleep for years
nešto što je spavalo godinama
will start up with a flutter.
probuditi se lepršajući
No.
Ne
Clearly I'm asking too much.
vjerojatno pitam previše ...
(...)
a možda:
Maybe I found something that day
Možda sam toga dana našla nešto
that had been lost.
Što bješe izgubljeno
Maybe I lost something that turned up late.
Možda sam izgubila nešto što što se pojavilo prekasno.
(wislawa szymborska)
29.06.2008. (06:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
A onda bi nam Sandberg odgovorio:
Postoji mjesto gdje ljubav počinje
i mjesto gdje ljubav prestaje.
Postoji dodir dviju ruka
koji se opire svim rečenicama.
Postoji pogled što bukti kao veliko
vitlejemsko ognjšte
ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.
Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna kao velika okuka Misisipija.
Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen dolazak je tajna.
Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije.
Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno ni jedno mudrije od ovog:
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto
gdje ljubav prestaje- a ljubav ne traži
ništa.
29.06.2008. (06:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
dinaja,
postoji upozorenje koje ljubav šalje
kročite hrabro dalje
tamo gdje ljubav ne prestaje
bez obzira na cijenu znanu
ne dajte srcima da stanu ...
postoje cipele koje ljubav nosi ...
... al' oni su možda kročili bosi ... :-))
29.06.2008. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
dinaja, a možda je 'spisateljica', premda tvrdi kako nema literarnih pretenzija ... hihihi ... poslušala armina:
kažu da su najbolja literarna ostvarenja uglavnom završavala tragično ... :-))
29.06.2008. (07:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kenguur
Draga moja, a sta bi bila ruza bez trnja ?
Kome bi se takva svidjala :))
29.06.2008. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, kengy, bilo bi dosadno brati ih, da nemaju trnja ... :-))
29.06.2008. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Dok ste se tako lijepo dopisivale Dinaja i ti nisam se htjela umiješati, pogotovo što se ne nadovezujem na roman s kojim nisam u toku, ali kad je navratio Kengur rekoh sad ću i ja...
Samo htjedoh reći da mi nema Makija od jučer u šest ujutro i bez obzira koliko me miško stalno uvjerava da ne mislim ja sam naravno zabrinuta, stvarno ne znam što ću s tim malim vragom, držala sam ga u kući deset dana, čim mu je bilo bolje stalno je tražio van i ko zna što će sad biti...
29.06.2008. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ah, maki, maki, majstorice.
pusti ga, pa će se i vraćati. misko je u pravu - treba ih pustiti da bi se vratili.
uvijek se zaričem se kako ću sljedeći puta uzeti mačku. staloženije su i više se drže kuće.
a onda opet završim s mačorom, ovoga puta s 2u1, pa se duplo brinem ...
ne može se ništa protiv mačje naravi, a ni protiv svoje, uostalom ...
29.06.2008. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Imati ga, ne imati ga...
Pripadati mu, biti slobodna...
Sa njim ili bez njega ...
Rosalind razapeta željama ...
Ukoliko su mudri, prorijediti će sastanke jedno vrijeme, a On će je povremeno iznenaditi i nekim drugim cvijećem, nije važnio kojim: raskošna navika često prijeđe u dosadnu potrebu! A to je opet, potmuli ubojica...
Uh, uh, upravo samu stao i pijuckam prvu kavu i moram čitati o ljubavi....što opet budi neka sjećanja, jer sasvim dobro razumijem damu koja tako blisko meni razmišlja...
29.06.2008. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fizikalac
po vrtnoj klupici sam skontao da je to autobiografija,da si ti rosalinda,a ko donosi ruže-to tek treba da dokučim,,rusalko draga,to kak ti pišeš u stvarnom životu nepostoji,barem ja nisam čuo,nigdje nepiše kako plata kasni 3 dana,ko pere suđe i usisava,....nego samo ljubavne duhovne stvari,uzdisaji kojima treba nekoliko dana da se smire,,ti mora da si sanjarka i to velika,,ps. zmijice i banane neću komentirat,no kad ih uzimam neki strah se uvukao u mene pa dobro gledam kako ih uzimam,no mislim da zmijurina nema kod nas jer nama ionako prodaju invalide od banana dužine 8 cm,a u tim se zmija i nemože sakrit
29.06.2008. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, misko, dok 'obredaju' sve sorte ruža, više neće ni osjećati trnje ...
(ako je vjerovati vrtnoj enciklopediji, danas postoji 30 000 sorti ruža)
moraš čitati? hihihih
fizy, ne znam je li vrtna klupica pouzdan indikator, no ako jeste, vjetar latice otpuhne pa i ne treba usisavati ... hihih
a možda da s banana prijeđeš na jabuke, rajsko voće. onda ćeš barem znati i tko je eva i kolika je zmijica ... :-))
29.06.2008. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Da bih se što prije oporavio od ove ljubavne pisanije koja me podsjeća, "skidam" film "Waterloo"...možda mi pomogne...he he... ili će me podsjetiti na moj vlastiti Waterloo u ljubavi ...
Priznaj: preduhitrio sam te, upravo si na to pomislila! :):):)
29.06.2008. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihih, misko, vodene je vile teško preduhitriti.
uopće nisam pomislila na waterloo ... nego na ... gordijski čvor.
jedino nisam sigurna tko ga je presjekao, priča veli da je aleksandar, no treba li vjerovati pričama ... :-))
http://www.youtube.com/watch?v=ZpUz5zXywhY
29.06.2008. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LudaMarta
Samo da se nakratko javim jer žurim :)
Novi post...
Najveća pusa, draga Ru, već se rustim na Miss Rosalind večeras :)
29.06.2008. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
u ovom misaono- osjećajnom dijalogu rU- Miško je doista divno sudjelovati.....gorgijski čvor zapletenih osjećaja ću ja umjesto aleksandra Velikog prerezati stihom:
Zaustavila sam sudbinu
u naručju isušenih želja
prihvatila napukli porcelan povjerenja,
zgužvani staniol neke ljubavi
i u ljepoti njegovih očiju
pronašla nebo......
okićeno oklopom tuge........
tražila sam osmjehe
i skupljala krhotine njegovih uspomena,
a ljubav
element sa slobodnom valencijom,
strune neke nepoznate energije
začahurene u srčanim komorama
nesposobne da stvore
najvredniju formulu ljudskosti........
poštujući njegovu prošlost
postadoh obrana od njegovih strahova
povjerenjem dobih povjerenje
i prve ljepote njegovog buđenja
i poklonih mu vrijeme
za naručje u kojem smijem
sanjati njegove i svoje tajne........../
nastavite jako je ugodno sudjelovatu u vašem misaonom ping- pongu.....
29.06.2008. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
budimo realni i znanstveni kakvi i inače jesmo.(hihihihi) s fizikalne točke gledišta -sve je u
savršenom redu! ovo su neke dileme i osjećaji koji u obliku sjećanja i prisjećanja odjekuju
pipetama i epruvetama laboratorija zvanog život. radi se o centrifugalnoj i centripetalnoj sili koja
kad uvati djelovati na dušu iz nje vrlo lako iscjedi destilat upravo takvih emocija i nedoumica -
biti svoj, samostalan i zaseban ili se stopiti s drugim zasebnim objektom i stvorivši novu
čarobnu cjelinu neizbježno izgubiti dio sebe. a, lako je i užitak izgubiti sebe u procesu rasta i
formiranja kad je sijenka stanične opne onog "ja" nježna, sočna i krhka ko mlada zelena
mahuna, no s protokom one objektivno nepostojeće iluzije koju homo sapiens naziva vrijeme,
ta opna ....ma, tko ju šiša! ru, to ti je sve centrifugalna i centripetalna sila na djelu! riješeno!
mah-mah s dvokotača u prolazu !:)))))))))
29.06.2008. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
marticeeee , ah, martice, uljepšala si mi dan svojim postom ...
lijepa si ko ružica što je držiš u ruci, a čuti tvoj glas ljepše je no ružu mirisati ...
no, pohitaj,mila, da mama ne čeka ...
a ja ću ostati i slušati te, slušati, slušati ... :-))
rustiš se? koji zgodan izraz ... hihihi
noćas priča završava ...
hihih, dinaja, loptica lijepo odskače i kad s tobom igram ping-pong ...
no, nije lako igrati s dva 'jaka' igrača, eto opet loptica misku se vraća:
aleksandre vrli, na more pohrli
u vještog mornara, istina je stara
more sinje zove, nudi plave snove
putuj pa se
vrati (iz aleksandrije ... hihihi)
čitaj verse fine
svoje Aleksandrine
i ne boj se čvora ...
... negdje sam čula za mornarski čvor,
možda je u njemu
odgovor ... hihihihih
greentea, hihih ... opne samo smetaju ... sva sreća da se pomenute sile pobrinu za uklanjanje pomenutih smetnji ...
a što se tiče mahunice, sočnosti i krhkost ovisi i o vještini berača ... :-))
daklem, s fizikalne točke gledišta, sve je u redu, pod uvjetom da se usklade anima i animus, kako bi to rekla dinaja ...
29.06.2008. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mimi
Srdacan pozdrav!
29.06.2008. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
miss Rosalind tek uci da je ljubav poput nas samih ...prolazna i vjecna istovremeno....mijenja boje,.....siri latice....pretvara se u iz jednog oblika u drugi.....i poneki koji neznaju......odlaze tuzni cim prve latice otpadnu......neznajuci da to je tek pocetak........ jer doci ce glava puna sjemena....
i vrijeme novih pupanja...... pa cak i kada sasvim nestane u nama ce vjecno cvjetati........i vrijeme tuge je vrijeme ljubavi....
....tuga u kojoj nema straha, stida, ljutnje, bijesa, mrznje,.........to je ljubavna jeka u nama.....
....nazalost.....cesto se strah, stid, mrznja, ljutnja, bijes, ......... ogrnu plastom tuge i ljudi zaboravljaju da to nije tuga za ljubavlju koja je otisla,.... promijenila se,........nestala........
....a Rosalind ce znati da ruze mijenjaju oblik s vremenom........:)
hvala ti na cestitci......ma lako je sada sa photobucket-om.......a blog mi bas dosadio sa tim malim slicicama koje moraju biti bas oredjene velicine.....pa hoce-nece.....
magarence ne voli sedlo (iako nosi teret), uporo je i i ide svojim putem....
....ponekada ne razaznajem je li to magare ili sizif.....:)
29.06.2008. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
draga mimi, drago mi je što si opet tu, i što su vijesti dobre.
lijepi pozdravi mati, uz poruku da nemir i brigu čekanja ublaži pomišlju kako ga netko čeka. i to ne skrštenih ruku već vrijednih ruku punih mirišljivog bilja i srca punog ljubavi ... divim se tvojoj snazi.
necutako, ljubav poput rijeke teče, hiti s brzacima i slapovima, usporava se preko sprudova, vijuga i meandrira ... ima svoje plime i osjeke, iako nije more ... i virove ... i niske vodostaje.
kad se ukrcamo u krhku orahovu ljusku srca i zaplovimo tuda i ne znamo što nas čeka ... inače bi nas izdala hrabrost ... neki se nasukaju, neki prevrnu, neki se i mutne vode nagrcaju, al' plove dalje ...
mnogo ih se, nažalost iskrca, trajno, iako je orahovu ljusku moguće ponovo u rijeku porinuti...
kao što vidiš, mila, rječna vila ne može bez riječnih metafora ...
photobucket je odlična stvar, a ograničenja ni ja ne volim ...
nasmijem se kad pogledam svoju blogstatistiku u kojoj piše da su mi postovi bez slika, a tamo se broje samo one male, po njihovoj mjeri ...
volim magarčiće, mogu oni povući više od konja, paradnih i teglećih ... no, ritnu se kad ih tko želi pretovariti ...
29.06.2008. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
... sa te plaze sam i ja ponijela punu torbu....iako nebi trebalo....:)
29.06.2008. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
uh, svi pišu na dugo i široko, a ja sam danas kratka. što skriva već 15 godina?
sad gibam na plažu, uhvatiti boju! mašem!!!!!!!!
29.06.2008. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...