Ispod prethodnog posta ostavila sam komentar: Ne nalazim riječi kojima bih izrazila sovje osjećaje, pročitala sam i pročitat ću opet i opet dok ne upijem Kristovu poruku, prihvatim pouku i otvorim srce za njezino širenje. Veseli me, ne vaša podrška meni, več vaša odlučnost u traženju i svjedočenju Istine, no, Istini nisu potrebne rukavice, potrebna joj je srčanost, iskrenost, odlučnost, jasnoća, dostojanstven govor. Svako dobro. Pročitavši ostale komentare zanima me da li mislite da među nama postoje vukovi u janjećoj koži, ako postoje da li ih prepoznajete, postoji li između vjernika i pobožne osobe razlika, po čemu u poplavi vjernika prepoznati bogobojaznu osobu, možete li prepoznati kada je riječ o zastupanju Istine a kada o obrana vlastitog ega a kada o napadanju sa zlom namjerom, prepoznajete li finese tih dviju-tri strasti i reagirate na njih i ako da da li ti činiti odlučno ili u rukavicama na štetu Istine, jesam li u pravu kada mislim da prvi gine za Istinu a drugi ubija brata - njegovu ideju da bi sačuvao svoju poziciju a treći mrzi iz zavisti, možete li prepoznati u kakvoj su sprezi naš ego i Zli i je li možda naša ambicija nit koju Zli prihvaća da bi se upleo u naše mreže i zavist od Zlog posijana da bi se Zli njome služio, jesu li pod utjecajem Zloga samo oni kod kojih postoje jasni znakovi ili i oni koji prve onako od prve prepoznaju, nismo li mi svi u ovoj suznoj dolini u nekakvoj sprezi sa Zlim i zlom i njihovom moći nad nama pa i onda kada pjevamo dok kuća gori, postoji li opasnost na putu prodati dušu i kako prepoznati takvu osobu, imate li predođbu koliko ih ima među vjernicima?
Bdij dušo moja i moli, u molitvi i molitvom pobjeđuješ napasnika, postom ga tjeraš od sebe jer on mrzi žrtve, ne obaziri se na okolnosti, nisu jače od Isusova imena. Kristova Krv ima moć nad svakom silom zla, nad svim zlim i nečistim dusima. Svako dobro želim.
20.06.2008. (09:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Valentina, prije svega iskreno hvala na tvom posjetu i komentaru. Pred dilemom sam kako ti odgovoriti na ovoliki broj upita u jednom upisu. Već u startu sam u dvojbi je li doista misliš na 'ostale komentare' ili na moje objavljene postove. Ako misliš na komentare (kao što kažeš) onda ispada da te zanima moje mišljenje da li «među nama postoje vukovi u janjećoj koži» (ovdje među nama koji komentiramo), te da li razlikujem tko bi to mogao biti. Ne znam kako bih mogao nakon jednog ili dva nečija komentara donijeti sud o nečijoj savjesti!?, pa i da prepoznajem da netko želi ući 'preko ograde', a ne na 'vrata'. Živimo u takvom vremenu u kome 'ovce lutaju kao da su bez pastira', pa nije nikakvo čudo da neke žele postati dio stada tako što zaobilaze vrata jer na njima ponekad znaju naići na nekoga koji 'stoji na vratima' i drugima priječi prolaz, a sam osobno ne ulazi', a još manje se trudi 'ostaviti ostale ovce kako bi išao za onom jednom izgubljenom'. Ovo kažem, ne s namjerom da kritiziram one koji i sami grade svoj osjećaj veličine na 'užitku negiranja', nego da samo istaknem moguće olakotne okolnosti za nečiju savjest, koja možda još uvijek nije dovoljno izgrađena glede crkvenosti i njenih uvjeta, a to su prihvaćanje, podnošenje i nošenje. Mnoge osobe bivaju privučene po načelu: 'Sam ću osobno potražiti svoje ovce!', no ti koji 'dođoše iz velike nevolje', nošeni na ramenima dobrog pastira, još uvijek se nalaze pred zadatkom 'integracije u stado'. A budući je čest slučaj da imamo zajednicu, a nemamo zajedništva u njoj, nego svatko 'solira', ti pronađeni uslijed početnog entuzijazma ponekad se znaju previše 'isticati', a budući kod ostalih ne primjećuju onaj žar koji njih trenutno nosi, vrlo lako upadnu u mesijanizam, tj. elitizam. Mnogi kod ulaska u crkvenu zajednicu dođu s afirmativnim očekivanjima, no vrlo malo ih je koji dođu s izgrađenim stavom o služenju, tako da nakon početnog oduševljenja se spotaknu o 'ljudski faktor' u Crkvi. Takve osobe, ukoliko nadiđu osobne interese i dopuste da budu samljeveno zrno žita, tj. brašno od kojeg se u vodi i vatri Duha peče 'pogača', bivaju korisni članovi 'stada', jer tek tada mogu s ostalima planirati i kao dio zajednice vjernika evangelizirati. Na žalost iskustva iz prakse nam govore suprotno. U cijeloj stvari jako je teško pojedinačno donositi sud o nekome koga osobno ne poznaš duže vremena. Ovo o čemu sam govorio jesu tek natuknice o mogućim razlozima. Ne želim da ih shvatiš kao stereotip koji se može primijeniti na svaki slučaj. One više statistički oslikavaju trenutno stanje na terenu, a navodim ih kao moguće olakotne okolnosti. No, da skratim.. i vratim se na 'vukove u janjećoj koži', načelno… Iako je jedan svećenik 'in persona Christi' i budući je u većini slučajeva djeljitelj sakramenata, i za njega bi se u jednu ruku moglo reći da je on taj pastir i vrata. Tako bi trebalo biti. Crkve nema bez biskupa, a svećenici su njegovi pomoćnici. Postoji taj redoviti put na kome se sakramenti nalaze kao vrela na kojima mi crpimo potrebnu snagu, no nitko ne može biti sit ukoliko se ne 'prigne' do izvora. Što želim reći? Istinska vrata su Isus Krist. «Ja sam vrata ovcama!»- kaže Gospodin. Mi kroz njega stižemo k Ocu. Mi možemo doći k njemu, no ući i proći kroz njega možemo samo po vjeri, a to je osobni čin svakog pojedinog. Zato svaki svećenik vodi k Isusu, a ne navezuje drugog na sebe. On asistira Gospodinu, koji izvodi 'svoja djela'. Tako je to u teoriji, no u praksi i nije uvijek. Budući živimo u vremenu modernog poganstva u kome je duh sekularizma, konformizma, hedonizma i potrošačkog mentaliteta življenja, načeo Crkvu u svim njenim segmentima i uzrokovao nejedinstvo koje se ogleda kroz individualizam i subjektivizam, kao posljedicu imamo pojavu prakticiranja vjere odvojene od života. Kad kažem Crkvu, onda tu mislim i na kler i na laike, podjednako. Nije nikakvo čudo da u takvim okolnostima imamo poplavu raznoraznih 'oblika pobožnosti', tj. lažnog i prijetvornog misticizma (pored istinskog) i pristajanja uz 'ne-redovite putove', a sve to uz odsustvo duhovnog vođenja od strane onih kojima je zadaća ne samo 'dijeliti sakramente', nego i biti sa stadom i rasuđivati, sve provjeravati, proroštva i Duha ne trnuti, što je dobro zadržavati, a zle sjene se kloniti. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je naš Bog Gospodin nad cijelim svemirom i Kralj nad svom vojskom nebeskom i da on i u ovakvim teškim vremenima ima rješenje za svakog pojedinačno. On osobno zove svakog po imenu i nad svakim se savija kao brižna majka. Zato ne bi u startu trebalo odbaciti nikoga koji 'traži i žeđa', pa izgledalo to nekad i 'priključivanje stadu na pašnjacima', bez namjere da se uđe u ovčinjak na vrata. Činjenica jeste da se ovce na pašnjacima miješaju i da među njima ima onih koje nisu dio stada, no to je zbog toga jer među njima fali pastira koji usmjeravaju stado, tako da se vrlo lako tu nađe vuk u janjećem ruhu, koji zavede kako bi zaklao. S obzirom na situaciju, mogli bismo sl
21.06.2008. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Ispod prethodnog posta ostavila sam komentar:
Ne nalazim riječi kojima bih izrazila sovje osjećaje, pročitala sam i pročitat ću opet i opet dok ne upijem Kristovu poruku, prihvatim pouku i otvorim srce za njezino širenje.
Veseli me, ne vaša podrška meni, več vaša odlučnost u traženju i svjedočenju Istine, no, Istini nisu potrebne rukavice, potrebna joj je srčanost, iskrenost, odlučnost, jasnoća, dostojanstven govor.
Svako dobro.
Pročitavši ostale komentare zanima me da li mislite da među nama postoje vukovi u janjećoj koži, ako postoje da li ih prepoznajete, postoji li između vjernika i pobožne osobe razlika, po čemu u poplavi vjernika prepoznati bogobojaznu osobu, možete li prepoznati kada je riječ o zastupanju Istine a kada o obrana vlastitog ega a kada o napadanju sa zlom namjerom, prepoznajete li finese tih dviju-tri strasti i reagirate na njih i ako da da li ti činiti odlučno ili u rukavicama na štetu Istine, jesam li u pravu kada mislim da prvi gine za Istinu a drugi ubija brata - njegovu ideju da bi sačuvao svoju poziciju a treći mrzi iz zavisti, možete li prepoznati u kakvoj su sprezi naš ego i Zli i je li možda naša ambicija nit koju Zli prihvaća da bi se upleo u naše mreže i zavist od Zlog posijana da bi se Zli njome služio, jesu li pod utjecajem Zloga samo oni kod kojih postoje jasni znakovi ili i oni koji prve onako od prve prepoznaju, nismo li mi svi u ovoj suznoj dolini u nekakvoj sprezi sa Zlim i zlom i njihovom moći nad nama pa i onda kada pjevamo dok kuća gori, postoji li opasnost na putu prodati dušu i kako prepoznati takvu osobu, imate li predođbu koliko ih ima među vjernicima?
Bdij dušo moja i moli, u molitvi i molitvom pobjeđuješ napasnika, postom ga tjeraš od sebe jer on mrzi žrtve, ne obaziri se na okolnosti, nisu jače od Isusova imena. Kristova Krv ima moć nad svakom silom zla, nad svim zlim i nečistim dusima.
Svako dobro želim.
20.06.2008. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav iz os
20.06.2008. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Draga Valentina, prije svega iskreno hvala na tvom posjetu i komentaru.
Pred dilemom sam kako ti odgovoriti na ovoliki broj upita u jednom upisu. Već u startu sam u dvojbi je li doista misliš na 'ostale komentare' ili na moje objavljene postove. Ako misliš na komentare (kao što kažeš) onda ispada da te zanima moje mišljenje da li «među nama postoje vukovi u janjećoj koži» (ovdje među nama koji komentiramo), te da li razlikujem tko bi to mogao biti. Ne znam kako bih mogao nakon jednog ili dva nečija komentara donijeti sud o nečijoj savjesti!?, pa i da prepoznajem da netko želi ući 'preko ograde', a ne na 'vrata'. Živimo u takvom vremenu u kome 'ovce lutaju kao da su bez pastira', pa nije nikakvo čudo da neke žele postati dio stada tako što zaobilaze vrata jer na njima ponekad znaju naići na nekoga koji 'stoji na vratima' i drugima priječi prolaz, a sam osobno ne ulazi', a još manje se trudi 'ostaviti ostale ovce kako bi išao za onom jednom izgubljenom'. Ovo kažem, ne s namjerom da kritiziram one koji i sami grade svoj osjećaj veličine na 'užitku negiranja', nego da samo istaknem moguće olakotne okolnosti za nečiju savjest, koja možda još uvijek nije dovoljno izgrađena glede crkvenosti i njenih uvjeta, a to su prihvaćanje, podnošenje i nošenje. Mnoge osobe bivaju privučene po načelu: 'Sam ću osobno potražiti svoje ovce!', no ti koji 'dođoše iz velike nevolje', nošeni na ramenima dobrog pastira, još uvijek se nalaze pred zadatkom 'integracije u stado'. A budući je čest slučaj da imamo zajednicu, a nemamo zajedništva u njoj, nego svatko 'solira', ti pronađeni uslijed početnog entuzijazma ponekad se znaju previše 'isticati', a budući kod ostalih ne primjećuju onaj žar koji njih trenutno nosi, vrlo lako upadnu u mesijanizam, tj. elitizam. Mnogi kod ulaska u crkvenu zajednicu dođu s afirmativnim očekivanjima, no vrlo malo ih je koji dođu s izgrađenim stavom o služenju, tako da nakon početnog oduševljenja se spotaknu o 'ljudski faktor' u Crkvi. Takve osobe, ukoliko nadiđu osobne interese i dopuste da budu samljeveno zrno žita, tj. brašno od kojeg se u vodi i vatri Duha peče 'pogača', bivaju korisni članovi 'stada', jer tek tada mogu s ostalima planirati i kao dio zajednice vjernika evangelizirati.
Na žalost iskustva iz prakse nam govore suprotno. U cijeloj stvari jako je teško pojedinačno donositi sud o nekome koga osobno ne poznaš duže vremena. Ovo o čemu sam govorio jesu tek natuknice o mogućim razlozima. Ne želim da ih shvatiš kao stereotip koji se može primijeniti na svaki slučaj. One više statistički oslikavaju trenutno stanje na terenu, a navodim ih kao moguće olakotne okolnosti.
No, da skratim.. i vratim se na 'vukove u janjećoj koži', načelno… Iako je jedan svećenik 'in persona Christi' i budući je u većini slučajeva djeljitelj sakramenata, i za njega bi se u jednu ruku moglo reći da je on taj pastir i vrata. Tako bi trebalo biti. Crkve nema bez biskupa, a svećenici su njegovi pomoćnici. Postoji taj redoviti put na kome se sakramenti nalaze kao vrela na kojima mi crpimo potrebnu snagu, no nitko ne može biti sit ukoliko se ne 'prigne' do izvora. Što želim reći? Istinska vrata su Isus Krist. «Ja sam vrata ovcama!»- kaže Gospodin. Mi kroz njega stižemo k Ocu. Mi možemo doći k njemu, no ući i proći kroz njega možemo samo po vjeri, a to je osobni čin svakog pojedinog. Zato svaki svećenik vodi k Isusu, a ne navezuje drugog na sebe. On asistira Gospodinu, koji izvodi 'svoja djela'. Tako je to u teoriji, no u praksi i nije uvijek. Budući živimo u vremenu modernog poganstva u kome je duh sekularizma, konformizma, hedonizma i potrošačkog mentaliteta življenja, načeo Crkvu u svim njenim segmentima i uzrokovao nejedinstvo koje se ogleda kroz individualizam i subjektivizam, kao posljedicu imamo pojavu prakticiranja vjere odvojene od života. Kad kažem Crkvu, onda tu mislim i na kler i na laike, podjednako. Nije nikakvo čudo da u takvim okolnostima imamo poplavu raznoraznih 'oblika pobožnosti', tj. lažnog i prijetvornog misticizma (pored istinskog) i pristajanja uz 'ne-redovite putove', a sve to uz odsustvo duhovnog vođenja od strane onih kojima je zadaća ne samo 'dijeliti sakramente', nego i biti sa stadom i rasuđivati, sve provjeravati, proroštva i Duha ne trnuti, što je dobro zadržavati, a zle sjene se kloniti. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je naš Bog Gospodin nad cijelim svemirom i Kralj nad svom vojskom nebeskom i da on i u ovakvim teškim vremenima ima rješenje za svakog pojedinačno. On osobno zove svakog po imenu i nad svakim se savija kao brižna majka. Zato ne bi u startu trebalo odbaciti nikoga koji 'traži i žeđa', pa izgledalo to nekad i 'priključivanje stadu na pašnjacima', bez namjere da se uđe u ovčinjak na vrata. Činjenica jeste da se ovce na pašnjacima miješaju i da među njima ima onih koje nisu dio stada, no to je zbog toga jer među njima fali pastira koji usmjeravaju stado, tako da se vrlo lako tu nađe vuk u janjećem ruhu, koji zavede kako bi zaklao. S obzirom na situaciju, mogli bismo sl
21.06.2008. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...