Za nas Hrvate ne manje drag i važan je sveti Leopold Bogdan Mandić, Hrvat iz Herceg Novog, apostol mira i pomirenja, čije ćemo svetište prvo posjetiti. Svetištem sv. Leopolda dominira crkva s velikim kipom Bezgrješne pred kojim je sv. Leopold svakodnevno molio i slavio sv. mise. Kip je neoštećen preživio bombardiranje i rušenje crkve 1944. godine. Uz nju je malena kapela s grobom sv. Leopolda i relikvijom svečeve desne ruke kao spomena na brojne blagoslove i odriješenja koja je tom rukom učinio. S druge strane zida kapele nalazi se veći dio sarkofaga iznad kojeg od 1986. god. gori Svjetiljka pomirenja. Obred darivanja ulja obnavlja se svake godine na Svečev blagdan 12. svibnja. Uz kapelu je smještena sobica za ispovijedanje, skromna prostorija u kojoj je sv. Leopold ispovijedao punih 40 godina, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II nazvao “salončićem ljubaznosti”. Ova je ispovjedaonica, kao i kip Majke Božje postavljen uz svečev grob, također ostala neoštećena u već spomenutom bombardiranju 1944. godine, koje je sv. Leopold prorekao neposredno pred smrt. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je svetim 16. listopada 1983. godine. Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu, a danas brojni hodočasnici dolaze na njegov grob i dotiču se s pošto-vanjem te ispovjedaonice u kojoj je Sv. Leopold vršio svoje ekumensko poslanje i u kojoj je zaslužio Nebo. Na pola puta od Svetišta sv. Leopolda prema bazilici sv. Antuna smjestio se najveći europski trg, Prato della Valle. Površina mu je 88.620 m2, a samo površina otoka Memmia u središtu trga iznosi oko 20.000 m2. Trg postoji još iz rimskih vremena, a na njemu je bilo rimsko kazalište Zairo. Kad su barbari 602. godine razorili Padovu, razorili su i kazalište. Kasnije su gradske vlasti kamen sa razvalina prodale Veneciji za gradnju crkve sv. Marka, a posljednji ostaci teatra raznijeti su i ugrađeni u temelje padovanskih zgrada polovinom 18. stoljeća. Venecijanski upravitelj Padove Andrea Memmo 1775. godine naređuje uređenje tog prostora, te je trg uređen s elip-soidnim središtem oko kojeg je napravljen vodeni krug omeđen sa 78 kipova znamenitih Padovanaca, 40 kipova s vanjske, a 38 s unutarnje strane vodenog kruga. Statue su odabirali oni koji su ih donirali svom gradu. Uz Prato della Valle uzdiže se ogromna bazilika sv. Justine, po veličini deveta crkva na svijetu, sa 14 kapela, sedam kupola i zvonikom visokim 82 metra u kojem je 7 velikih zvona. Današnja bazilika dovršena je krajem 16. stoljeća, no već krajem 5. stoljeća, po nalogu pokrajinskog poglavara Opiliona, na istom je mjestu izgrađena velika bazilika u namjeri da se pod jednim krovom sačuvaju zemni ostaci sv. Justine, mučenice koju je na smrt osudio car Maksimilijan, sv. Prosdocima, prvog padovanskog biskupa, kao i brojna tijela i relikvije mučenika i svetaca, među kojima najvažnije mjesto zauzima sv. Luka Evanđelist. Prostrana i vrlo osvijetljene unu-trašnjosti, bazilika je vrijedno djelo renesanse. Sagrađena u obliku latinskog križa – podijeljena je u tri lađe koje podržava 26 jonskih stupova. U sredini srednje lađe nalazi se prekrasan drveni križ iz 15. stoljeća. Na kraju desne lađe bazilika se prostire u “Hodnik mučenika” gdje se u “bunaru mučenika” nalaze posmrtni ostaci mnogih mučenika iz prvih stoljeća Crkve.. Na glavnom oltaru je sarkofag s relikvijama sv. Justine i oltarnom slikom Paola Veronesea iz 1575. godine koja prikazuje mučeništvo sv. Justine. Lijevo od glavnog oltara, u prvoj bočnoj kapeli, Kapeli sv. Luke, nalazi se sarkofag s relikvijama sv. Luke Evanđeliste. Sv. Luka je bio suradnik sv. Pavla i njegov suputnik na misijskim putovanjima. Napisao je Evanđelje koje je nazvano njegovim imenom i Djela apostolska. Neki podaci govore da je bio liječnik, a pripisuje mu se i da je bio slikar, te da je slikao lik Isusa i Majke Božje. Postoji nekoliko slika za koje se vjeruje da ih je naslikao upravo sv. Luka, pa i onu koja se nalazi u njegovoj kapelici iznad sarkofaga. Nakon smrti tijelo mu je bilo pokopano u gradu Tebe, u grčkoj pokrajini Beociji. Odande mu je tijelo početkom 4. stoljeća prenešeno u Carigrad u baziliku Dvanaest apostola. Tijekom 11. i 12. stoljeća na groblju uz baziliku sv. Justine pronađene su mnoge relikvije i tijela svetaca. Među iskopanim tijelima bilo je i jedno položeno u škrinju s imenom i simbolom triju bikova. Padovanski biskup Gerard i opat Dominik obratili su se za savjet papi Aleksandru II, a ovaj je potvrdio da se radi o tijelu sv. Luke. Ne zna se kako je tijelo dospjelo u Padovu. Sarkofag s tijelom sv. Luke otvoren je 17. rujna 1998. g. i izvršena temeljita stručna obrada radi utvrđivanja autentičnosti. Nakon dvogodišnjeg proučavanja, tim stručnjaka je na internacionalnom kongresu u Padovi u listopadu 2000. godine potvrdio da su to doista pravi zemni ostaci sv. Luke Evanđeliste. Bazilika sv. Antuna najpoznatija je građevina u Padovi. Velebno svetište sv. Antuna Padovanskog, izraslo je iz malene kapele Svete Marije Majke Božje, građe
16.07.2008. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
Bazilika sv. Antuna najpoznatija je građevina u Padovi. Velebno svetište sv. Antuna Padovanskog, izraslo je iz malene kapele Svete Marije Majke Božje, građeno od 1232. do 1307. godine, a uređivano i ukrašavano tijekom stoljeća, sve do današnjih dana. Mješavina je romanike i gotike uz vidljive orijentalne utjecaje. Razgledavanje bazilike do sada je uobičajeno započinjalo s lijeve strane, od kapelice sv. Maksimilijana Kolbea pa prema svečevu grobu. Ove ćemo godine razgledavanje započeti s desne strane bazilike jer je tijelo svetog Antuna, nakon gotovo sedam stoljeća, 13. travnja ove godine premješteno u novi grob, u kapelicu svetoga Jakova nasuprot dosadašnjem grobu u Kapelici del'Arca, u kojoj su se svečevi zemni ostaci nalazili od 1350.g, i koja će uskoro biti restaurirana. Planira se da će radovi trajati oko godinu i pol. U unutrašnjosti bazilike nalaze se djela poznatih umjetnika iz razdoblja od 13. do 20. stoljeća, primjerice Tiziana i Giotta, kao i skulpture i brončani reljefi Donatella. S unu-tarnje strane pročelja ističe se velika freska Petra Anningonija (1985.) koja predstavlja Svetog Antuna na orahu u trenutku propovijedanja. Na prvom stupu slijeva nalazi se «Gospa s Djetićem» Stjepana iz Ferrare (1350.). U bazilici se nalazi više kapelica, od kojih su najpoznatije Svečeva kapela ili Kapelica del'Arca, Gospina kapelica, Kapelica blaženog Luke Belludija, Kapelica svetog Jakova u kojoj je privremeno smješten sarkofag s zemnim ostacima sv. Antuna, Kapelica Presvetog Sakramenta i više tzv. kružnih kapelica, među kojima je najpoznatija Kapelica relikvija. Prva kapelica s desne strane je kapelica Presvetog Sakramenta. Podignuta je 1457. godine a 1651. godine preuređena je u kapelicu Presvetog Sakramenta. Bogata je suvremenim dekoracijama čiji je autor Ljudevit Pogliaghi (1927.-1936.) Kroz drugu kapelicu posve-ćenu Presvetom srcu, dolazi se do Kapela sv. Jakova u kojoj se sada nalazi tijelo sv. Antuna. Novi sarkofag u koji je položeno, isklesan je od finoga mramora s ornamentima i detaljima koji se nalaze u bazilici. Sama kapelica jedno je od remek-djela talijanskog trečenta (četrnaesto stoljeće). Podigao ju je, kao obiteljski kapelicu, Bonificije Lupi 1372. godine. Nasuprot kapeli sv. Jakova nalazi se Svečeva kapela u kojoj je svečev grob. Na njoj su radili najveći renesansni venecijanski kipari. U središtu se izdiže oltar-grob sv. Antuna koji je djelo Ticijana Aspettija s kraja 16. stoljeća, a na stranama su dva velika srebrna svijećnjaka iz 17. stoljeća. Desno od Svečeve kapele nalazi se Gospina kapelica, preostali dio negdašnje crkve Svete Marije koju je padovanski biskup Jakov darovao sv. Antunu 1229. godine. Tu je sv. Antun slavio misu, ispovijedao i propovijedao. Sa sjeverne strane Gospine kapelice ulazi se u Kapelicu blaženog Luke Belludija, prvog učenika sv. Antuna. U udubinama obside poredane u obliku polukruga, smještene su kružne kapelice. Izuzev središnje kapelice, sve su oslikane krajem 19. i početkom 20. stoljeća. S desna na lijevo kapelice su poredane sljedećim redoslijedom: Kapelica blagoslova, Američka i Njemačka kapelica, te Kapelica svetog Stjepana Prvomučenika. U sredini polukruga nalazi se Kapelica relikvija (svetih moći), najveća od svih kapelica, a u njoj se čuvaju brojne povijesne dragocjenosti i zavjetni predmeti sa svetim moćima svetišta u umjetničkim relikvijarima. Posebno valja obratiti pozornost na prvi lijes sv. Antuna, na njegovo redovničko odijelo i osobne predmete, te na relikvijare s neraspadnutim svečevim jezikom, donjom vilicom i grkljanom. Iza ove kapelice smjestila se Poljska kapelica, a do nje Austro-ugarska kapelica, koja je ujedno i Hrvatska kapelica - posvećena sv. Leopoldu. Obratite pozornost na hrvatske grbove na oltaru! Posljednja kapelica u tom nizu je Kapelica sv. Josipa. Prezbiterij i glavni oltar ograđeni su elegantnom balustradom koju krase četiri brončana kipa Ticijana Aspettija. Glavnim oltarom dominiraju djela Donatella (posebno se ističe brončani križ iz 1446. godine) koja zajedno čine najzna-menitije umjetničko djelo bazilike. Na poleđini oltara uz «Isusovo polaganje u grob» s lijeve se strane izdiže brončani svijećnjak, djelo Andrije Briosca iz 1515. godine, koji se po svojim dimenzijama i umjetničkoj izvedbi smatra najljepšim svijećnjakom na svijetu. S južne strane bazilike nalazi se franjevački samostan. Dijeli se na razne zgrade koje karakterizira pet prostranih trijemova i klaustra: Raja, Magnolije, Novicijata, Generala i Muzeja. Prostor pred bazilikom nekada je služio kao groblje, o čemu svjedoče i neke preostale grobne ploče. Danas tim prostorom dominira kip vojskovođe Gattamelate, prva konjanička skulptura nakon antike koja slobodno stoji u prostoru, najveće djelo slavnog talijanskog kipara Donatella i prvo djelo te vrste u renesansi. Padova je prepuna kulturno-povijesnih spomenika koje je nemoguće obići u jednom danu. Spomenut ću stoga tek neke, koje doduše nećemo stići detaljnije razgledati u našem hodočašću, no uput
16.07.2008. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
U samom centru, između trgova voća i povrća (Piazza dei Frutti i Piazza delle Erbe) smjestila se Palača pravde, građena od 1218. do 1306., koja je tijekom povijesti više puta stradavala u požarima i temeljito obnavljana. Nakon jednog od tih požara, 1420. godine, uklonjeni su pregradni zidovi na zadnjem katu i time dobivena jedna od najvećih plesnih dvorana na svijetu, IL SALONE, impresivnih dimenzija: 81 metar dužine, 27 metara širine i 27 metara visine! Dvorana je oslikana freskama kršćanske ikonografije, astronomije i astrologije. U toj se palači nalazio “sramotni kamen”, stolac od kamena na kojeg su dužnici morali sjesti tri puta, izgovoriti sramotnu rečenicu, a nakon toga su izgnani iz grada. U blizini je i Općinski toranj izgrađen 1269. godine. U to je vrijeme izgrađena i Kapela Scrovegni, koju je 1303. do 1305. godine na vrhuncu stvaralačke snage oslikao slavni talijanski slikar Giotto pretvorivši je u remek-djelo čovječanstva. Kapelu je podigao Enrico degli Scrovegni, sin Reginalda, kojeg Dante smješta u sedmi krug Pakla, gdje su lihvari. Enrico je podigao kapelu uz očevu palaču za otkupljenje njegovih grijeha. Kapela Scrovegni od kapitalnog je značaja za svjetsku kulturnu baštinu, građevina čije značenje nadilazi vrijeme. Padova je tijekom povijesti stalno bila na putu raznih osvajača, tako da je grad više puta opasivan i utvrđivan zidinama. Rimske zidine, građene u rano rimsko doba, potpuno su nestale. Vjerojatno u temeljima novogradnji. U srednjem vijeku zidine su građene tri puta u tri stoljeća. Najmlađe, građene u 15. st., koje nazivaju još i “Venetske zidine”, dobro su očuvane do danas. Padova je razarana mnogo puta tijekom svoje višemilenijske povijesti. Od barbara, osobito Longobarda koji su je sravnili sa zemljom do savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. U njenoj blizini, na rijeci Piavi i Soči u Prvom su svjetskom ratu izginuli mnogi Hrvati. U tim je borbama kao poručnik 96. pješačkog puka Austrougarske vojske sudjelovao i blaženi Alojzije Stepinac. Zarobljen je na Piavi u srpnju 1918., a oslobođen sredinom prosinca iste godine. Nakon Padove posjetit ćemo Svetište u Arcelli, mjestu preminuća sv. Antuna. Arcella je danas predgrađe Padove, a u doba sv. Antuna to je bilo malo selo izvan grada po imenu Capo di Ponte - s malom crkvicom i samostanom kojeg je 1220. g. osnovao sam sv. Franjo nakon povratka iz Svete zemlje. Samostan je prozvan “Santa Maria della Cella”, ili prema nekim izvorima “de Arcella”, a činila su ga dva samostana: samostan “Siro-mašnih gospođa” – Klarisa i mali samostan “Braće minorita” - franje-vaca – u kojem će boraviti sv. Antun 1227. za prvog boravka u Padovi i kada je na povratku iz Camposampiera ovdje preminuo 13. lipnja 1231. godine. Samostan je prozvan imenom “Blažene Helene Enselmini” zbog pobožnosti Padovanaca prema ovoj svetoj klarisi koja je bila učenica sv. Antuna i koja je umrla u 24. godini, 4. studenoga 1231. g. - pet mjeseci poslije sv. Antuna. Njezin grob nalazi se u lijevoj lađi crkve. Nakon opsade 1509. samostan je razoren, ali su Padovanci ubrzo na istom mjestu izgradili kapelicu koja je čuvala mjesto preminuća sv. Antuna (“In loco gloriosus ille Antonius noster defunctus est” – Na tom je mjestu naš slavni Antun preminuo.) Od 1670.-75. kapelica je dogra-đena i pretvorena u pravo svetište, a 1842. je dovršena u neokla-sičnom stilu, čuvajući još uvijek prvotnu crkvicu preminuća. Ovaj iznimno ušćuvani prostor ukrašava statua umirućeg sv. Antuna koju je 1808. g. isklesao Rinaldo Rinaldi. Uz crkvu se uzdiže zvonik visok 75 m, građen 1898-99. na čiji je vrh 1922. g. postavljen kip sv. Sntuna visok 6 m. U zvoniku je osam zvona teških 5.850 kg, koja imaju savršenu harmoniju. Na kraju našeg hodočašća posjetit ćemo samostan i svetište u Camposampieru, mjesto u kojem je sv. Antun proveo posljednje dane ovozemaljskog života. Camposampiero je danas važan gradić padovanske provincije, udaljen dvadesetak kilometara od Padove. U doba sv. Antuna bilo je to selo oko dvorca grofa Tisa IV. Uz dvorsku crkvu grof Tiso je fratrima na korištenje dao malo samotište u koje je pozvao sv. Antuna na odmor nakon napornih korizmenih propovjedi. U blizini je bila šuma s velikim stablom oraha. Šetajući obližnjom šumom Sv. Antun je tražio mjesto gdje bi se mogao moliti u miru i tišini. Zapazio je veliko stablo oraha, pa je rekao svom domaćinu kako bi bilo lijepo imati kućicu na stablu da bude bliže nebu… Grof mu je potom dao izgraditi drvenu kolibicu na tom stablu oraha u kojoj je Svetac boravio i molio se danju, a tek predvečer bi odlazio u svoju sobicu. U toj sobici imao je poznato viđenje djetešca Isusa. Međutim, zbog iscrpljenosti i bolesti sv. Antun se odlučio vratiti u Padovu. Položili su ga na zaprežna kola koja su vukli volovi i krenuli put Padove. Dolaskom u Arcellu sv. je Antunu pozlilo, pa su svratili u samostan male braće gdje je sv. Antun preminuo. Nakon smrti sv. Antuna, stanovnici Camposampiera i njihov grof Tiso IV željeli su sačuvati uspomenu
16.07.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
Nakon smrti sv. Antuna, stanovnici Camposampiera i njihov grof Tiso IV željeli su sačuvati uspomenu na mjesta koja je on svojim boravkom i životom posvetio. Postojeća crkva sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je Svetac molio i slavio svetu euharistiju, potpuno je preuređena i 1437. g. proširena. Na mjestu gdje je bilo Antunovo stablo oraha, 1432. godine izgrađena je crkvica koja se danas zove “Svetište oraha”. Proširena je u 15. stoljeću i bogto ukrašena freskama koje predstavljaju najpoznatija čuda iz života sv. Antuna. U crkvi se čuva raspelo izrađeno iz drvet aoraha sv. Antuna. Odlukom Venetskog senata 1769. ovaj je samostan zatvoren, a 1798. godine opustošila ga je Napoleonova vojska. 1854. g. grad ponovo postaje vlasnikom samostanskih objekata, a 17. listopada 1895. gradske vlasti pozivaju fratre iz Padove da preuzmu samostan. Fratri su brzo pristupili gradnji nove crkve za koju je kamen temeljac postavljen 26. prosinca 1906. g. Samostan je proširen 1965. g. U zidove crkve ugrađena je mala sobica u kojoj je Sv. Antun doživio mistično iskustvo viđenja Djeteta Isusa, zbog čega je prozvana “Mali Antunov Betlehem”. Tu se ispod stakla čuva jedna daska za koju se vjeruje da je bila dio kreveta sv. Antuna. U toj sobici je i slika koju je 1486. naslikao Andrea da Murano koja prikazuje sv. Antuna u naravnoj veličini sa prepoznatljivim simbo-lima: ljiljanom i knjigom, simbolima čistoće i prosvjetiteljstva. U desnoj lađi, neposredno uz ulaz, nalazi se sarkofag sa ostacima sluge Božjega fra Girolama Biasija jednog od sedam fratara koji 1917. godine uz sv. Maksimilijana Kolbea osnovali Vojsku Bezgrješne. Rano je obolio od TBC-s , a sedam godina nakon svečeničkog ređenja proveo je u bolnicama. Iako u svom svećeničkom životu nije imao službi, nije vršio nikakve dužnosti, posvećen molitvi i predanju vlastita života Bezgrješnoj, umro je 20. lipnja 1929. Povodom obljetnice rođenja sv. Antuna (1195.-1995.) i jubileja 2000. između glavne crkve i Svetišta oraha izgrađena je “Staza sv. Antuna” koju ukrašava šest prekrasnih slulptura izlivenih u bronci,a koje pokazuju povezanost života sv. Antuna s Isusovim životom i djelom. I.M.
16.07.2008. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
Za nas Hrvate ne manje drag i važan je sveti Leopold Bogdan Mandić, Hrvat iz Herceg Novog, apostol mira i pomirenja, čije ćemo svetište prvo posjetiti.
Svetištem sv. Leopolda dominira crkva s velikim kipom Bezgrješne pred kojim je sv. Leopold svakodnevno molio i slavio sv. mise. Kip je neoštećen preživio bombardiranje i rušenje crkve 1944. godine. Uz nju je malena kapela s grobom sv. Leopolda i relikvijom svečeve desne ruke kao spomena na brojne blagoslove i odriješenja koja je tom rukom učinio. S druge strane zida kapele nalazi se veći dio sarkofaga iznad kojeg od 1986. god. gori Svjetiljka pomirenja. Obred darivanja ulja obnavlja se svake godine na Svečev blagdan 12. svibnja.
Uz kapelu je smještena sobica za ispovijedanje, skromna prostorija u kojoj je sv. Leopold ispovijedao punih 40 godina, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II nazvao “salončićem ljubaznosti”. Ova je ispovjedaonica, kao i kip Majke Božje postavljen uz svečev grob, također ostala neoštećena u već spomenutom bombardiranju 1944. godine, koje je sv. Leopold prorekao neposredno pred smrt.
Papa Ivan Pavao II proglasio ga je svetim 16. listopada 1983. godine.
Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu, a danas brojni hodočasnici dolaze na njegov grob i dotiču se s pošto-vanjem te ispovjedaonice u kojoj je Sv. Leopold vršio svoje ekumensko poslanje i u kojoj je zaslužio Nebo.
Na pola puta od Svetišta sv. Leopolda prema bazilici sv. Antuna smjestio se najveći europski trg, Prato della Valle. Površina mu je 88.620 m2, a samo površina otoka Memmia u središtu trga iznosi oko 20.000 m2. Trg postoji još iz rimskih vremena, a na njemu je bilo rimsko kazalište Zairo. Kad su barbari 602. godine razorili Padovu, razorili su i kazalište. Kasnije su gradske vlasti kamen sa razvalina prodale Veneciji za gradnju crkve sv. Marka, a posljednji ostaci teatra raznijeti su i ugrađeni u temelje padovanskih zgrada polovinom 18. stoljeća. Venecijanski upravitelj Padove Andrea Memmo 1775. godine naređuje uređenje tog prostora, te je trg uređen s elip-soidnim središtem oko kojeg je napravljen vodeni krug omeđen sa 78 kipova znamenitih Padovanaca, 40 kipova s vanjske, a 38 s unutarnje strane vodenog kruga. Statue su odabirali oni koji su ih donirali svom gradu.
Uz Prato della Valle uzdiže se ogromna bazilika sv. Justine, po veličini deveta crkva na svijetu, sa 14 kapela, sedam kupola i zvonikom visokim 82 metra u kojem je 7 velikih zvona. Današnja bazilika dovršena je krajem 16. stoljeća, no već krajem 5. stoljeća, po nalogu pokrajinskog poglavara Opiliona, na istom je mjestu izgrađena velika bazilika u namjeri da se pod jednim krovom sačuvaju zemni ostaci sv. Justine, mučenice koju je na smrt osudio car Maksimilijan, sv. Prosdocima, prvog padovanskog biskupa, kao i brojna tijela i relikvije mučenika i svetaca, među kojima najvažnije mjesto zauzima sv. Luka Evanđelist.
Prostrana i vrlo osvijetljene unu-trašnjosti, bazilika je vrijedno djelo renesanse. Sagrađena u obliku latinskog križa – podijeljena je u tri lađe koje podržava 26 jonskih stupova. U sredini srednje lađe nalazi se prekrasan drveni križ iz 15. stoljeća. Na kraju desne lađe bazilika se prostire u “Hodnik mučenika” gdje se u “bunaru mučenika” nalaze posmrtni ostaci mnogih mučenika iz prvih stoljeća Crkve..
Na glavnom oltaru je sarkofag s relikvijama sv. Justine i oltarnom slikom Paola Veronesea iz 1575. godine koja prikazuje mučeništvo sv. Justine.
Lijevo od glavnog oltara, u prvoj bočnoj kapeli, Kapeli sv. Luke, nalazi se sarkofag s relikvijama sv. Luke Evanđeliste.
Sv. Luka je bio suradnik sv. Pavla i njegov suputnik na misijskim putovanjima. Napisao je Evanđelje koje je nazvano njegovim imenom i Djela apostolska. Neki podaci govore da je bio liječnik, a pripisuje mu se i da je bio slikar, te da je slikao lik Isusa i Majke Božje. Postoji nekoliko slika za koje se vjeruje da ih je naslikao upravo sv. Luka, pa i onu koja se nalazi u njegovoj kapelici iznad sarkofaga.
Nakon smrti tijelo mu je bilo pokopano u gradu Tebe, u grčkoj pokrajini Beociji. Odande mu je tijelo početkom 4. stoljeća prenešeno u Carigrad u baziliku Dvanaest apostola. Tijekom 11. i 12. stoljeća na groblju uz baziliku sv. Justine pronađene su mnoge relikvije i tijela svetaca. Među iskopanim tijelima bilo je i jedno položeno u škrinju s imenom i simbolom triju bikova. Padovanski biskup Gerard i opat Dominik obratili su se za savjet papi Aleksandru II, a ovaj je potvrdio da se radi o tijelu sv. Luke. Ne zna se kako je tijelo dospjelo u Padovu.
Sarkofag s tijelom sv. Luke otvoren je 17. rujna 1998. g. i izvršena temeljita stručna obrada radi utvrđivanja autentičnosti. Nakon dvogodišnjeg proučavanja, tim stručnjaka je na internacionalnom kongresu u Padovi u listopadu 2000. godine potvrdio da su to doista pravi zemni ostaci sv. Luke Evanđeliste.
Bazilika sv. Antuna najpoznatija je građevina u Padovi. Velebno svetište sv. Antuna Padovanskog, izraslo je iz malene kapele Svete Marije Majke Božje, građe
16.07.2008. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
Bazilika sv. Antuna najpoznatija je građevina u Padovi. Velebno svetište sv. Antuna Padovanskog, izraslo je iz malene kapele Svete Marije Majke Božje, građeno od 1232. do 1307. godine, a uređivano i ukrašavano tijekom stoljeća, sve do današnjih dana. Mješavina je romanike i gotike uz vidljive orijentalne utjecaje.
Razgledavanje bazilike do sada je uobičajeno započinjalo s lijeve strane, od kapelice sv. Maksimilijana Kolbea pa prema svečevu grobu. Ove ćemo godine razgledavanje započeti s desne strane bazilike jer je tijelo svetog Antuna, nakon gotovo sedam stoljeća, 13. travnja ove godine premješteno u novi grob, u kapelicu svetoga Jakova nasuprot dosadašnjem grobu u Kapelici del'Arca, u kojoj su se svečevi zemni ostaci nalazili od 1350.g, i koja će uskoro biti restaurirana. Planira se da će radovi trajati oko godinu i pol.
U unutrašnjosti bazilike nalaze se djela poznatih umjetnika iz razdoblja od 13. do 20. stoljeća, primjerice Tiziana i Giotta, kao i skulpture i brončani reljefi Donatella. S unu-tarnje strane pročelja ističe se velika freska Petra Anningonija (1985.) koja predstavlja Svetog Antuna na orahu u trenutku propovijedanja. Na prvom stupu slijeva nalazi se «Gospa s Djetićem» Stjepana iz Ferrare (1350.). U bazilici se nalazi više kapelica, od kojih su najpoznatije Svečeva kapela ili Kapelica del'Arca, Gospina kapelica, Kapelica blaženog Luke Belludija, Kapelica svetog Jakova u kojoj je privremeno smješten sarkofag s zemnim ostacima sv. Antuna, Kapelica Presvetog Sakramenta i više tzv. kružnih kapelica, među kojima je najpoznatija Kapelica relikvija.
Prva kapelica s desne strane je kapelica Presvetog Sakramenta. Podignuta je 1457. godine a 1651. godine preuređena je u kapelicu Presvetog Sakramenta. Bogata je suvremenim dekoracijama čiji je autor Ljudevit Pogliaghi (1927.-1936.) Kroz drugu kapelicu posve-ćenu Presvetom srcu, dolazi se do Kapela sv. Jakova u kojoj se sada nalazi tijelo sv. Antuna. Novi sarkofag u koji je položeno, isklesan je od finoga mramora s ornamentima i detaljima koji se nalaze u bazilici. Sama kapelica jedno je od remek-djela talijanskog trečenta (četrnaesto stoljeće). Podigao ju je, kao obiteljski kapelicu, Bonificije Lupi 1372. godine.
Nasuprot kapeli sv. Jakova nalazi se Svečeva kapela u kojoj je svečev grob. Na njoj su radili najveći renesansni venecijanski kipari. U središtu se izdiže oltar-grob sv. Antuna koji je djelo Ticijana Aspettija s kraja 16. stoljeća, a na stranama su dva velika srebrna svijećnjaka iz 17. stoljeća.
Desno od Svečeve kapele nalazi se Gospina kapelica, preostali dio negdašnje crkve Svete Marije koju je padovanski biskup Jakov darovao sv. Antunu 1229. godine. Tu je sv. Antun slavio misu, ispovijedao i propovijedao. Sa sjeverne strane Gospine kapelice ulazi se u Kapelicu blaženog Luke Belludija, prvog učenika sv. Antuna.
U udubinama obside poredane u obliku polukruga, smještene su kružne kapelice. Izuzev središnje kapelice, sve su oslikane krajem 19. i početkom 20. stoljeća. S desna na lijevo kapelice su poredane sljedećim redoslijedom:
Kapelica blagoslova, Američka i Njemačka kapelica, te Kapelica svetog Stjepana Prvomučenika. U sredini polukruga nalazi se Kapelica relikvija (svetih moći), najveća od svih kapelica, a u njoj se čuvaju brojne povijesne dragocjenosti i zavjetni predmeti sa svetim moćima svetišta u umjetničkim relikvijarima. Posebno valja obratiti pozornost na prvi lijes sv. Antuna, na njegovo redovničko odijelo i osobne predmete, te na relikvijare s neraspadnutim svečevim jezikom, donjom vilicom i grkljanom.
Iza ove kapelice smjestila se Poljska kapelica, a do nje Austro-ugarska kapelica, koja je ujedno i Hrvatska kapelica - posvećena sv. Leopoldu. Obratite pozornost na hrvatske grbove na oltaru! Posljednja kapelica u tom nizu je Kapelica sv. Josipa.
Prezbiterij i glavni oltar ograđeni su elegantnom balustradom koju krase četiri brončana kipa Ticijana Aspettija. Glavnim oltarom dominiraju djela Donatella (posebno se ističe brončani križ iz 1446. godine) koja zajedno čine najzna-menitije umjetničko djelo bazilike.
Na poleđini oltara uz «Isusovo polaganje u grob» s lijeve se strane izdiže brončani svijećnjak, djelo Andrije Briosca iz 1515. godine, koji se po svojim dimenzijama i umjetničkoj izvedbi smatra najljepšim svijećnjakom na svijetu.
S južne strane bazilike nalazi se franjevački samostan. Dijeli se na razne zgrade koje karakterizira pet prostranih trijemova i klaustra: Raja, Magnolije, Novicijata, Generala i Muzeja.
Prostor pred bazilikom nekada je služio kao groblje, o čemu svjedoče i neke preostale grobne ploče. Danas tim prostorom dominira kip vojskovođe Gattamelate, prva konjanička skulptura nakon antike koja slobodno stoji u prostoru, najveće djelo slavnog talijanskog kipara Donatella i prvo djelo te vrste u renesansi.
Padova je prepuna kulturno-povijesnih spomenika koje je nemoguće obići u jednom danu. Spomenut ću stoga tek neke, koje doduše nećemo stići detaljnije razgledati u našem hodočašću, no uput
16.07.2008. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
U samom centru, između trgova voća i povrća (Piazza dei Frutti i Piazza delle Erbe) smjestila se Palača pravde, građena od 1218. do 1306., koja je tijekom povijesti više puta stradavala u požarima i temeljito obnavljana. Nakon jednog od tih požara, 1420. godine, uklonjeni su pregradni zidovi na zadnjem katu i time dobivena jedna od najvećih plesnih dvorana na svijetu, IL SALONE, impresivnih dimenzija: 81 metar dužine, 27 metara širine i 27 metara visine! Dvorana je oslikana freskama kršćanske ikonografije, astronomije i astrologije. U toj se palači nalazio “sramotni kamen”, stolac od kamena na kojeg su dužnici morali sjesti tri puta, izgovoriti sramotnu rečenicu, a nakon toga su izgnani iz grada. U blizini je i Općinski toranj izgrađen 1269. godine.
U to je vrijeme izgrađena i Kapela Scrovegni, koju je 1303. do 1305. godine na vrhuncu stvaralačke snage oslikao slavni talijanski slikar Giotto pretvorivši je u remek-djelo čovječanstva. Kapelu je podigao Enrico degli Scrovegni, sin Reginalda, kojeg Dante smješta u sedmi krug Pakla, gdje su lihvari. Enrico je podigao kapelu uz očevu palaču za otkupljenje njegovih grijeha. Kapela Scrovegni od kapitalnog je značaja za svjetsku kulturnu baštinu, građevina čije značenje nadilazi vrijeme.
Padova je tijekom povijesti stalno bila na putu raznih osvajača, tako da je grad više puta opasivan i utvrđivan zidinama. Rimske zidine, građene u rano rimsko doba, potpuno su nestale. Vjerojatno u temeljima novogradnji. U srednjem vijeku zidine su građene tri puta u tri stoljeća. Najmlađe, građene u 15. st., koje nazivaju još i “Venetske zidine”, dobro su očuvane do danas.
Padova je razarana mnogo puta tijekom svoje višemilenijske povijesti. Od barbara, osobito Longobarda koji su je sravnili sa zemljom do savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. U njenoj blizini, na rijeci Piavi i Soči u Prvom su svjetskom ratu izginuli mnogi Hrvati. U tim je borbama kao poručnik 96. pješačkog puka Austrougarske vojske sudjelovao i blaženi Alojzije Stepinac. Zarobljen je na Piavi u srpnju 1918., a oslobođen sredinom prosinca iste godine.
Nakon Padove posjetit ćemo Svetište u Arcelli, mjestu preminuća sv. Antuna. Arcella je danas predgrađe Padove, a u doba sv. Antuna to je bilo malo selo izvan grada po imenu Capo di Ponte - s malom crkvicom i samostanom kojeg je 1220. g. osnovao sam sv. Franjo nakon povratka iz Svete zemlje.
Samostan je prozvan “Santa Maria della Cella”, ili prema nekim izvorima “de Arcella”, a činila su ga dva samostana: samostan “Siro-mašnih gospođa” – Klarisa i mali samostan “Braće minorita” - franje-vaca – u kojem će boraviti sv. Antun 1227. za prvog boravka u Padovi i kada je na povratku iz Camposampiera ovdje preminuo 13. lipnja 1231. godine.
Samostan je prozvan imenom “Blažene Helene Enselmini” zbog pobožnosti Padovanaca prema ovoj svetoj klarisi koja je bila učenica sv. Antuna i koja je umrla u 24. godini, 4. studenoga 1231. g. - pet mjeseci poslije sv. Antuna. Njezin grob nalazi se u lijevoj lađi crkve.
Nakon opsade 1509. samostan je razoren, ali su Padovanci ubrzo na istom mjestu izgradili kapelicu koja je čuvala mjesto preminuća sv. Antuna (“In loco gloriosus ille Antonius noster defunctus est” – Na tom je mjestu naš slavni Antun preminuo.)
Od 1670.-75. kapelica je dogra-đena i pretvorena u pravo svetište, a 1842. je dovršena u neokla-sičnom stilu, čuvajući još uvijek prvotnu crkvicu preminuća. Ovaj iznimno ušćuvani prostor ukrašava statua umirućeg sv. Antuna koju je 1808. g. isklesao Rinaldo Rinaldi.
Uz crkvu se uzdiže zvonik visok 75 m, građen 1898-99. na čiji je vrh 1922. g. postavljen kip sv. Sntuna visok 6 m. U zvoniku je osam zvona teških 5.850 kg, koja imaju savršenu harmoniju.
Na kraju našeg hodočašća posjetit ćemo samostan i svetište u Camposampieru, mjesto u kojem je sv. Antun proveo posljednje dane ovozemaljskog života.
Camposampiero je danas važan gradić padovanske provincije, udaljen dvadesetak kilometara od Padove. U doba sv. Antuna bilo je to selo oko dvorca grofa Tisa IV. Uz dvorsku crkvu grof Tiso je fratrima na korištenje dao malo samotište u koje je pozvao sv. Antuna na odmor nakon napornih korizmenih propovjedi. U blizini je bila šuma s velikim stablom oraha. Šetajući obližnjom šumom Sv. Antun je tražio mjesto gdje bi se mogao moliti u miru i tišini. Zapazio je veliko stablo oraha, pa je rekao svom domaćinu kako bi bilo lijepo imati kućicu na stablu da bude bliže nebu… Grof mu je potom dao izgraditi drvenu kolibicu na tom stablu oraha u kojoj je Svetac boravio i molio se danju, a tek predvečer bi odlazio u svoju sobicu. U toj sobici imao je poznato viđenje djetešca Isusa. Međutim, zbog iscrpljenosti i bolesti sv. Antun se odlučio vratiti u Padovu. Položili su ga na zaprežna kola koja su vukli volovi i krenuli put Padove. Dolaskom u Arcellu sv. je Antunu pozlilo, pa su svratili u samostan male braće gdje je sv. Antun preminuo.
Nakon smrti sv. Antuna, stanovnici Camposampiera i njihov grof Tiso IV željeli su sačuvati uspomenu
16.07.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivan
Nakon smrti sv. Antuna, stanovnici Camposampiera i njihov grof Tiso IV željeli su sačuvati uspomenu na mjesta koja je on svojim boravkom i životom posvetio. Postojeća crkva sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je Svetac molio i slavio svetu euharistiju, potpuno je preuređena i 1437. g. proširena. Na mjestu gdje je bilo Antunovo stablo oraha, 1432. godine izgrađena je crkvica koja se danas zove “Svetište oraha”. Proširena je u 15. stoljeću i bogto ukrašena freskama koje predstavljaju najpoznatija čuda iz života sv. Antuna. U crkvi se čuva raspelo izrađeno iz drvet aoraha sv. Antuna.
Odlukom Venetskog senata 1769. ovaj je samostan zatvoren, a 1798. godine opustošila ga je Napoleonova vojska. 1854. g. grad ponovo postaje vlasnikom samostanskih objekata, a 17. listopada 1895. gradske vlasti pozivaju fratre iz Padove da preuzmu samostan.
Fratri su brzo pristupili gradnji nove crkve za koju je kamen temeljac postavljen 26. prosinca 1906. g. Samostan je proširen 1965. g.
U zidove crkve ugrađena je mala sobica u kojoj je Sv. Antun doživio mistično iskustvo viđenja Djeteta Isusa, zbog čega je prozvana “Mali Antunov Betlehem”.
Tu se ispod stakla čuva jedna daska za koju se vjeruje da je bila dio kreveta sv. Antuna.
U toj sobici je i slika koju je 1486. naslikao Andrea da Murano koja prikazuje sv. Antuna u naravnoj veličini sa prepoznatljivim simbo-lima: ljiljanom i knjigom, simbolima čistoće i prosvjetiteljstva.
U desnoj lađi, neposredno uz ulaz, nalazi se sarkofag sa ostacima sluge Božjega fra Girolama Biasija jednog od sedam fratara koji 1917. godine uz sv. Maksimilijana Kolbea osnovali Vojsku Bezgrješne. Rano je obolio od TBC-s , a sedam godina nakon svečeničkog ređenja proveo je u bolnicama. Iako u svom svećeničkom životu nije imao službi, nije vršio nikakve dužnosti, posvećen molitvi i predanju vlastita života Bezgrješnoj, umro je 20. lipnja 1929.
Povodom obljetnice rođenja sv. Antuna (1195.-1995.) i jubileja 2000. između glavne crkve i Svetišta oraha izgrađena je “Staza sv. Antuna” koju ukrašava šest prekrasnih slulptura izlivenih u bronci,a koje pokazuju povezanost života sv. Antuna s Isusovim životom i djelom.
I.M.
16.07.2008. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...