utorak, 03.06.2008.
Padova
|
Smisao svakog hodočašća jest pronaći vremena i za susret s Bogom i za sebe. Za takvo poimanje hodočašća Padova je idealno odredište. Problem je jedino što u jednom danu nije moguće vidjeti sve ono što treba vidjeti, pa ćemo se stoga zadržati na vjerskom aspektu putovanja, a onaj svjetovni ostavljamo za neku drugu priliku. Spomenimo ovom prilikom tek najosnovnije informacije o gradu u koji hrle milijuni hodočasnika. Padova je grad svetaca, grad što su ga proslavili “sveci stranci”. Jedan je došao sa Zapada, s obala Atlantika, u 13. stoljeću, sv. Antun, a drugi s Istoka, s obala Jadrana, u 20. stoljeću, sv. Leopold Bogdan Mandić. Sastali su se da povežu svijet i učine Padovu susretištem svjetova. Padova je i grad studenata, grad znanosti, umjetnosti i kulture, grad tisućljetne bogate i burne povijesti, a danas gospodarski, financijski i prometni centar najprostranije i najnapučenije regije sjeveroistočne Italije. grad sa oko 213 tisuća stanovnika, od čega čak 70 tisuća studenata. Počeci Padove sežu još u predrimsko doba. Legende kažu da su grad osnovali izbjeglice iz Troje predvođeni Antenorom koji je, ploveći Jadranom na sjever, navodno osnovao i našu Korčulu. O tome postoji natpis na korčulanskoj kuli, postavljen doduše tek u 15. stoljeću, a o tome je u prvom poglavlju svoje “Kronike” pisao i Toma Arhiđakon Spličanin: “Trojanac Antenor, koji je pobjegavši od propasti svoga grada zapodjenuo mnoge bojeve s dalmatinskim narodom, konačno je stigao u područje Venecije. Napredujući obalama rijele PO (Pada) sagradio je grad Patavij, koji se sada zove Padova”. Vjerojatnije je ipak da je grad nastao od ribarskih sela uz ušće rijeke Bacchiglione u Jadransko more, a cijelo to područje prema nekim izvorima naselili su Etruščani. Prvi pisani spomen Patavija, kako se na latinskom nazivala Padova, bilježi se 302. godine prije Krista. Već u to doba Padova je bila najvažniji centar Veneta. Oko 200. godine pr. Kr. to područje dolazi pod dominaciju Rimljana, no Padova zadržava autonomiju i 49. godine pr.Kr. postaje municipium (gradska oblast) sa svim privilegijama Rimskih građana. Međutim, slabljenjem Rimskog carstva i prodorima barbara, Padova postepeno propada, sve do 602. godine kada su je do temelja razorili Longobardi. Oporavljati se počela tek početkom drugog milenija, no učestali požari i potresi usporavali su napredak sve do početka 13. stoljeća i općeg kulturnog i vjerskog preporoda. Padova je stari sveučilišni centar. Sveučilište Padovi osnovala je 1222. godine grupa profesora i studenata koji su zbog sukoba napustili Bolognu, najstarije sveučilište na svijetu. Novo se sveučilište, zahvaljujući pomoći i povlasticama koje je dobilo od kneževa od Carrare, ubrzo proširilo i postalo vrlo uglednim. Na njemu je od 1592. do 1610. godine predavao i veliki Galileo Galilei. Sa ovog sveučilišta potjeće i osnivač suvremene anatomije Andrea Vesallius (1511.-1564.), ovdje je 1545. godine osnovan prvi botanički vrt na svijetu, 1594. izgrađen prvi anatomski amfiteatar, a 1629. g. i prva sveučilišna knjižnica. Na padovanskom je sveučilištu 1678. godine prvi put u svijetu diplomirala žena – Elena Cornaro Piscopia. Na njemu su studirali i brojni Hrvati, među njima i veliki Ruđer Bošković. Padova je prepuna kulturno-povijesnih spomenika koje je nemoguće obići u jednom danu. Spomenut ću stoga tek neke, koje doduše nećemo stići detaljnije razgledati u našem hodočašću, no uputno je barem svrnuti pogled na njih pri šetnji gradom. U samom centru, između trgova voća i povrća (Piazza dei Frutti i Piazza delle Erbe) smjestila se Palača pravde, građena od 1218. do 1306., koja je tijekom povijesti više puta stradavala u požarima i temeljito obnavljana. Nakon jednog od tih požara, 1420. godine, uklonjeni su pregradni zidovi na zadnjem katu i time dobivena jedna od najvećih plesnih dvorana na svijetu, IL SALONE, impresivnih dimenzija: 81 metar dužine, 27 metara širine i 27 metara visine! Dvorana je oslikana freskama kršćanske ikonografije, astronomije i astrologije. U blizini je i Općinski toranj izgrađen 1269. godine. U to je vrijeme izgrađena i Kapela Scrovegni koju je 1303. do 1305. godine na vrhuncu stvaralačke snage oslikao slavni talijanski slikar Giotto. Kapelu je podigao Enrico degli Scrovegni, sin Reginalda, kojeg Dante smješta u sedmi krug Pakla, gdje su lihvari. Enrico je podigao kapelu uz očevu palaču za otkupljenje njegovih grijeha. Giotto je u kapeli naslikao 38 fresaka u boji i 14 u monokromiji. Na trijumfalnom luku kapele naslikano je “Navještenje”, a sučelice njemu “Posljednji sud” u kojem trijumfiraju bezgrešni, a odjekuju krikovi prokletih, nebeska i paklena drama u snažnim bojama. Na lateralnim zidovima nižu se prikazi iz Marijina ( 12 ) i Kristova ( 24 ) života, a u donjem su redu monokromatske alegorije proroka i krijeposti. Godine 1405. Padova pada pod potpunu vlast Venecije, sve do 1797. g. kada je osvaja Napoleon, a 1813. godine mirovnim ugovorom pripada Autriji, sve do 1866. kada je pripojena Kraljevini Italiji. Grad je više puta opasivan i utvrđivan zidinama. Rimske zidine, građene u rano rimsko doba, potpuno su nestale. Vjerojatno u temeljima novogradnji. U srednjem vijeku zidine su građene tri puta u tri stoljeća. Najmlađe, građene u 15. st., koje nazivaju još i “Venetske zidine”, dobro su očuvane do danas. Padova je razarana mnogo puta tijekom svoje višemilenijske povijesti. Od barbara, osobito Longobarda koji su je sravnili sa zemljom do savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. U njenoj blizini, na rijeci Piavi i Soči u Prvom su svjetskom ratu izginuli mnogi Hrvati. U tim borbama kao poručnik 96. pješačkog puka Austrougarske vojske sudjelovao je i blaženi Alojzije Stepinac. Zarobljen je na Piavi u srpnju, a oslobođen sredinom prosinca 1918. godine. Padovom su vladali i Rimljani i barbari, vladali su njome i Mleci i Napoleon i Austrija, no biljeg joj od polovine 13. stoljeća daje kult sveca zaštitnika – sv. Antuna Padovanskog, sveca kojeg slavi cijeli svijet. |
