Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (38)

Marketing

  • Koraljka

    Nema mislećeg stvora koji nije poželio krenuti nekom cestom, otići, nestati...
    Nijanse razlikuju život od života, vjerovatno smo mogli živjetii neki drugi.

    avatar

    24.05.2008. (10:27)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    apsolutno...svi griješimo, pa smo zbog toga poželjeli nestati barem nakratko, ali nikad nije kasno da promijenimo ono što nas muči, zbog čega smo poželjeli nestati, možda nas čeka još bolji život...promjene su uvijek dobrodošle, i to one na bolje. :)
    pozdrav.

    avatar

    24.05.2008. (11:11)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Zadnjih dana svašta mi se mota po glavi. Vidjet ćeš u slijedećem postu, naravno kad ga stignem napisati. Dovoljna je jedna pametna rečenica izrečena onako usput, pa da se zaista zapitaš...
    Poželjela sa nestati. I nestala sam. Mislim da si i ti, samo bolje razmisli. No zbog odgovornosti prema drugima ili tko zna zbog čega sve, ipak se vratimo. Ostajemo i živimo uglavnom onako kako su to drugi zamislili. Mislim da je to zbog egzistencije. Malo je onih koji svoj život žive zaista onako kako žele. Možda je Miško jedan od njih. Ali i to je stvar izbora, svatko od nas izabrao je baš ono što je sam odlučio.
    Pozdrav veliki ti ostavljam.

    avatar

    24.05.2008. (11:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Moto romana????????Magda je tražeći sebe sebe definitivno izgubila, povratkom nije uspjela ono što je željela, ostala je kao i prije samo Robertov......... tragični kraj je bio neminovan........

    Da svi mi ponekad imamo želju nestati, životi nisu samo ljepota romantičnih zalazaka sunca u petoj strani svijeta ljubavi...........ljubav treba stvarati svojom osobnosti. Magda je napustila studijum i postala ovisna o Robertu, to je najveća greška koju jedna žena može napraviti........izgubivši osobnost ona je počela lutati životom, a povratak je uvijek težak.........poslije takvih odluka jedino je moguće početak bez tragova koji su ostavili duboke ožiljke..........Spisateljica je odlično ispreplela sudbine, dva bračna para samo naizgled bezbrižan život i autistično dijete, to doista nije pravi život.............
    razgovarajmo o životu koji je tu oko nas, koji izrasta iz nas samih, rijetke su takve tragedije u običnom životu.
    Meni se više sviđa, ako govorimo o primjeru za takve odluke, Hendkeova "LJEVORUKA ŽENA"

    avatar

    24.05.2008. (11:35)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, majstorice, dodat ću knjigu na vrh one hrpe koja čeka ljeto i godišnji ...
    vjerojatno svako ponekad želi otići, zaviriti u neku drugu boju ...

    no, ja kakva sam, vjerojatno bih uprtila mačkove, ribe, žabe, jezerca, nepročitane knjige i neispravljene testove ... pa mi je bolje da sjedim gdje jesam ... hihihi

    a što se mota tiče, ne moramo čak ni iskoračiti iz vlastitog života ... i u njemu se kriju bezbrojne paralelne mogućnosti ...
    no, mi smo često prelijeni ili suviše bojažljivi pa se rijetko usudimo istražiti ih ... :-))

    avatar

    24.05.2008. (13:46)    -   -   -   -  

  • Običan

    Zadnjih mjeseci apsolutno želim nestati iz svog života, promijeniti sebe, svoju neuzvraćenu ljubav. Problem u meni postoji, ali ne znam rješenje. Da li je bijeg rješenje? Trenutačno....
    Čini mi se da ni u čemu nisam uspio...

    avatar

    24.05.2008. (14:05)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Baš zanimljivo!
    Mislim da ću je i ja staviti na listu deziderata za ovo ljeto.
    Uvijek bi čovjek nešto poželio promijeniti , mada kad pošteno razmislim ,
    ne bih puno, doista ne bih!
    Nadam se da je mačić miran i da ne muči dragu nam Majstoricu :-))

    avatar

    24.05.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    moran je procitat,eto tako san dozivila:))
    i ne samo jednom......pozelila san:))

    avatar

    24.05.2008. (15:31)    -   -   -   -  

  • Mima

    Poželjela, nego što ! Ali što mogu kad sam tu i sada potrebna nekom koga ne mogu ostaviti.... ,

    avatar

    24.05.2008. (23:08)    -   -   -   -  

  • Hemera

    Da, poput većine ljudi voljela bih ponekad nestati. Ali, postoji ogroman ali. Nekako mislim da bi se bez mene sve urušilo i da sam ja stup svoje sredine i sad kad bih ja nestala….. Hm, znaš ono vratila sam se, a sve savršeno funkcionira. Može se i bez mene. Malo im falila pa život kreno dalje. Uufff, ostajem. Ne idem nikuda.

    avatar

    24.05.2008. (23:54)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Negdje sam čula o teoriji paralelnih svemira u kojima se uglavnom odvija ono što bi bilo da je bilo. Kada bi postojali, volja bih zaviriti u njih i možda nešto novo naučiti o sebi:))

    avatar

    25.05.2008. (00:05)    -   -   -   -  

  • moji dani i noći

    Naravno, poželiš otići i vidjeti slobodnu i drugačiju sebe, možda i cjelovitiju nego što jesi u svojoj, ponekad ispraznoj svakodnevici. Svake sedme godine to i kažeš, glasnije nego prethodnog puta. Ali...možda vremenom shvatiš ili pak ubjediš sebe da je to san koji premašuje tvoje snage. No, kad bi došle godine, kako reče argentinski književnik H. Kortasar u «Rukopis nađen u džepu»... « u kojima je izgubljen i poslednji razlog da se sadašnjost ispuni još nečim osim cigareta...» , otišla bih po cigarete...u neki daleki kiosk.

    avatar

    25.05.2008. (01:47)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Moto?
    Gotovo da mi je romantičan. Nestati i vratiti se za par godina, a svi problemi riješeni... divota!
    Ne bi ja mogla ostaviti čeljad, kako?
    Neke košmare u životu uglavnom si stvorimo sami, e pa onda ih treba i prožvakati.
    Bježim redovito, svaku noć, sanjam, a ujutro nastojim dokučiti gdje sam to bila i pošto sam tamo išla... Zapravo, ne znam što da ti kažem. Bojim se, davno sam sišla s oblaka, stopala mi puna betona, pa čvrsto po zemlji gazim...
    Ali, dobra je tema, dobra... moglo bi se još puno pričati.

    avatar

    25.05.2008. (08:59)    -   -   -   -  

  • misko

    Činio sam to, nisam samo čitao o tome...
    Pravo osvježenje, mogu ti reći. Ustaneš, spremiš nekoliko krpica u torbu, uzmeš matrikulu i pasoš i pfffffffffffffff....i spremam se na još jedan nestanak! :):):) Već dugo sanjarim o njemu, kujem planove, ništa ne želim prepustiti slučajnosti ...

    avatar

    25.05.2008. (10:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Otišla sam jednom, s 5 godina. Kamion mi zgazio macu, ja pokupila u vrećicu par najdražih stvari i uspjela pješke odmaglit cijela 2 km prije nego su shvatili da me nema. Išla sam uz more, prema nenaseljenom dijelu, kad su me našli rekla da idem u svijet u koji je otišla maca.

    avatar

    25.05.2008. (10:30)    -   -   -   -  

  • Irida

    tvoj post mi se ne otvara, desetak puta sam pokušala, jako mi je žao, jer znam da propuštam nešto što želim pročitati...

    avatar

    25.05.2008. (11:37)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    e ovo je dobra tema...ko nije poželio prominit stvari i poć nekom drugom cestom u nepoznato i drugačije? ko ima hrabrosti riskirati? svi se utapamo u sigurnosti svakodnevnice,a drugi život postoji odmah u blizini.
    triba imat hrabrosti za velike odluke.

    avatar

    25.05.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • rU

    hihi, majstorice, nadam se da ti je godilo dugo spavanje.
    i da je maki negdje nadomak pogleda.

    uzgred, sjetih se izreke moga dragog šogora, koji se, dok ovo pišem, s mojom sestricom vere negdje po bosanskim planinama: sjedi di si, ni za di si ... nisi.

    vrijeme se nad jezercima muti, pa se baš tako i osjećam - nisam ni za di sam ... :-))

    avatar

    25.05.2008. (16:16)    -   -   -   -  

  • Decy

    evo mene...na zadatak:)
    uh, što volim kad ga ti ovako direkt, u glavu.
    ništa okolo:)
    pa, tko živ nije poželio pobjeći ( osim muških, jer oni ne znaju što je depresija, emocija:)

    nestati? pa se vratiti? ili se ne vratiti?
    danas takvo što ne bih pomislila.
    ali, do pred koju godinu...da!!!!

    (hvala za savjet...knjigu treba zbaviti:)

    avatar

    25.05.2008. (21:04)    -   -   -   -  

  • gogoo

    I ja sam se zaputio Petrolejskom i nestao negdje među duhovima Rječine. A uskoro ću potražiti i duhove Plitvičkih jezera. (He he, @misko: "ma što čit'o...)

    avatar

    26.05.2008. (02:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala na tragu koji si ostavila kod mene............

    ugodan i "miran" početak tjedna ti želim

    avatar

    26.05.2008. (06:18)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ja jednom i jesam. jednostavno, sjela u bus i došla u Zagreb. to mi je bila jedna od mudrijih odluka u životu... doduše, da nisam otišla sama, možda bih to kasnije morala... bilo je ljeto 91.
    sad ne bih nigdje. osim, možda... što sebično poželim da drugi odu ;)

    avatar

    26.05.2008. (07:58)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Po cigarete?
    Meni uvijek donesu bar šteku iz dućana, zlu ne trebalo.
    Ali, uh......baš mi je ponestalo grincajga za juhicu.....;-)))))))

    avatar

    26.05.2008. (11:08)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    čitam sve ove komentare i shvaćam kako je čovjek blesav. svi mi nekada poželimo pobjeći iz sadašnjice, doslovno zbrisati, ali kuda? u liuziju ili stvarnost? možda ne cijenimo dovoljno vlastitu da znamo razliku. ili nas je previše strah da stvari promijenimo na ono kakve ih želimo, pa ne bi morali bježati.

    ipak, s vremena na vrijeme, uhvati me blesavost, pa i sama trčim......:) u mislima.

    avatar

    26.05.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Vrlo privlačna ideja, staneš na rub ponora i nešto te
    neodoljivo vuče dolje... uh...tako je to i s nestajanjem...
    ipak treba se odupirat dok se može...

    avatar

    26.05.2008. (20:11)    -   -   -   -  

učitavam...