Komentari

thejourney.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • jb

    podsjetilo me ovo na moju nonu koja nažalost više nije tu.. :-((((
    Užasno mi fali ali sjetim se kako smo znale otići na sladoled, ili bi došla kod nje na kavu pa bi ona pričala svoje životne priče, kako me pokrivala kad bi došla kasno kući iz izlaska... ta me sjećanja uvijek razvesele.
    I znaš šta sam shvatila; najvažnije je da si čovjek ne dozvoli da ostavi nešto nedorečeno u odnosu i da si kasnije to zamjera.
    Ja sam znala da ona mene voli i ona je znala da ja nju jako volim, to smo si uvijek govorile i pokazivale. I kao i ti, imala sam vremena da se oprostim i to mi je puno značilo.
    Kako bi rekla moja sestrična; bake i djedovi su divni ljudi radi kojih uvijek ostajemo djeca. I to je istina :-)
    Drži se i mislit ću na tvoju nonu, čini se kao zaista divna osoba..
    :-*

    avatar

    25.04.2008. (09:21)    -   -   -   -  

  • dr Kovač

    @dolphinA: potpisujem ...
    @jb: "bake i djedovi su divni ljudi radi kojih uvijek ostajemo djeca" ... također potpisujem

    Pozdrav svima!

    avatar

    25.04.2008. (09:52)    -   -   -   -  

  • delfina

    Sve si odradila. A o tome gdje trebaš biti, samo će ti se kazati.

    P.S. Znaš ti da si almost cool?

    avatar

    26.04.2008. (11:18)    -   -   -   -  

  • dolphinA

    @jb: Hvala :)
    @delfina: Ja sam malo skeptičnija prma tome da će mi se 'samo kazati'.... matematičar u meni :).
    P.S. Znam :).

    avatar

    28.04.2008. (01:26)    -   -   -   -  

  • Jordan

    Iam i ja jednu nonu sa stakom... i sa operiranom mrenom...

    avatar

    01.05.2008. (04:55)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Hvala ti što si me pozvala na ovu prelijepu temu... puno emocija, uspomena i čiste ljubavi.
    Čitala sam je s osmijehom i tugom. Jednu svoju baku nisam upoznala... a druga je umrla dok sam bila jako mala pa je sjećam samo kroz maglu. Uvijek sam osjećala prazninu jer nisam rasla uz svoje bake. No one su utkane u mene kroz priče koje sam o njima slušala.
    Tvoja nona je znala koliko su važne sve te rečenice koje ti izgovara.... ona je znala da ćeš ti razumijeti one njene neke razloge (odustajanja) - o kojima je nikada nisi pitala.... sigurna sam da je znala kako će ti puno toga biti jasno tek kroz neko vrijeme.... jer uvijek je tako... a to ljudi sa životnim iskustvom znaju... I zato je važno djeci, unucima i cijelom svijetu govoriti svoje poruke... pa čak i onda kada nam se čini da nas ne slušaju, da trenutno nemaju vremena.... jer sve izgovoreno... pa čak i ono neizgovoreno (ali naš način života) je zapisan u njihovoj memoriji i u najneobičnijim trenucima i vremenu će isplivati na površinu.
    I znaj.... fizički odlazak ne znači da ti draga pitanja više nisu postavljana.... u mislima... šetnjom kroz uspomene još uvijek možeš s njom razgovarati i ispričati joj sve ono što znaš da bi ona voljela od tebe čuti....
    Imala sam neke ljude koji su me fizički ostavili. Dugo sam se borila s prazninama i tugom... ali danas znam da su oni uvijek uz mene... samo ih moram prizvati u svoje misli. Ljubav ne umire s ljudima.... nju nosimo u svojim srcima.
    Još jednom ti hvala što si me pozvala.... kao i na lijepom komentaru na mom blogu. :)

    avatar

    08.10.2008. (22:29)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Dona je lijepo rekla da ljubav ne umire s ljudima ... nju nosimo u srcima ...
    zato nemoj tugovati zbog onoga što misliš da si propustila u kontaktima sa svojom nonom,
    samo joj u mislima pošalji svoje poruke ljubavi i razumijevanja i
    ja vjerujem da će ih primiti .
    Pozdrav

    avatar

    09.10.2008. (21:50)    -   -   -   -  

  • dolphinA

    @ima jedan svijet & žubor vode: Ovo sam pisala 10 dana prije nego što je umrla. Patila sam ponajviše zato što sam znala koliko se muči.
    I ja nekako vjerujem da nas umrli 'vide' i oduvijek imam jednu nevjerojatnu potrebu da tati, nonu i sada noni 'kažem' kad mi se nešto bitno događa u životu. Oni žive u meni.

    avatar

    12.10.2008. (00:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...