hahahaha nasmijala si me ... i ja sam bila ista, posve ista , samo što sam ja odlazila kod različite rodbine: kod jednih me ubijalo što me tjeraju u popodnevni san , drugi su me naganjali jesti ... treći mi od straha nisu dali u more ..i tako sam ti ja provela najviše jednu noć bez mame i tate i to u suzama hihihi sve tamo do 7./8. razreda ... tad sam , ali opet samo kod jedne tete , ostajala čitave praznike i plakala kad sam se trebala vratiti hihihih
06.04.2008. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovakve osobe i mene plase... zanimljivo, i ja sam imala slicnih iskustava... kod kuce je ipak najljepse, svoj si na svome... i ono sto je bitno, osjecas da tamo pripadas... mene je oduvijek fascinirao taj osjecaj pripadnosti, spoznaja da je negdje tvoje mjesto i da ga nitko drugi ne moze zamijeniti... pozdrav veliki... :)
07.04.2008. (15:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mene starci nikad nigdje nisu slali, jer sam bila nevjerojatno razmažena. Ali nešto ih je jako čudno puklo oko moje 13 godine, poslali su me u Italiju ,kod neke tatine prijateljice, koju ja uopće nisam poznavala, tamo sam ostala 10 dana prvi put u životu bez moje mame u krevetu, u sobi bez svijetla, u mjestu gdje nitko ne zna moj jezik i gdje su svi bili puno stariji od mene… užassss. Nisam plakala ali je bila čudna spika. Kad sam se vratila doma za 9 mj. Se rodila moja sestra. hehehe pozz
08.04.2008. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daa, poznat mi je onaj početak posta... i meni je isto tak bilo... al više neidem k baki na praznike... previše bi mi falili sve doma... i prijatelji i izlasci... ja sam se ponekad i plakala kad sam bila na praznicima... kad je pala noć i ja nisam imala mamu kraj sebe da joj poželim laku noć... :'(
puno puno te pozdravljam... *kissa*
11.04.2008. (22:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
hahahaha nasmijala si me ... i ja sam bila ista, posve ista , samo što sam ja odlazila kod različite rodbine: kod jednih me ubijalo što me tjeraju u popodnevni san , drugi su me naganjali jesti ... treći mi od straha nisu dali u more ..i tako sam ti ja provela najviše jednu noć bez mame i tate i to u suzama hihihi sve tamo do 7./8. razreda ... tad sam , ali opet samo kod jedne tete , ostajala čitave praznike i plakala kad sam se trebala vratiti hihihih
06.04.2008. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elenriel
ovakve osobe i mene plase... zanimljivo, i ja sam imala slicnih iskustava... kod kuce je ipak najljepse, svoj si na svome... i ono sto je bitno, osjecas da tamo pripadas... mene je oduvijek fascinirao taj osjecaj pripadnosti, spoznaja da je negdje tvoje mjesto i da ga nitko drugi ne moze zamijeniti... pozdrav veliki... :)
07.04.2008. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strana alice
Mene starci nikad nigdje nisu slali, jer sam bila nevjerojatno razmažena. Ali nešto ih je jako čudno puklo oko moje 13 godine, poslali su me u Italiju ,kod neke tatine prijateljice, koju ja uopće nisam poznavala, tamo sam ostala 10 dana prvi put u životu bez moje mame u krevetu, u sobi bez svijetla, u mjestu gdje nitko ne zna moj jezik i gdje su svi bili puno stariji od mene… užassss. Nisam plakala ali je bila čudna spika.
Kad sam se vratila doma za 9 mj. Se rodila moja sestra. hehehe pozz
08.04.2008. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.karLič.
hei hei...
evo vratila sam se ja s blogom...
daa, poznat mi je onaj početak posta...
i meni je isto tak bilo...
al više neidem k baki na praznike...
previše bi mi falili sve doma...
i prijatelji i izlasci...
ja sam se ponekad i plakala kad sam bila na praznicima...
kad je pala noć i ja nisam imala mamu kraj sebe da joj poželim laku noć...
:'(
puno puno te pozdravljam...
*kissa*
11.04.2008. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...