Nedostajat ćeš mi ovden na blogu ako odeš.. No, vidi, možda se baš dobro provedeš. Ja sam prošloga ljeta imala jedan put na koji nisam ni mrtva htjela otići; a nakon toga život mi je posao puno ljepši i stvari malo više su se vratile na svoje mjesto. I novi događaji prekrili su one "traume iz prošlosti", sadašnje stanje posve mi je uništilo ikakvu nostalgiju za nečim što sam nekad imala.. Drži se!
21.03.2008. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se. Uvijek kada čujemo kako se dogodilo nešto strašno, kako je netko ubijen, stradao u nesreći , teško obolio, postao invalid ili nešto sasvim deseto tješimo se kako se to nama neće dogoditi. Neće baš meni. Neće moju kuću pogoditi oluja. Neće moja škola izgoriti. Neće se nešto dogoditi osobi koji baš ja volim. I što kada se dogodi baš meni? Tuga, očajanje, samoporicanje, etc. Ne znam baš, meni se nije nešto takvo dogodilo. Nadam se da se ni neće baš meni. Ali hoće. Kao i svakome. Frustrirajuće. Živi svaki dan kao da ti je poslijednji... Prema ovome da imaš 17 godina, da ćeš izbivati 6 dana i da će biti pijanih ljudi, pretpostavljam da ideš na maturalac? Možda će biti bolje nego što očekuješ. Možda se baš zbog niskih očekivanja ugodno iznenadiš. Smješak....
21.03.2008. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Nedostajat ćeš mi ovden na blogu ako odeš.. No, vidi, možda se baš dobro provedeš.
Ja sam prošloga ljeta imala jedan put na koji nisam ni mrtva htjela otići; a nakon toga život mi je posao puno ljepši i stvari malo više su se vratile na svoje mjesto. I novi događaji prekrili su one "traume iz prošlosti", sadašnje stanje posve mi je uništilo ikakvu nostalgiju za nečim što sam nekad imala.. Drži se!
21.03.2008. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crinoline.
Slažem se. Uvijek kada čujemo kako se dogodilo nešto strašno, kako je netko ubijen, stradao u nesreći , teško obolio, postao invalid ili nešto sasvim deseto tješimo se kako se to nama neće dogoditi. Neće baš meni. Neće moju kuću pogoditi oluja. Neće moja škola izgoriti. Neće se nešto dogoditi osobi koji baš ja volim. I što kada se dogodi baš meni? Tuga, očajanje, samoporicanje, etc. Ne znam baš, meni se nije nešto takvo dogodilo. Nadam se da se ni neće baš meni. Ali hoće. Kao i svakome. Frustrirajuće.
Živi svaki dan kao da ti je poslijednji...
Prema ovome da imaš 17 godina, da ćeš izbivati 6 dana i da će biti pijanih ljudi, pretpostavljam da ideš na maturalac?
Možda će biti bolje nego što očekuješ. Možda se baš zbog niskih očekivanja ugodno iznenadiš.
Smješak....
21.03.2008. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Kako je bilo?
02.04.2008. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...