Dosadno mi je pa si rekoh: idem napisat post!

SOUNDTRACK: Editors --- The Back Room

Ima nešto u The Back Room radi čega ga uvijek radije slušam negoli An End Has A Start. Apsolutno je briljantan, od prve do zadnje sekunde... Fingers In The Factories se neće nikad ponovit.

Ponekad sam previše nostalgična i ponekad mi previše nedostaju neka ne tako davna vremena u kojima bih opet željela živjeti. Ponekad bih voljela da se sve vrati na svoje mjesto, sve, samo da ne ostane ovako raštrkano posvuda kao što je sada. Ali...

Ne živi od prošlosti, ali ne bježi od nje jer ona je dio tebe.

Ja od svoje prošlosti ne mogu pobjeći niti da želim. Ne mogu pobjeći od svih trauma i sjećanja, kada me jednoteisti događaji prate u snovima. Ne mogu pobjeći od onoga što jesam jer me na to podsjeća svakodnevni pogled u ogledalo. Ne mogu jer u očima mnogih vidim ono što bih željela zaboraviti. Kao npr jučer, kada mi je malo falilo da ženu, koju niti ne poznam, pošaljem k vragu.

Kad krene loše, e, onda baš krene...

To mi je prvo rekla kad sam vidjela jednu frendicu jučer. I nisam mogla ništa osim potvrditi to što je ona rekla. Jebeš optimizam, jebeš 'gore glavu', jebeš 'ma proć će to dok se budeš udavala'... jebeš. Ništa neće proć. Ona zna da može računati na mene jer ja ju jako volim i uvijek ću biti uz nju.

Nemojte... nemojte nikad misliti da se nešto uvijek događa drugima, a nikada vama. Nemojte, kada u novinama pročitate da je netko umro u automobilskoj nesreći, ili kada za nekoga koga poznate iz viđenja čujete da mu je član obitelji umro od raka, nemojte misliti da se to nikako ne može dogoditi vama. Događa se i smrt ne bira koga će odnijeti. Budite tolerantni prema svima jer nikad ne znate što se događa, a oni to skrivaju u sebi. Budite podrška drugima.

Nemojte ih ostaviti same kada nakon svih životnih nevolja više ni sami nemaju snage za život i više ne mogu normalno funkcionirati. Pružite im ruku i recite im da ćete uvijek biti uz njih.

Ne ostavljajte ih same i ne smišljajte glupe razloga da to i učinite. Ako ih želite mrtve, dobro, ali takvim osobama najčešće ste najpotrebniji.

Ali čini se kako će se uskoro još jedna takva osoba odlučiti nestati zauvijek.


Ja... ja ne znam kad ćete me ponovno čitati. Za nekoliko dana idem na jedan toliko neiščekivani put da zbilja ne znam zašto uopće i idem jer mi je sve uništeno i prije početka...
Bez ikakve volje spremam stvari i šteta mi je potrošenog novca kada znam da po svoj prilici neću uživat niti ću išta pametno napravit (osim možda pazit na nekoju pijanu budalu i još više si upropastit sve).

Uživat ću još ova tri dana kotkuće, najesti se fine uskrsne hrane (treba napravit zalihu budući da 6 dana, koliko sam na putu, neću jesti ama baš ništa), pročitati knjigu, u subotu uživati u najljepšem mjestu na svijetu da nema nikojeg na kojem bi radije bila - u svom krevetu. Ići malo starcima na živce.

A onda odlučiti. Ostati ili otići?