jarane, težak je ovo slučaj...gadljivo je sve ovo i bit ću iskrena samo sam preletjela tekst ,jer samo spominjanje imena denis kuljiš, tjera me na povraćanje...
04.03.2008. (07:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dajte se, prosim vas, svi primirite. Jest, težak je slučaj, ali, idemo porazgovoriti. Ja tvrdim za početak sljedeće: riječ je o logičkoj pogreški imena petitio principii; ona se sastoji u tome da pretpostavljamo ono što tek treba dokazati. Aca je tako pretpostavio da je Mira Furlan devedesetih šikanirana. Nevjerojatno, ali cijelu mu emisiju nije palo na pamet pitati Miru Furlan: Oprostite, jeste li vi bili i kako u Zagrebu maltetirani? Velite da niste više izlazila na ulicu, ali, to je bilo u - Beogradu! O čemu je zapravo riječ, tko vas je maltretirao? I, kako? Vidjet ćemo, čitanjem tog feljtona, a ja ću ga već nabaviti, je li bilo tome tako, ili se sve svodi na rečenicu:"Njezin boravak i rad u Beogradu, glavnom gradu zemlje koja je izvršila najtežu agresiju na Hrvatsku u njenoj povijesti, protumačen je u nas kao stav. Mira je, pak, smatrala da se radi o velikom nesporazumu." Radi li se o nesporazumu, kako tumači Mira Furlan, to jest o neospornoj činjenici da je ona imala u tom trenutku sva prava ovoga svijeta ignorirati sve što se oko nje događa i biti uz svoga supruga Gorana Gajića u Beogradu, igrajući istovremeno i u Zagrebu, ili je riječ ipak o tome da su Goran Gajić, Zagrepčan koji je tek neznatan dio života proveo u Beogradu, i Mira Furalan, njegova supruga, mogli za napada na Hrvatsku solidarizirati se sa svojim sugrađanima, ostaje za raspraviti. Jer, stvari ne stoje ovako banalno: Gajić je Srbin, on je u Beogradu, pa ja putujem na relaciji Zg-Bg par puta tjedno, unatoč nacionalizmu i fašizmu koji buja i divlja i u Bg i u Zg! Ništa ne buja ni ne divlja ni u Bg ni u Zg, nego se u Zg ljudi spremaju na zaštitu vlastitih života zbog napada onih iz Bg, nakon što su im ovi iz Zg poručili, i to višekratno i uljudno, da ne žele živjeti sa društvom iz Bg u zajedničkog državi. To pak što je Miri Furlan netko oteo tu zajedničku državu kao prostor ne njene intime, nego naprosto pozornicu njene slave, jedini je problem u cijeloj ovoj farsi! Budući da su Mira Furaln i Goran Gajić gotovo cijeli svoj život proveli u Zagrebu, nimalo nije za čuditi što je Zagreb prezreo odluku Mire Furlan da ostane uz Gorana Gajića u Beogradu. Što je pak Gajić radio u Beogradu u trenutku kad počinje rat protiv Hrvatske, a ovdje mu je dom - nemojmo ni započinajti raspravu o Gajiću, jer, mi smo šulkolege i predobro se znamo - to mogu samo nagađati. Mira je tu zapravo manje važna, iako je više nahebala: Kuljiš ima sasvim pravo kad uvodi ovaj moment njene nesamostalnosti i posvemašnje predanosti: ta, možda je mogla reagirati i drukčije: Čekaj, Gorane, jebogati, pa Zagreb je grad u kojem smo proveli cijeli život! No, danas o Gajiću na Wikipediji piše: Goran Gajić is a Serbian film, television, and theater director. OK, ako je on tako izabrao. Samo, da konačno zaključim, o tome se i radi: On je izabrao stranu, a Mira se za njim povela. I, konačno, kaj sad Mira Furlan želi kazati, kad je eto u desetak rečenica objašnjivo da su u trenutku agresije na Hrvatsku ona i Gajić izabrali da ne budu uz svoje sugrađane? Kakav linč? Kakav progon? Ili bismo mi sada trebali prihvatiti reviziju povijesti pa pristati na verziju Mire Furlan: ovdje nacionalizam, ondje nacionalizam, a Muze šute! Ovdje nacionalizaj? Ne, draga Mira, ovdje smo htjeli samostalnu Hrvatsku, a nismo htjeli živjeti u Jugoslaviji. Žao mi je što smo ti razjebali jedinu državu u kojoj si ikada bila zvijezda. To smo napravili samo zato da ti ne budeš zvijezda. Za to je život dalo desetak tisuća ljudi. Zašuti i poštuj barem njihovu žrtvu. A tebe, tko jebe!
Eto, o tome ja tako mislim, i molim, ovime skidam Miru Furlan s - križa. Njoj tamo nije mjesto, dapače, besramno je u ovoj državi pored tolike prolivene i hrvatske i srpske krvi naricati nad sudbinom Mire Furlan, naprosto stoga jer Mira je Furaln svoju sudbinu izabrala. Teks Denisa Kuljiša stavio sam na blog samo zato da se vidi o čemu su zapravo u tom feljtonu pisali. A pisali su, očito je, i preblago. Pa mislili vi o meni kaj god hoćete. A i za to me zaista više boli kurac.
E, sad sam ja malo iživciran, mada se čovjek poput mene ne bi smo buniti: "Zapravo je sramotno za genijalnog čovjeka da se na nešto tuži. Ne nosi li on u sebi nebesku svjetlost, u usporedbi s kojom je sjaj svih zemaljskih prijestolja ništa doli noćne tmine? I da bi glava, koja nosi takvu krunu, trebala mrmljati jer joj ova neudobno stoji?" Carlye, Schiller
04.03.2008. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nesho, i sama sam gotovo istu tezu htjela sinoc razraditi samo sto sam bila zauzeta proslavom osobne promocije...dakle : ne radi se ovdje uopce o Miri nego o Goranu Gajicu, u tome je cijeli stos !
Slobodna sam stati iza ove elementarne teze jer sam se u mladosti kretala u istim krugovima kao Mira, mi smo generacija a Zagreb je bio selo u kome se sve vise manje vrtilo oko kavane Korzo sto je bilo davno prije Zvecke i Poleta i Gajica, i u kome su se svi poznavali.
A novinara sto se tice, Mirin tata je bio novinar pak je stoga ona morala biti jako svjesna o cemu se u novinarskoj profesiji radi, da citiram Kamila Emerickog : novinari su ljudi koji uglavnom ili lazu ili manipuliraju za pare.
04.03.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jatogen, bit ću i ja kratak: Mira Furlan je otišla iz Zagreba u Beograd u vrijeme kad je Beograd pripremao rat sa Zagrebom. Otišla je zbog Gorana. Zašto je Goran izabrao Beograd, a ne Zagreb, to je njihova stvar. U mojoj su zemlji ljudi ginuli za njenu slobodu, i za moralni i svaki drugi izbor Gorana Gajića i Mire Furlan boli me kurac. Te iste 1989. godine ja sam imao - želite li da vam to skeniram? - garantno pismo za SAD. U New Yorku, za razliku od tandema Gajić - Furlan imam strica. Taj čovjek je uspješan američki državljanin, baš kao što je to, po majčinoj liniji, bila moja baka. Dakle, po obje linije, čudnim spletom okolnosti, ne bih baš bio na stranom tlu. Zanimljivo, no u tom sam trenutku za Columbia University mogao dobiti preporuku gospodina Makavejeva. Bio sam s njime u kontaktu i, kako je sam kazao, ta preporuka bi tamo više značila od bilo kakve stipendije. Imao sam dakle sve u rukama: i smještaj kod imućnog očevog brata, i zajamčen studij u SAD, i najbolju moguću preporuku za taj studij, pa, recimo to, i financije. No, bila je to 1989. godina. Mogao sam otići, ali sam ostao. Svatko je imao izbor. MIra Furalan je otišla prvo u Bg, pa onda u SAD, tamo je, k tome, konfabulirala svoju biografiju sjetivši se odjednom da je Židovka, što nije, niti je to itko u našoj generaciji od Mire Furlan ikada u Zagebu čuo, no, kad već filmska karijera zapinje, u SAD je, mislila je Mira, dobro potegnuti i taj argument, i sad bi mi svi trebali zašutjeti i priznati: Miru Furlan i Gorana Gajića, jadne, otjerali su krvoločni nacionalisti! Jatogen, zato jer sam htio samostalnu Hrvatsku ne osjećam se nimalo naročitim ljubiteljem vlastitog naroda (patriotizam), ili mrziteljem drugih naroda (nacionalizam). Osjećam se loše, jer je kišno vrijeme i jebe me tlak, a jesam Hrvat. To vam je inače Fichteov argument, samo se on osjećao puno bolje, i bio je Nijemac, ali, poanta je u tome da ni on između te dvije činjenice nije vidio nikakvu, pa ni uzročnoposljedičnu, vezu. Da bi čovjek htio Hrvatsku, nije potrebno voljeti ili mrziti: dovoljno je misliti da Hrvati imaju nekakvo pravo na tu državnost, ili, ako želite suvremenije, da su kao narod suvereni. Razlika između mišljenja i osjećanja ogromna je, i kako i ovaj primjer pokazuje, često nepremostiva. Nemojte me Jatogen, molim vas, više zamarati nikakvom ironijom: zaista mi se jebe za Miru Furlan i Gorana Gajića, kao i za one koji danas u Hrvatskoj ovakvim primjerima pokušavaju iskomplekisrati Hrvate do granice srama zbog onoga što su učinili devedesetih: odcijepili se od Jugoslavije! U konačnici se u tome uspijeti neće, a tom neuspijehu, kao i mnogočemu do sada, u ovoj ću državi doprinijeti i ja. Vrlo otvoreno: ne bu išlo! Imbecil Vitez se možda za gažu, dvije može ispričati Šerbedžiji, ali igrat će Šerbedžijina ispovijest ponovo dva sata u hrvatskom eteru, pa da vidimo što su svi ti divni ljudi, na čelu s Radom, mislili i govorili 1992. godine! A, govorio je, recimo on, meni, i hrvatskom auditoriju, da dražavni simboli ove zemlje nisu njegovi simobli, i da, konzekventno, Hrvatska nije njegova država! Da, to je govorio, točno to, i to ću ja, vidite Jatogen, doskora, kad ja procijenim da će to biti svrsishodno, reprizirati. Pa da onda pitamo tu gospodu: A što onda radite u toj državi? Je li to nacionalizam? Ili je to minimum samopoštovanja? Da vam ponovim: Koji kurac ti ljudi rade u mojoj zemlji, a u vrijeme kad su moji sunarodnjaci za nju ginuli, ti su se ljudi javno te moje zemlje odrekli! Imate li još pitanja?
04.03.2008. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hero, niti si čitao taj feljton, niti si bio prisutan tih godina u Zagrebu, niti znaš Miru Furlan, niti znaš Gorana Gajića, niti znaš išta o svemu ovome, ali, ja sam u kurcu jer mislim da Mira Furlan drami i nema pravo ni na kakav pijetet! Objasni mi molim te tvoj stav! I, tek uzgred: U čemu se sastoji manipulacija? U iznošenju argumenata? A što bi ste vi? Da ne argumentiram, da odustanem od racionalnog pokušaja tumačenja tih događaja, da se vladam samo po impulsu ovog ili onog nagona ili u skladu s vladajućim predrasudama! Hero, zar ne vidiš da je danas modiš kenjati po hrvatskom nacionalizmu, kao što je tada bila moda kenjati po onima koji su se od njega otklanjali! Zanimljivo je da oni koji su i onda i sada prezirali taj nacionalistički kriterij i koji poput mene ovdje aklamiraju mjesecima i godinama za nekakvu građansku pozciju s onu stranu svakog, hrvatskog ili jugoslavenskog nacionalizma, svejdeno, bivaju nekako neshvaćeni. Znaš li Hero što je bila tema moje prve tv-emisije, 7.12.1991.godine? Dakle u to vrijeme, kad se svakojako divljalo. Tema je bila upravo to divljanje: gost Ivan Zvonimir Čiča, a razgovor se dva sata sastojao u apeliranju na Franju Tuđmana da zaustavi svaku moguću eskalaciju nacionalizma s hrvatske strane. Bila je nedavno repriza te emisije, moj Hero, znaju ljudi o čemu pričam. Vidiš, ja zaista mogu mahati kurcem po selu jer u svakom trenutku mogu predočiti što sam ja to svih ovih godina radio. Ne moram naknadno interpretirati. Postoje snimke, i to ovaj put moje. Kakva divna privilegija!
04.03.2008. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jatogen, zakaj vrijeđaš? Uostalom, koga ti to prozivaš? Za što? Kakav je to ton, kakvo je to imbecilno laprdanje: padale su bome, ona je igrala, purgeri su...kome ti drkaš stari? Kaj ti znaš kome je ovdje tko poginuo da bi ti mogao somnambulo drkati o sisama Mire Furlan? A da se malo zaustaviš?
04.03.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cveba, jasno da se o tome jedino radi. Gorana su par puta rušili na ADU, za razliku od Peze, pa je otišao studirati u Beograd. Je li Goran došao do nepobitnog zaključka da su ga osamdesetih rušili na prijemnom jer je Srbin, to ne znam, ali znam da su rušili i mnoge moje prijatelje, Hrvate, pa ovom prigodom komisiji, koja nekim slučajem mene nije rušila na tom istom prijemnom ispitu, želim izraziti svoje negodovanje, da ne velim nekaj grublje. Ali, nije to poanta, taj njegov osjećaj. Poanta je da se upravo po drugi put manipulira intimom Mire Furlan i Gorana Gajića. Jer, ni danas njih njihovi interpretatori, ovaj put navodni zaštitnici, ni malo ne uvažavaju: i ovaj ih se put instrumentalizira tek kao krasan primjer krivnje devedesetih za to nevjerojatno zlo koje nas je snašlo: za tu propast Jugoslavije i nastanak Hrvatske. Ti isti prokleti nacionalisti, ti kaj su otjerali Miru, to su ti kaj su napravili Hrvatsku. Jebogimpasmater!
04.03.2008. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrijeđam? Ne vrijeđam, iznosim svoja razmišljanja koja su vama, eto, uvredljiva. Prozivam novinare i novinarsku profesiju. Demonska je to rabota. Mulj optužbi, pljuvanja, truleži iz koje svak razlučuje što mu drago. Novinarstvo ne vodi ničemu: ono je beživotno, bijedno, užasno. Nemanja, puca vas ljuta paranoja. Širite strahovito negativnu energiju.
04.03.2008. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Idem malo van, unatoč kiši, pa da anticipiram razvoj događaja, kao u šahu: Da, ima pravo Hero, ja sam ovome vičan, jer, konačno, to mi je posao - čekam samo da kroz potez, dva dospijete do pitanja: Dobro, jebemu, kako to s jedne strane pjevaš budnice o nastanku samostalne i suverene hrvatske države, a s druge aklamiraš za građansku poziciju? Dakle, kad dođete do te zamke, negdje oko podneva, računam, ja ću već biti vani, pa vam unaprijed odgovaram, jasno, vrlo taktično, kao dobar psiholog, pitanjem: A pardon, vi mislite da sam ja, zato kaj sam htio Hrvatsku, zbog toga - ustaša? Ili mislite da je nekakvo državotvorno htijenje moguće i s onu stranu nacionalizma? Pa ako jest, u čemu je onda stvar? Je li Stipe Mesić ustaša? Je li to Josip Manolić? Je li to Josip Perković? A je li Gotovac bio ustaša? Valentić, Gregurić, Mateša ili Šarinić? Tko je to u ovoj jebenoj zemlji bio ustaša od naših premijera pa do partizanskog generala Tuđmana ili njegovog nasljednika i zaista zakletog antifašista Stjepana Mesića? O kojem onda to kurčevom povampirenom hrvatskom nacionalizmu mi ovdje govorimo! O onome koji je zahvatio čak i jedan Dubrovnik, nakon što su granate raznijele Stradun? O toj reakciji na agresiju govorimo? Dakle ne više o prvotnom impulsu, o stavu: Ja zagovaram samostalnu Hrvatsku, nego sada o osjećaju spram agresora na tu samostalnu i od Jugoslavije emancipiranu Hrvatsku. Pa, ako i o tome govorimo (dakle, razlikujemo, na tragu stava Josipa Manolića, činjenicu da je hrvatska država u ratu tek odbranjena, ali je izvojevana političkom borbom prije toga!), o toj drugoj fazi, o ratu za Hrvatsku, onda ne vidim ništa patološkog u negativnoj emociji spram neprijatelja. Ta, nije Hero bombardirao Kotor, nego su Đetići bombardirali Heru. Ako im je ponešto tada i zamjerio, nije mu za zamjerit. Q.E.D.
04.03.2008. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..ovoga puta bih se, iznimno, slozila sa doktorom u tome da novinarstvo ne vodi nicemu, jedan o lijepih primjera je onaj u Milovana Baletica, koga su sedamdesetidruge sa mjesta glavnog urednika vodeceg hrvatskog dnevnog lista poslali za redaktora u jednu sarenu reviju, ili mozda da pogledamo slucaj Igora Mandica, koji je iz Kvadrature kruga nekoliko godina poslije bio shupiran da uredjuje roto romane, stvarno, ta profesija ne vodi nicemu i moze biti fest stresna, cak i danas !
04.03.2008. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja, ne znam kako je cijela ova priča eskalirala od one početne oko stigmatiziranja Mire Furlan do toga tko je veći domoljub i slična sranja kojih mi je već pun kurac. Mira Furlan bila u Beogradu, Mira Furlan propala glumica, Mira Furlan ovo - ono... Ali moje pitanje je: Koji je zapravo njezin grijeh? Ili točnije, kojim je to strašnim činom zaslužila medijski linč? Ok, ti puno bolje poznaješ situaciju pa ću ti (djelomično) povjerovati ako kažeš da je cijela priča oko nje prenapuhana. Ali, u Stankovićevoj emisiji ona nikoga posebno nije napadala, nema neku veliku želju za osvetom...pa što je sad opet skrivila? Zar tebe tako (ili bilo koga drugog) strašno boli što je ona navodno izabrala njihovu stranu? Pa boli me kurac..nek' ide gdje hoće. S druge strane ti okrećeš vodu na svoj mlin i spominješ opcije koje si sam imao uoči rata. I što sad? Sad bi te trebalo pohvaliti zbog toga? Ja se pitam, kako je došlo do tih opcija? Sam si ih potakao ili su te prijatelji, potaknuti svojim samaritanstvom, htjeli izvući iz pakla rata? Jel' bi ja sada npr. trebao srati kako sam ja jedan od prvih dubrovačkih dobrovoljaca (njih par stotina ako i toliko) s lovačkom puškom dežurao da se ne iskrcaju ljudi žabe? Pa koga boli kurac za to? Pun mi je više kurac i Hrvata i Hrvatske i stalne potrebe naglašavanja vlastitih zasluga. Na kraju je u ovome stvar: Ti si, kako kažeš, želio Hrvatsku i borio si se na svoj način. Ja je definitivno nisam toliko silni želio ali sam se branio i nisam ni vidio niti razmatrao druge opcije. Da sam morao ići u Vukovar, teško da bih se maknuo s juga. Mira Furlan nije ništa od ovoga...Ipak, sve to ne može biti razlogom medijskog linča prevrtljivaca koji su jučer pričali jedno a danas drugo....koji su nekad pisali naručene pamflete a danas lamentiraju je li pasta dovoljno al dente i je li jastog bolji sa ili bez majoneze. Ma fuck
04.03.2008. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jatogen, čemu generalizacije, za početak? Velim vam lijepo, nismo svi isti niti smo svi isto radili, ni devedesetih, ni danas. Individualizacija krivnje, molim. Ako je tkogod kaj učinio Miri Furlan, taj bi trebao i odgovarati. Ali, ovak ne bumo: ona je sakrosanktno svima oprostila, jedino se ne zna kaj! Da vidimo taj feljton! Eto, jedino sam to pokušao ustanoviti, što u tim tekstovima piše, ali, taj potez, to je očito blasfemija: otkud mi pada na pamet uopće pitati je li Mira Furlan u tim tekstovima zaista šikanirana. Znate koji je odgovor: Daleko manje no većina onih koji su Kuljiša tužili za slične tekstove svih ovih godina!
04.03.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hero, imaš pravo. Koga danas boli kurac za to kaj si ti s lovačkom puškom dežurao da se ne iskrcaju ljudi žabe. Jedino, vidiš, mene boli. Boli me zapravo to zakaj to više nikoga ne zanima. A, to nekak mislim, nije slučajno.
04.03.2008. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hero, jasno je da sam imao opcije kakve sam htio. Čudni su ti rezoni, čudni, i krivi: Tebi je svejedno kamo je ona otišla, svejedno ti je tko je tu ostao...Kaj bi bilo svejedno, Hero! Naravno da nije. To što smo danas ogorčeni, kakve to veze i ma s ondašnjom situacijom? Ali, imaš pravo, pustimo to.
04.03.2008. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja: Ne znam, valjda sam ja bio nekakav vizionar u to doba. ;) Ja sam od samog početka bio uvjeren da će se većina stvari, nakon osamostaljenja, dešavati upravo ovako kako se dešava. Sa manjim otklonima, naravno. Pljačka, otimačina, licemjerstvo, tajkunstvo, hrvatstvo po zanimanju...sve sam to vidio kao neumitni "civilizacijski" slijed. Valjda zbog toga nisam previše razočaran. Jedino što me još uvijek ljuti (a ljut sam na sebe što me to ljuti) je vječito opravdavanje za vlastite gluposti. Ako spomeneš ustaše - odmah slijedi: "A što su partizani radili". Ako spomeneš zločine - "A što su Srbi radili?" Itd..itd... Ma boli mene kurac za Srbe i onu pljačkašku gamad (drugo oko u glavi) Eto ih tamo nek' se bakčaju svojim problemima. U tom kontekstu, može mi se "ne-sviđati" to što je Mira (navodno) zauzela drugu stranu ali mi to nikad ne može biti opravdanje za gadarije koje su o njoj pisane. A bilo ih je, koliko god ti to sad marginalizirao. Ipak, slažem se da njezin problem nije toliko važan da bi ga se uopće spominjalo ali svakako može poslužiti kao primjer huškačkog novinarstva....
04.03.2008. (13:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svakako, svakako da može, ne umanjujem ja ničiji križ, ničiju muku, a namanje sam ravnodušan prema ovoj rečenici Gorana Gajića: Uništili ste mi život! Hero, dopusti malo patetike, jer kad god se ovako nešto ispriča naknadno, onda to zvuči neminovno patetično: Vidiš, Goran, Zoran Pezo i ja jedne smo noći igrali fliper u Saloonu - dakle, davno je to bilo kad je u Saloonu stajao fliper. Bili smo pripiti i smijali smo se svakoj mogućoj budalaštini, uključujući putanji kuglica. Kako je između Peze i Gajića postojalo nekakvo rivalstvo, ja sam u toj utakmici zdušno odmagao Pezi, nasmijavajući ga za vrijeme igre do te mjere da ne samo da je gubio, nego je i njemu samom sve to bilo smiješno: to što uopće pokušava igrati u tim okolnostima, to što se unatoč tome trudi, to što gubi, to što ga to ljuti a opet mu je i komično...uglavnom, zajebavali smo se bogovski. Nikada neću zaboraviti veselje Gorana Gajića te noći i kad god se sjetim Gorana Gajića pred očima mi iskrsne taj njegov karakteristični smijeh, duhovitost, zajebanstka narav, ukratko. I sad, mislim si ja, koji cijeli život citiram Goranovu rečencu: Kakvu sad loptu?, a on zna o kojoj je presudnoj prvoj lopti njegovog života riječ, što se to jebemumater dogodilo a da je Goran kazao: Uništili ste mi život! I kad velim da mi se jebe za njega, i sam shvaćaš da to govori iz mene bijes, jer, stari moj druže Hero, nikada nikome od nas nije rekao o tome ni riječi, a, da jest, mogle su stvari biti drukčije. Konačno, on nije kazao ni riječ ni danas. Ne znam u kojem je trenutku Goran postao ogorčen, ne znam je li bio ljut na Zagreb zbog te ADU ili naprosto zbog tih ratnih okolnosti, ali, kunem ti se, nikada Gorana Gajića nisam čuo da bi kazao kako se u Zagrebu zbog bilo čega osjeća uskraćenim! Ta, vjeruj mi, tih osamdesetih znao bih kazati i koju glazbu sluša i koje komade ševi, ali ne i koje je nacionalnosti! Zaista mi to nije padalo na pamet pitati, a, Hero, ni Goranu takva spika nije bila ni u primozgu. Stoga ovaj bijes: ja ne mogu naprosto podnijeti ovu klimu koja se sada stvara, kao što se devedesetih stvarala jedna druga, nepodnošljiva klima; klimu krivice za ono što nisam počinio, baš kao što ni Srbi devedesetih nisu neizostavno bili s druge strane balvana samim tim što su Srbi! Dakle, zar bih ja sada u Hrvatskoj trebao osjećati krivicu za ono što se dogodilo Miri Furlan samo zato jer sam htio samostalnu Hrvatsku! Time sam nacionalist, bit će, a ti su je otjerali, tako glasi izvod. Vidiš, Hero, nije tome tako, dapače, uopće nije tome tako: kao što vidimo o njoj su pisali njeni prijatelji, o njoj je pisao Globus, pa ako su Pavić, Kuljiš, Bakalović i Tanja Torbarina nacionalisti, e, onda sam ja zaista Nemanja Prvovenčani! A ako nisu, molio bih da se hrvatskoj javnosti konačno objasni zašto se to Miri Furlan činilo i tko je konačno i zašto o njoj i njenom suprugu, Goranu Gajiću, pisao? Nemre se račun ispostaviti hrvatskim nacionalistima, pa čak ni od strane Mire Furlan, ako se prethodno ne dogovorimo oko toga da je Glubus bastion nacionalizma, što je idiotarija par exellence. Budući da nije, što onda jest? I, napokon, zašto o tome šuti i danas ta ista hrvatska javnost? Kao što vidiš Hero stvari su vrlo, vrlo komplicirane: netko ovdje grdno falsificira činjenice, jer, nevjerojatno je da se stalno iznova govori o politici ekvidistance, o podjednakoj krivnji, o divljanju nacionalizama, a kao huškački mediji ispostavljaju se oni koji su 2000-te dijelili Murtićeve grafike za doprinos u demokratizaciji društva! Ili, da me ceo svet razume: ma nabijem ja na kurac i to društvo i tu demokraciju u kojoj se desetljeće i pol sere o primitivizmu Hercegovaca, da bi se ispostavilo kako su pogrom vršili Agrameri kaj lete u Nebo! I može Buden pisati te svoje eseje, mogu ih ja godinama reciklirati i ponovo objavljivati, ali nitko ovdje ništa neće razumjeti i ćeraćemo se mi još i doviđenja u sledećem ratu! Jer, ovo je podneblje nepismenih idiota, kao što veli i Johnny u 3N: a i to što čitaju, krive stvari čitaju. Zato cijela ova polemika i otuda cijeli ovaj slučaj: čudno je da u Hrvatskoj na svjetlo dana malo po malo izlazi na vidjelo da je tzv. nacionalizam imao svoje jasne tumače i zastupnike na stranama koje se obično shvaćaju kao posljednja brana pred stihijom nacionalizma. To onda nuka na istraživanje posebne vrste: Kako je zapravo počeo rat na mome malom otoku? U tom smislu, budući da je ovo i poanta mog doprinosa cijeloj fanfaronadi, ono što je učinio Stanković, a to je da imenuje krivca, priličan je korak u rasvjetljavnaju tih tmina. Ako Kuljiš, Bakalović i TT ne p/dokažu drukčije.
04.03.2008. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mira Furlan tvrdi da su je otjerali hrvatski nacionalisti. To su oni koji su stvarali samostalnu Hrvatsku. Ne razumijem... Otjerali su je, tako kaže, tekstovi Denisa Kuljiša, Renea Bakalovića i Tanje Torbarine, a oni s hrvatskim nacionalizmom, ako je nacionalizam pretpostavka stvaranja neke države, nemaju ama baš ništa zajedničkog. Molim, neka Mira Furlan račun ispostavi onima koji ga trebaju platiti. Ili Mira Furlan hoće kazati da je nije otjerao nikakav niz medijsih napada, nego samo hrvatsko državotvorstvo? Između te dvije pojave, kao što se vidi, nema ničeg zajedničkog: ono što su radili Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Josip Manolić devedesetih godina prošlog stoljeća ni na koji način nije u vezi s feljtonima tipa "Težak život lake žene". A ako netko može dokazati da jest, onda se to državotvorstvo, baš kao i medijski pogon te države, pokazuje u sasvim drukčijem svijetlu: umjesto nacionalizma, ovdje vlada duh smišljene provokacije! Bit će da su Tuđman, Mesić, Manolić i Pavić, te Kuljiš, Bakalović i Torbarina dio iste urote kojoj je za cilj bio protjerivanje Srba i inih iz Hrvatske kako bi se Hrvatsku optužilo kao fašistoidnu i time je jednom za sva vremena onemogućilo. Bože sveti, kakav koloplet budalaština!
04.03.2008. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro, razjasnio si mi neke stvari ali i dalje ne kužim zašto "slučaj" Mire Furlan služi kao paradigma za svekolike hrvatsko-srpske odnose i sve što je s tim u vezi? Zašto taj slučaj ne gledati kao hijenski obračun dvorskih pisara s nezaštićenom ženom koja, bila ovakva ili onakva, takav linč nije zaslužila. Zašto uvijek trebamo isčitavati dublje poruke? Ako Mira kaže da je doslovno nitko nije uzeo u zaštitu u to doba (osim Ivančića ako se ne varam), meni to najviše govori o kukavičluku i licemjerstvu ljudi. Nije li to porazno? Jasno mi je da je hrabrost izuzetno rijetka vrlina ali opet.....baš nitko? Sve to stravično podsjeća na situaciju u Dominikanskoj republici u vrijeme Trujjilove vladavine. Kada bi on odlučio da netko nije pogodan (makar iz čistog hira) , brzo bi ga proskribrirao...ovaj bi pao u nemilost...i nitko, baš nitko...ne bi se usudio biti jadniku na pomoći.... Toliko ulizništva, kukavičluka, licemjerstva...to mene rastužuje. I brine, naravno. Dopuštam mogućnost da sam u pogledu Mire promašio ceo fudbal..ti ipak znaš bolje...ali..ali...jebemu sve...nekako mi je ta Mira lijepa Nemanjo. Razumiješ? Lijepa i prirodna. Dok se pretjerano ne smije :))
04.03.2008. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
jarane, težak je ovo slučaj...gadljivo je sve ovo i bit ću iskrena samo sam preletjela tekst ,jer samo spominjanje imena denis kuljiš, tjera me na povraćanje...
04.03.2008. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dajte se, prosim vas, svi primirite.
Jest, težak je slučaj, ali, idemo porazgovoriti.
Ja tvrdim za početak sljedeće: riječ je o logičkoj pogreški imena petitio principii; ona se sastoji u tome da pretpostavljamo ono što tek treba dokazati.
Aca je tako pretpostavio da je Mira Furlan devedesetih šikanirana. Nevjerojatno, ali cijelu mu emisiju nije palo na pamet pitati Miru Furlan: Oprostite, jeste li vi bili i kako u Zagrebu maltetirani? Velite da niste više izlazila na ulicu, ali, to je bilo u - Beogradu! O čemu je zapravo riječ, tko vas je maltretirao? I, kako?
Vidjet ćemo, čitanjem tog feljtona, a ja ću ga već nabaviti, je li bilo tome tako, ili se sve svodi na rečenicu:"Njezin boravak i rad u Beogradu, glavnom gradu zemlje koja je izvršila najtežu agresiju na Hrvatsku u njenoj povijesti, protumačen je u nas kao stav. Mira je, pak, smatrala da se radi o velikom nesporazumu."
Radi li se o nesporazumu, kako tumači Mira Furlan, to jest o neospornoj činjenici da je ona imala u tom trenutku sva prava ovoga svijeta ignorirati sve što se oko nje događa i biti uz svoga supruga Gorana Gajića u Beogradu, igrajući istovremeno i u Zagrebu, ili je riječ ipak o tome da su Goran Gajić, Zagrepčan koji je tek neznatan dio života proveo u Beogradu, i Mira Furalan, njegova supruga, mogli za napada na Hrvatsku solidarizirati se sa svojim sugrađanima, ostaje za raspraviti.
Jer, stvari ne stoje ovako banalno: Gajić je Srbin, on je u Beogradu, pa ja putujem na relaciji Zg-Bg par puta tjedno, unatoč nacionalizmu i fašizmu koji buja i divlja i u Bg i u Zg! Ništa ne buja ni ne divlja ni u Bg ni u Zg, nego se u Zg ljudi spremaju na zaštitu vlastitih života zbog napada onih iz Bg, nakon što su im ovi iz Zg poručili, i to višekratno i uljudno, da ne žele živjeti sa društvom iz Bg u zajedničkog državi.
To pak što je Miri Furlan netko oteo tu zajedničku državu kao prostor ne njene intime, nego naprosto pozornicu njene slave, jedini je problem u cijeloj ovoj farsi!
Budući da su Mira Furaln i Goran Gajić gotovo cijeli svoj život proveli u Zagrebu, nimalo nije za čuditi što je Zagreb prezreo odluku Mire Furlan da ostane uz Gorana Gajića u Beogradu. Što je pak Gajić radio u Beogradu u trenutku kad počinje rat protiv Hrvatske, a ovdje mu je dom - nemojmo ni započinajti raspravu o Gajiću, jer, mi smo šulkolege i predobro se znamo - to mogu samo nagađati.
Mira je tu zapravo manje važna, iako je više nahebala: Kuljiš ima sasvim pravo kad uvodi ovaj moment njene nesamostalnosti i posvemašnje predanosti: ta, možda je mogla reagirati i drukčije: Čekaj, Gorane, jebogati, pa Zagreb je grad u kojem smo proveli cijeli život!
No, danas o Gajiću na Wikipediji piše: Goran Gajić is a Serbian film, television, and theater director.
OK, ako je on tako izabrao.
Samo, da konačno zaključim, o tome se i radi: On je izabrao stranu, a Mira se za njim povela.
I, konačno, kaj sad Mira Furlan želi kazati, kad je eto u desetak rečenica objašnjivo da su u trenutku agresije na Hrvatsku ona i Gajić izabrali da ne budu uz svoje sugrađane?
Kakav linč? Kakav progon?
Ili bismo mi sada trebali prihvatiti reviziju povijesti pa pristati na verziju Mire Furlan: ovdje nacionalizam, ondje nacionalizam, a Muze šute!
Ovdje nacionalizaj?
Ne, draga Mira, ovdje smo htjeli samostalnu Hrvatsku, a nismo htjeli živjeti u Jugoslaviji. Žao mi je što smo ti razjebali jedinu državu u kojoj si ikada bila zvijezda. To smo napravili samo zato da ti ne budeš zvijezda. Za to je život dalo desetak tisuća ljudi.
Zašuti i poštuj barem njihovu žrtvu.
A tebe, tko jebe!
Eto, o tome ja tako mislim, i molim, ovime skidam Miru Furlan s - križa. Njoj tamo nije mjesto, dapače, besramno je u ovoj državi pored tolike prolivene i hrvatske i srpske krvi naricati nad sudbinom Mire Furlan, naprosto stoga jer Mira je Furaln svoju sudbinu izabrala.
Teks Denisa Kuljiša stavio sam na blog samo zato da se vidi o čemu su zapravo u tom feljtonu pisali.
A pisali su, očito je, i preblago.
Pa mislili vi o meni kaj god hoćete. A i za to me zaista više boli kurac.
E, sad sam ja malo iživciran, mada se čovjek poput mene ne bi smo buniti:
"Zapravo je sramotno za genijalnog čovjeka da se na nešto tuži. Ne nosi li on u sebi nebesku svjetlost, u usporedbi s kojom je sjaj svih zemaljskih prijestolja ništa doli noćne tmine? I da bi glava, koja nosi takvu krunu, trebala mrmljati jer joj ova neudobno stoji?"
Carlye, Schiller
04.03.2008. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Ti si Nemanja vrhunski manipulator. Baš vrhunski. U većini slučajeva prčevit, inteligentan i duhovit. Ali ovo...ovo.... ma bljak..
04.03.2008. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
bome si prećerao ovaj put...
04.03.2008. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wanda
ne u vezi kuljiša.
04.03.2008. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
Nesho, i sama sam gotovo istu tezu htjela sinoc razraditi samo sto sam bila zauzeta proslavom osobne promocije...dakle : ne radi se ovdje uopce o Miri nego o Goranu Gajicu, u tome je cijeli stos !
Slobodna sam stati iza ove elementarne teze jer sam se u mladosti kretala u istim krugovima kao Mira, mi smo generacija a Zagreb je bio selo u kome se sve vise manje vrtilo oko kavane Korzo sto je bilo davno prije Zvecke i Poleta i Gajica, i u kome su se svi poznavali.
A novinara sto se tice, Mirin tata je bio novinar pak je stoga ona morala biti jako svjesna o cemu se u novinarskoj profesiji radi, da citiram Kamila Emerickog : novinari su ljudi koji uglavnom ili lazu ili manipuliraju za pare.
04.03.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jatogen, bit ću i ja kratak:
Mira Furlan je otišla iz Zagreba u Beograd u vrijeme kad je Beograd pripremao rat sa Zagrebom. Otišla je zbog Gorana. Zašto je Goran izabrao Beograd, a ne Zagreb, to je njihova stvar.
U mojoj su zemlji ljudi ginuli za njenu slobodu, i za moralni i svaki drugi izbor Gorana Gajića i Mire Furlan boli me kurac.
Te iste 1989. godine ja sam imao - želite li da vam to skeniram? - garantno pismo za SAD. U New Yorku, za razliku od tandema Gajić - Furlan imam strica. Taj čovjek je uspješan američki državljanin, baš kao što je to, po majčinoj liniji, bila moja baka. Dakle, po obje linije, čudnim spletom okolnosti, ne bih baš bio na stranom tlu. Zanimljivo, no u tom sam trenutku za Columbia University mogao dobiti preporuku gospodina Makavejeva. Bio sam s njime u kontaktu i, kako je sam kazao, ta preporuka bi tamo više značila od bilo kakve stipendije. Imao sam dakle sve u rukama: i smještaj kod imućnog očevog brata, i zajamčen studij u SAD, i najbolju moguću preporuku za taj studij, pa, recimo to, i financije.
No, bila je to 1989. godina.
Mogao sam otići, ali sam ostao.
Svatko je imao izbor.
MIra Furalan je otišla prvo u Bg, pa onda u SAD, tamo je, k tome, konfabulirala svoju biografiju sjetivši se odjednom da je Židovka, što nije, niti je to itko u našoj generaciji od Mire Furlan ikada u Zagebu čuo, no, kad već filmska karijera zapinje, u SAD je, mislila je Mira, dobro potegnuti i taj argument, i sad bi mi svi trebali zašutjeti i priznati: Miru Furlan i Gorana Gajića, jadne, otjerali su krvoločni nacionalisti!
Jatogen, zato jer sam htio samostalnu Hrvatsku ne osjećam se nimalo naročitim ljubiteljem vlastitog naroda (patriotizam), ili mrziteljem drugih naroda (nacionalizam). Osjećam se loše, jer je kišno vrijeme i jebe me tlak, a jesam Hrvat. To vam je inače Fichteov argument, samo se on osjećao puno bolje, i bio je Nijemac, ali, poanta je u tome da ni on između te dvije činjenice nije vidio nikakvu, pa ni uzročnoposljedičnu, vezu.
Da bi čovjek htio Hrvatsku, nije potrebno voljeti ili mrziti: dovoljno je misliti da Hrvati imaju nekakvo pravo na tu državnost, ili, ako želite suvremenije, da su kao narod suvereni.
Razlika između mišljenja i osjećanja ogromna je, i kako i ovaj primjer pokazuje, često nepremostiva.
Nemojte me Jatogen, molim vas, više zamarati nikakvom ironijom: zaista mi se jebe za Miru Furlan i Gorana Gajića, kao i za one koji danas u Hrvatskoj ovakvim primjerima pokušavaju iskomplekisrati Hrvate do granice srama zbog onoga što su učinili devedesetih: odcijepili se od Jugoslavije!
U konačnici se u tome uspijeti neće, a tom neuspijehu, kao i mnogočemu do sada, u ovoj ću državi doprinijeti i ja.
Vrlo otvoreno: ne bu išlo! Imbecil Vitez se možda za gažu, dvije može ispričati Šerbedžiji, ali igrat će Šerbedžijina ispovijest ponovo dva sata u hrvatskom eteru, pa da vidimo što su svi ti divni ljudi, na čelu s Radom, mislili i govorili 1992. godine!
A, govorio je, recimo on, meni, i hrvatskom auditoriju, da dražavni simboli ove zemlje nisu njegovi simobli, i da, konzekventno, Hrvatska nije njegova država!
Da, to je govorio, točno to, i to ću ja, vidite Jatogen, doskora, kad ja procijenim da će to biti svrsishodno, reprizirati.
Pa da onda pitamo tu gospodu: A što onda radite u toj državi?
Je li to nacionalizam?
Ili je to minimum samopoštovanja?
Da vam ponovim: Koji kurac ti ljudi rade u mojoj zemlji, a u vrijeme kad su moji sunarodnjaci za nju ginuli, ti su se ljudi javno te moje zemlje odrekli!
Imate li još pitanja?
04.03.2008. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hero, niti si čitao taj feljton, niti si bio prisutan tih godina u Zagrebu, niti znaš Miru Furlan, niti znaš Gorana Gajića, niti znaš išta o svemu ovome, ali, ja sam u kurcu jer mislim da Mira Furlan drami i nema pravo ni na kakav pijetet!
Objasni mi molim te tvoj stav!
I, tek uzgred: U čemu se sastoji manipulacija? U iznošenju argumenata?
A što bi ste vi? Da ne argumentiram, da odustanem od racionalnog pokušaja tumačenja tih događaja, da se vladam samo po impulsu ovog ili onog nagona ili u skladu s vladajućim predrasudama!
Hero, zar ne vidiš da je danas modiš kenjati po hrvatskom nacionalizmu, kao što je tada bila moda kenjati po onima koji su se od njega otklanjali!
Zanimljivo je da oni koji su i onda i sada prezirali taj nacionalistički kriterij i koji poput mene ovdje aklamiraju mjesecima i godinama za nekakvu građansku pozciju s onu stranu svakog, hrvatskog ili jugoslavenskog nacionalizma, svejdeno, bivaju nekako neshvaćeni.
Znaš li Hero što je bila tema moje prve tv-emisije, 7.12.1991.godine? Dakle u to vrijeme, kad se svakojako divljalo. Tema je bila upravo to divljanje: gost Ivan Zvonimir Čiča, a razgovor se dva sata sastojao u apeliranju na Franju Tuđmana da zaustavi svaku moguću eskalaciju nacionalizma s hrvatske strane.
Bila je nedavno repriza te emisije, moj Hero, znaju ljudi o čemu pričam.
Vidiš, ja zaista mogu mahati kurcem po selu jer u svakom trenutku mogu predočiti što sam ja to svih ovih godina radio. Ne moram naknadno interpretirati. Postoje snimke, i to ovaj put moje. Kakva divna privilegija!
04.03.2008. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jatogen, zakaj vrijeđaš? Uostalom, koga ti to prozivaš? Za što?
Kakav je to ton, kakvo je to imbecilno laprdanje: padale su bome, ona je igrala, purgeri su...kome ti drkaš stari? Kaj ti znaš kome je ovdje tko poginuo da bi ti mogao somnambulo drkati o sisama Mire Furlan?
A da se malo zaustaviš?
04.03.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Cveba, jasno da se o tome jedino radi.
Gorana su par puta rušili na ADU, za razliku od Peze, pa je otišao studirati u Beograd.
Je li Goran došao do nepobitnog zaključka da su ga osamdesetih rušili na prijemnom jer je Srbin, to ne znam, ali znam da su rušili i mnoge moje prijatelje, Hrvate, pa ovom prigodom komisiji, koja nekim slučajem mene nije rušila na tom istom prijemnom ispitu, želim izraziti svoje negodovanje, da ne velim nekaj grublje.
Ali, nije to poanta, taj njegov osjećaj.
Poanta je da se upravo po drugi put manipulira intimom Mire Furlan i Gorana Gajića.
Jer, ni danas njih njihovi interpretatori, ovaj put navodni zaštitnici, ni malo ne uvažavaju: i ovaj ih se put instrumentalizira tek kao krasan primjer krivnje devedesetih za to nevjerojatno zlo koje nas je snašlo: za tu propast Jugoslavije i nastanak Hrvatske.
Ti isti prokleti nacionalisti, ti kaj su otjerali Miru, to su ti kaj su napravili Hrvatsku.
Jebogimpasmater!
04.03.2008. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Cveba, čestitam inače na promociji. O čemu je riječ?
04.03.2008. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Vrijeđam? Ne vrijeđam, iznosim svoja razmišljanja koja su vama, eto, uvredljiva. Prozivam novinare i novinarsku profesiju. Demonska je to rabota. Mulj optužbi, pljuvanja, truleži iz koje svak razlučuje što mu drago. Novinarstvo ne vodi ničemu: ono je beživotno, bijedno, užasno.
Nemanja, puca vas ljuta paranoja. Širite strahovito negativnu energiju.
04.03.2008. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Idem malo van, unatoč kiši, pa da anticipiram razvoj događaja, kao u šahu:
Da, ima pravo Hero, ja sam ovome vičan, jer, konačno, to mi je posao - čekam samo da kroz potez, dva dospijete do pitanja: Dobro, jebemu, kako to s jedne strane pjevaš budnice o nastanku samostalne i suverene hrvatske države, a s druge aklamiraš za građansku poziciju?
Dakle, kad dođete do te zamke, negdje oko podneva, računam, ja ću već biti vani, pa vam unaprijed odgovaram, jasno, vrlo taktično, kao dobar psiholog, pitanjem:
A pardon, vi mislite da sam ja, zato kaj sam htio Hrvatsku, zbog toga - ustaša?
Ili mislite da je nekakvo državotvorno htijenje moguće i s onu stranu nacionalizma?
Pa ako jest, u čemu je onda stvar? Je li Stipe Mesić ustaša? Je li to Josip Manolić? Je li to Josip Perković? A je li Gotovac bio ustaša? Valentić, Gregurić, Mateša ili Šarinić? Tko je to u ovoj jebenoj zemlji bio ustaša od naših premijera pa do partizanskog generala Tuđmana ili njegovog nasljednika i zaista zakletog antifašista Stjepana Mesića?
O kojem onda to kurčevom povampirenom hrvatskom nacionalizmu mi ovdje govorimo! O onome koji je zahvatio čak i jedan Dubrovnik, nakon što su granate raznijele Stradun?
O toj reakciji na agresiju govorimo? Dakle ne više o prvotnom impulsu, o stavu: Ja zagovaram samostalnu Hrvatsku, nego sada o osjećaju spram agresora na tu samostalnu i od Jugoslavije emancipiranu Hrvatsku.
Pa, ako i o tome govorimo (dakle, razlikujemo, na tragu stava Josipa Manolića, činjenicu da je hrvatska država u ratu tek odbranjena, ali je izvojevana političkom borbom prije toga!), o toj drugoj fazi, o ratu za Hrvatsku, onda ne vidim ništa patološkog u negativnoj emociji spram neprijatelja.
Ta, nije Hero bombardirao Kotor, nego su Đetići bombardirali Heru.
Ako im je ponešto tada i zamjerio, nije mu za zamjerit.
Q.E.D.
04.03.2008. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..ovoga puta bih se, iznimno, slozila sa doktorom u tome da novinarstvo ne vodi nicemu, jedan o lijepih primjera je onaj u Milovana Baletica, koga su sedamdesetidruge sa mjesta glavnog urednika vodeceg hrvatskog dnevnog lista poslali za redaktora u jednu sarenu reviju, ili mozda da pogledamo slucaj Igora Mandica, koji je iz Kvadrature kruga nekoliko godina poslije bio shupiran da uredjuje roto romane, stvarno, ta profesija ne vodi nicemu i moze biti fest stresna, cak i danas !
04.03.2008. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Nemanja, ne znam kako je cijela ova priča eskalirala od one početne oko stigmatiziranja Mire Furlan do toga tko je veći domoljub i slična sranja kojih mi je već pun kurac.
Mira Furlan bila u Beogradu, Mira Furlan propala glumica, Mira Furlan ovo - ono... Ali moje pitanje je: Koji je zapravo njezin grijeh? Ili točnije, kojim je to strašnim činom zaslužila medijski linč? Ok, ti puno bolje poznaješ situaciju pa ću ti (djelomično) povjerovati ako kažeš da je cijela priča oko nje prenapuhana.
Ali, u Stankovićevoj emisiji ona nikoga posebno nije napadala, nema neku veliku želju za osvetom...pa što je sad opet skrivila?
Zar tebe tako (ili bilo koga drugog) strašno boli što je ona navodno izabrala njihovu stranu? Pa boli me kurac..nek' ide gdje hoće.
S druge strane ti okrećeš vodu na svoj mlin i spominješ opcije koje si sam imao uoči rata. I što sad? Sad bi te trebalo pohvaliti zbog toga? Ja se pitam, kako je došlo do tih opcija? Sam si ih potakao ili su te prijatelji, potaknuti svojim samaritanstvom, htjeli izvući iz pakla rata?
Jel' bi ja sada npr. trebao srati kako sam ja jedan od prvih dubrovačkih dobrovoljaca (njih par stotina ako i toliko) s lovačkom puškom dežurao da se ne iskrcaju ljudi žabe? Pa koga boli kurac za to?
Pun mi je više kurac i Hrvata i Hrvatske i stalne potrebe naglašavanja vlastitih zasluga.
Na kraju je u ovome stvar:
Ti si, kako kažeš, želio Hrvatsku i borio si se na svoj način.
Ja je definitivno nisam toliko silni želio ali sam se branio i nisam ni vidio niti razmatrao druge opcije. Da sam morao ići u Vukovar, teško da bih se maknuo s juga.
Mira Furlan nije ništa od ovoga...Ipak, sve to ne može biti razlogom medijskog linča prevrtljivaca koji su jučer pričali jedno a danas drugo....koji su nekad pisali naručene pamflete a danas lamentiraju je li pasta dovoljno al dente i je li jastog bolji sa ili bez majoneze.
Ma fuck
04.03.2008. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jatogen, čemu generalizacije, za početak?
Velim vam lijepo, nismo svi isti niti smo svi isto radili, ni devedesetih, ni danas.
Individualizacija krivnje, molim.
Ako je tkogod kaj učinio Miri Furlan, taj bi trebao i odgovarati. Ali, ovak ne bumo: ona je sakrosanktno svima oprostila, jedino se ne zna kaj!
Da vidimo taj feljton!
Eto, jedino sam to pokušao ustanoviti, što u tim tekstovima piše, ali, taj potez, to je očito blasfemija: otkud mi pada na pamet uopće pitati je li Mira Furlan u tim tekstovima zaista šikanirana.
Znate koji je odgovor: Daleko manje no većina onih koji su Kuljiša tužili za slične tekstove svih ovih godina!
04.03.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hero, imaš pravo. Koga danas boli kurac za to kaj si ti s lovačkom puškom dežurao da se ne iskrcaju ljudi žabe. Jedino, vidiš, mene boli. Boli me zapravo to zakaj to više nikoga ne zanima.
A, to nekak mislim, nije slučajno.
04.03.2008. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
Moj naklon Herostrat!
04.03.2008. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
goran je išel u bg upisat režiju, jer mu to tu nije uspjevalo v zg. ne sećam se kuliko je put probal, al je. lepi pozdrav iz zapadnog kišnjeva
04.03.2008. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hero, jasno je da sam imao opcije kakve sam htio.
Čudni su ti rezoni, čudni, i krivi: Tebi je svejedno kamo je ona otišla, svejedno ti je tko je tu ostao...Kaj bi bilo svejedno, Hero! Naravno da nije. To što smo danas ogorčeni, kakve to veze i ma s ondašnjom situacijom?
Ali, imaš pravo, pustimo to.
04.03.2008. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Nemanja: Ne znam, valjda sam ja bio nekakav vizionar u to doba. ;) Ja sam od samog početka bio uvjeren da će se većina stvari, nakon osamostaljenja, dešavati upravo ovako kako se dešava. Sa manjim otklonima, naravno. Pljačka, otimačina, licemjerstvo, tajkunstvo, hrvatstvo po zanimanju...sve sam to vidio kao neumitni "civilizacijski" slijed. Valjda zbog toga nisam previše razočaran.
Jedino što me još uvijek ljuti (a ljut sam na sebe što me to ljuti) je vječito opravdavanje za vlastite gluposti. Ako spomeneš ustaše - odmah slijedi: "A što su partizani radili". Ako spomeneš zločine - "A što su Srbi radili?" Itd..itd... Ma boli mene kurac za Srbe i onu pljačkašku gamad (drugo oko u glavi) Eto ih tamo nek' se bakčaju svojim problemima.
U tom kontekstu, može mi se "ne-sviđati" to što je Mira (navodno) zauzela drugu stranu ali mi to nikad ne može biti opravdanje za gadarije koje su o njoj pisane. A bilo ih je, koliko god ti to sad marginalizirao.
Ipak, slažem se da njezin problem nije toliko važan da bi ga se uopće spominjalo ali svakako može poslužiti kao primjer huškačkog novinarstva....
04.03.2008. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Svakako, svakako da može, ne umanjujem ja ničiji križ, ničiju muku, a namanje sam ravnodušan prema ovoj rečenici Gorana Gajića: Uništili ste mi život! Hero, dopusti malo patetike, jer kad god se ovako nešto ispriča naknadno, onda to zvuči neminovno patetično:
Vidiš, Goran, Zoran Pezo i ja jedne smo noći igrali fliper u Saloonu - dakle, davno je to bilo kad je u Saloonu stajao fliper. Bili smo pripiti i smijali smo se svakoj mogućoj budalaštini, uključujući putanji kuglica. Kako je između Peze i Gajića postojalo nekakvo rivalstvo, ja sam u toj utakmici zdušno odmagao Pezi, nasmijavajući ga za vrijeme igre do te mjere da ne samo da je gubio, nego je i njemu samom sve to bilo smiješno: to što uopće pokušava igrati u tim okolnostima, to što se unatoč tome trudi, to što gubi, to što ga to ljuti a opet mu je i komično...uglavnom, zajebavali smo se bogovski. Nikada neću zaboraviti veselje Gorana Gajića te noći i kad god se sjetim Gorana Gajića pred očima mi iskrsne taj njegov karakteristični smijeh, duhovitost, zajebanstka narav, ukratko. I sad, mislim si ja, koji cijeli život citiram Goranovu rečencu: Kakvu sad loptu?, a on zna o kojoj je presudnoj prvoj lopti njegovog života riječ, što se to jebemumater dogodilo a da je Goran kazao: Uništili ste mi život! I kad velim da mi se jebe za njega, i sam shvaćaš da to govori iz mene bijes, jer, stari moj druže Hero, nikada nikome od nas nije rekao o tome ni riječi, a, da jest, mogle su stvari biti drukčije. Konačno, on nije kazao ni riječ ni danas. Ne znam u kojem je trenutku Goran postao ogorčen, ne znam je li bio ljut na Zagreb zbog te ADU ili naprosto zbog tih ratnih okolnosti, ali, kunem ti se, nikada Gorana Gajića nisam čuo da bi kazao kako se u Zagrebu zbog bilo čega osjeća uskraćenim! Ta, vjeruj mi, tih osamdesetih znao bih kazati i koju glazbu sluša i koje komade ševi, ali ne i koje je nacionalnosti! Zaista mi to nije padalo na pamet pitati, a, Hero, ni Goranu takva spika nije bila ni u primozgu. Stoga ovaj bijes: ja ne mogu naprosto podnijeti ovu klimu koja se sada stvara, kao što se devedesetih stvarala jedna druga, nepodnošljiva klima; klimu krivice za ono što nisam počinio, baš kao što ni Srbi devedesetih nisu neizostavno bili s druge strane balvana samim tim što su Srbi! Dakle, zar bih ja sada u Hrvatskoj trebao osjećati krivicu za ono što se dogodilo Miri Furlan samo zato jer sam htio samostalnu Hrvatsku! Time sam nacionalist, bit će, a ti su je otjerali, tako glasi izvod. Vidiš, Hero, nije tome tako, dapače, uopće nije tome tako: kao što vidimo o njoj su pisali njeni prijatelji, o njoj je pisao Globus, pa ako su Pavić, Kuljiš, Bakalović i Tanja Torbarina nacionalisti, e, onda sam ja zaista Nemanja Prvovenčani! A ako nisu, molio bih da se hrvatskoj javnosti konačno objasni zašto se to Miri Furlan činilo i tko je konačno i zašto o njoj i njenom suprugu, Goranu Gajiću, pisao?
Nemre se račun ispostaviti hrvatskim nacionalistima, pa čak ni od strane Mire Furlan, ako se prethodno ne dogovorimo oko toga da je Glubus bastion nacionalizma, što je idiotarija par exellence. Budući da nije, što onda jest?
I, napokon, zašto o tome šuti i danas ta ista hrvatska javnost?
Kao što vidiš Hero stvari su vrlo, vrlo komplicirane: netko ovdje grdno falsificira činjenice, jer, nevjerojatno je da se stalno iznova govori o politici ekvidistance, o podjednakoj krivnji, o divljanju nacionalizama, a kao huškački mediji ispostavljaju se oni koji su 2000-te dijelili Murtićeve grafike za doprinos u demokratizaciji društva!
Ili, da me ceo svet razume: ma nabijem ja na kurac i to društvo i tu demokraciju u kojoj se desetljeće i pol sere o primitivizmu Hercegovaca, da bi se ispostavilo kako su pogrom vršili Agrameri kaj lete u Nebo!
I može Buden pisati te svoje eseje, mogu ih ja godinama reciklirati i ponovo objavljivati, ali nitko ovdje ništa neće razumjeti i ćeraćemo se mi još i doviđenja u sledećem ratu!
Jer, ovo je podneblje nepismenih idiota, kao što veli i Johnny u 3N: a i to što čitaju, krive stvari čitaju.
Zato cijela ova polemika i otuda cijeli ovaj slučaj: čudno je da u Hrvatskoj na svjetlo dana malo po malo izlazi na vidjelo da je tzv. nacionalizam imao svoje jasne tumače i zastupnike na stranama koje se obično shvaćaju kao posljednja brana pred stihijom nacionalizma.
To onda nuka na istraživanje posebne vrste: Kako je zapravo počeo rat na mome malom otoku?
U tom smislu, budući da je ovo i poanta mog doprinosa cijeloj fanfaronadi, ono što je učinio Stanković, a to je da imenuje krivca, priličan je korak u rasvjetljavnaju tih tmina.
Ako Kuljiš, Bakalović i TT ne p/dokažu drukčije.
04.03.2008. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Mira Furlan tvrdi da su je otjerali hrvatski nacionalisti.
To su oni koji su stvarali samostalnu Hrvatsku.
Ne razumijem...
Otjerali su je, tako kaže, tekstovi Denisa Kuljiša, Renea Bakalovića i Tanje Torbarine, a oni s hrvatskim nacionalizmom, ako je nacionalizam pretpostavka stvaranja neke države, nemaju ama baš ništa zajedničkog.
Molim, neka Mira Furlan račun ispostavi onima koji ga trebaju platiti.
Ili Mira Furlan hoće kazati da je nije otjerao nikakav niz medijsih napada, nego samo hrvatsko državotvorstvo?
Između te dvije pojave, kao što se vidi, nema ničeg zajedničkog: ono što su radili Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Josip Manolić devedesetih godina prošlog stoljeća ni na koji način nije u vezi s feljtonima tipa "Težak život lake žene". A ako netko može dokazati da jest, onda se to državotvorstvo, baš kao i medijski pogon te države, pokazuje u sasvim drukčijem svijetlu: umjesto nacionalizma, ovdje vlada duh smišljene provokacije!
Bit će da su Tuđman, Mesić, Manolić i Pavić, te Kuljiš, Bakalović i Torbarina dio iste urote kojoj je za cilj bio protjerivanje Srba i inih iz Hrvatske kako bi se Hrvatsku optužilo kao fašistoidnu i time je jednom za sva vremena onemogućilo.
Bože sveti, kakav koloplet budalaština!
04.03.2008. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Dobro, razjasnio si mi neke stvari ali i dalje ne kužim zašto "slučaj" Mire Furlan služi kao paradigma za svekolike hrvatsko-srpske odnose i sve što je s tim u vezi?
Zašto taj slučaj ne gledati kao hijenski obračun dvorskih pisara s nezaštićenom ženom koja, bila ovakva ili onakva, takav linč nije zaslužila.
Zašto uvijek trebamo isčitavati dublje poruke?
Ako Mira kaže da je doslovno nitko nije uzeo u zaštitu u to doba (osim Ivančića ako se ne varam), meni to najviše govori o kukavičluku i licemjerstvu ljudi. Nije li to porazno? Jasno mi je da je hrabrost izuzetno rijetka vrlina ali opet.....baš nitko?
Sve to stravično podsjeća na situaciju u Dominikanskoj republici u vrijeme Trujjilove vladavine. Kada bi on odlučio da netko nije pogodan (makar iz čistog hira) , brzo bi ga proskribrirao...ovaj bi pao u nemilost...i nitko, baš nitko...ne bi se usudio biti jadniku na pomoći....
Toliko ulizništva, kukavičluka, licemjerstva...to mene rastužuje. I brine, naravno.
Dopuštam mogućnost da sam u pogledu Mire promašio ceo fudbal..ti ipak znaš bolje...ali..ali...jebemu sve...nekako mi je ta Mira lijepa Nemanjo. Razumiješ? Lijepa i prirodna. Dok se pretjerano ne smije :))
04.03.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdelica
A world of facts lies outside and beyond the world of words.
Thomas Huxley
04.03.2008. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...