Posjetila sam Sandrin blog,jako tuzno...i ja sam se rasplakala,ne mogu zamisliti kakva je to bol...
Odmah sam se sjetila kako je prije par godina,moja susjeda prelazila preko ceste,gurala kolica i za ruku vodila trogodisnje djete...naletio je auto i istrgao joj djete iz ruke....Bio je to sok za sve poznanike,a kamoli za nju nikada se nije oporavila od toga
Tuzno,zbilja,tuzno kako ljudi ne misle na tudju sudbinu kada sjednu za volan...
14.02.2008. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi, hvala za Cohena, to mi jedna od najdražih pisama. Kako sam fucked out. Nikad neću pijan sjesti za volan, makar vozio bicikl, trocikl, karijolu, il nešto slićno. Obećavam.
14.02.2008. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nažalost, unatoč svim apelima, zakonima i kaznama toga je bilo i biti će.....biti će onih kojima te kazne ne znače ništa a niti im ljudski život ne znači ništa..... Velika je to tragedija i mislim da nema gore stvari nego kad se roditelj mora rastati od svojeg djeteta, bilo kada i bilo kako.... A na ovaj način je možda i najgore jer oni koji su tragediju skrivili uglavnom se izvuku sa blagim kaznama a često i bez kazne.... Ali, i oni imaju savjest, možda ne stalno ali kad tad će im proraditi.....
14.02.2008. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, zašto svaki dan nije dan ljubavi, dan zaljubljenih? Zašto se svaki čovjek, svaka žena i svaki muškarac, svako jutro ne bude i ne liježu na počinak prepuni ljubavi i spokoja? Zašto tu moć imaju samo djeca? Zašto. zašto, reci mi tata zašto ja još ne idem u školu? Zašto, zašto?....
Možda samo zato da bismo znali raspoznavati ljubav od ravnodušnosti i mržnje? Možda samo zato da bismo cijeloga života razvijali i jačali i uvećavali svoju ljubav, sreću, duhovno i materijalizirano blago?
----------------------------------------------
pozdrav i pusa valentinama od valenta.
boro
14.02.2008. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anchi, hvala ti puno.....na podršci, na postu i toplim riječima. Hvala i tvojim blogerima koji navrate na Stelin spomenar...
Znaš, pročitala sam neke knjige koje su sve redom iz nekih zemalja kao Njemačka, SAD, Švedska....a u njima su iskustva roditelja koji su izgubili svoju djecu.......svi ti roditelji imaju u svojim sređenim društvima neke oblike zajedničke terapije. Točno se znaju mjesta gdje se ti ljudi sastaju, znaju se službe koje se s tim bave, i postoje liječnici psihijatri koji su specijalizirali liječenje ljudi koji tuguju. Bilo za djecom, bilo za bračnim partnerom, sestrom, bratom i bilo kojom dugom bliskom i dragom osobom. Meni je bilo strašno da toga kod nas nigdje nema. Prvih mjeseci sam se jedva suzdržavala da ne priđem na groblju ljudima koji su isto tako došli na grob svog djeteta, željela sam s njima pričati, pitati ih kako izdržavaju, kako se bore, kako, kako...... Ali nisam, strah od njihove reakcije bio je jači. Zar nije žalosno da se mi ožalošćeni roditelji u našoj zemlji nemamo gdje sastajati i pričati, pokušati si olakšati, jer znamo mi da nismo jedini, ali drugačije je to kada si u direknom kontaktu s osobom koja je proživjela sličnu tragediju. Jednostavno smo prepušteni sami sebi, a nisu svi jednaki, neki se potpuno slome i strada cijela obitelj, možda bi se to spriječilo da je tim ljudima imao tko pomoći.....ne znam..... Tako da je mene ovo pisanje bloga (koje sam nekako uobličila kao pisanje pisma mojoj Stelici) držalo u uvjerenju da još uvijek radim nešto za nju. Kao da joj hoću poslati poruku.........ne znam...ali.....neka ostane zabilježena uspomena na jedno maleno biće koje koje je bilo beskrajno voljeno, sretno i trebalo je živjeti svoj život. A prekinuto je prerano, okrutno i u krvi.
Hvala ti Anchi još jednom.
Sandra, Stelina mama
14.02.2008. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tko nema djece ne može ni zamisliti kolika je to bol. Priznajem da sam prije znao često sjedati za volan pijan (mea culpa), ali otkad imam svoju djecu nije mi ni palo na pamet da izvedem ništa slično. Otvorile su mi se oči pa sam shvatio koliki sam kreten. Srećom nikad nisam nikome naudio.Ne dao Bog nikome takva gubitka ni boli.
14.02.2008. (21:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj Anchi, pročitala sam sve kod Steline mame prije nekih tjedan, dva. Što reći. da se barem bol može nekako podijeliti da je manje boli, da se može otupjeti. teško
14.02.2008. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naježiš se kad dijete nastrada na cesti! Neizreciva bol i tuga za roditelje Na žalost društvo to promatra samo kao vijest, nad kojom se sažali nastradalo dijete, a nikada ne promisli zašto su pješaci ugroženi tamo gdje se odvija život? Nikakva kazna neće sprečiti nova stradanja! Evo što mi mislimo. Jedino rješenje maknuti aute iz grada, grad pretvoriti u pješačku i biciklističku zonu, a dozvoliti saobraćaj samo¨profesionalnim vozačima hitne službe, vatrogascima i taxistima za prijevoz starijih i nemoćnih osoba i to besplatno! Dostavna vozila? Na parkirališta izvan grada gdje će se izvršiti pretovar na tramvaj namijenjen transportu stvari! Zašto je ovo utopija? Na žalost grad Zagreb je izgubio svoj identitet grada stanovnika, pretvoren je u grad automobila s parkiralištima po ulicama i podzemnim garažama! Kako urbanisti skup s političarima i korumpiranim zastupnicima u gradskoj upravi nemaju osjećaj za grad kojeg ćine ljudi ne može se očekivati da išta poduzmu. Još manje su moralni jer ne zastupaju svoje birače, već tjeraju vodu u svoj žep!! (Vidjelo se to s planom izgradnje garaža i ekskluzivnih stanova i trgovina - devastacijom Cvjetnog trga i ostavljanjem prometa osobnim autima u najužem centru grada kada je unatoč protestima, argumentiranom protivljenju javnosti i struke - bezbolno usvojen!) Naravno zastupnici će žaliti za nastradalim djetetom i sve što ide uz licemjerstvo. Na selu kroz koje prolazi neka važna poveznica još je gore! Na sreću kod nas na brdu još nije poginulo nijedno dijete, valjda zato vozači gaze mačke i ježeve. Namjerno smo debelo oštetili asfalt napravivši rupčage (naša verzija ležećih policajaca!) pa sada se po našoj cesti ipak vozi opreznije samo zato da se ne ošteti ljubimac! Konačno zašto u nas smiju saobraćati automobili moćne snage kada se zna da nemamo ceste za velike brzine. Dozvoliti registraciju samo automobilima koji mogu postići malu brzinu! Onda trgovački tajkun K...m ne bi mogao javno srat kako ima brzi auto jer ga brzina uzbuđuje! Još je prosrao da je vožnja u njegovom skupom automobilu preko 200 na sat sigurnija od vožnje od 80 km na sat u nekom jeftinom automobilu! Primitivčina kakav je nije se sjetio da je brzina reakcije vozača jednaka voziš li brzo ili sporo što znači pri vožnji od 200 km na sat učinjkovitost reakcije vozača i 20 puta je manja!
15.02.2008. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam već bila kod Steline mame na blogu... hvala ti šta si se osvrnula na njih...šta si imala hrabrosti... ja sam danima mislila kako bi trebala tako nešto,ali uvije sam odustala u suzama... osmjehe ti ostavljam...
17.02.2008. (01:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam posjetila Stelinu mamu, i nisam znala kakve riječi utjehe da joj napišem. Bol nema rok trajanja. Stela je nama nepoznatim ljudima sad u mislima. I molimo za nju.
17.02.2008. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preko tvog sam došla i na taj uistinu tužan blog. Radim s ljudima. Kroz moju... prođe dnevno preko trideset ljudi na razne načine. Razgovaram. Slušam njihov probleme. Dugo radim pa poznajem puno ljudi, cijele obitelji. Jako puno je majki i očeva ( očeve ne treba ih zaboraviti. Oni su u pravilu tiši, manje se tuže, ali bilo bi nepravedno reći da manje pate). Ja nemam riječi utjehe. Jednako tako na blogu Steline mame. Ne znam što reći. Poznato je da sam vjernik. Tu vjera pomaže iako bi čovjek najrađe i najprije optužio i zamjerio Bogu. Zašto djeca? Nemam odgovora osim jednog jedinog i to protupitanja: Zašto smo uopče smrtni? Eto tu leži mogući odgovor i moguća utjeha. U Bogu i mogućnosti da je na drugoj strani bolje i lijepše i da nas tamo čekaju nama blizi, ljubljeni, dragi ljudi s kojima ćemo provesti vječnost.
Oprosti na sladunjavosti, ali to mi se u posljednje vrijeme događa... taj bjeg u ...eto to.
19.02.2008. (07:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod nas su kazne puno, puno preblage, a roditelji koji poklanjaju svojoj djeci skupe i brze automobile, zapravo možda time i svojoj djeci donose smrtnu presudu. Strašno, dijelim bol sa svakim roditeljem koji je izgubio svoje dijete, no nažalost nemogu pomoći, osim što mogu reći da u svojoj tuzi nisu sami !
19.02.2008. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunx
ah...otišla sam na Sndrin blog i rasplakala se u sekundi.....
grozno je to.....teško i bolno!
14.02.2008. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Životni trener
Fakat bolno!
14.02.2008. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uglavnombezopasna
Posjetila sam Sandrin blog,jako tuzno...i ja sam se rasplakala,ne mogu
zamisliti kakva je to bol...
Odmah sam se sjetila kako je prije par godina,moja susjeda prelazila preko
ceste,gurala kolica i za ruku vodila trogodisnje djete...naletio je auto i
istrgao joj djete iz ruke....Bio je to sok za sve poznanike,a kamoli za nju
nikada se nije oporavila od toga
Tuzno,zbilja,tuzno kako ljudi ne misle na tudju sudbinu kada sjednu za volan...
14.02.2008. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Genijalni Ud.
Prvi, hvala za Cohena, to mi jedna od najdražih pisama. Kako sam fucked out. Nikad neću pijan sjesti za volan, makar vozio bicikl, trocikl, karijolu, il nešto slićno. Obećavam.
14.02.2008. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škropec
Nažalost, unatoč svim apelima, zakonima i kaznama toga je bilo
i biti će.....biti će onih kojima te kazne ne znače ništa a niti im
ljudski život ne znači ništa.....
Velika je to tragedija i mislim da nema gore stvari nego kad se
roditelj mora rastati od svojeg djeteta, bilo kada i bilo kako....
A na ovaj način je možda i najgore jer oni koji su tragediju skrivili
uglavnom se izvuku sa blagim kaznama a često i bez kazne....
Ali, i oni imaju savjest, možda ne stalno ali kad tad će im proraditi.....
14.02.2008. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
VALENTINOVO
Svaki dan
O, zašto svaki dan nije dan ljubavi, dan zaljubljenih? Zašto se svaki čovjek, svaka žena i svaki muškarac, svako jutro ne bude i ne liježu na počinak prepuni ljubavi i spokoja? Zašto tu moć imaju samo djeca? Zašto. zašto, reci mi tata zašto ja još ne idem u školu? Zašto, zašto?....
Možda samo zato da bismo znali raspoznavati ljubav od ravnodušnosti i mržnje? Možda samo zato da bismo cijeloga života razvijali i jačali i uvećavali svoju ljubav, sreću, duhovno i materijalizirano blago?
----------------------------------------------
pozdrav i pusa valentinama od valenta.
boro
14.02.2008. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Anchi, hvala ti puno.....na podršci, na postu i toplim riječima.
Hvala i tvojim blogerima koji navrate na Stelin spomenar...
Znaš, pročitala sam neke knjige koje su sve redom iz nekih
zemalja kao Njemačka, SAD, Švedska....a u njima su iskustva roditelja koji
su izgubili svoju djecu.......svi ti roditelji imaju u svojim sređenim društvima
neke oblike zajedničke terapije. Točno se znaju mjesta gdje se ti ljudi sastaju,
znaju se službe koje se s tim bave, i postoje liječnici psihijatri
koji su specijalizirali liječenje ljudi koji tuguju. Bilo za djecom, bilo za bračnim partnerom,
sestrom, bratom i bilo kojom dugom bliskom i dragom osobom.
Meni je bilo strašno da toga kod nas nigdje nema. Prvih mjeseci sam se jedva
suzdržavala da ne priđem na groblju ljudima koji su isto tako došli na grob svog
djeteta, željela sam s njima pričati, pitati ih kako izdržavaju, kako se bore, kako, kako......
Ali nisam, strah od njihove reakcije bio je jači.
Zar nije žalosno da se mi ožalošćeni roditelji u našoj zemlji nemamo gdje sastajati i
pričati, pokušati si olakšati, jer znamo mi da nismo jedini, ali drugačije je to kada si
u direknom kontaktu s osobom koja je proživjela sličnu tragediju. Jednostavno smo prepušteni sami sebi, a nisu svi jednaki, neki se potpuno slome i strada cijela obitelj, možda bi se to spriječilo da je tim ljudima imao tko pomoći.....ne znam.....
Tako da je mene ovo pisanje bloga (koje sam nekako uobličila kao pisanje pisma
mojoj Stelici) držalo u uvjerenju da još uvijek radim nešto za nju. Kao da joj hoću poslati poruku.........ne znam...ali.....neka ostane zabilježena uspomena na jedno maleno biće koje
koje je bilo beskrajno voljeno, sretno i trebalo je živjeti svoj život. A prekinuto je prerano, okrutno i u krvi.
Hvala ti Anchi još jednom.
Sandra, Stelina mama
14.02.2008. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
indigo generation(PHOENIX)
Tko nema djece ne može ni zamisliti kolika je to bol. Priznajem da sam prije znao često sjedati za volan pijan (mea culpa), ali otkad imam svoju djecu nije mi ni palo na pamet da izvedem ništa slično. Otvorile su mi se oči pa sam shvatio koliki sam kreten. Srećom nikad nisam nikome naudio.Ne dao Bog nikome takva gubitka ni boli.
14.02.2008. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
joj Anchi, pročitala sam sve kod Steline mame prije nekih tjedan, dva. Što reći. da se barem bol može nekako podijeliti da je manje boli, da se može otupjeti. teško
14.02.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Talija
i tebi i njoj:
http://extremetracking.com/?reg
LINKKKKKKKKKKKKKKKKK
uradi to,pa ćeš vidjeti sve ko dolazi,kad dolazi i dosta više svađe!
to se stavi na samo dno i početak HTML PREDLOŠKA BLOGA.
15.02.2008. (08:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anara
Naježiš se kad dijete nastrada na cesti! Neizreciva bol i tuga za roditelje Na žalost društvo to promatra samo kao vijest, nad kojom se sažali nastradalo dijete, a nikada ne promisli zašto su pješaci ugroženi tamo gdje se odvija život?
Nikakva kazna neće sprečiti nova stradanja!
Evo što mi mislimo. Jedino rješenje maknuti aute iz grada, grad pretvoriti u pješačku i biciklističku zonu, a dozvoliti saobraćaj samo¨profesionalnim vozačima hitne službe, vatrogascima i taxistima za prijevoz starijih i nemoćnih osoba i to besplatno! Dostavna vozila? Na parkirališta izvan grada gdje će se izvršiti pretovar na tramvaj namijenjen transportu stvari! Zašto je ovo utopija?
Na žalost grad Zagreb je izgubio svoj identitet grada stanovnika, pretvoren je u grad automobila s parkiralištima po ulicama i podzemnim garažama! Kako urbanisti skup s političarima i korumpiranim zastupnicima u gradskoj upravi nemaju osjećaj za grad kojeg ćine ljudi ne može se očekivati da išta poduzmu. Još manje su moralni jer ne zastupaju svoje birače, već tjeraju vodu u svoj žep!! (Vidjelo se to s planom izgradnje garaža i ekskluzivnih stanova i trgovina - devastacijom Cvjetnog trga i ostavljanjem prometa osobnim autima u najužem centru grada kada je unatoč protestima, argumentiranom protivljenju javnosti i struke - bezbolno usvojen!) Naravno zastupnici će žaliti za nastradalim djetetom i sve što ide uz licemjerstvo.
Na selu kroz koje prolazi neka važna poveznica još je gore! Na sreću kod nas na brdu još nije poginulo nijedno dijete, valjda zato vozači gaze mačke i ježeve. Namjerno smo debelo oštetili asfalt napravivši rupčage (naša verzija ležećih policajaca!) pa sada se po našoj cesti ipak vozi opreznije samo zato da se ne ošteti ljubimac!
Konačno zašto u nas smiju saobraćati automobili moćne snage kada se zna da nemamo ceste za velike brzine. Dozvoliti registraciju samo automobilima koji mogu postići malu brzinu! Onda trgovački tajkun K...m ne bi mogao javno srat kako ima brzi auto jer ga brzina uzbuđuje! Još je prosrao da je vožnja u njegovom skupom automobilu preko 200 na sat sigurnija od vožnje od 80 km na sat u nekom jeftinom automobilu! Primitivčina kakav je nije se sjetio da je brzina reakcije vozača jednaka voziš li brzo ili sporo što znači pri vožnji od 200 km na sat učinjkovitost reakcije vozača i 20 puta je manja!
15.02.2008. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
putena mala
a jadan ženska...to je najbgore ča joj se moglo dogodit
15.02.2008. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Ančice, hvala ti što si nas upozorila na ovu adresu. ;)
15.02.2008. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN :)
Pristao bih da se osobni prijevoz trenutno ukine za sva vremena.
16.02.2008. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
nema većeg gubitka od gubitka djeteta ... a vlastitog djeteta, to niti zamisliti ne mogu ...to narušava prirodni red stvari ...
lijepo je od tebe, anchi, što nam pokazuješ put do one kojoj u ovom trenutku treba potpora ...
16.02.2008. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inspektor Clouseau
BRAVO Anchi!
Nikada, ali nikada ne vozim i pijem.
Bravo još jednom.
Pozdrav :))
16.02.2008. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
little bluestar
Pretužna priča.....i kad tako nešto čujem svi moji problemi su nevažni i mali!
Pozdrav!
16.02.2008. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tratincicamala
Ja sam već bila kod Steline mame na blogu...
hvala ti šta si se osvrnula na njih...šta si imala hrabrosti...
ja sam danima mislila kako bi trebala tako nešto,ali uvije sam odustala u suzama...
osmjehe ti ostavljam...
17.02.2008. (01:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
I ja sam posjetila Stelinu mamu, i nisam znala kakve riječi utjehe da joj napišem.
Bol nema rok trajanja. Stela je nama nepoznatim ljudima sad u mislima. I molimo za nju.
17.02.2008. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Briga je u bitku našeg bića. Kao i tuga . Nema pomoći. Sve je u nama.
18.02.2008. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
idem na taj blog, hvala
pozdrav s otoka
18.02.2008. (13:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Preko tvog sam došla i na taj uistinu tužan blog. Radim s ljudima. Kroz moju... prođe dnevno preko trideset ljudi na razne načine. Razgovaram. Slušam njihov probleme. Dugo radim pa poznajem puno ljudi, cijele obitelji. Jako puno je majki i očeva ( očeve ne treba ih zaboraviti. Oni su u pravilu tiši, manje se tuže, ali bilo bi nepravedno reći da manje pate). Ja nemam riječi utjehe.
Jednako tako na blogu Steline mame. Ne znam što reći. Poznato je da sam vjernik. Tu vjera pomaže iako bi čovjek najrađe i najprije optužio i zamjerio Bogu. Zašto djeca?
Nemam odgovora osim jednog jedinog i to protupitanja: Zašto smo uopče smrtni? Eto tu leži mogući odgovor i moguća utjeha. U Bogu i mogućnosti da je na drugoj strani bolje i lijepše i da nas tamo čekaju nama blizi, ljubljeni, dragi ljudi s kojima ćemo provesti vječnost.
Oprosti na sladunjavosti, ali to mi se u posljednje vrijeme događa... taj bjeg u ...eto to.
19.02.2008. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitter
Užasno tužno. Nema gore stvari u životu od gubitka djeteta... Poz.
19.02.2008. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Kod nas su kazne puno, puno preblage, a roditelji koji poklanjaju svojoj djeci skupe i brze automobile, zapravo možda time i svojoj djeci donose smrtnu presudu. Strašno, dijelim bol sa svakim roditeljem koji je izgubio svoje dijete, no nažalost nemogu pomoći, osim što mogu reći da u svojoj tuzi nisu sami !
19.02.2008. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...