Nemanja, vidim da si štovatelj Tuxedomoona. Moram reći da je to jedan od bendova kojima sam u mladosti (ne tako dalekoj - počelo je prije desetak godina, kad sam imao 19) bio ponajviše opsjednut. Otkrio sam ih sasvim slučajno: od čovjeka iz Labina naručio sam audio kazetu muzike o kojoj nisam znao ništa; tu se našao i "Scream With A View" EP, taj genijalni soundtrack za nepostojeći kratki film noir - recimo: koncentrat Godardova Alphavillea, malo sitno nasjeckanoga mladog Cronenberga, prstohvat Argenta... Ljubav na prvo slušanje i kušanje, kako bi rekao naš vrli glazbolupetač Zgall ("Kušaj i slušaj farmaciju"). Uslijedilo je postepeno upoznavanje s ostalim uratcima (sve jedan bolji od drugog) tog izuzetnog benda. Dvojica mojih ponajboljih prijatelja - donekle i treći - također su se zarazili Tuxedomoonom. Golf jedinica, šume, spomenici, plaže, prazni hoteli, prazne stadionske tribine noću... - sva ta mjesta kojima smo omamljeni lutali prožeta glazbom, ponajviše Tuxedomoonom. Divne uspomene. Mundo Blaineo
14.02.2008. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram malo skrenuti s teme jer sam pročitala u Globusu da je Biškupić u ponedjeljak potpisao ugovor o potpori izdavanju njemačkog prijevoda "Dvora od oraha" u visini od 5000 eura. Što je tu sporno? Rezultati natječaja za potporu izdavanju knjiga u 2007 objavljeni su u studenom 2007. Rezultati natječaja za potporu izdavanju knjiga u 2008 nisu još objavljeni. U okviru kojeg natječaja je dodijeljena ta potpora? Ako pogledamo potpore redovnim putem dodijeljene stranim izdavačima koji objavljuju prijevode hrvatskih knjiga, uočavamo da se svote kreću između 1000 i 2000 eura, s izuzetkom potpore dvorima od oraha (za čini mi se španjoloskog izdavača) u visini od 3000 eura. Nitko, nikada, nigdje nije dobio 5000 eura da bi objavio hrvatskog autora, osim jergovičevog njemačkog izdavača par dana prije leipziga i to za knjigu koja je već tiskana, jer su prvi primjerci knjige stigli u zgb istog dana kad je biškupić potpisao "jednokratnu pomoć" Također, najviša svota koja se daje za potporu izdavanju naslova domaćim izdavačima je 10 000 kn (u iznimno rijetkim slučajevima koju tisućicu više). 5000 eura, u hrvatskim uvjetima (za nakladu od 1000 primjeraka) pokriva veći dio buđeta izdavanja knjige fizičkih dimenzija dvora od oraha u mekom uvezu, na papiru srednje kvalitete. Kad kažem veći dio mislim na trošak lekture, prijeloma i tiska. falilo bi love samo za autorski honorar. Koliko točno proizvodnja dvora od oraha može košti Nemce, ne znam, ali su im hrvatski porezni obveznici poprilično pomogli. Besna sam ko ris.
14.02.2008. (11:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To su te abnormalne, monstruozne, srdžbotvorne državne cifretine. Za 5000 eura može se objaviti 10 prekrasnih SAMIZDATA - pravih pravcatih knjiga - po 500 primjeraka svaki, budite u to sigurni. Dolje država!
14.02.2008. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dottore...prije deset godina si imao 19! O tempere, o more, da ponovo citiram Gibbonija. Da sam ja prije 10 imao 19 znaš li što bih učinio: otpješačio bih put Zapada. Gdje? Pa ja bih još otplivao za Jameriku, jer imam i gdje živjete i u toj tuđini, ali tebi bih svakako savjetovao da odeš par godina za Ojropu. Put Ivšića, recimo. Oprosti na ovako brutalnom upadu u život, ali, vjeruj mi, starost ludost, znam ja što pričam, ja sam sve pogrešno napravio, slušaj ti mene, znam ja. Da, Taksači...svatko ima Tuxedomoon svoje mladosti. Ja još čuvam kazete čije sam omote sam dizajnirao: albume bismo kupovali u krugu prijatelja, pa kako bi tko prvi došao do novoga albuma, dao bi ostalima da ga presnime (sprže, op.p.), a, jasno, omot bi sami dekorirali. Imam cijeli niz Cabaret V., Siouxie S., Residentsa, etc., u tom svom reizdanju. Što se tiče ove stvari, koja je vjerujem svima nama obilježila život, čitam na Yubitou zanimljivu reakciju klinca koji je prvo čuo verziju Nouvelle Vague: yeah too bad i heard nouvelle's version before this one... It's hard to understand and get the right feeling with this song after the melancholic/romantic atmosphere of nouvelle vague. The original is way more interesting. I like both though. I tako to ide, svatko ima Tuxedomoone svoje mladosti, velim ti ja.(Sviđa mi se ovaj tvoj niz: golf...prazni, hoteli, prazne stadionske tribine noću. Kad smo kod takvih uspomena, pamtim jednu ljetnu noć u Lovranu; oko ponoći, sjedili smo na plaži, točnije ležali na pijesku i piljili u zvijezdano nebo; odjednom je jedan frend ispričao kako mu se čini da se niz drugu stranu obale, tamo ponad Bakra, svjetla spuštaju; naravno da je ta bakljada put mora bila izvrsna slika za nešto što je kulminiralo u sljedećoj kratkoj priči: Jedna je naša prijateljica kazala da je joj tripovi uvijek isfuraju neki bed, jer, recimo, da je jučer baš šetala po molu, s blagim aftertasteom na srednjem nepcu, da se moderno izrazim, i odjednom, kako to već povratno biva, krene flash da je naranča i da je - gule! Ja ne znam zašto naši političari, koji su ta generacija, sramežljivo govore da su 'probali joint': zašto nitko pošteno ne ispriča da je naranča i da ga gule, jebemu, pa da konačno dam glas svom zastupniku!)
14.02.2008. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, da: vlastoručni omoti kazeta, presnimavanja... Ista priča. I ja čuvam te kazete (And Also The Trees, Swans, Joy Division, The Fall, Current 93, Death in June, Minimal Compact... ) A što se tiče svjetala koja se spuštaju, moram ovo ispričati: kasno ljeto, golf jedinica, nas trojica, travica, muzičica, pa putem u planinu, dokle je jedinica gurala, što dalje od Makarske, gadljivo zgusnute turistima; parkirasmo se na proplanku uz cesticu, navismo muzičicu, oubličismo travičicu - uokolo rasprostrti suri obrisi Biokova na mjesečini, sjene, svježina zraka, razgovor, dim, kadli ugledasmo tri svjetla visoko iznad nas na planini, uvijaju se jedno oko drugoga, sad su evo dva, pa opet tri, pa jedno, pa... Spuštaju se prema nama, tri svjetla, trokut, gonetamo, napeto gonetamo: što je to? što je to? i sve sam drveniji, sve bespomoćniji: u jednom trenutku sam bio - zapravo, sva trojica smo bili, siguran sam u to, sto posto sigurni da je u pitanju nešto izvanzemaljsko i da ćemo se s time, što god to bilo, uskoro susresti; takvu mješavinu ushita i straha nikad nisam osjetio - neka opojna, drvenasta nemoć, i tako neko vrijeme (desetak minuta, pretpostavljam; činilo se duže, možda je bilo i kraće) stajasmo u čudu dok su svjetla kružila jedno oko drugoga, vijugala, uranjala u tamu i izranjala iz nje sveudilj nam se približavajući, fascinirajući nas sve jače, sve začudnija, kadli začusmo zvuk automobila s druge strane i ubrzo nas farovi osvijetliše i automobil se zaustavi pored nas: policija, dakako. "Dobra večer, momci", veli murjak iz auta (u normalnim bismo se okolnostima u slučaju takvoga susreta s policijom prije svega riješili inkriminirajućih supstanci, no ovaj nam put to nije bilo ni nakraj pameti), a mi njemu uglas: "Pogledajte ona svjetla! Nevjerojatno! Što je to, znate li?" i slično; murjak se nasmije i objasni nam: "Traže Čeha, izgubio se u planini." Murjak nam je još nešto rekao, ne sjećam se točno što, bila su dvojica dobrohotnih, nisu nas gnjavili, nastavili su svojim putem. Uslijedilo je polagano otrežnjenje (polagano jer se nitko od nas nije htio tek tako odreći magičnog osjećanja prisustvovanja nečem nevjerojatnom): svjetla za koja smo mislili da su izvanzemaljskog porijekla zapravo su lampe spasilačke ekipe koja se kretala nizbrdo vijugavom planinskom stazom. Ne sjećam se što se točno dogodilo sa zalutalim češkim planinarom - zapravo, nisam siguran ni da je u pitanju bio Čeh; čini mi se da ta priča nije dobro završila. Ili ipak jest...
14.02.2008. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Skočit ću do roditelja, tamo je dio tih antikvarnih nosača zvuka, pa ću pokušati skenirati neke od tih designa kazeta. Favorit mi je, koliko pamtim, Eskimo "The Residentsa". Govorim o mojim inačicama, dakle. Imao sam za New Order i jednu inačicu Modiglianijeve Miss Pogany.
15.02.2008. (12:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Nemanja, vidim da si štovatelj Tuxedomoona. Moram reći da je to jedan od bendova kojima sam u mladosti (ne tako dalekoj - počelo je prije desetak godina, kad sam imao 19) bio ponajviše opsjednut. Otkrio sam ih sasvim slučajno: od čovjeka iz Labina naručio sam audio kazetu muzike o kojoj nisam znao ništa; tu se našao i "Scream With A View" EP, taj genijalni soundtrack za nepostojeći kratki film noir - recimo: koncentrat Godardova Alphavillea, malo sitno nasjeckanoga mladog Cronenberga, prstohvat Argenta... Ljubav na prvo slušanje i kušanje, kako bi rekao naš vrli glazbolupetač Zgall ("Kušaj i slušaj farmaciju"). Uslijedilo je postepeno upoznavanje s ostalim uratcima (sve jedan bolji od drugog) tog izuzetnog benda. Dvojica mojih ponajboljih prijatelja - donekle i treći - također su se zarazili Tuxedomoonom. Golf jedinica, šume, spomenici, plaže, prazni hoteli, prazne stadionske tribine noću... - sva ta mjesta kojima smo omamljeni lutali prožeta glazbom, ponajviše Tuxedomoonom. Divne uspomene.
Mundo Blaineo
14.02.2008. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Moram malo skrenuti s teme jer sam pročitala u Globusu da je Biškupić u ponedjeljak potpisao ugovor o potpori izdavanju njemačkog prijevoda "Dvora od oraha" u visini od 5000 eura.
Što je tu sporno?
Rezultati natječaja za potporu izdavanju knjiga u 2007 objavljeni su u studenom 2007.
Rezultati natječaja za potporu izdavanju knjiga u 2008 nisu još objavljeni.
U okviru kojeg natječaja je dodijeljena ta potpora?
Ako pogledamo potpore redovnim putem dodijeljene stranim izdavačima koji objavljuju prijevode hrvatskih knjiga, uočavamo da se svote kreću između 1000 i 2000 eura, s izuzetkom potpore dvorima od oraha (za čini mi se španjoloskog izdavača) u visini od 3000 eura. Nitko, nikada, nigdje nije dobio 5000 eura da bi objavio hrvatskog autora, osim jergovičevog njemačkog izdavača par dana prije leipziga i to za knjigu koja je već tiskana, jer su prvi primjerci knjige stigli u zgb istog dana kad je biškupić potpisao "jednokratnu pomoć"
Također, najviša svota koja se daje za potporu izdavanju naslova domaćim izdavačima je 10 000 kn (u iznimno rijetkim slučajevima koju tisućicu više).
5000 eura, u hrvatskim uvjetima (za nakladu od 1000 primjeraka) pokriva veći dio buđeta izdavanja knjige fizičkih dimenzija dvora od oraha u mekom uvezu, na papiru srednje kvalitete. Kad kažem veći dio mislim na trošak lekture, prijeloma i tiska. falilo bi love samo za autorski honorar.
Koliko točno proizvodnja dvora od oraha može košti Nemce, ne znam, ali su im hrvatski porezni obveznici poprilično pomogli.
Besna sam ko ris.
14.02.2008. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
To su te abnormalne, monstruozne, srdžbotvorne državne cifretine. Za 5000 eura može se objaviti 10 prekrasnih SAMIZDATA - pravih pravcatih knjiga - po 500 primjeraka svaki, budite u to sigurni. Dolje država!
14.02.2008. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dottore...prije deset godina si imao 19! O tempere, o more, da ponovo citiram Gibbonija. Da sam ja prije 10 imao 19 znaš li što bih učinio: otpješačio bih put Zapada. Gdje? Pa ja bih još otplivao za Jameriku, jer imam i gdje živjete i u toj tuđini, ali tebi bih svakako savjetovao da odeš par godina za Ojropu. Put Ivšića, recimo. Oprosti na ovako brutalnom upadu u život, ali, vjeruj mi, starost ludost, znam ja što pričam, ja sam sve pogrešno napravio, slušaj ti mene, znam ja.
Da, Taksači...svatko ima Tuxedomoon svoje mladosti. Ja još čuvam kazete čije sam omote sam dizajnirao: albume bismo kupovali u krugu prijatelja, pa kako bi tko prvi došao do novoga albuma, dao bi ostalima da ga presnime (sprže, op.p.), a, jasno, omot bi sami dekorirali. Imam cijeli niz Cabaret V., Siouxie S., Residentsa, etc., u tom svom reizdanju.
Što se tiče ove stvari, koja je vjerujem svima nama obilježila život, čitam na Yubitou zanimljivu reakciju klinca koji je prvo čuo verziju Nouvelle Vague: yeah too bad i heard nouvelle's version before this one... It's hard to understand and get the right feeling with this song after the melancholic/romantic atmosphere of nouvelle vague. The original is way more interesting. I like both though.
I tako to ide, svatko ima Tuxedomoone svoje mladosti, velim ti ja.(Sviđa mi se ovaj tvoj niz: golf...prazni, hoteli, prazne stadionske tribine noću. Kad smo kod takvih uspomena, pamtim jednu ljetnu noć u Lovranu; oko ponoći, sjedili smo na plaži, točnije ležali na pijesku i piljili u zvijezdano nebo; odjednom je jedan frend ispričao kako mu se čini da se niz drugu stranu obale, tamo ponad Bakra, svjetla spuštaju; naravno da je ta bakljada put mora bila izvrsna slika za nešto što je kulminiralo u sljedećoj kratkoj priči: Jedna je naša prijateljica kazala da je joj tripovi uvijek isfuraju neki bed, jer, recimo, da je jučer baš šetala po molu, s blagim aftertasteom na srednjem nepcu, da se moderno izrazim, i odjednom, kako to već povratno biva, krene flash da je naranča i da je - gule! Ja ne znam zašto naši političari, koji su ta generacija, sramežljivo govore da su 'probali joint': zašto nitko pošteno ne ispriča da je naranča i da ga gule, jebemu, pa da konačno dam glas svom zastupniku!)
14.02.2008. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
O, da: vlastoručni omoti kazeta, presnimavanja... Ista priča. I ja čuvam te kazete (And Also The Trees, Swans, Joy Division, The Fall, Current 93, Death in June, Minimal Compact... ) A što se tiče svjetala koja se spuštaju, moram ovo ispričati: kasno ljeto, golf jedinica, nas trojica, travica, muzičica, pa putem u planinu, dokle je jedinica gurala, što dalje od Makarske, gadljivo zgusnute turistima; parkirasmo se na proplanku uz cesticu, navismo muzičicu, oubličismo travičicu - uokolo rasprostrti suri obrisi Biokova na mjesečini, sjene, svježina zraka, razgovor, dim, kadli ugledasmo tri svjetla visoko iznad nas na planini, uvijaju se jedno oko drugoga, sad su evo dva, pa opet tri, pa jedno, pa... Spuštaju se prema nama, tri svjetla, trokut, gonetamo, napeto gonetamo: što je to? što je to? i sve sam drveniji, sve bespomoćniji: u jednom trenutku sam bio - zapravo, sva trojica smo bili, siguran sam u to, sto posto sigurni da je u pitanju nešto izvanzemaljsko i da ćemo se s time, što god to bilo, uskoro susresti; takvu mješavinu ushita i straha nikad nisam osjetio - neka opojna, drvenasta nemoć, i tako neko vrijeme (desetak minuta, pretpostavljam; činilo se duže, možda je bilo i kraće) stajasmo u čudu dok su svjetla kružila jedno oko drugoga, vijugala, uranjala u tamu i izranjala iz nje sveudilj nam se približavajući, fascinirajući nas sve jače, sve začudnija, kadli začusmo zvuk automobila s druge strane i ubrzo nas farovi osvijetliše i automobil se zaustavi pored nas: policija, dakako. "Dobra večer, momci", veli murjak iz auta (u normalnim bismo se okolnostima u slučaju takvoga susreta s policijom prije svega riješili inkriminirajućih supstanci, no ovaj nam put to nije bilo ni nakraj pameti), a mi njemu uglas: "Pogledajte ona svjetla! Nevjerojatno! Što je to, znate li?" i slično; murjak se nasmije i objasni nam: "Traže Čeha, izgubio se u planini." Murjak nam je još nešto rekao, ne sjećam se točno što, bila su dvojica dobrohotnih, nisu nas gnjavili, nastavili su svojim putem. Uslijedilo je polagano otrežnjenje (polagano jer se nitko od nas nije htio tek tako odreći magičnog osjećanja prisustvovanja nečem nevjerojatnom): svjetla za koja smo mislili da su izvanzemaljskog porijekla zapravo su lampe spasilačke ekipe koja se kretala nizbrdo vijugavom planinskom stazom.
Ne sjećam se što se točno dogodilo sa zalutalim češkim planinarom - zapravo, nisam siguran ni da je u pitanju bio Čeh; čini mi se da ta priča nije dobro završila. Ili ipak jest...
14.02.2008. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Skočit ću do roditelja, tamo je dio tih antikvarnih nosača zvuka, pa ću pokušati skenirati neke od tih designa kazeta. Favorit mi je, koliko pamtim, Eskimo "The Residentsa". Govorim o mojim inačicama, dakle. Imao sam za New Order i jednu inačicu Modiglianijeve Miss Pogany.
15.02.2008. (12:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...