Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • skaska

    rekla bih: a sve je moglo drugačije. voljela bih sad razvezati, ali kamo će to odvesti i mene i tebe koja ćeš to čitati. piši. naić će vjetar koji će odnijeti tvoje riječi na plodno tlo. dotad nije zanemariv broj onih koji te čitaju već tu. pozdravljam te

    avatar

    02.02.2008. (13:43)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Draga Odmak! Velika većina najpoznatijih svjetskih slikara, pisaca i drugih umjetnika bila je potpuno neshvaćena za života, dok su njihova djela postala poznata daleko nakon njihova odlaska s pozornice života. Znaš zašto?! Zato što su oni bili daleko ispred svojih suvremenika, pa su tek nadolazeće generacije shvatile što su oni imali još onda za reći, napisati, naslikati, skladati!!! Zato ne posustaj! Piši za sebe i zbog sebe. Piši zato što si ti cijelim svojim bićem pisac!
    Ljudi koji su bili u poziciji odlučivati o tvojim djelima, možda nisu kompetentni, možda su samo bili podobni ili slučajno tamo. Prema tome je šteta da se trošiš razmišljajući o njima i njihovim kritikama.
    Ako pak sama sumnjaš u svoje radove, onda ti evo malo ekonomskih postulata: kvantiteta rađa kvalitetu. Dakle, što više pišeš, veća je mogućnost da ćeš postići kvalitetu kakvu želiš :):)
    Što se tiče obitelji, obitelj je nešto što nam je dano i što ne možemo birati niti mijenjati. Prijatelje možemo birati prema svojoj mjeri. Obitelj moramo trpjeti takvu kakva jest. Ne možeš tu puno mijenjati, pa se trebaš prilagoditi situaciji i biti uvjerena da će sutra biti bolje, a uz Božju pomoć hoće. Mislim da tu vjera može najviše pomoći. A rješenje cijele te situacije nalazi se upravo u tvom nicku: Odmak. Odmakni se od svega, okruži se obrambenom aurom, ne daj da išta loše prođe kroz nju. Ako ti kažu nešto loše: na jedno uho unutra-na drugo van. Reci "dobro, dobro" a radi i misli po svom. Zašto su oni takvi, nije to tvoja sudba, to je njihova sudba! Svatko ima svoj put! Ajd, ponovit ću ti nešto što sam već negdje rekla da mi je donekle pomoglo, a možda će i tebi. Kad mi se dijete teško razboljelo, prolila sam potoke suza, danima sam plakala i plakala i u autobusu i na poslu i u vožnji....sažaljevala sam sebe i svoju nesreću...sve dok mi prijateljica nije rekla: ne plači više, to nije tvoja sudbina, već sudbina tvog djeteta, a tvoje je da digneš glavu i pomogneš mu prebroditi tu situaciju! Tog trena sam se probudila i od jadne, slomljene mame postala borac-mama! Lavica! Ma ne dam ja da situacije mnome vladaju, ja ću vladat njima, naravno uz Božju pomoć. Eto, tako želim da ti pronađeš u sebi sličnu snagu. Digni glavu i ne daj se!!!!

    avatar

    02.02.2008. (17:39)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    hvala što si tako ozbiljno shvatila moju preporuku. ali tvoj ukus mi je poznat preko par imena koja si spomenula
    post je izvrstan, jako iskren. pretpostavljam da veći dio nas nešto piše cijelog života. tako i ja. ali zadnjih 10-tak godina ne zamaram se mišlju o eventualnom ukoričenju. kakava korist od toga? mislim, nije da bih odbio, ali ne pada mi na pamet truditi se oko toga. velika je vjerojatnost da više ljudi čita određeni negoli knjigu istog autora. kod nas piše na tisuće ljudi. milijuni ljudi pišu vani. ne stignem pročitati sve dobre stvari za života i kad bih bio netko drugi, teško da bih izabrao baš svoju knjigu za čitanje.
    mislim da nam se svjetonazori razlikuju - ali kad bolje razmislim i nemam neki poseban svjetonazor, odnosno, ono što imam nekako je izvan društvene stvarnosti . hoću reći, svjetonazorska razlika nimalo mi ne smeta da komuniciram s tobom

    avatar

    02.02.2008. (18:08)    -   -   -   -  

  • Wall

    ovaj Zubo je, iako sigurno mlađi od mene, mudar i fino je sažeo ono što i sam osjećam-
    svjetonazori su nam svjetovima daleko, ali tolerantan sam prema takvim nazorima
    dok su tolerantne osobe koje ih imaju i ponosito nose na reveru;
    poštovanje prema osobi, ako već ne prema svjetonazoru;
    a sad o sukusu- nikad nisam razumio silnu potrebu ukoričenja
    (ali kao što reče mladi mudrac odgore, ne bih odbio dapače,
    možda bih se i mrvu,ali tek mrvicu, potrudio; ne znam tvoje godine,
    pretpostavljam da ih nemaš malo, ali uz tvoj elan i žar živjet ćeš još jako dugo,
    da uspiješ u onom što žarko želiš. jedino, ljudima,
    čitateljima ne može se nametnuti ništa, osim nekim spinom, skandalom,
    uskakanjem u trend....... a ti, očito, nis od te sorte;
    stoga treba sve prihvatiti ili stoički, kako i sama povlačiš paralelu (vjera),
    i-ili fatalistički- ako je suđeno, bit će. tako bih barem ja na tvojem mjestu.
    a silna disproporcija uloženog truda i povrata (bilo kroz feedback
    ili još bolje prihvaćanje) ostavi čovjeka frustriranog, no ja se sjetim
    kako je stoput vrednije mirisati cvijet, nego biti mrav/pčela; biti cvrčak, ili ptica, biti živ,
    nego ostaviti budućoj generaciji nešto grandiozno,
    osobni trag trajniji od mjedi. ionako je sve viđeno, doživljeno, pa i napisano;
    ali nije sve proživljeno, pa treba više cijeniti život, nego pisanje o životu...
    eto, moja 2centa sa suprotne svjetonazorske strane.

    avatar

    02.02.2008. (19:46)    -   -   -   -  

  • odmak

    Wall,
    lijepo mi je ova sprava javila da sam prešla čini mi se 5000 nečega i izbrisala cijeli komentar upućen svima. Ne znam imam li više snage sve ponoviti a ne znam ni kako napisano vratiti ( a baš je bilo vrlo pametno-ha-ha)

    avatar

    03.02.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • odmak

    skaska,
    ajde razveži se. Onako po svoju. To meni nedostaje. Taj Seinfedovski crni humor, iako bi to možda trebalo pripisati Larryju Davidu, koji se čini autor večine teksta. Ili , čisto moje mišljenje, prije židovskom humoru, narodu kojeg su životne prilike i neprilike dovele do toliko otkačenog humora.
    Tome težim ali ne ide.

    Lion Queen,
    danas je već bolje. Hvala na utjehama. Nadam se da ćemo kadtad popiti i pravu kavu, a ne samo ovu blogersku, pa da baš tako uživo čuješ o prilikama i neprilikama uže i šire obitelji, moje profesije od koje živim i onog što mi je najvažnije: o pisanju.

    pametni zub,
    film je upravo onakav kako ja razmišljam. Ta čokoladna glazura površine života koja se uglavnom većini sviđa jer podgrijava zadovoljstva, samoljublja itd, itd po meni nije ništa drugo nego kloaka o kojoj i ti pišeš. a pišeš i o drugome kadkad, rjeđe, o nadi i potrebi za srži. Dobro to radiš. Zašto ne pokušati objaviti. Obećavam ako dobijem na lutriji ili kojim mi čudom padne puno novaca na glavu osnovat ću izdavačko poduzeće i objavljivat ću obavezno tebe.
    A kvragu i svjetonazor. Što god mi mislili o ovome ili onome važno je biti u potrazi za bitnim ( a za mene je bitno dobro srce, dobrota uopće, razumjevanje, ljubav, samilost prema sebi i drugima, a dobro i zadovoljstva. I piti i jesti, ljubiti -na svaki način, ne znam ima li još) da ne spominjem i ostale 'važnosti'.

    Wall,
    tvoj komentar traži pažljiv odgovor. Žao mi je da sam izgubila ovo što sam jutros pisala, ali pokušat ću bar nešto rekonstruirati.

    Gledaj, imam četri objavljena romana, nešto pripovjetki i recimo eseja razbacano po raznim časopisima. ( Imam puno toga neobjavljenog na kojem još moram raditi i nadam se da hoću)
    Za to što je objavljeno nisam platila ništa, a za neke sam stvari čak dobila i honorar. Jedna radio drama mi se povremeno vrti i treći mi program redovito isplati neki mali honorar. To govorim samo zato da vidiš kako imam neku malu, iako epizodnu, ulogu u hrvatskoj književnosti. Trebala bi prestati biti glupo ili čak i lažno samozatajna, ali takva je moja priroda. U stvari se plašim gomile, previše ljudi uopće, i iz nekad vrlo burnog života svela sam se na rad, pisanje, malo vjerskih priča i evo na blog.

    Najnoviji (peti, ako neću računati onaj prvi koji ne smatram dobrim, zapravo mislim da je vrlo loš i sramim ga se i koji nikad nije objavljen) dakle peti kojeg sam poslala izdavaču (zasad jednom) i za kojeg je stigla porazna kritika govori o , joj meni opet, o 200 godina hrvatske prošlosti. Pisan je kao patchovork, dug, nečitljiv i vrlo vjerojatno nezanimljiv. O.k. tu se mogu složiti sa kritikomi. Mogu to gledati i iz pozicije izdavača. Što ćemu roman koji se neće prodavati ili kupovati. Ali, radila sam dugo na njemu- hrvatska je povjest sjebana, pada mi teško ovaj izraz, čitaš li sve ono što sam ja pročitalla službeno i neslužbeno zaprepastiš se mišljenja, čak i dokazanih zločinaca sa strane bijelih, crnih, crvenih, indolentnih bilo kakvih koji sve objašnjavaju svojim dobrim namjerama. Sve vrvi od dobrih namjera - a poznata je ona o putu u pakao popločanom dobrim namjerama. Moram skratiti a zalaufala sam se.
    Eto pokušala sam sagledati sve strane jer nije ništa crno i bijelo. I sad ide kritika.
    Svojevremeno mi je Ana Lederer odbila jedan roman sa objašnjenjem: Nije za nas pokušajte negdje drugdje. Anu Lederer nikad nisam upoznala, ali mi njena odbijenica nije pala teško. Roman joj se iz nekih razloga nije svidio ili se nije uklapao u njihove edicije, ali nije napisala da sam svjetonazorsko dno dna i da mlade ljude ne zanimaju moji stavovi jer su .... da ne nabrajam. O.k. mogu se i s tim složiti ( ne znam prepričati sve što je rečeno), ali iz te procjene prema mom liku kao u naučno fantastičnoj priči juri mržnja do zadnjeg atoma i to je ono što me pogodilo.
    Strahovito sam puno (nije dokaz kvalitete) radila na sebi, postala beskrajno tolerantna, naučila razumjeti, živiti i voljeti (stvari male i nevažne) ljude koji misle posve suprotno. Proputovala u tu svrhu. Čitala, slušala i dobro: Roman je govno, ali jesam li ja govnar, govnarka?

    avatar

    03.02.2008. (11:53)    -   -   -   -  

  • inspektor Clouseau

    Čestitam na hrabrom postu.
    Komentatori su prije mene rekli dosta toga što bih i ja rekao tako da neću ponavljati. Htio bih nešto dodativezano uz tvoje knjige i izdavanje istih. Hrvatska je jako mala zemlja i u SVIM gospodarskim granama postoje jaki lobiji. Ako nisi u nekom lobiju ništa od posla. Badava ti je sjajan rukopis ali ako se ne krećeš u pravim krugovima nikada nećeš izdati knjigu. Ili ako ti muž nije tajkun he, he. Tako je i u trgovini, proizvodnji, novinstvu, dizajnu... Neka te to ne obeshrabri, piši i uživaj u tome. Mi ćemo te čitati na blogu a što će vrijeme donijeti nitko ne zna. Uostalom, bit ćeš čitanija na blogu nego ukoričena u knjizi. Osim ako ne napišeš novoga Gospodara Prstenova :))
    Pozdrav od Clouseaua
    p.s. nisi govnarka, uf sad sam se malo naljutio na tebe, kakve su to riječi, nikad ne smiješ tako ni pomisliti o sebi!!! uostalom imaš četiri već objavljena romana. Da si Jergović ili Tomić imala bi EPH iza sebe bez obzira na kvalitetu.

    avatar

    03.02.2008. (14:27)    -   -   -   -  

  • Wall

    Odmakice, diskurs je sve, čini mi se; povijest, pa i ove male,čudne
    ksenofobične zemljice može biti dosadna do bola, ili zanimljiva cijelom planetu;
    možda nešto nije u redu s tvojim diskursom, pogledom, vizurom?
    ne vjerujem da je samo problem u zanatskoj dorađenosti, uljepšavanju,
    zanimljivim konstrukcijama, općenito-dobrom pisanju...jer, to sam ponekad
    ponegdje i i kod tebe prepoznavao...ili možda primjerom tebi bližim:
    tko bi želio čitati o svemiru iz vizure Benedikta Šesnaestog? to bi bilo dosadno,
    jednosmjerno i uzaludno.

    avatar

    03.02.2008. (15:17)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    Navijam za tebe!

    avatar

    03.02.2008. (16:01)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Naravno, Odmak. Veselim se da ti je bolje i veselim se kavici. Bit će prigode, sigurno!

    avatar

    03.02.2008. (17:36)    -   -   -   -  

  • skaska

    Inspektore! Istina je jedna i jedina: da sad i napiše Gospodara prstenova ništ od toga u Rvackoj. Hrvatskim književnim ispljuvkom plivaju ko govna il mrtve, smrdljive ribe nekoliko isTURenih kvaziveličina. Napravljenih uz pomoć presmiješnih medija poput instant pire krumpira bljak il palente. Svaka im čast na gledanju u zrcalu. Ima autora koji doista obećavaju, a ima i onih koji su ispisali dobre stvari, no oni su samo autori, ne ližu šupke, ne dižu kredite i pišu iz sasvim drugih potreba za koje oni prvi niti čuli nit mogu shvatit. Na blogu sam pročitala puno više dobrih pjesama i proze nego u zadnjih deset godina izvan bloga. Čast iznimkama i ponekim stranjskim, manje razvikanim naslovima.

    avatar

    03.02.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • lučica

    Ma kaj da ti velim? Palo ti je samopouzdanje zbog tam nekakvog nakladnika koji ni sam ne zna kak se zove ,i čiji je svjetonazor upitan, njegov a ne tvoj. S tvojim je sve u redu.
    Ja vjerujem tebi i u tebe. Ja sam tek mali običan čovjek koji samo voli puno čitati.I koja sam pročitala sve tvoje objavljene romane.Dobro,u nekima ima za mene možda previše likova ;),I kaj onda?Nisi medijski eksponirana,a i zašto bi bila? Pisanje je tvoj život. Nije li to najvažnije?
    Samo hrabro kreni dalje, od srca ti želim sreću i uspjeh ponajprije u rješavanju tih
    nekih obiteljskih problema..i pusa od mene.

    avatar

    03.02.2008. (20:00)    -   -   -   -  

  • Catma

    Meni se isto sviđa pričati s tobom jer pristupaš ljudima temeljito i uvijek tražiš zajedničko tlo radije nego da misionariš okolo. To i tvom svjetonazoru daje kredibilitet - ne moramo se složiti, ali ako to napišeš u ispovjednoj, a ne propovjednoj formi rado ću te poslušati.
    Dakle, čitatelje imaš.
    Što ti još treba ?

    avatar

    03.02.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Skaska reče sve o stanju stvari, potpisujem ju.
    A te ovo i ono pilule ne pijem, rađe grintam, piskaram, tražim prirodu, malo smijeha il odvajanja od svih...

    avatar

    03.02.2008. (21:53)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Budući da nisam vidio to što ti je to žučno odbijeno, ne usuđujem se govoriti što je odbijača raspizdilo. Ako sam komadiće toga čitao, onda je problem samo u dotičnom.
    Dogma predstavlja problem samo ako zadire u temu. :/

    avatar

    03.02.2008. (22:19)    -   -   -   -  

  • borgman

    vrijeme za kavu? staviti ću ceradu na rame i možeš se isplakati do dna duše ...a ja ću se malo hvaliti... i na kraju ispričati kakav vic :-)(-:

    avatar

    03.02.2008. (23:21)    -   -   -   -  

  • trill

    Mislim da si navela većinu razloga zašto sam ja do nema dugo zazirala od naših pisaca. Medijska eksponiranost mi je bila više antipropaganda nego preporuka, a do onih nekoliko pisaca koji nisu bili reklamirani sam slabo ili nikako dolazila. Preokret u mom mišljenju i zaziranju od domaće riječi mi je doveo....blog. Tek ovdje sam vidjela koliko naši ljudi znaju kavlitetno i zanimljivo pisati, bez obzira bili objavljivani ili ne.
    Kritike i odbijancije sasvim sigurno se odražavaju na samopuzdanje svakog čovjeka, a pošto su pisci već po tome što su pisci senzibilnije osobe, mogu zamisliti kako ti je bilo teško u sličnim slučajeima i kako si sumnjala u sebe. Potpuno nepotrebno, ali razumljivo.
    I opet je tu blog koji spašava stvar. Ovdje je dvosmjerna komunikacija i vidiš kako se nama koji te čitamo sviđa ono što smo pročitali, na šta najviše "zagrizemo" i kako se općenito tvoje pisanje odražava. Povratnom informacijom dobivaš same pohvale i to potpuno zasluženo.
    Nemamo te zbog čega čitati i hvaliti, nije nam to posao. Tek zadovoljstvo. I zato mi se čini da ima veću težinu od nekih "službenijih" kritika i mišljenja.
    Nadam se da će se situacija u obitelji i poslu riješiti kako treba, na najbolji mogući način. Mislim kako nekada treba vremena za to, ali naposljetku sve dođe na svoje. To je i meni utjeha, ne samo tebi :)

    avatar

    04.02.2008. (14:26)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    o izdavaštvu i izdavačima malo znam. ono u što sam sigurna jest' činjenica da ih vodi jedna jedina ideja: zaraditi što više.
    tvoji su tekstovi "teškI". zahtjevaju trud i prethodno znanje. ljudi to većinom nemaju odnosno nisu spremni uložiti. ja vidim da je tu bio problem.
    priznajem, puno je tvojih postova koji nisu u skladu s mojim pogledima na isatu temu. no, ti odlično pišeš i ja sam spremna odvojiti vrijeme i čitati te, nadajući se da će svako toliko upasti neka priča poput Vikenda u Rimu (ne zove se tako, ali znaš na što mislim) i one o imigrantkinji koja je skočila s broda.

    avatar

    05.02.2008. (08:29)    -   -   -   -  

  • greentea

    odmak, znaš što mi je odmah upalo u oči i ostalo tamo kao trn čitajući ovaj tvoj post? iz tvojega savjeta na početku rekla bih da si mudra žena, ali kad dalje pišeš o sebi stalno kroz post provlačiš jednu nit koja mi se ne sviđa. oprosti mi draga moja, a i ne moraš ako nećeš, ali meni se iskreno čini da ti negdje duboko, duboko u svojoj duši ne vjeruješ ni sama u vrijednost onoga što radiš. rekla bih da si vrlo dobro izabrala svoj nadimak na blogu - to je upravo ono što ti treba: odmak. veliki odmak i vremena za mnogo krajnje i apsolutne iskrenosti prema sebi. pa kom obojci kom opanci. ja ne znam procijeniti na osnovu nekoliko odlomaka da li tvoj roman valja...ja to ne znam ni kad bih sve pročitala, ja sam tutljo, ali znam da li mi se osobno nešto sviđa ili ne. ja sam još nekonvencionalnija nego ti - ja sam totalni autsajder, nije mi teško prihvatiti neobično i različito, meni je to zanimljivo....koja korist od uklopljenosti u obično, prevladavajuće...kad bi na zemlji u mnoštvu bijelih pala i jedna crvena pahulja snijega-zamisli tu senzaciju! nije problem što si drugačija. problem je što ne vjeruješ u sebe i ono što radiš, koliko god ti iskreno osjećala poriv da pišeš. voljela bih da se pozabaviš time. kopaj malo po sebi i nađi uzroke.....misliš li da je vincent trebao uništiti sva svoja djela, jer ih svijet tada nije prepoznao kao genijalna? ON je ZNAO!
    evo ti "revolucionarne" misli koju nećeš moći prihvatiti: mišljenje drugih ljudi o tvojem djelu samo je odraz u ogledalu onoga što ti sama misliš o istom. TI sama stvaraš sve oko sebe onim što nosiš u sebi.
    napiši priču za koju ćeš u dubini svoje duše znati da je sjajna. i svijet će misliti to isto.
    oprosti na dužini komentara. ja tako povremeno zadavim vlasnika bloga monstrum-komentarom. veliki pozdrav!:))))))))

    avatar

    05.02.2008. (08:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...