Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • žubor vode

    Dona,tvoj post kao da je preslika moga života.Kao i tvoja kolegica i ja sam bila sretna što mogu otići,jer vremena u kolektivu su se jako promijenila.Jedino što je ostalo,a to i je najbitnije su stara prijateljstva nastala u njemu.Tebi pozdrav

    avatar

    22.01.2008. (06:18)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Pridružujem se i ja tvom i @žuborovom iskustvu. Naime, radila sam također u državnoj službi,
    u računovodstvu, i baš taj period o kojem pričaš. Iako se nisam zamišljala kao kancelarijski službenik, svoj posao radila sam s guštom i voljom, jer kad se nečeg prihvatim, onda se potpuno predam tome. Slično se osjećam otkad sam otvorila ovaj blog. Ne mogu mu pristupati površno, ni onome što napišem u postovima, kao i komentarima.
    Osvrnula bi se na radnu atmosferu koju i ti spominješ. Upravo je tako bilo, družili smo se, radili sve poslove, pomagali jedni drugima kad bi bilo udarno kod završnog računa, usklađivanja, i
    odlično smo se zabavljali. Kad sam odlučila otići prije 14 godina, najviše mi je nedostajala upravo ta kolegijalnost. Jednom sam rekla kolegici kako mi to fali više od ičega, a ona mi je odgovorila: Ne, nemoj žalit. Više nije kao prije, sve se promijenilo, otuđili smo se i nema više
    zajedničkih kavica ujutro, ni razgovora, ni šala. To ne valja, jer zadovoljan čovjek će svoj posao uvijek napraviti bolje i savjesnije.
    Jako mi se sviđa priča koju si priložila. To i jest zapravo bit. Svemu što radiš pristupati s voljom i ljubavlju. Moj problem nastaje kada se nađem usred nekoliko radnji. Nemam sposobnosti da baš svaku od tih radnji obavim kvalitetno. Moram se odlučiti za jednu, dvije i onda to odradim kako treba. U puno poslova se izgubim i rezultati gube na kvaliteti.

    avatar

    22.01.2008. (08:42)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Znam da sam imala sreće... volim ovaj posao koji radim oduvijek, volim svoje radne kolege, (prijatelji smo godinama) i obožavam firmu u kojoj radim. Ona je moja oaza i utočište, sve radosti i tuge tu sam donijela, kraj mene sjedi moja najdraža kolegica i kuma (i raduje me iz dana u dan spoznaja da je blizu mene), naš šerif je pametan, odgovoran i spreman pomoći, svaku priliku iskoristimo da nešto slavimo i družimo se... privilegirana sam i svjesna sam toga.
    Priča ti je odlična, slažem se - ljubav je uvijek pravi ključ!

    avatar

    22.01.2008. (09:20)    -   -   -   -  

  • salvetna tehnika

    Ne mogu baš puno pričati o mom poslu jer ga ja radim 24 sata.Naime kao kućanica volim i uživam biti sa djecom,ali ima dana kada bi bila sama sa sobom.A najviše uživam u ovim mojim radovima koje si vidjela i oni me ispunjavaju i opuštaju Zato sve više razmišljam o nekakvoj maloj galeriji koja bi bila moje utočište.

    avatar

    22.01.2008. (10:46)    -   -   -   -  

  • primakka

    mudar poslodavac učinit će sve da zaposlenici budu zadovoljni, zbog većeg učinka.
    ja o poslu ne razmišljam nakon 15.00. ostavim ga za sobom. nije baš ono što želim raditi, ali to kompenziram svojim interesima mimo njega, jer ne živim da bih radila. na poslu mi je dobro, ekipa pet, družimo se i u slobodno vrijeme. kolege kat iznad ( ista firma) samo grintaju, ne razgovaraju, a nitko ih ni na šta ne prisiljava.
    ne ovise li ipak naši postupci o nama samima?

    avatar

    22.01.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Ni ja nemogu pričati o poslu kad imaš šefa,kolege ...
    imam kolegicu s kojom radim...
    i iz naših ruku i ljubavi prema poslu stvaraju se prava čuda...
    Zaista posao koji radiš moraš jedino voljeti...to je put ka uspjehu...
    nije bitno kakav je to posao...bitno je raditi ga s ljubavlju
    osmjehe ti ostavljam

    avatar

    22.01.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  • malisa

    LJUDI NEBI TREBALI ICI RADIT I GOTOVO
    SVAKO BI TREBO CIJELI DAN PROVEST KOD KUCE I VIDIT STO MU SE SVIDJA I TIME SE BAVIT. KAKAV POSO, KAKVA SRANJA. NECE SVIJET PROPAST AKO SE NE RADI. KAD JA BUDEM DEBELI PRECEDNIK ZABRANIT CU RAD. KO VIDIO RADIT SVAKI DAN
    BAS SAM DANAS REKO SEFU DA OCU SRIJEDU SLOBODNU . ON MI NUDI PETAK. PA KAO DA IMA TRI DANA NERADNA, LJEPI PRODUZENI VIKEND. JA NECU PETAK . OCU SRIJEDU. DVA DANA RADIM PA SRIJEDU NERADIM, PA OPET DVA DANA RADIM PA SUBOTU I NEDELJU NE. TO JE LACO. LJEPO SE NASPAVAM U SRIJEDU DO JAJA. BAS ME BRIGA. PROLETI NEDELJA DA NI SAM NEZNAS KAKO . IMAM 6 NEDELJA GODISNJEG I TO OCU DA MI DA SVAKU SRIJEDU SLOBODNO HEHEHEHEHEEHE

    avatar

    22.01.2008. (15:38)    -   -   -   -  

  • MNP

    podsetih se jedne priče profesora iz srednje škole: "Sretan je onaj čovijek koji voli
    ono što radi, a ne onaj koji radi ono što voli".
    Odgovor je u nama, u našoj ljubavi prema onome što radimo.
    I ako na posao dolazimo sa mukom u stomaku...onda nismo dobro,
    bolje je mijenjati posao...
    I slažem se, radna snaga je ponovo roba, trošak ..
    humanost gubi cijenu!...zapadni menedzment je sve više prisutan.
    pozdravljam te

    avatar

    22.01.2008. (17:30)    -   -   -   -  

  • Mithrandir

    Prekrasna priča kao i obično!

    Ali znaš što mi najbolje u tvojim pričicama? POUKA! Ne bilo kakva, nego pouka primjenjiva u životu... pouka iz života. :))

    avatar

    22.01.2008. (17:58)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    uvik se zamislim nad tvojim pricama,stavom,koji su nam,kao sto smo vec utvrdile,slicni:))
    moja mama i tata su cili radni vijek prosli u prijateljskom okruzju,tamo su tekli i prijatelje do groba.......danas to izumire,kao i puno toga sto je bilo humano,pretvaraju nas u robote,sto ce im mehanicki kad imaju nas:(

    avatar

    22.01.2008. (18:11)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @žubor vode, ostala su stara prijateljstva, ali i sjećanje na drugačije odnose među ljudima. To ne smijemo zaboraviti... o tome moramo pričati svojoj djeci.
    @Gustirna, samo zadovoljni ljudi mogu raditi odlično.... a oni prestrašeni, otuđeni i nezadovoljni taj posao odrađuju površno... eto... zato što moraju.
    I meni najbolje ide kad se skoncentriram samo na jedan posao. To je rad u miru. No na žalost to si ne mogu često priuštiti.... i moj stari posao, a i ovaj sada su prilično šareni pa sam često primorana raditi više toga odjednom.
    @sebi pripadam, jako mi je drago da radiš u takvoj radnoj srediti i da na taj način gledaš na svoj posao i svoje kolege.
    @salvetna tehnika, od sveg srca ti želim ispunjenje tvog sna o galeriji. Što se tiče tvog posla... ne slažem se da se o njemu ne može puno pisati. Posao domaćice je premalo spominjan posao, o njemu se premalo govori, čak postoje i predrasude koje ga prikazuju kao loš izbor.
    Jednom ću otvoriti temu na tu temu..... znaš.... ja se divim ženama domaćicama.... jer one posvećuju sav svoj život obitelji i potrebama bližnjih.... njima se ne razlikuje radno od slobodnog vremena. Blago djeci koja ne moraju nositi ključ oko vrata. :)
    @odmak od..... puno toga ovisi o nama samima.
    Lijepo je kad možeš posao ostaviti na poslu. Ja to nikada nisam mogla. Ni ja ne živim da bih radila.... ali rad je važan dio mog života.... pa mi se onda sve to ispreplete i jedno bez drugog ne hoda. :)
    @tratinčicemala, slažem se u potpunosti... široki osmijeh ti šaljem... :)
    @MALIŠA, svima će nam biti bolje kad ti postaneš predsjednik. :)
    @MNP.... slažem se sa svakim slovcetom... :)
    @Gandalf... hvala ti. I ja volim pouke.... iz života.... a one su svuda oko nas. :)
    @Zuzayok, u pravu si. Opet se slažemo. :)

    avatar

    22.01.2008. (20:46)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Da počnem od posljednjeg pitanja... Ne, ne radim posao koji sam sanjala. Kad i sanjam, onda opet ima nekoliko verzija tog posla iz snova. Možda je to dobro - jer postoji veći izbor, odnosno možda to znači i više šanse da se ostvari jedan od njih. A možda i ne? Volim posao koji radim, nema sumnje. Naravno, postoje dobri i loši dani, lijepi i ružni trenuci, kao u svakom poslu, uostalom. Problem je u tome što sam nakon nekog vremena - recimo to tako - zaokružila neke stvari, a sve što se nudi dalje od toga - nije ono što me zanima. Kao da sam došla do neke granice i nemam motivacije za bilo što dalje. Pitam se svodi li se sad ostalo na tapkanje na mjestu, čini mi se tako, a nekako me privlači promjena, novi vidici, druge prilike... Mislim da bih trebala pokušati i nešto drugo, odnosno - nekako me kopka misao da ipak ne bih htjela dočekati neke godine (mirovinu) a da nisam pokušala još nešto, drukčije, a ne samo to. Pribojavam se jedino te činjenice da danas mnogi poslovi - pojedu čovjeka, a onda kad se tome dodaju i nekvalitetni međuljudski odnosi -nije to mali rizik. U tom smislu moj sadašnji posao ipak ima nekakav mirniji ritam i relativno dobru radnu okolinu. Što se tiče tvog trećeg pitanja - trudim se uvijek pronaći nešto lijepo i dobro u bilo čemu što radim. Tako lakše prebrodim i one teške trenutke - zasjene ih oni svjetliji, vredniji.

    avatar

    22.01.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Big Blue, sviđaju mi se tvoji odgovori. I ako te kopka..... poleti ženo.... ostvari san! ;)

    avatar

    22.01.2008. (21:05)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    kod mene je situacija slična kako i kod odmaka. oni na katu samo ogovraju jedni druge i uvijek ima netko tko ne priča sa onekim drugim. također kada za sobom zatvorim vrata ureda prestajem misliti o poslu, ali ga ne doživljavam kao puko odrađivanje. događa mi se sve učestalije da mi se ljudi javljaju po ulici, a da ne znam tko su. danas mi se u prolazu javio jedan momak kojeg nisam nigdje mogao smjestiti dok mi nije rekao, dok je govorio na njegovom licu je bio osmjeh. zbog svega toga volim ono što radim, isto tako u slobodno vrijeme radim ono što volim. po tome bi se moglo reći da sam zadovoljan onim što radim i to je točno. mislim da je u svemu presudan odnos prema prema onome što radimo odnosno čime nas ispunjava. u svemu što sam do sada radio nikada nisam gledao materijalni odnos, i to je možda moja pogreška prema uvriježenom shvaćanju, no ja ipak smatram suprotno. nikada nisam volio raditi nešto što me nije ispunjavalo zadovoljstvom i spoznajom.

    avatar

    22.01.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Iznad svega mi je važan odnos s ljudima na poslu, atmosfera. Ako je OK, mogu radit 24 sata niti ne trepnuvši, ako nije odlazim, dajem otkaz.
    Radim što volim, ali samo zato što sam uvijek imala hrabrosti otići kad me počelo gušiti.
    Naravno, smisao i ljepota u onom što radim se podrazumijeva.

    avatar

    22.01.2008. (21:24)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Zadovoljna sam svojim poslom, ali ne razmišljam o mirovini.
    Sama sam sebi gazda

    avatar

    22.01.2008. (23:05)    -   -   -   -  

  • malisa

    ajd da se ja falim sto ja radim hehehehehe
    a sam vam jack of all. sto bi rekli majstor kvaris heheheh kako me to moja baka uviejk zvala. heheheheehe dakle jel sto pokidano zovi mene to jest broja jedan i ja popravim . ko oni cigani kotlokrpe heheheheheh danas sam dobio dva kolaca od poslovcodje . nemam pojma koji mu mooj bio doso u offfice za jauizne i dono mi kolac. jest da sam mu dan priej nesto malo napravio al nema to veze. i potlje na drugu jauznu opet mio donokolac. reko nesto se tu kufa . sto cemi sutra dones da mu popravim ???hehehehehe al dobar je cova. drzi do sebe....a to cijenim....
    nego daklem ja vam sve poporavljam po tvornici i svi me fale i svi me gledaju ne naljutiti jer sam jako jako jako dragocijen. radim za mele pare jako vazan posao a osim toga rijedka sam biljka ( nema sto neznam poporavit) i to je mom gazdij jako vazno. da ga ostavim nece vise nikad takvoga naci. to svi znaju i kazu. stoga mene niko u firmi za nist ne pita i nitko me ne maltretira ni po kojoj osnovi. kasnim na poso svaki dan po10 minuta i svi sute ko pizde (i ja sam njima) heheheheh i svima dobro . na jauznu odem lec u kola i zaspim obavezno po 15 minuta duze. nitko ne dolazi da me budi nego ja to sam onako iz savjesti i radne discipline. obujem cizme ko giuliano gemo u filmu trinita i odbauljam u kantinu. tamo me cekaju ostali trutovi . djovani freonas i makijaveli zicar . piju kafu i pricaju bedastoce. dodjem, uvalim se u fotelju stavim noge na stol i pridruzim im se u kafi i polako se budim. inace ja radim cijeli dan nesto . posto sam u zadnje 3 godine koliko sam tamo sve zivo poporavio nema se vise sto poporavljat. pa stoga izmisljam sto bi radio da ne umrem od dosade. zadnji pol ogidne sam napravio nekih 4 ljestve za pentranje pokoje kuda sa ogradama i ostalim sto tome pripada. samo sam jedne montirao aaaaa leasem dvoje a ostalo ceka neko ljepo vrijeme i zgodu. dans sam bio u situaciji da nisam imo sto radit pa sam trazio posla po ogtlasima. razmisljam si otici na godisnji 4 nedelje i u to vrijeme naci drugi poso i preko godisnjeg zaradit koju pinku za moj brodic hehehehehe
    a sto sam se raspiso heheheh nego da kazem sa poslom sam zadovoljan i veseli me radit to sto radim. sve sto radim radim od otpadnog materijala jer gazda nece nista da kupi . skrt je ko crna zemlje i tako odem u obliznju tvornicu i razjebem nesto i nadjem si materijala za novi projekat. hehehehehe moram stavit par slika na blog.hr da koga zanima cime se glupiram pogleda i vidi kako to majstor radi, od govana pravi cuda. hehehehehe lako je biti majstor kad radis sa novim materijalom. sve ravno, sve glatko, sve se slaze. de ti od smeca nesto napravi . e to je majstorluk. to ce vam svaki majstor kazat. od novog materijele zna radit svako . de ti od smece nesto napravi da valja....
    dakle super mi je i boli me dupe, placa mi je pristojna i nitko me ne zajebava. jedina mana je to sto naucit nemam sto. sve sto trebam znati vise ni ne sanjam.

    avatar

    23.01.2008. (13:15)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Volim svoj posao. Uživam radeći ga. Jedino ne volim okolinu. Imam susjedu pored koje radim, koja mi je i konkurencija. Kad ima posla sve je ok, a kad ga nema....grizemo se, ali na fino, kroz osmijeh. Nezdravo je to. Često idem sa grčem u želucu.....najsretnija bi bila kad bih mogla samo aranžirati i uzgajati cvijeće. A to ne ide. Treba to i prodati :))))
    Davno i kratko sam radila u firmi, bilo je uglavnom ok, osim što nije bilo plaće :)
    A takvu priču kao ti priča moja svekrva koja još uvijek radi u državnoj firmi......strašno! Kaže da će biti najsretnija kad ode u mirovinu. A to je ustvari tužno.

    avatar

    23.01.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Gotovo nikad to ne ispadne onako kako smo sanjali i što smo očekivali. Ali, neću se žaliti jer znam da može biti puno gore. A ti "šefovi" koji zabranjuju da njihovi zaposlenici međusobno komunciraju su najblaže rečeno - kratkovidni. Naravno, ne u onom smislu da im trebaju naočale

    avatar

    23.01.2008. (14:33)    -   -   -   -  

  • EA

    Nisam baš bila u prilici izabrati posao koji volim, nisam se ni previše trudila, ali sam zavolila posao koji sam izabrala. A nekako osjećam da bih zavolila i nešto totalno drugačije. Ja zapravo volim sve raditi. Ne samo na poslu za koji rad sam i plaćena. Baš volim saditi biljke, baš volim sašiti zastore, baš volim ispeći dobar kolač. Volim taj osjećaj "dobro odrađenog posla", bez obzira o čemu je riječ.

    avatar

    23.01.2008. (21:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @prirodno_celav, drago mi je da si spomenuo materijalnu stranu priče našeg rada. To je jako važan dio.... jer svi radimo za novac. No mislim da mala plaća nikada ne bi smjela utjecati na naš odnos prema radu.... bar si ja to ne mogu zamisliti. Da mi plaću dignu troduplo... ja ne mogu više i bolje.... Radim za novac.... ali kad nešto odrađujem moram biti zadovoljna... a to se novcem ne može platiti.
    @Koraljka, super je da si to možeš priušiti. Ja uvijek dugo ostajem i borim se... do krvi... do kostiju... :))))
    @ANCHI, drago mi je da si zadovoljna i da si sama sebi gazda.... to je lijepo... ali i veliki teret.... ;)
    @Mališa, da sam kraljica ti bi mi bio domar u dvorcu. :))))))
    @Suncokretiću, tebi zavidim na poslu.... i kad sam jako umorna i ljuta uvijek se prijetim da ću dati otkaz i baviti se cvijećem. :)
    @brod u boci, slažem se s tobom. :)
    @EA, tvoje riječi kao da su izrasle u mom vrtu... ;)

    avatar

    23.01.2008. (21:57)    -   -   -   -  

  • knjiga

    Nažalost, nisam radila što volim jer nisam mogla izabrati zvanje koje sam željela. I svaki dan sam se pitala-Bože, što sam ti skrivila? A kad sam ostala bez posla opet sam pitala-Bože, što sam ti skrivila? Kako kažu: sreća u nesreći, otada sam uglavnom radila što volim. A sada? Čitam knjige i slušam glazbu, naravno koju volim. S knjigama nije uvijek tako. Ne volim kada pročitam knjigu i ostanem "prazna", odmah ju zaboravim. Volim živjeti s akterima djela i plakati ako treba
    Čini mi se kao da je odnekud naputak (otkud?) ne družiti se na radnom mjestu, valjda nećete dovoljno raditi. Čak i u starčkim domovima gdje je lijepa riječ melem za dušu ne preporuča se zbližavanje sa zaposlenicima. Slijedi premještaj. Preostaje nam čitanje i komentiranje blogova.

    avatar

    23.01.2008. (22:15)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @knjiga, i ja volim živjeti knjigu koju čitam..... ;)
    I komentiranje na blogovima je način druženja... no moramo se boriti protiv nasilnog otuđenja.
    Netko može gospodariti našim vremenom, ali ne može gospodariti našim osmjesima, našim emocijama i ponašanjima pri susretu s dragim ljudima. Samo ljubav može rastopiti silu!

    avatar

    23.01.2008. (23:00)    -   -   -   -  

  • malisa

    HAHAHAHAH BOLJE I DOMAR NEGO SVINJAR HEHEHEHEHE A I U KUHINJI BI VOLO OBITAVAT . MISLIM KRALJEVSKOJ....

    avatar

    24.01.2008. (14:25)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mališa, dogovoreno! Kad ne bude drugih poslova - gulit ćeš krumpir u kuhinji! :)))))))

    avatar

    24.01.2008. (15:53)    -   -   -   -  

učitavam...