Ka majka koji dugačak post!!!! Zanimljiv ali dug. Ja danas još nisam bila pod stresom, i iako jučer cijeli dan nismo imali imali vode, pa sam imala što za raditi, sama sebi sam rekla OK, polako sve ću stići. I uspjela sam.
17.01.2008. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako dobro razumijem o cemu pricas... I sama sam bila naspanovana na sluzbeni cell, private cell i fiksni, mailove doma i na poslu. Nocu sam sanjala brojke - i kad sam dala otkaz i preselila, pola godine sam jos sanjala da radim. Svake noci. Stres ? Ja sam nastojala ne podlijegati zarazi stresom unatoc strahovito stresnom poslu - docim upravo kao da si opisala neke osobe oko mene kad si opisivala svoju umalo ex seficu. Moja je uvijek imala stol pretovaren papirima svake vrste ( doduse izgleda da se snalazila u tom neredu), rastezali su je uzduz i poprijeko, nije znala reci ne, nije mogla reci ne, uvijek nervozna i NJEN sef , vlasnik, vrhunski mag i gospodar zivota i smrti stodvaest ljudi u vrhunski uspjesnoj tvrtki gdje je na platnoj listi uvijek proljece joj je zdrao dzigericu i isisavao svaku kap energije jer je bio ... cudan. Ne znam kako to bolje reci. Neki su ga nazivali poremecenim sadistom. Srecom, ja prirodom posla nisam s njim imala puno kontakata osim na sastancima, a onda nije bilo vrijeme za sadizam prema MENI , ja sam uvijek imala domacu zadacu - nego prema drugima. I onda, svaki dan kad sam sjedila s mojom bivsom seficom, oko nas je lebdio neki cudan osjecaj, ona je uvijek bila u komi, nismo mogli sastaviti pet minuta razgovora da je ne prekida sluzbeni, privatni cell ili fiksni a ja se podsvjesno osjecala krivom sto ja nisam u komi jer mi ju je bilo zao, jednim dijelom, drugim dijelom - ona je djelovala vatrogasno STALNO. Bila je pretovarena poslom za pet osoba, bez ikakve mogucnosti to reducirati, a tendencija je bila da se i nas u uzem krugu takoder tovari poslom koji bi realno trebale obavljati 2-3 osobe i svi smo bili 300% iskoristeni doma i na poslu. Jako dobro placena desetsatna svakodnevna nocna mora. Gdje ne pokazivati znakove stresa znaci da JOS UVIJEK IMATE DOVOLJNO ZIVACA, ZIVOTNE RADOSTI I VREMENA SMIJATI SE i uzivati u necemu. To ne smije biti ! Ako je tim od pet vrhunskih managera tvrtke nervozan i pod stresom, ima majci da budes i ti, inace jao si ga tebi. Oni ce te ucas napraviti nervoznim, tek tako iz zabave i bez nekog posebnog razloga. Ako ti je stol uredan nakon radnog dana, znaci da jos imas cajta za raditi vise, jer inace da si full zaposlena ostavljala bi svakodnevno svinjac oko sebe da svi vide kako puno i naporno radis. Ako ne prozdires svoje pecivo u hodu ili usput radeci i uzivas u hrani, oooo kako smo si komotni ! Ako ne punis pepeljare i ne pijes litre kave vidi se da jos mozes! Meni je moja bivsa sefica rekla da joj se gadim LOL ! Sva sam light - ne pusim, ne pijem trovacku tursku kavu na litre, ne pijem alkohol, ne cupam kosu, ne mjesecarim nocu jer mi panika zdere zeludac, imam u zivotu stav - *rijesit cemo, samo da je zdravlja*, nemam zgaravicu, jedem zdravu hranu, pijem jogurt, vitamine, cajeve, sokice ... PA JA NISAM NORMALNAAAAAAAA !!!
17.01.2008. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
veli nama; mužu i meni , moja seka i šogor ; joj kak ste vi opušteni i neopterećeni doma(čitaj ludi) vjerojatno je sada dokaz neke uspješnosti u životu biti pod stresnom i nabrijan do daske.možda je to nesvjesno ,a ja sam sebi neke stvari osvijestila kada sam pukla negdje tamo 96-98 i dobila napad panike nasred ceste. trajalo je dvije godine ,bila sam na rubu agorafobije. skurila sam štitnjaču i sada pijem hormone , doživotno ,ali više mi ne pada na pamet nabrijavanje bez stvarne potrebe. jedno vrijeme sam čak nekoliko stvari stizala odjednom brzinom svjetlosti i u momentu rupe umjesto da se odmorim i blejim u plafon ako treba ja sam se osjećala izgubljeno i beskorisno. najgore mi je kada mi netko dugi želi nametati presing , sada jednostavno eliminiram tu osobu iz vidokruga;))) nimalo diplomatskim metodama... prošlu nedjelju mi je sin otišao sa školom u oxford na dva tjedna , mama i sestra su me izludjele svojim "jesi li ga priredila , pripremila , ovo , ono , mislim za popi.... po njihovom vjerojatno bi trebala čupati kosu sa glave.
17.01.2008. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I da dodam - bila sam visekratno na rubu burnouta i jedva se svaki put vratila s te daske ! A vidjela sam kako to izgleda, vlasnik predzadnje tvrtke gdje sam bila koji je radio 15 sati dnevno, znao zaspati za racunalom, imao izbezumljen pogled i tako tri godine - a onda pukao ko kokica !!! Nakon toga je otisao na bolovanje, doduse kratko, a kad se vratio vise nikad nije bio isti. Znala sam ga zateci ulazeci u njegov ured kako promatra drvo kroz prozor ... i tako cesto i stalno. Sad je ok, ali trebalo mu je par godina da nadode. Ono sto mi je i ove godine rekao kad smo ga posjetili - nema nista vaznije od zivota, NIKAD VISE takvim tempom !
17.01.2008. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno tako - slažem se u potpunosti sa zadnom rečenicom! Počinjemo misliti, tek kad nam je ugroženo zdravlje od neprestanih presinga... Nema toga više kod mene - nakon posla šetam sa svojim malim psom po prirodi; slušam meni dragu glazbu; napravim si fini kakao... I mogu reći - odlično se osjećam! ŽELIM TRAJATI JOŠ NEKO VRIJEME, ZAR NE?! :)))) Pusa, Luki+Goldie
17.01.2008. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam ona koja nije uopće pod stresom, a i kada počnem raditi jednoga dana, vjerujem da neću biti. Iz više razloga, prvo, zato što sam velika hedonistica i najčešće dam prednost svojim osobnim potrebama nad obvezama. Paradoksalno, nisam dosad u životu bila neuspješna, unatoč tome, nego mi se baš to pokazalo kao produktivna metoda. Da nisam zadovoljila te svoje potrebe, ne bih ni na poslovnom, tj intelektualnom planu bila uspješna. Netko možda bi, ali ja ne. Srećom da poznajem sebe. A druga stvar, mnoge te stvari koje priskrbljuju stres ljudi čine ne zato što žele, nego zbog društvenog pritiska. 'Moram to i to jer inače neću biti savršeni model žene'. Vraga. Ja imam svoj model sebe u glavi i nitko me ne može uvjeriti da nisam savršena žena samo zato što ne činim stvari koje se za tu titulu smatraju pod obvezne. Uostalom, savršenstvo ne postoji, tako da i te kvazisavršene žene imaju svoje mane na drugim poljima. Naravno, najgore je ženama-šlampavicama koje u glavi uopće nemaju viziju sebe i svog života, čak i ako naizgled izgledaju uspješno. Takve ja, eto, smatram neuspješnima. Mom izostanku stresa, uz sve obveze, pridonosi velika organiziranost, posloženost prioriteta koja je instinktivna, ne moram ju planirati, ta neka unutarnja smirenost, ravnoteža i zadovoljstvo sobom. Tako je bilo i u srednjoj školi sa svakodnevnom nastavom po 6-7h, učenjem kod kuće i sveopćim stresom među učenicima. Ja sam bila flegma i uvijek odlikašica, a najveći zivčanci su bili najslabiji učenici. Ustvari, zanemarimo sve što sam napisala. Za mene harmoničan život znači prvenstveno najbolje prijateljstvo sa samom sobom. Tu sve počinje, a završetka - nema.
17.01.2008. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necu ti stici na sve odgovoriti jer sam pod stresom :))) haha. ne nisam pod stresom ali imam malu bebu koja ce me uskoro trebati i velikog sina kojem cu skuhati veceru. ispunjen dan i vecer ali zato imam tu minuticu vremena za sebe dok se on kupa a ona spava. prepoznajem dosta toga u tvojem postu jer sam i sama bila izlozena velikom stresu uz puno puno posla, puno sporta i malo vremena za obicne stvari kao sto su prehrana i prijatelji. ali i sama kazes: sve je stvar organizacije. dobre organizacije.
stres doista je zarazan i prijelazan. i ja sam uzasno osjetljiva na napete ljude i obicno to osjetim tjelesno, obicno me pocne loviti nervoza u zelucu. i muzic je cesto nervozan i prepoznala sam neke njegove osobine u tvojoj nervoznoj sefici. on je nervozan kada ima simptome manjka nikotina u krvi. on se npr. budi lose volje i nervozan i takav je dok ne popusi prvu cigaretu. pusaci su uopce vrlo napeti i cesto zive i rade bez hrane ali uz cigarete i kavu. to im "daje snagu" a u biti ih cini nepodnosljivima jer su napeti.da, mrzim to iz dna duse. jer ja ustajem odmorena, dobre volje, pustam si mozda neku dobru latino glazbu za dobro raspolozenje ako ce mi dan biti preispunjen. to mi je bila formula i za nervoznog sefa i stres na poslu. druga formula je bila redovitih pola sata setnje s psom prije posla i jedan do dva sata (prije muza i djece) setnje s psom i frendovima i njihovim psima negdje po savskom nasipu, uz dunav ili po nekom brdu. svakodnevno plivanje. a sad prekidam citanje i pisanje i bacam se na kuhanje vecere....pisem kasnije veceras.
17.01.2008. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kod nas na selu (tzv. terenski ured) je manje stresno - ujutro svi zajedno, nakon što podijelimo dio poslova i organiziramo najhitnije stvari u danu, pijemo kavu. cijeli naš ured u jednoj prostoriji tj. ogromnom hodniku s velikim stolom (tu i tamo tu i sastančimo, makar ljudi ulaze i izlaze...). zvonjava telefona me definitivno dovede u cajtnot, pa time i u stresnu situaciju. lijepo si zamislim radni dan, kad tamo - par službenih telefona me baci unazad za par sati.. i odmah frka i panika...
17.01.2008. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tyche - ja sam veceras bila kod MycKinseya a oni su ono, sto reci placa savjetnika koji je recimo tek jucer pokupio fakultetsku diplomu je minimalno 6000 neto, pazi placa pripravnika ALI kad sam saznala da bi bi u ugovoru pisalo 70 satni tjedan, pobjegla sam brze bolje cim dalje od "svetog grala". Bas si sve to divno opisala. Ja jedem rucak kao covjek, pospremim radni stol svaku vecer i ulastim cak onim maramicama i da...neopreznom promatracu bi to bio znak da nemam dovoljno posla. Meni je znak da se znam brinuti za sebe jer jedino tako cu biti igrac na duge staze. Da da i moja pusi 2 kutije na dan i to naravno pred zgradom jer se u zgradi ne pusi pa sam joj nedavno rekla, kad ona zbroji sve te svoje cigaretske pauze vani, to dodje kao da ja odradim barem 4 prekovremena na dan jer takve pauze ne radim. lolina - nazalost, razumijem o cemu pises. kinky - "ću biti. Iz više razloga, prvo, zato što sam velika hedonistica i najčešće dam prednost svojim osobnim potrebama nad obvezama" Ja sam susta suprotnost. No sve je o.k. dok stizemo. Cak i malo stresa jest o.k. Ali ne svaki dan. Potpuno se slazem, lijepo si to napisala.
lipa mare - LOL. Jel ti vjerujes da ja u 2godine nisam ni jendom vidjela moju seficu da jede? A radimo od jutra do mraka. I ja svaki tjedan donesem kolace. Ali da jede, nisam vidjela ne. I ja se budim u pravilu odmorena i vesela, ponekad cak zarumenjena od dobrog sna, definitvno pokazatelj da sam se odmorila i ne volim da mi netko pokvari taj pocetak dana jer meni to onda obiljezi i njego ostatak.
17.01.2008. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam nakon par godina zivota u Njemackoj shvatila da je "Stress" samo figure of speech...sto bi kod nas rekli "da li ste u frci". Ne misli se pri tome na pravi stres. Naravno uvijek ima radoholicara koji svoj tempo pokusavaju nametnuti podredjenima, ali...pitanje je da li mozes priustiti da ne pratis njihov tempo. Polazim od toga da uvijek negdje postoji neko ko je samohrani roditelj, ko ne dobija alimentaciju, ko i ovako jedva balansira dijete + posao i ko ni za zivu glavu ne smije izgubiti ono sto ima (sto je dodatni Stress) i ko je u srednjim 40im i kome su sanse da nadje novi posao dosta male.... Ne preostaje nista drugo nego praviti se da ti je bas drago sto mozes ostati 3 sata duze i imati 60-o satni tjedan i to jos onih +20 sati neplacenih, da ne govorim o bolovanjima i sl.... Danas su sretni samo "Beamte" koji barem ne mogu izgubiti posao i mogu racunati na koliko-toliko 40-o satni radni tjedan (iako je tu ovih 40 sati tjedno diskutabilno). I na kraju balade, svi imaju 100ine prekovremenih, ne mogu dobiti godisnji jer nikada nije zgodno, a navodno nema posla i nezaposlenost je - kolika??? Zivo me zanima do kuda cemo stici iliti Njemacka quo vadis?
18.01.2008. (08:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stres - valjda je to ono razdoblje u mom životu kada sam napeta i nervozna, kad me stišću rokovi i obaveze na poslu, obaveze doma.... da, mislim da je to TO! Nekad sam više podložna a nekad ne, nekad mi to upravlja životom a nekad ne baš briga, napravit cu sve kad stignem! Nekad stres pozitivno utjece na mene, mozak mi radi u warp pogonu i napravim i vise nego sto sam mislila da mogu, a nekad me baci u očaj jer mislim da sam nesposobna i pitam se u čemu griješim? Nekad imam osjećaj da svi oko mene sve stižu a ja kao da živim na drugom kolosjeku?? Nakon dugog mučenja same sebe skužila sam da sam ja samo čovjek sa manama i vrlinama i da sam u svom životu ipak postigla nešto što me veseli. Imam i posao, prijatelje, voljenu osobu, obitelj.... Ne uspijevam sve izbalansirati kako si zamislim ali trudim se da mi ostane vremena najprije za njih a onda za ostale stvari! Nema veze ako veš nije raširen i opeglan, ako mi kuća nije zglancana do sjaja i ako mi je ostalo posla za sutra, shvatila sam da su to sporedne stvari u životu, ipak me moje slobodno vrijeme i moja obitelj više veseli od ludog robovanja nametnutim stvarima! Nisam savršena osoba niti savršen zaposlenik, ne mogu reći da tomu potajno ne težim - valjda zbog svih tih stvari koje nas obasipaju u medijima i internetom - savršene proporcije, savršen brak, savršeno skuhana jela, savršena frizura, savršen zaposlenik, savršena odjeća - ali shvatim da se zaluđujem - savršenstva nema i lud je onaj tko pokušava sve to ostvariti u jednom životu. Pomirila sam se sa činjenicom da sam obična i nesavršena i šta sad! Moj život teče i dalje...
18.01.2008. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da se još nadopunim; (na poslu sam pa mi cijelo vrijeme netko upada u ured i traži nešto ili zvoni telefon pa ne stignem napisati sve što želim - (toliko o meni kao (ne)savršenom zaposleniku - surfam na poslu :) Htjela sam još reći da stresa ima i uvijek će ga biti ali ne dozvoljavam da mi upravlja životom. Trudim se i posao i privatni život držati na najvišem nivou, radim najbolje što mogu i dajem sve od sebe i da moj posao bude odrađen kako treba, i da moji doma ne trpe moju nervozu. Nije uvijek lako davati svoju snagu za udovoljavanje drugima, i često zaboravim sebe u svemu tome ali osjetim kad mi je dosta toga napora i jednostavno si uzmem vikend za ljenčarenje i posjet prijateljima, uživanje u šetnjama, dobroj knjizi ili filmu, naravno da me najviše vesele oni slatki trenutci provedeni s mojim dragim, to je neprocjenjivo! Onda si mislim, je... ti svu tu nervozu - pa zar cu dopustiti da mi to utjece na život i stvara probleme sa ljudima oko mene! Biti će i posla i obaveza, ali izgubiti drage ljude radi toga - nema šanse!¨
18.01.2008. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
long but interesting :) eto ja sam uvijek slovila kao vrlo smirena osoba koja ne podlijeze panici i koja uvijek vlada situacijom te u sekundi iznadje neko rjesenje. Ja sam eto tip koji pod pritiskom iliti stresom najbolje funkcionira. Zato sam i dobro radila bivsi posao (u HR - police) I sada kada toga vise nema ja odoh u tilt!!!??? Cudno ali stvarno. Meni ovo "opustanje" doma nikako ne odgovara i dogadja mi se ovo sto mi se dogadja! Glede distonie neurovegetative, na engleskom bi bilo neurovegetative dystonia oliti poremecaj neurovegetativnog sustava koji se manifestira na vrlo brojne nacine ovisi od osobe do osobe. Neki simptomi se preklapaju sa simptomima depresije pa je sve tim vise jos zakrabuljeno i zakomplicirano. Hvala na savjetima kod mene. Have a great weekend :))))))))))))
18.01.2008. (16:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, stres je zarazan. na mojem bivsem poslu je sefica bila najnapetija osoba koju poznam, stalno je urlala na podredjene i ucjenjivala ih otkazima i svasta. dala sam otkaz i trebalo mi je 2 mjeseca da dodjem k sebi, osim toga 2 tjedna potpunog mira na lastovu, sa idenjem spavati u 22 i dizanjem u 8 za plazu, spavanjem popodne, bez tv-a i kompjutera.... sada sam u mirnijem okruzenju, ali na losijoj placi, ali nema te place koja mi moze vratiti moje zivce. inace kad vozim sam vrlo smirena. ali stvarno. ja se za volanom opustam :)
18.01.2008. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno, kad se tvojoj sefici zbroje te chik-pauze, dobije se sigurno barem sat-dva pauziranja. luda zena, jadna zena. inace sam na tvoju preporuku odgledala syrian bride na arte. bas mi je bio odlican film!
19.01.2008. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osvrcem se na tvoj komentar kod mene: da imas pravo, neki ljudi (kao i ja na pr.) ne znaju ljencariti i voditi smiren, ustaljen zivot. Ja sam pravi ovan po tom pitanju, avanturist, pun energije i zelje za istrazivanjem novog, i ja sam se kao tvoja frendica najbolje osjecala radeci kao cop (stalno stand by 7/24), ono u stresnim/opasnim situacijama funkcionirala sam kao svicarski sat hahaha Nego sta ti je to schoklixier? Neki cokoladni napitak?
19.01.2008. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To bi ti bilo zasticeno ime cokoladnog napitka beligijske firme Godiva. Naime unutra ide najbolja belgijska cokolada, neko vrhnje tekuce i zimski zacini i to me budi iz mrtvih :-) Bas sam trazila fotku da ju jos u post stavim ali nisam nasla. Moram drugi put slikati i to prije nego popijem ;-)
moja frendica kaže: ova kurca ni vidjela...mi smo danas išle na bače, splitsko kupalište. plićak 15, a tamo gdje smo smočile pičić 12 stupnjeva. al nas je streslo. pravi stresss...
20.01.2008. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odlican post! sve si tako dobro opisala. ja konacno ne patim od veliko stresa od kako sam promijenila posao... da ne duljim, samo da kazem da od kad sam pocela raditi na novom, nekoliko mjeseci nisam mogla vjerovati da ovako nesto postoji... polagano se radi i nema opterecenja. naravno problema ima, te ponekad i stresnih dana; ali meni je to kao da sam na odmoru u usporedbi sa starim poslom. Inace tjelovjezba mi pomaze kod stresa i joga me opusta. doma imamo pravilo: nigdje nema zurbe za vikend... rano ustajemo ali pijemo kavu i u pidjamama smo do podne...
21.01.2008. (00:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nevjerojatno draga kako smo mi sa temama na istoj valnoj dužini. JA sam u svojem predzdanjem postu o zaboravljenom Božiću, doduše samo spomenula stres i konzumerizam kao opć amejsat koaj se danas vole slično kao i bočica obične vode u ogromnoj taški (a možće i koji mali psić) trendovski nanašati. Ti si to sjajno obradila, sa svojim osobnim stavovima i primjerima. I mogu se samo složiti sa svime i poželjeti ti i dalje takav ne-stresni put kojem i ja težim...pozdrav
21.01.2008. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko tuge u ovome svijetu
Ka majka koji dugačak post!!!! Zanimljiv ali dug. Ja danas još nisam bila pod stresom, i iako jučer cijeli dan nismo imali imali vode, pa sam imala što za raditi, sama sebi sam rekla OK, polako sve ću stići. I uspjela sam.
17.01.2008. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
Jako dobro razumijem o cemu pricas... I sama sam bila naspanovana na sluzbeni cell, private cell i fiksni, mailove doma i na poslu. Nocu sam sanjala brojke - i kad sam dala otkaz i preselila, pola godine sam jos sanjala da radim. Svake noci.
Stres ? Ja sam nastojala ne podlijegati zarazi stresom unatoc strahovito stresnom poslu - docim upravo kao da si opisala neke osobe oko mene kad si opisivala svoju umalo ex seficu.
Moja je uvijek imala stol pretovaren papirima svake vrste ( doduse izgleda da se snalazila u tom neredu), rastezali su je uzduz i poprijeko, nije znala reci ne, nije mogla reci ne, uvijek nervozna i NJEN sef , vlasnik, vrhunski mag i gospodar zivota i smrti stodvaest ljudi u vrhunski uspjesnoj tvrtki gdje je na platnoj listi uvijek proljece joj je zdrao dzigericu i isisavao svaku kap energije jer je bio ... cudan. Ne znam kako to bolje reci. Neki su ga nazivali poremecenim sadistom. Srecom, ja prirodom posla nisam s njim imala puno kontakata osim na sastancima, a onda nije bilo vrijeme za sadizam prema MENI , ja sam uvijek imala domacu zadacu - nego prema drugima. I onda, svaki dan kad sam sjedila s mojom bivsom seficom, oko nas je lebdio neki cudan osjecaj, ona je uvijek bila u komi, nismo mogli sastaviti pet minuta razgovora da je ne prekida sluzbeni, privatni cell ili fiksni a ja se podsvjesno osjecala krivom sto ja nisam u komi jer mi ju je bilo zao, jednim dijelom, drugim dijelom - ona je djelovala vatrogasno STALNO.
Bila je pretovarena poslom za pet osoba, bez ikakve mogucnosti to reducirati, a tendencija je bila da se i nas u uzem krugu takoder tovari poslom koji bi realno trebale obavljati 2-3 osobe i svi smo bili 300% iskoristeni doma i na poslu. Jako dobro placena desetsatna svakodnevna nocna mora. Gdje ne pokazivati znakove stresa znaci da JOS UVIJEK IMATE DOVOLJNO ZIVACA, ZIVOTNE RADOSTI I VREMENA SMIJATI SE i uzivati u necemu. To ne smije biti !
Ako je tim od pet vrhunskih managera tvrtke nervozan i pod stresom, ima majci da budes i ti, inace jao si ga tebi. Oni ce te ucas napraviti nervoznim, tek tako iz zabave i bez nekog posebnog razloga. Ako ti je stol uredan nakon radnog dana, znaci da jos imas cajta za raditi vise, jer inace da si full zaposlena ostavljala bi svakodnevno svinjac oko sebe da svi vide kako puno i naporno radis. Ako ne prozdires svoje pecivo u hodu ili usput radeci i uzivas u hrani, oooo kako smo si komotni ! Ako ne punis pepeljare i ne pijes litre kave vidi se da jos mozes! Meni je moja bivsa sefica rekla da joj se gadim LOL ! Sva sam light - ne pusim, ne pijem trovacku tursku kavu na litre, ne pijem alkohol, ne cupam kosu, ne mjesecarim nocu jer mi panika zdere zeludac, imam u zivotu stav - *rijesit cemo, samo da je zdravlja*, nemam zgaravicu, jedem zdravu hranu, pijem jogurt, vitamine, cajeve, sokice ... PA JA NISAM NORMALNAAAAAAAA !!!
17.01.2008. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
veli nama; mužu i meni , moja seka i šogor ; joj kak ste vi opušteni i neopterećeni doma(čitaj ludi)
vjerojatno je sada dokaz neke uspješnosti u životu biti pod stresnom i nabrijan do daske.možda je to nesvjesno ,a ja sam sebi neke stvari osvijestila kada sam pukla negdje tamo 96-98 i dobila napad panike nasred ceste. trajalo je dvije godine ,bila sam na rubu agorafobije. skurila sam štitnjaču i sada pijem hormone , doživotno ,ali više mi ne pada na pamet nabrijavanje bez stvarne potrebe. jedno vrijeme sam čak nekoliko stvari stizala odjednom brzinom svjetlosti i u momentu rupe umjesto da se odmorim i blejim u plafon ako treba ja sam se osjećala izgubljeno i beskorisno.
najgore mi je kada mi netko dugi želi nametati presing , sada jednostavno eliminiram tu osobu iz vidokruga;))) nimalo diplomatskim metodama...
prošlu nedjelju mi je sin otišao sa školom u oxford na dva tjedna , mama i sestra su me izludjele svojim "jesi li ga priredila , pripremila , ovo , ono , mislim za popi....
po njihovom vjerojatno bi trebala čupati kosu sa glave.
17.01.2008. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tyche
I da dodam - bila sam visekratno na rubu burnouta i jedva se svaki put vratila s te daske !
A vidjela sam kako to izgleda, vlasnik predzadnje tvrtke gdje sam bila koji je radio 15 sati dnevno, znao zaspati za racunalom, imao izbezumljen pogled i tako tri godine - a onda pukao ko kokica !!!
Nakon toga je otisao na bolovanje, doduse kratko, a kad se vratio vise nikad nije bio isti. Znala sam ga zateci ulazeci u njegov ured kako promatra drvo kroz prozor ... i tako cesto i stalno.
Sad je ok, ali trebalo mu je par godina da nadode. Ono sto mi je i ove godine rekao kad smo ga posjetili - nema nista vaznije od zivota, NIKAD VISE takvim tempom !
17.01.2008. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Točno tako - slažem se u potpunosti sa zadnom rečenicom! Počinjemo misliti, tek
kad nam je ugroženo zdravlje od neprestanih presinga...
Nema toga više kod mene - nakon posla šetam sa svojim malim psom po prirodi; slušam meni dragu glazbu; napravim si fini kakao...
I mogu reći - odlično se osjećam! ŽELIM TRAJATI JOŠ NEKO VRIJEME, ZAR NE?! :))))
Pusa, Luki+Goldie
17.01.2008. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
Ah, da!
17.01.2008. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ja sam ona koja nije uopće pod stresom, a i kada počnem raditi jednoga dana, vjerujem da neću biti. Iz više razloga, prvo, zato što sam velika hedonistica i najčešće dam prednost svojim osobnim potrebama nad obvezama. Paradoksalno, nisam dosad u životu bila neuspješna, unatoč tome, nego mi se baš to pokazalo kao produktivna metoda. Da nisam zadovoljila te svoje potrebe, ne bih ni na poslovnom, tj intelektualnom planu bila uspješna. Netko možda bi, ali ja ne. Srećom da poznajem sebe. A druga stvar, mnoge te stvari koje priskrbljuju stres ljudi čine ne zato što žele, nego zbog društvenog pritiska. 'Moram to i to jer inače neću biti savršeni model žene'. Vraga. Ja imam svoj model sebe u glavi i nitko me ne može uvjeriti da nisam savršena žena samo zato što ne činim stvari koje se za tu titulu smatraju pod obvezne. Uostalom, savršenstvo ne postoji, tako da i te kvazisavršene žene imaju svoje mane na drugim poljima. Naravno, najgore je ženama-šlampavicama koje u glavi uopće nemaju viziju sebe i svog života, čak i ako naizgled izgledaju uspješno. Takve ja, eto, smatram neuspješnima.
Mom izostanku stresa, uz sve obveze, pridonosi velika organiziranost, posloženost prioriteta koja je instinktivna, ne moram ju planirati, ta neka unutarnja smirenost, ravnoteža i zadovoljstvo sobom. Tako je bilo i u srednjoj školi sa svakodnevnom nastavom po 6-7h, učenjem kod kuće i sveopćim stresom među učenicima. Ja sam bila flegma i uvijek odlikašica, a najveći zivčanci su bili najslabiji učenici.
Ustvari, zanemarimo sve što sam napisala. Za mene harmoničan život znači prvenstveno najbolje prijateljstvo sa samom sobom. Tu sve počinje, a završetka - nema.
17.01.2008. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laserko
Kad nista ne radim i razmisljam o ovome svijetu i sto se dogadja pogotovo kod nas odmah sam pod stresom,
17.01.2008. (17:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
necu ti stici na sve odgovoriti jer sam pod stresom :))) haha. ne nisam pod stresom ali imam malu bebu koja ce me uskoro trebati i velikog sina kojem cu skuhati veceru. ispunjen dan i vecer ali zato imam tu minuticu vremena za sebe dok se on kupa a ona spava.
prepoznajem dosta toga u tvojem postu jer sam i sama bila izlozena velikom stresu uz puno puno posla, puno sporta i malo vremena za obicne stvari kao sto su prehrana i prijatelji. ali i sama kazes: sve je stvar organizacije. dobre organizacije.
stres doista je zarazan i prijelazan. i ja sam uzasno osjetljiva na napete ljude i obicno to osjetim tjelesno, obicno me pocne loviti nervoza u zelucu. i muzic je cesto nervozan i prepoznala sam neke njegove osobine u tvojoj nervoznoj sefici. on je nervozan kada ima simptome manjka nikotina u krvi. on se npr. budi lose volje i nervozan i takav je dok ne popusi prvu cigaretu. pusaci su uopce vrlo napeti i cesto zive i rade bez hrane ali uz cigarete i kavu. to im "daje snagu" a u biti ih cini nepodnosljivima jer su napeti.da, mrzim to iz dna duse. jer ja ustajem odmorena, dobre volje, pustam si mozda neku dobru latino glazbu za dobro raspolozenje ako ce mi dan biti preispunjen. to mi je bila formula i za nervoznog sefa i stres na poslu. druga formula je bila redovitih pola sata setnje s psom prije posla i jedan do dva sata (prije muza i djece) setnje s psom i frendovima i njihovim psima negdje po savskom nasipu, uz dunav ili po nekom brdu. svakodnevno plivanje.
a sad prekidam citanje i pisanje i bacam se na kuhanje vecere....pisem kasnije veceras.
17.01.2008. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
kod nas na selu (tzv. terenski ured) je manje stresno - ujutro svi zajedno, nakon što podijelimo dio poslova i organiziramo najhitnije stvari u danu, pijemo kavu. cijeli naš ured u jednoj prostoriji tj. ogromnom hodniku s velikim stolom (tu i tamo tu i sastančimo, makar ljudi ulaze i izlaze...). zvonjava telefona me definitivno dovede u cajtnot, pa time i u stresnu situaciju. lijepo si zamislim radni dan, kad tamo - par službenih telefona me baci unazad za par sati.. i odmah frka i panika...
17.01.2008. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Tyche - ja sam veceras bila kod MycKinseya a oni su ono, sto reci placa savjetnika koji je recimo tek jucer pokupio fakultetsku diplomu je minimalno 6000 neto, pazi placa pripravnika ALI kad sam saznala da bi bi u ugovoru pisalo 70 satni tjedan, pobjegla sam brze bolje cim dalje od "svetog grala". Bas si sve to divno opisala. Ja jedem rucak kao covjek, pospremim radni stol svaku vecer i ulastim cak onim maramicama i da...neopreznom promatracu bi to bio znak da nemam dovoljno posla. Meni je znak da se znam brinuti za sebe jer jedino tako cu biti igrac na duge staze. Da da i moja pusi 2 kutije na dan i to naravno pred zgradom jer se u zgradi ne pusi pa sam joj nedavno rekla, kad ona zbroji sve te svoje cigaretske pauze vani, to dodje kao da ja odradim barem 4 prekovremena na dan jer takve pauze ne radim.
lolina - nazalost, razumijem o cemu pises.
kinky - "ću biti. Iz više razloga, prvo, zato što sam velika hedonistica i najčešće dam prednost svojim osobnim potrebama nad obvezama"
Ja sam susta suprotnost. No sve je o.k. dok stizemo. Cak i malo stresa jest o.k. Ali ne svaki dan. Potpuno se slazem, lijepo si to napisala.
lipa mare - LOL. Jel ti vjerujes da ja u 2godine nisam ni jendom vidjela moju seficu da jede? A radimo od jutra do mraka. I ja svaki tjedan donesem kolace. Ali da jede, nisam vidjela ne.
I ja se budim u pravilu odmorena i vesela, ponekad cak zarumenjena od dobrog sna, definitvno pokazatelj da sam se odmorila i ne volim da mi netko pokvari taj pocetak dana jer meni to onda obiljezi i njego ostatak.
17.01.2008. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kalista
Ja sam nakon par godina zivota u Njemackoj shvatila da je "Stress" samo figure of speech...sto bi kod nas rekli "da li ste u frci". Ne misli se pri tome na pravi stres.
Naravno uvijek ima radoholicara koji svoj tempo pokusavaju nametnuti podredjenima, ali...pitanje je da li mozes priustiti da ne pratis njihov tempo. Polazim od toga da uvijek negdje postoji neko ko je samohrani roditelj, ko ne dobija alimentaciju, ko i ovako jedva balansira dijete + posao i ko ni za zivu glavu ne smije izgubiti ono sto ima (sto je dodatni Stress) i ko je u srednjim 40im i kome su sanse da nadje novi posao dosta male.... Ne preostaje nista drugo nego praviti se da ti je bas drago sto mozes ostati 3 sata duze i imati 60-o satni tjedan i to jos onih +20 sati neplacenih, da ne govorim o bolovanjima i sl....
Danas su sretni samo "Beamte" koji barem ne mogu izgubiti posao i mogu racunati na koliko-toliko 40-o satni radni tjedan (iako je tu ovih 40 sati tjedno diskutabilno).
I na kraju balade, svi imaju 100ine prekovremenih, ne mogu dobiti godisnji jer nikada nije zgodno, a navodno nema posla i nezaposlenost je - kolika??? Zivo me zanima do kuda cemo stici iliti Njemacka quo vadis?
18.01.2008. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azriel
Stres - valjda je to ono razdoblje u mom životu kada sam napeta i nervozna, kad me stišću rokovi i obaveze na poslu, obaveze doma.... da, mislim da je to TO!
Nekad sam više podložna a nekad ne, nekad mi to upravlja životom a nekad ne baš briga, napravit cu sve kad stignem!
Nekad stres pozitivno utjece na mene, mozak mi radi u warp pogonu i napravim i vise nego sto sam mislila da mogu, a nekad me baci u očaj jer mislim da sam nesposobna i pitam se u čemu griješim? Nekad imam osjećaj da svi oko mene sve stižu a ja kao da živim na drugom kolosjeku?? Nakon dugog mučenja same sebe skužila sam da sam ja samo čovjek sa manama i vrlinama i da sam u svom životu ipak postigla nešto što me veseli. Imam i posao, prijatelje, voljenu osobu, obitelj.... Ne uspijevam sve izbalansirati kako si zamislim ali trudim se da mi ostane vremena najprije za njih a onda za ostale stvari! Nema veze ako veš nije raširen i opeglan, ako mi kuća nije zglancana do sjaja i ako mi je ostalo posla za sutra, shvatila sam da su to sporedne stvari u životu, ipak me moje slobodno vrijeme i moja obitelj više veseli od ludog robovanja nametnutim stvarima!
Nisam savršena osoba niti savršen zaposlenik, ne mogu reći da tomu potajno ne težim - valjda zbog svih tih stvari koje nas obasipaju u medijima i internetom - savršene proporcije, savršen brak, savršeno skuhana jela, savršena frizura, savršen zaposlenik, savršena odjeća - ali shvatim da se zaluđujem - savršenstva nema i lud je onaj tko pokušava sve to ostvariti u jednom životu. Pomirila sam se sa činjenicom da sam obična i nesavršena i šta sad! Moj život teče i dalje...
18.01.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azriel
Da se još nadopunim; (na poslu sam pa mi cijelo vrijeme netko upada u ured i traži nešto ili zvoni telefon pa ne stignem napisati sve što želim - (toliko o meni kao (ne)savršenom zaposleniku - surfam na poslu :)
Htjela sam još reći da stresa ima i uvijek će ga biti ali ne dozvoljavam da mi upravlja životom. Trudim se i posao i privatni život držati na najvišem nivou, radim najbolje što mogu i dajem sve od sebe i da moj posao bude odrađen kako treba, i da moji doma ne trpe moju nervozu. Nije uvijek lako davati svoju snagu za udovoljavanje drugima, i često zaboravim sebe u svemu tome ali osjetim kad mi je dosta toga napora i jednostavno si uzmem vikend za ljenčarenje i posjet prijateljima, uživanje u šetnjama, dobroj knjizi ili filmu, naravno da me najviše vesele oni slatki trenutci provedeni s mojim dragim, to je neprocjenjivo! Onda si mislim, je... ti svu tu nervozu - pa zar cu dopustiti da mi to utjece na život i stvara probleme sa ljudima oko mene! Biti će i posla i obaveza, ali izgubiti drage ljude radi toga - nema šanse!¨
18.01.2008. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MENTINA
long but interesting :) eto ja sam uvijek slovila kao vrlo smirena osoba koja ne podlijeze panici i koja uvijek vlada situacijom te u sekundi iznadje neko rjesenje. Ja sam eto tip koji pod pritiskom iliti stresom najbolje funkcionira. Zato sam i dobro radila bivsi posao (u HR - police) I sada kada toga vise nema ja odoh u tilt!!!??? Cudno ali stvarno. Meni ovo "opustanje" doma nikako ne odgovara i dogadja mi se ovo sto mi se dogadja! Glede distonie neurovegetative, na engleskom bi bilo neurovegetative dystonia oliti poremecaj neurovegetativnog sustava koji se manifestira na vrlo brojne nacine ovisi od osobe do osobe. Neki simptomi se preklapaju sa simptomima depresije pa je sve tim vise jos zakrabuljeno i zakomplicirano. Hvala na savjetima kod mene. Have a great weekend :))))))))))))
18.01.2008. (16:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Viola (sul palco)
da, stres je zarazan. na mojem bivsem poslu je sefica bila najnapetija osoba koju poznam, stalno je urlala na podredjene i ucjenjivala ih otkazima i svasta.
dala sam otkaz i trebalo mi je 2 mjeseca da dodjem k sebi, osim toga 2 tjedna potpunog mira na lastovu, sa idenjem spavati u 22 i dizanjem u 8 za plazu, spavanjem popodne, bez tv-a i kompjutera....
sada sam u mirnijem okruzenju, ali na losijoj placi, ali nema te place koja mi moze vratiti moje zivce.
inace kad vozim sam vrlo smirena. ali stvarno. ja se za volanom opustam :)
18.01.2008. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
stvarno, kad se tvojoj sefici zbroje te chik-pauze, dobije se sigurno barem sat-dva pauziranja. luda zena, jadna zena.
inace sam na tvoju preporuku odgledala syrian bride na arte. bas mi je bio odlican film!
19.01.2008. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MENTINA
osvrcem se na tvoj komentar kod mene: da imas pravo, neki ljudi (kao i ja na pr.) ne znaju ljencariti i voditi smiren, ustaljen zivot. Ja sam pravi ovan po tom pitanju, avanturist, pun energije i zelje za istrazivanjem novog, i ja sam se kao tvoja frendica najbolje osjecala radeci kao cop (stalno stand by 7/24), ono u stresnim/opasnim situacijama funkcionirala sam kao svicarski sat hahaha Nego sta ti je to schoklixier? Neki cokoladni napitak?
19.01.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
To bi ti bilo zasticeno ime cokoladnog napitka beligijske firme Godiva. Naime unutra ide najbolja belgijska cokolada, neko vrhnje tekuce i zimski zacini i to me budi iz mrtvih :-) Bas sam trazila fotku da ju jos u post stavim ali nisam nasla. Moram drugi put slikati i to prije nego popijem ;-)
Evo linka.
I jos http://www.godiva.com.hk/TC/assets/images/storeloc/New2_r1_c2.jpg
19.01.2008. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
moja frendica kaže: ova kurca ni vidjela...mi smo danas išle na bače, splitsko kupalište. plićak 15, a tamo gdje smo smočile pičić 12 stupnjeva. al nas je streslo. pravi stresss...
20.01.2008. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
yogica
odlican post! sve si tako dobro opisala. ja konacno ne patim od veliko stresa od kako sam promijenila posao... da ne duljim, samo da kazem da od kad sam pocela raditi na novom, nekoliko mjeseci nisam mogla vjerovati da ovako nesto postoji... polagano se radi i nema opterecenja. naravno problema ima, te ponekad i stresnih dana; ali meni je to kao da sam na odmoru u usporedbi sa starim poslom. Inace tjelovjezba mi pomaze kod stresa i joga me opusta. doma imamo pravilo: nigdje nema zurbe za vikend... rano ustajemo ali pijemo kavu i u pidjamama smo do podne...
21.01.2008. (00:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Nevjerojatno draga kako smo mi sa temama na istoj valnoj dužini. JA sam u svojem predzdanjem postu o zaboravljenom Božiću, doduše samo spomenula stres i konzumerizam kao opć amejsat koaj se danas vole slično kao i bočica obične vode u ogromnoj taški (a možće i koji mali psić) trendovski nanašati.
Ti si to sjajno obradila, sa svojim osobnim stavovima i primjerima. I mogu se samo složiti sa svime i poželjeti ti i dalje takav ne-stresni put kojem i ja težim...pozdrav
21.01.2008. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...