JJA

Jel ovo vas tipican dan?



Ili - zivot bez gubitka vremena. Usteda vremena je postao nacionalni sport zapadnih zemalja.

Jedemo brze, pricamo brze, spavamo brze, zivimo brze...brze se spremamo ujutro na posao i brzo se ubacujemo po povratku s istog u ulogu savrsene kucanice.
Toliko uloga a svaka treba biti optimalno ispunjena. Ili ipak ne?

Potrebu za mirom, ignoriramo. Jurnjava je u trendu.

Prije 50-ak godina smo imali popodnevni uzitak ispijanja kavice ili caja, tkz. Teestunde. Od toga je nastala minuta za caj ili tri munute za kavu...i nije neki nadomjestak zar ne?

Koliko elektronskog smeca svaki dan primate, koristeci PC?

Mnogi navodni elementi za pojednostavljenje zivota, isti samo dodatno zakompliciraju. Usprkos dobro podesenom junk-filteru, ipak tu i tamo zaluta mail koji mi uporno i sa kontinuiranim entuzijazmom nudi produljenje penisa. Ili dionice koje su eto tako super duper i samo mene cekaju na burzi, a dobrodusni neznanac (posiljatelj maila) je netko tko mi zeli neopisivo mnogo dobrog u zivotu pa me zato o istima obavjestava.

Mobiteli nam omogucuju da smo stalno na usluzi. Sefu, frendovima,muzu. Pametni iskljuce ili "zaborave" mobitel i ustanove da se svijet svejedno nije srusio. Ali malo je takvih smionih i pametnih.

Drustvo zahtjeva od nas sve vise fleksibilnosti i mobilnosti. Nema vise do penzije drzatiisto radno mjesto ili cak isti grad.

Posao, brak, veza, hobiji, ciscenje, sport, financije, kilogrami, svekrva – koje stvari vas stavljaju pod stres?
Danas je sve stres.
Cak i lijepe stvari. Neki dan sretnem potpuno stresiranu frendicu kako juri na jogu i sva je pod stresom hoce li se uopce tamo uspjeti opustiti?!
I svi pricaju o stresu. Stres ovo, stres ono. Zasto?
Dakle, skuzili ste sto je rijec godine.
Koju vise uopce ne mogu cuti! Svejedno jel na poslu, medju frendicama, na treningu – svi su pod stresom i zaposlena odvjetnica i mlada umirovljenica i stay at home mama.
Epidemija naseg doba. Poznajete nekoga tko nije pod stresom? I sto mislite o njemu?
Da je lijen? Ne angazira se dovoljno? Nece daleko dogurati?
Ponekad se pitam odakle to sve. Jesu li ljudi pod stresom zaista TOLIKO prezaposleni ili samo lose organiziraju i vrijeme i interese?



Naime surfaju do jedan u noci netom, a onda ujutro vec pod stresom i umorni (da, primjecujte ja sam jos uvijek na flylady programu) traze sto ce obuci djeci i sebi, jedu s nogu neku sugu i stresirani dolaze na posao. Jer su prebukirani? Ne. Jer se ne vole dovoljno da na vrijeme odu na spavanje.
Ne, ne moram znati sve i ne moram na svaku temu na forumu odgovoriti, ali MORAM se odmoriti za drugi dan. Kako ne bi bila cangrizava, sive koze i sa zivcima na hopla.
I uopce. Zasto ti toliko stresirani (a stignu manje nego ovi ostali, pa se cudom cude, kao nemas tetu spremacicu, nemas pomoc familije i sve to stignes?!?) ne zadrze taj svoj stres za sebe?

Primjer: dolazim opustena na posao. Krenula sam na vrijeme, doruckovala sam, hvala na pitanju, sjedeci skupa sa zakonitim i radije se probudimo 15-20 minuta ranije ali pocnemo dan kao ljudi. Ne kao psi gonici.



Onda sam se stigla nasminkati (samo gledam zene oko sebe kako voze jednom rukom, a drugom si pokusavaju izubiti oko; pardon nanijeti maskaru, ima o tome odredjeno misljenje ali nije za ovu temu – no ukratko, ili se nasminkam u svojoj kupaoni ili nigdje). I onda – dodjem na posao a moja 24/7 zivcana sefica pusi vec sedmu cigaretu tog jutra, ne doruckuje ni ne ruca a bome tak i izgleda, 25 kila skupa s krevetom i pokusava tu svoju nervozu dati i meni, timski rad ne? E nece ici.
Srecom je ta sefica od uskoro moja bivsa sefica.
Mrs s tom nervozom dalje od mene, jer istina je ako se dulje zadrzim u blizini nervoznih osoba, kad tad ce to prijeci na mene. Onda ja prvo slozim jaknu, torbu, odem po kavicu, provjerim mailove a ona i dalje nervozna i kad joj to sve ne pali doslovce me direktno pita – a kaj ti nisi nervozna zbog ovog predavanja i zasto nisi, nije ti stalo?
Jedna stvar je biti pozitivno uzbudjen a druga nervozan i van sebe, jer da ovo drugo svako jutro dozivljavam e jebi ga onda ta profesija nije za mene i vrijeme je da se prestanem tlaciti ne? E onda ja njoj u zadnjim pokusajima da obranim svoj zen to tako i kazem a ona se uvrijedi.
To kaj ne sidjem od pameti svaki put kad moram stati pred seminariste ne znaci da mi nije stalo nego da znam da sam dobro pripremljena i da jedva cekam da pocnem.
Ne volim nervozen ljude. Zaista ih ne volim. Jer tu svoju nervozu (zapravo nesposobnost da normalno kroce kroz zivot) prenesu i na mene. A meni to ne treba. Marljiva sam dovoljno, idem naprijed polako. Nervoza bi mi samo krala dragocjenu energiju. I kad nervozno pogledavate na sat i ispuhujete – ne, ne djelujete prezaposleno nego preoptereceno vlastitim zivotom.
I ne izazivate zavist nego sazaljenje.
Dakle moja uskoro bivsa sefica je takva jedna nervoznjaca. I ubije me u pojam pitanjima zasto ja nisam nervozna. Ja pijem svoj schoklixier, unutra se rastopila najbolja belgijska pralina (man genießt undschweigt) a ona nervozno pusi pored mene i brblja.....

Zato sutite ako ga vec imate i plivajte kako znate i ne narusavajte tudju mukom stecenu ravnotezu.

Osim toga, tko ista od toga ima? Pricajuci o stresu jos ste vise pod istim, vrtite iste destruktivne filmove a meni od slusanja nece biti bolje.
Rijetko se u zivotu zalim, sto ce neke neuke i neinformirane dovesto do pogresnog zakljucka da meni ide sve kao podmazano. Ne ide. Niti mi je ikad islo. Sve sto imam su moje krv, znoj i suze i pokoja diploma.
Ali ne volim se zaliti. Ne volim slusati zalopojke. Naravno da cu poslusati meni dragu osobu kad joj je tesko i vise nego jednom, ali ima ih brate sto nista drugo ni ne rade nego se samo zale.
Pesimistima ne volim biti okruzena. Kradu mi zivotnu energiju, koja mi treba za neke pametnije stvari.



Kako do manje stresa?

Nije svima najbolje rijesenje opustanje. Mozda ste covjek od kretanja kao jedna moja jako dobra prijateljica. Nju posjedni na kauc i reci da se opusti uz casopis i prosvikati ce u roku odmah. Radi u medicini, intenzivni odjel, nocne smjene, najtezi pacijenti i prije nego iz nocne legne u krevet mora odtrcati svojih sat vremena, njoj je bas TO lijek za stres. Dakle vazno je otkriti sto vas opusta a ne se pokusati na silu ugurati u neke zadane sheme. Moze vasu najbolju frendicu super opustati masaza i sauna, ako vama to ne pase, zasto bi se vi tako opustali?
Najcesce je odgovor upravo prava kombinacija kretanja i odmora. Kretanje razgradjuje hormone stresa i ako imate uredski posao, vasa ledja ce vam biti zahvalna za kretanje. No ako radite u pekari i stojite svih 8 sati i imate dovoljno kretanja i fizicki ste totalno iscrpljeni, necete nakon posla ici joggirati. Vama ce vise pomoci bas to, ne raditi nista i izlezavati se uz finu mjuzu.

Jeste culi vase bake da se zale na stres?
A bile su lijene? Nisu. Bas kao ni moja. radile su VISE nego ja danas i stizale vise. Je, ali nisu pisale 15 sms-a na dan i 35 mailova i odgledale 2-3 smijesne power point prezentacije na temu zasto su zene super recimo. Zvuci poznato?
Sve su to kradljivci vremena, i 5 minuta ovdje, 10 tamo i vi ste pod stresom. Za kojeg ste si barem upola sami krivi, bas kao i ja, kad zaboravim sto je bitno a sto nije u zivotu.
Ili mame? Moja mama je radila u tri smjene, vrtic je vise radio nego nije, nije imala mikrovalnu i svaki dan smo imali friski prefini rucak, tone vesa je stigla oprati, raditi full time, njegovati vrt s ruzama pa jos dva sa eko povrcem, peci kolace svaki vikend.
No tad nije bilo u modi biti pod stresom pa niste ni culi prije 15-20 godina da se netko stalno zali kak je pod istim.
Prije 50-ak godina nije taj pojao mi postojao, ali danas je bas "in" biti pod stresom.
Ako to slucajno niste ispada da ste: nevazni, neagazirani i opcenito nikakve paznje vrijedni.

Mnogo osoba misli da pored posla moraju imati 2-3 zanimljiva i IN hobija bilo to planinarenje, loncarstvo ili ne znam, pisanje knjiga. Jer danas svi pisu knjige. Mozda bi bilo bolje da manje site pisu avise neke druge citaju, ali dobro.
I onda ono sto je trebalo biti opustanje i slobodna aktivnost postane DODATNI stres.
Jer si ni ne dopustimo uopce nekoliko minuta u kojima ne radimo nista. Svaka minuta MORA biti iskoristena.
Ajde citaj nesto korisno, ajde idi na sport, tko ce skinuti to salo ako ti neces, ajde javi se jos jednoj osobi na mail networking, networking ....dok spirala ne postane na dnu sve uza.



Barem netko se svemu tome veseli. Wellness bransa. Oni pod stresom su super za business.Ali na kraju i termin tamo znaci ponekad samo jos jednu stresnu stavku vise u nasem rokovniku.

Nase tijelo ne moze razlikovati lijepe i ruzne situacije u smislu da je cak i stanje potpune srece i euforije svojevrstan stres za organizam. Iako pozitivan, ipak stres. Sa svim fizickim nuspojavama istog.
Zato i nismo godinama zaljubljeni kao prvih dana, naime sagorjeli bi od tog osjecaja. Ili kad pocnemo raditi na poslu snova, ne radimo ga sljedecih 5 godina s istim entuzijaznom i leptiricima u trbuhu i to je o.k. jer to nase tijelo ne bi podnijelo. O.k. je mijena plime i oseke.

Kako tijelo reagira u stanju stresa. Zato i jest prva mjera podizanja imuniteta - smanjenje stresa. Niks cudotvorni noni napitci i izne skupe kapljice. Jednostavno manje stresa, a vise spavanja i kretanja na friskom zraku. Od stresa mozete pored ostalog gubiti pojacano kosu, debljati se i dobiti problematicnu kozu kojoj odjednom nikakva kozmetika ne odgovara.

Koga vise zanima neka progugla sa eustress i distress.
Kad ste konstantno pod stresom tijelo vise nema sanse udi u fazu odmora i obnove, u fazu mirovanja i brani se nekim drugim stanjima tipa depresija, panicni napadi, kronican umor, konstatne prehlade ili viroze i slicno. Tijelo nam time salje nedvosmislenu poruku. Neki cak i tu uspiju ignorirati.
Jer tu fizicku napetost nije moguce izdrzati (onu kad smo morali bjezati pred bizonima, da i to je bio stres ali je na srecu bio kratkog trajanja i nije ga bilo svaki dan).
Kod takvih fizickih napetosti imate manje potrebu za snom, za seksom i spavanjem, znaci bas za onime sto u pravilu i puni baterije.
To stanje Fight or Flight koje nas je prije 1000 godina spasavalo od smrtne opasnosti danasnji uvjeti zivota ne dopustaju da se ta napetost otpusti.

Nase zvijeri nisu vise cetvernozne nego one koje smo upisali u rokovnik pod termine, ili silovanje informacijama (o blazeni net i koliko samo informacija tamo primimo dnevno sto svjesno sto nesvjesno, puno previse!) Ljudski mozak nije slijedio tempo tehnicke evolucije.
Pa onda nije dosta jedan mobitel, nego dva tri pet i kako god nam se svidja biti uvijek dostupan (nekima, meni se to ne svidja pa niti to prakticiram) i to je stres, nikad ne znas kad ce zapistati poruka i ne daj boze da ne odgovorih u roku odmah.



Gdje je ono dobro staro vrijeme kad sekretarica kaze zvao vas je taj i taj a ti kazes dobro javiti cu se. Ili necu. Zavisi jel bitno.

Tehnologija nam je trebala olaksati zivot i svakodnevicu a je li to doista i ucinila?

Znamo i da propusteni tramvaj ili neka kraca svadja sa partnerom ne znaci odmah da cete se razboljeti, da ce vam pasti imunoloski sistem i ostalo, nego kad se to dogadja svaki dan. Onda nas tkz.glukokortikoidi smetaju kod koncentracije, spavanja, priskrbe nam glavobolje.
Onda polako, naoko niotkud dodje mozdani udar, problemi sa srcem, aritmija, WHO je stres proglasila najvecim zdrastvenim rizikom 21. stoljeca.

Za ovo zadnje trebali bi jako dugo biti pod ekstremnim stresom, studije pokazuju da djeca cije su mame bile jako jako napete i nervozne u trudnoci poslije teze izlaze na kraj sa stresom od djece cije mame su bile u trudnoci opustene.

Dobra vijest je da mozemo nauciti kako postupati sa stresom i da za to ucenje nikad nije kasno.



Kad najkasnije znate da ste pod stresom? Kad vam se dogodi ovo. Je, dogodilo se i meni.



Jedna od najgorih stvari je kad tako pod stresom sjedamo za volan i pokusavamo preodgojiti druge stresirane vozace u prometu. Da nije tuzno bilo bi smijesno.



Neke od metoda opustanja i preradjivanja stresa su autogeni trening, reiki, plivanje, bilo koja vrsta sporta, kucni ljubimci i kontakt sa zivotinjama
Progresivno opustanje misica, masaza, gledanje omiljene serije...

I za manje stresa je najvaznije: ne pricati stalno o njemu! To naravno zahtjeva i promijenu imidza: od stresirane uspjesne poslovnjace treba evaulirati u smirenu a jednako uspjesnu poslovnjacu.
Vjerojatno kad se zalimo na stres i ne mislimo toliko na to koliko patim od istog, nego zelimo dati do znanja i ja pripadam toj grupi i ja imam taj statusni simbol u dzepu.

Naravno da su dostignuca vazna, jedino postaju problematicna kad su ona jedino kroz sto se definiramo.

Najgore je biti ignoriran zato svi zelimo plivati u tom velikom moru stresa, jer to znaci ako nista drugo - barem pripadnost grupi. Dok si istovremeno zelimo konacno vremena procitati novine bez zurbe..da li nam mobiteli, dlanovnici i hot spots za surfanje daju manje ili vise stresa?







Mozda ideja sto bi danas mogli uciniti za sebe, umjesto da izmedju dva telefonska razgovora, na radnom stolu, opet progutate neko pecivo iz pekare:
- zelena salata, radic, spinat, rukola, korabica, mrkva, rotkvica, 2-3 friska sampinjona, nesto sojinih klica iz ducana zdrave hrane ili onog sa azijskim narmirnicama, sve narezete na sitno, zacinite uljem, octom, soli, paprom i sa malo senfa. Uz to neki fini domaci kruscic (preporucam, super su ispali) i imate zdravi gablec od kojeg vam se nece odmah prispavati.

Imala sam nedavno Amerikance u gostima. Koji su pretpostavljali i to tak da i ja cujem, kak ja ne znam po americki kuhati. Dobro, mozda nisam znala do tog trena ali tako bacenu rukavicu u lice uzvracam protunapadom na razini. Molim lijepo. Isti ti Amerikanci su se nekoliko dana kasnije oblizivali na moja marinirana ribs/rebrica i na moj pekarski krumpir i na moju pitu od jabuka.
Rebrica sam marinirala u protisnutom cesnjaku, nasjeckanom luku, korijanderu, mazuranu, ruzmarinu, soja umaku, maslinovom ulju, soli, papru, ljutom paradajz umaku, timijanu i senfu. Sve to se poveze i u to se stavi meso na nekoliko sati, povremeno okrecuci, onda se sva ta smjesa istrese u vatrostalnu posudu u zagrijanu pecnicu, dodaju se pole krumpira i nekih 50-ak minuta kasnije, bog te veseli.
Sad cekam da vrla kuharica uzvrati iskusenje i spremi nesto hrvatsko. Mislim da se budem nacekala.
Uglavnom evo nas u akciji radjenja vlastite cokolade, a slike sa mini zimovanja kad taj dio Njemacke dodje na red.

coksa 1

tu vecer smo ih i podijelili

Meni pored ostalog pomaze imati strukturu i rutinu. Rutina me oslobadja nepotrebnog mozganja. Znaci kavicu pijem tu i tu, ujutro radim to i to, naravno na automatskom pilotu, mozak se ukljuci tek nesto kasnije. I da ne koristim pauze izmedju rada kako bih na brzinu provjerila mailove. Ne. To nije pauza.
Mozda ste se uvjerili da je. Ali nije.
Pauza je maknuti se od masine i izaci van i prosetati.

Naravno da sam bila i na workshopu o time managementu. I znate sto? Tamo necete nauciti kako da smanjite strku u svom zivotu i odahnete.
Ne, tamo naucite kako da JOS VISE u JOS MANJE vremena stignete.

Jel vam bas to treba?

Na cigaretama kod nas pise: ovaj proizvod krade vase zivotno vrijeme. Hej - zasto ne uvedu zakon da se ista etiketa lijepi i na mnoge gadgete koji nas mame iz izloga?

Skroz smo bukirani i isplanirani. Kad nekoga pitate u petak popodne na poslu kakvi su mu planovi za vikend i kaze nema ih, uglavnom mu upucujemo cudan pogled. Jer mi znamo (znamo ne ) da svaka minuta mora biti dobro iskoristena. Dakle umjesto opustanja za vikend stoji; muzej, cuga sa tim i tim, shopping, kino...a najsretniji smo kad smo u stanju izvesti cak dvije stvari odjednom: tipa sjediti na dosadnom sastanku i ujedno napisati mail nekome drugome.
Boah, jesmo iskoristili vrijeme....

Nemojte pociniti klasicnu gresku i time management poistovjetiti sa time sovereignty. Naime to su dva posve razlicita pojma.

Nedavno sam i sama dozivjela i smijesnu i apsurdnu situaciju da sam morala otkazati jedan dodatni zeit management seminar JER - nisam imala vremena za isti.

Sto bih jos svakako htjela dati " za po putu" je misao da je najbolje zivjeti sada i ovdje. I tako svakog trena. Ako se ujutro probudite stresirani sto vas sve taj dan ceka, onda ste mislima vec u buducnosti i umarate se necime sto se mozda uopce nece dogoditi po scenariju koji upravo vrtite u glavi.
Najmanje se trosite i najvise energije imate kad ste i mentalno i fizicki u sada i ovdje.

Vama kao misao dana - umjesto da se danas pitate kako u ionako krcati raspored ugurati jos jednu stavku za obaviti, radije se zapitajte - sto mogu danas ostaviti a da moji najblizi nece patiti?