Kuljiš i njemu slični, unatoč poluplemenitoj osnovnoj ideji takvog novinarluka, odavno već (stotinu godina, recimo) ne odaju jačega dojma od onoga samozadovoljnog mlaćenja prazne slame.
11.01.2008. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala kolega bloger.volim kad objaviš no1 teme u hrvata pošto ne kupujem novine ti si moje sredstvo informiranja ,a poljoprivreda je top tema. prvo što je meni sada sebično dionički bitno; hoće li ili neće agrokor uspjeti ući u turski migros ,-kompletno tržište kapitala todoriću drži fige- to bi moglo imati ogroman utjecaj na politiku i ostale poljoprivredne priče.ukoliko ne bude turska morati će biti netko drugi i tada dolazimo do kruga" od njive do stola potrošača" u rukama jednog čovjeka(na žalost premalo je todorića). njiva; znači politika poticaja , fizičke veličine ,zatim petrokemija (gnojivo) uz nju se veže plin i dobavljači(ina ili rusi) ,zatim prerađivačka ind. npr. podravka koju sirotu 15 godina žele dokosuriti ,ali ne da se .žilava je. . što će presuditi u dilemi ? novac ili socijala? nije to uopće bitno jer će realnost pokucati na vrata ,a ja osobno mislim da mjesta ima za sve dovoljno. prvi i osnovni cilj bi morala biti kvaliteta i obrazovanje , pogotovo sela za proizvodnju.osnovni razlog neorganizacije i bijede na tom području je naš hr mentalitet koji ne voli povezivanje , već sistem neka susjedu crkne krava. evo jedan mali trač;prošle godine je kao i svake hgk "pomogla" u organizaciji izlaganja hr tvrtki na najvećem spec. svjetskom sajmu u njemačkoj. na Danima Hrvatske gospoda koju financiramo članarinom- posluživala su se francuska vina.najvećoj izvoznoj grani u rh hgk dostavi za čašćenje kupaca u svijetu ino. bućkuriše. Što reći na to.Idiotarija svojstvena samo nama. međutim ne bi mi bili mi da se nismo snašli i moj muž je jučer otišao na taj sajam natovaren kutijama sa vrhunskim vinom od hr vinara ;što god taj napravi mi mu otkupimo i punim gepekom domaće proiz. pršuta , sira i maslina.sada ti meni reci je li normalno da jedan ugledni poslovni subjekt bez obzira što nema veze s prehranom mora šverati i preznojavati se preko grane zbog debelo potkoženih idiota . teško je danas naći finu domaće proizvedenu hranu ili suvenir za poslovne partnere u svijetu. ajde zamisli da ti jedan ruski poslovnjak pokloni npr. balić ili da te talijan počasti španjolskim gazpačom ili kako se već zove. aha , što želim reći ; hss se uglavio sa svojim glupim i gramzljivim kadrom na sve rh prirodni resursi položajima i javnim poduzećima. može se uspjeti i unatoč njima . samo treba biti uporan do ... onima koji se sprdaju od sela , kokica i kravica preporučila bi da se malo prošetaju švicarskom , biciklom provozaju po Zürichu i rubnim dijelovma grada. tamo je skroz cool biti seljak ,ali kaj oni znaju u švici . ne? i da .. sa našim ek. faksom se možda možeš sakriti u nekom velikom sistemu ,ali nema praktičnih znanja. nula...
11.01.2008. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ured, u rekonceptualiziranju poljoprivredne proizvodnje RH u novonastalim europskim predintegracijskim uvjetima mlaćenje prazne slame nemali je posao. Lolina, primjetio sam jednu razumnu i razumljivu ali neugodnu tendencu tvojih razmišljanja: misliš sebično, kako sama primjećuješ. Najvažnije je našoj Loli hoće li Agrokor ući u Migros, pa da dionice odu u nebo! Kako to da je Todorić odjednom upao u takvu lovu da kupuje Migros, Zagreplakat, ulazi na TK tržište...a do jučer se cijela zemja digla na noge ne bi li se spašavalo Ivicu s tristotinjak milja kredita, to je sasvi nevažno! Samo, imaš ti pravo: dok ja investigativno talambasam pokušavajući pohvatati konce u ovoj našoj sve čvornatijoj tapiseriji, baveći se neisplativom teorijom, ti se praktično baškariš u dioničkim poduhvatima nezainteresirana za bilo što drugo osim za - burzu! I, mogu ti kazati da imaš potpuno pravo! U današnjem svijetu nije uputno oglušiti se na onu pučkoškolsku lekciju o politici, po kojoj nas u bavljenju općim dobrom uopće ne zanimaju motivi, nego samo učinci! Todorić, baš kao i neki drugi sustavi, pokušava samo jedno: izmaknuti se samovolji politike! Pokušava jednom za svagda otkloniti traume devedesetih - hoće li netko izglasati ustavnu novelu ili ne, pa u skladu s time sankcionirati privatizacijski kriminal ili ne, Ivici Todoriću izgleda nije svejedno, pa radi sve da se jednom za svagda ustanovi kao najmoćniji čovjek Hrvatske. Todorić naime radi ono što su Kutlu nagovorili da radi devedesetih: iz core-bussinesa, Ivica je sada iskoračio i u TK-posao, marketing (Zagrebplakat), nekretnine (Hypo Consultants) itd., konačno prvo u Regiju - iako je sve donedavno tvrdio da ga takvo nešto uopće ne zanima - i sada u smjeru internacionalizacije posla, samo i jedino zato da tempo i ritam svoga poslovanja ne mora ravnati prema smjenama raspoloženja na Markovom trgu i Pantovčaku. I to je sva logika njegova poslovanja, što je, zapravo, sva logika kapitala u globaliziranome svijetu: korporacije su emancipirane od lokalnih politika, te za Todorića alternativa novac ili socijala uopće nije dilema! Njega ovdašnje prilike, tj. socijala, zanimaju koliko i tebe Agrokor: sebično, dionički! Jasno da u tom smislu i ti Todoriću i on Hrvatskoj želite sve najbolje, no, i to je jasno, sve dok se tu može zaraditi. Zapravo, možda u tome i jest izlaz i spas: da bi se zaradilo, posao se mora organizirati upravo iz logike kapitala, a ne u skladu s koalicionom kupusarom ili dokumentom gospona Kovačevića. Glasno mislim, i, kao što vidiš, na koncu konca mislim isto ili slično što i ti.
11.01.2008. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je to igra ,a ti si beskrajno romantičan. Todorić je igrač . nije samo novac u pitanju kao onom malom govancetu Rajiću(znaš za zid između leda i dukata):rajićeva prodaja iz inata francuzima po meni je zločin. Agrokor nema love , ni za kredit.Po meni ili ide još jedan udio na prodaju kao ebrd-u (8,5%)ili ide na burzu ipo čemu se on svim silama protivi, u krajnjoj varijanti možda dečki iz rovinja.(nije lijepo reći ali krade male dioničare.kompletan frikom kupio je ledo i pokrenuo njihov kadar. ) to ti je i političko filozofska tema. ekonomski nacionalizm, ajde pokušaj naći nešto pametno,a da ima veze sa rh. možda ružno ,ali praktično ;država mora biti servis za korporacije i tvrtke. nitko ozbiljan danas u biznisu ne želi neučinkovito pravosuđe.
11.01.2008. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mlaćenje prazne slame je mlaćenje prazne slame, ma koliko mi to rekonceptualizirali. Poluči li Kuljiševa i/ili Nemanjina iscrpna analiza kakvu epifaniju kod kakve relevantne überpolitičke spodobe spremne na relevantnu super-akciju koja bi značila nešto povrh pukog inercijskog slijeda događanja, otkinut ću sebi nokat na malom nožnom prstu.
11.01.2008. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni, pa jasno da su filozofi do danas, i stoljeće nakon Marxove smrti i teza ad Feuerbach, samo različito analizirali/interpretirali svijet, a da je stvar u tome da se on promijeni (usput budi kazano, većeg nepovjerenja u um i napada na samu srž prosvjetiteljstva nikada nismo čuli, što marksisti svih zemalja prešućuju kao kurva prošlost!): tako ni Kuljiš ni ja ne presižemo svojim dobacivanjem išta promijeniti, ali, dajemo do znanja dečkima: čujete, vidimo vas, eeej, niste nam promakli, netko je u ovoj generaciji ipak znao kaj radite, nismo baš svi bili volusine i šarani što jutrom izgovaraju pythonovski: Morning!, a predvečer preživaju blesavo gledajući velikim nevinim očim zelene i plave njive Lijepe naše. Uostalom, ova ambicija da se izađe iz teksta u kontekst nije dala ploda ni kod Marxa, iako je on jedino i samo to žudio cijeloga života: da njegova filozofija ne bude samo filozofija, nego da se odjelotvori kao svijetskopovijesna revolucionarna praksa. Ne znam za Denisa, ali mislim da su i njegovi apetiti, unatoč obostranom gurmanluku vazda raspoloženom za delicije, kudikamo manji: kakvih pet-šest milja do šezdesete, i pored Jachina i Boaza ne treba ti treći stup: ako su ta dva stupa dostajala Solomonu za prvi hram, što bi mi inzistirali na cijelom kontrafornom sustavu države blagostanja, koja je, ionako, neslavno propala. Na koncu konca, sve ovo uvijek možeš shvatiti kao umorni estetizanski užitak u tekstu: pad je s visoka barem otjmjen, veli Seneka, pa kad već tonemo s Titanicom, što ne bi zasvirali posljednji valcer.
11.01.2008. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lolina, ne bi vjerovala, ali prije desetak godina, otprilike desetak godina kako nisam taknuo te tekstove, otvorio sam 'Rane radove', Marxa i Engelsa. Tražio sam jedno mjesto o kojemu je govorio Miroslav Tuđman, u povodu navade njegova pokojnoga oca, dr.Franje Tuđmana, da HDZ interpretira kao avangardu nacionanog pokreta: naime, Tuđman je u jednome od tih tekstova pronašao pasus u kojem Marx govori o tome da u jednom ekscepcionelnom povijesnom trenutku avangarda radničkog pokreta preuzima na sebe ukupnu političku popudbinu i ambiciju jedne zajednice: jedan njezin dio, sasvim metonimijski, dakle pars pro toto, kao lokomotiva povijesti, revolucionarizira povijesnu zbilju te zajednice. Marx to formulira manje efektno, ali prilično točno. Umjesto radništva, socijalnog momenta, Franjo je tu vidio nacionalni moment, amalgam krajnje divergentnih političkih motiva hrvatske povijesnice, od Radićeva republikanizma, preko revolucionarne prakse lijevih osnažene formalnopravnim nasljeđem ZAVNOH-a (Herbrang), desnih (pravaško državotvorstvo i ideja državnoga prava), pa do praizvora u starčevićanskoj ideji nacionalnog i državnog suvereniteta (nacionalna država i narodno samoodređenje) ali, za razliku od Starog, i narodnog suvereniteta u vidu placeta demokratske većine; prošivni bod, koji retrogradno ujedinjuje sve te heterogene elemente, jasno, bio je Tuđman sam, svojim imenom, likom i dijelom: tipična postmoderna ideologija, u riječ. I, eto, listajući tako te fantastične stranice 'Ranih radova', vidim ja jednu čudnu stvar: problemi onoga što ti nazivaš ekonomskim nacionalizmom uvelike su raspravljani i prije dva stoljeća! Ništa se tu, ali draga moja Lolina, ama baš ništa nije promijenilo, ni kategorijalno, ni u ekonomskoj praksi. Iako se moj dragi prijatelj Zoran Kurelić s time ne bi složio (pročitaj tekst za koji ti dajem link, izvanredan je!), ja mislim da je stvar malo odmakla od vremena Svilenoga puta: i onda je kapital dislociran, rad na jednoj strani bio jeftin da bi proizvod na tržištu udaljenom dvadesetak tisuća kilometara bio skup, i sve je u ono vrijeme, in nuce, izgledalo baš kao i danas, u vrijeme kad i opet proizvodimo u Kini, da bismo igračke prodavali po Garešnici! Onda deve, danas kontejneri, no u biti transport je transport, a struktura poslovanja ostaje ista.
11.01.2008. (15:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Crni Ured, hvala za Cagea! Da, i dobrodošao na Vaseljenu. BTW, ako smijem, umjesto par riječi dobrodošlice: kažeš u svome postu Kako ispraviti šiju: Reći istinu; reći NE. Na jezicima. Glasom i iza glasa. Dati otkaz. Zatvoriti račun. Živjeti od nečeg drugog. Živjeti skromno. Ne posjedovati. To je moguće, moguće je to. Ponavljati često u mislima Ivšićevu tanku u kojoj veli "ne trebam ja puno". Živjeti u šumi. Povremeno se spustiti u grad po namirnice. Kao Radovan, u brvnari pod Sljemenom, prije negoli je otišao u Pariz. Ugasiti televizor. Ugasiti kompjuter. Spavati, ali ne bez snova, ne bez snova, NE. Ljubiti, ljubiti svom snagom. Vidi, trajna je opsesija pametnih ljudi ovoga podneblja emigracija, egzil, makar unutrašnji (iako je svaki egzil refleksivan: onaj vanjski, samo je izraz onog unutrašnjeg, prvotnog egzila, u koji smo odvano već pobjegli, i prije no što smo otputovali): odavde su ljudi odlazili stoljećima - recimo, grof Drašković, u svojoj Dizertaciji, pisanoj 1832. godine, posebno opominje na tu pošast iseljavanja inteligencije, baš kao i na selidbu naših rozgvi (porodice, loze) iz bosanskih krajeva - pa je ta tema postala već i literaran, a nekmoli egzistencijalan topos hrvatske kulture. Evo kako o njoj piše Boris Buden, u Barikadama, pa nastavlja i u "Kaptolskom kolodvoru", kao što to već sam naslov toga djela govori (sada pričajući o iluzornosti utopije povratka, o tome da se zapravo nema kamo vratiti onaj tko je jednom napustio prostor nacionalne kulture):
Čovjek nije drvo
Još nešto je zajedničko tekstovima u ovoj knjizi – svi do jednoga napisani su izvan Hrvatske. Nastali su u egzistencijalnoj situaciji odmaka od stvarnosti o kojoj govore. To nikako ne bi trebao biti njihov nedostatak. Stvarnost domovine, ratna, politička, a prije svega kulturna i intelektualna stvarnost, sveprisutna je u njima. Ono čega nema, žal je za tom napuštenom domovinom. Iz jednostavnog razloga: upravo je domovina, ta "sakralizacija banalnog", kako je govorio Vilém Flusser, ono što valja napustiti da bi se zbiljski postalo čovjekom. I to najprije kao osjećaj, potom kao ideju i na koncu, zašto ne, i kao stvar samu. Ovi stupnjevi emigracije uvijek mogu postati i stupnjevi emancipacije. Otići? Da, otići! Ta tko pametan u nas nije pomislio ono što i Krleža ne tako davne četrdeset treće: "Već godinama se pitam zašto nisam otputovao iz ovog malog grada gdje mi je sve strano (…) Tu sam inostranac kao da sam doputovao sa jedne druge planete, i tu se gnjavim jalovo već godinama". Smisao ovih Krležinih riječi još je začahuren u sentimentalnoj gesti. One jesu kritika hrvatske stvarnosti, ali u formi gorkog intimnog razočaranja. Zato još uvijek pretpostavljaju intimno zainteresiranog adresata – nekoga tko će pogođen kritikom jednako sentimentalno reagirati: "Ostaj(te) ovdje!" Ali tu nije riječ o odlascima i povratcima. Oni su u jednakoj mjeri nemogući, jer to što je dovedeno u pitanje jest samo mjesto subjekta. Čovjek se nema kamo vratiti jer nema što ni napustiti. Krležin motiv odlaska, doveden do pojma, upućuje na permanentnu dislociranost modernog čovjeka, dislociranost u egzistencijalnom vidu, ali i u smislu njegova identiteta, dakle, dislociranost unutar simboličkog univerzuma u koji smješta svoj život. Za Krležu čovjek kao takav jest egzilant, a egzilantu se, kaže Flusser, može dogoditi i da otkrije "…da čovjek nije drvo. I da se možda ljudsko dostojanstvo sastoji upravo u tome da se nema nikakva korijenja".
Eto, tako Buden. Što se tiče slobode da se veli istinu, bila ona sloboda od i govorenje NE kroz odricanje, ili sloboda za i izricanje onog DA kao pristanka, tu ne treba imati velikih očekivanja. Mislim da to i nije pitanje morala: Kant, unatoč svoj svojoj rigoroznosti, govori da je sve što je kazao i mislio, ali nije kazao sve što je mislio! Dakle, tu valja biti oprezan i životno mudar. Što znači: ne treba trpjeti ponižavanje, jer, uvijek se čovjek snađe, ali, jednako tako, ne treba imati iluzija u pogledu skromnoga života u podsljemenskoj brvanri, što je prefiguracija nekakve robinzonijade ili povratka i primordijarno stanje bezgješnog života u sudelovanju z naravo. Oprosti što guram nos u tvoje strvari, ali, kad si ih izložio u postu, mislio sam da je pristojno pokazati interes za to što pišeš i što te okupira. Konačno, ništa nije zaključeno: tko zna do čega ćemo u ovim razgovorima tek doći! Glavu gore, i srce, u svakom slučaju!
11.01.2008. (16:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na dobrodošlici i lijepim riječima. Moram reći da nisam (bio) sklon blogovanju (na kraju krajeva, "ceci n'est pas un blog", n'est pas?) dok mi prijatelj nije otkrio Vaseljenu i par - što 'no se reče - srodnih blogova. Toliko za sada. Radujem se svojoj online budućnosti.
11.01.2008. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nudim tri crtice iz Cageovih predavanja koja sam svojedobno prevodila. Nemaju veze s temom, ali su extracute.
Bilo je to jedne srijede. Bio sam u šestom razredu. Slučajno sam čuo kako je otac rekao majci: "Spremi se: u subotu idemo na na Novi Zeland." Spremio sam se. Pročitao sam sve što sam u školskoj knjižnici uspio pronaći o Novom Zelandu. Došla je subota. Ništa se nije dogodilo. Nitko, ni tog, a ni slijedećih dana, nije čak ni spomenuo projekt.
M. C. Richards je išla gledati Boljšoj balet. Bila je oduševljena plesom. Rakla je: "Nije stvar u onom što čine, već u zanosu kojim to čine." Rekao sam: "Da: skladanje, izvedba i slušanje ili gledanje uistinu su različite stvari. Gotovo da nemaju ničeg zajedničkog." Rekao sam joj da sam jednom bio u kući na Riverside Driveu u koju su bili pozvali ljude kako bi prisustvovali zen službi koju je predvodio japanski Roshi. Obavio je obred, uključujući ružine latice i ostalo. Poslije je poslužen čaj s kolačićima od riže. Potom su domaćica i njezin muž napuklim glasovima uz raštimani klavir kukavno izveli izvadak iz trećerazredne talijanske opere. Bilo mi je neugodno te sam pogledavao prema Roshiju da vidim kako on to podnosi. Na licu mu je bio izraz potpunog blaženstva.
Neki je mladić u Japanu uredio svoje poslove tako da je mogao otputovati do udaljenog otoka i tijekom tri godine kod izvjesnog majstora izučavati zen. Po isteku tri godine, ne osjetivši da je išta postigao, izašao je pred majstora i najavio svoj odlazak. Majstor je rekao: "Proveo si ovdje tri godine. Zašto ne ostaneš još tri mjeseca?" Učenik je pristao, no po isteku tri mjeseca, još uvijek nije osjećao da je postigao ikakav napredak. Kad je majstoru ponovno rekao da odlazi, majstor je kazao: "Gledaj, proveo si ovdje tri godine i tri mjeseca. Ostani još tri tjedna." Učenik je tako i učinio, no bez uspjeha. Kad je rekao majstoru da se apsolutno ništa nije dogodilo, majstor je kazao: "Proveo si ovdje tri godine, tri mjeseca i tri tjedna. Ostani još tri dana, pa ako, po isteku tog vremena, ne dosegneš prosvjetljenje počini samoubojstvo." Pred kraj drugog dana učenik je doživio prosvjetljenje.
11.01.2008. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Međutim, povedemo li se za izvjesnim zaključcima bolećivolucidnoga sotoniste Mladena Schwartza naslonjenoga na klimavi crni suhozid desnoga ruba ravne ploče svijeta (da podsjetim: "PROGRESIVIZAM. Naivno i površno optimistično uvjerenje u sveopći i stalni napredak. Napredak je, međutim, uvijek konkretan i ograničen, a svaki napredak ujedno donosi i popratni nazadak."; (...) "SAVRŠENO DRUŠTVO. Ono je nemoguće, jer je čovjek nesavršen. Svaki pokušaj da se na Zemlji stvore idealni uvjeti ljudskoga suživota urođuje tek povećanjem sume terora i patnje."; (...) "PACIFIZAM. Vjerovanje u mogućnost i poželjnost vječnog mira. Čovjek kakav jest, pak, ratoborna je zvjerka, a neki se ljudski problemi, danas kao i oduvijek, riješavaju samo ratom. Rat ne donosi samo stradanja, nego čovjeka disciplinira, čini ga ćudorednijim, uzdiže ga na višu razinu.") - ne preostaje nam drugo nego da buduće hrvatske kravodečke organiziramo dijelom po uzoru na Schwartzova duhovnoga polupobratima Yukia Mishimu (ovo shvatimo uvjetno, jerbo Mishima nije samo tavorio u otajstvu uzvišenih romantičarsko-desničarskih ufanja, nego je bio i genijalan čovjek od akcije, duboko uronjen u caritas svoje vjere): seljak-ratnik i njegova privatna estetska milicija: to je buduća ćelija koja će očuvati hrvatski ruralni identitet i dostojanstvo od briselske pošasti. Nema tu zajebancije: Schwartz, Mishima (uvjetno), Douglas P i drugi sljedbenici desnoga romantizma ozbiljna su gospoda koja pri svome uzvišenom javnom djelovanju (u Schwartzovu slučaju: prividu javnoga djelovanja) monolitiziraju svoj patos metodama kao što je sakrivanje, pače i zatiranje i najmanjega traga eventualnoga smisla za humor ne bi li što bolje nalikovali starozavjetnome Bogu - e ne bi li prevarili novozavjetnoga (da podsjetim: "HUMANIZAM. Stajalište umišljenog čovjeka koji je sebe obijesno smjestio namjesto Boga. Radikalni humanizam bez Boga protivan je čovjeku, njegovu probitku i uopće opstanku"), et cetera ad nauseum. "From the corpses flowers grow", reče Antony u pjesmi "Hitler In My Heart".
13.01.2008. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oooo, Ured, grdo se varaš u pogledu zatiranja humora u opusu Mladena S., trijumvira iz Zagreba! Pazi sad: Mogla je biti zima 1992. ili 1993. kad je u redakcije zagrebačkih medija, pardon: općila, stigao svjetlopis/fax sa sadržajem koji nikada neću zaboraviti - počeo sam čitati tekst naime rutinski, kao i desetke drugih, po navici i gotovo ravnodušno, kad sam odjednom zastao prasnuvši u smijeh! Naime kaj... Schwartz je poslao tekst u ime - tu počinje farsa! - X. odjela Nove hrvatske desnice, obavještavajući općinstvo da je predvečer toga dana pokušan atentat na Anu Lučić, njegovu vjernu suradnicu, pobočnicu i prominentnu aktivistkinju Nove hrvatske desnice. Atentat je počinjen na specifičan i morbidno genijalan način: vodovodni je šaht pred Schwartzovom zgradom ostavljen otvorenim, i, jadna je Ana, onako u neosvjetljenoj ulici, upala u nj! E, sad...Kao da je Schwartzu bilo dovoljno taj par exellence groteskni detalj prevesti na jezik dnevnopolitičke agitacije! A, ne! Schwartz tu ide korak dalje, taman u smjeru u kojem ti nikada ne bi očekivao: u smjeru zaključka jedne divne humoreske. Naime, reći će Mladen Schwartz, tu zločinačkim namjerama nije bio kraj: znajući za slabo financijsko stanje Nove hrvatske desnice, organizatori atentata predvidjeli su i plan B, savršeno točno predviđajući da će Ana Lučić padom u šaht oštetiti vodovodne ventile! Udarivši jadna o ventil, Ana je otvorila dovod vode koja je nezaustavljivo potekla u šaht, stvarajući svojim protokom prilične i neplanirane revolucionarne troškove, što je Scwartz opisao sljedećim biranim riječima: za slučaj da ne uspiju u nakani, atentatori su pristupili MATERIJALNOM ISCRPLJIVANJU Nove hrvatske desnice! Ha, ha, pa zar nije genijalno! Udba je jadnog Schwartza i NHD odlučila materijalno iscrpsti, računajući da će Ana Lučić oštetiti vodovodne ventile svojim nesretnim padom u šaht! Božanstvena interpretacija, zar ne?! Schwartzovi su tekstovi prepuni ovakvih detalja. Jednostavno, čovjek se ne može suzdržati a da usred najusiljenije ozbiljnosti, upravo zbog usiljenosti ozbiljnosti - to je taj moment samosvijesti - nešto ne dobaci, najčešće nešto što cijelu situaciju depatetizira i svodi na pravu mjeru. Recimo, u svom Otvorenom pismu hrvatskom narodu, koje je već samo po sebi zabavno jer je otvoreno pismo hrvatskom narodu, Schwartz u uvodu govori o svojim motivima za ovo pismo s toliko duhu, da je ostatak teksta naprosto stavljen u perpsektivu kojoj je nemoguće oteti se - perpsektivu komedije, burleske, persifilaže političkog rada na dobrobit Nacije; evo te rečenice: No, budući da mi je, zbog neprimjerene i nezaslužene reakcije mojega Naroda na moj rad, postalo nemoguće i nadalje djelovati na njegovu korist... Pa stvarno je srce, taj Schwartz! Stvarno dirljivo! On to zaista nije zaslužio da se nakon toliko desetljeća rada na dobrobit njegova naroda tako neprimjereno reagira! Stvarno mu je nemoguće i nadalje djelovati na njegovu, općenarodnu korist! I zato mora potanko objasniti svoje razloga prestanka bavljenja djelatnom poliltikom. Ha, ha, pa kaj to nije zabavno?
13.01.2008. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jes, bat život u otajstvu, otajavanje, to je ključni moment vjere, i tu vrli Mladen i njegova skvo ostaju dosljedni i uzvišeni. Karitativno djelovanje, to ti je idi mi - dođi mi, to se ne isplati u suvremenom društvu koje takvo djelovanje upražnjava mahom iz pukoga oportunizma, djelujući iz perspektive osobne koristi, ili tek prepušta tu rabotu novozavjetnoj služinčadi siromašnoj duhom. Jer ipak je Mladen "muž ideja, ideala i vizija, rođeni vođa", pače Übermensch.
13.01.2008. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Kuljiš i njemu slični, unatoč poluplemenitoj osnovnoj ideji takvog novinarluka, odavno već (stotinu godina, recimo) ne odaju jačega dojma od onoga samozadovoljnog mlaćenja prazne slame.
11.01.2008. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Hvala kolega bloger.volim kad objaviš no1 teme u hrvata pošto ne kupujem novine ti si moje sredstvo informiranja ,a poljoprivreda je top tema.
prvo što je meni sada sebično dionički bitno; hoće li ili neće agrokor uspjeti ući u turski migros ,-kompletno tržište kapitala todoriću drži fige- to bi moglo imati ogroman utjecaj na politiku i ostale poljoprivredne priče.ukoliko ne bude turska morati će biti netko drugi i tada dolazimo do kruga" od njive do stola potrošača" u rukama jednog čovjeka(na žalost premalo je todorića). njiva; znači politika poticaja , fizičke veličine ,zatim petrokemija (gnojivo) uz nju se veže plin i dobavljači(ina ili rusi) ,zatim prerađivačka ind. npr. podravka koju sirotu 15 godina žele dokosuriti ,ali ne da se .žilava je.
. što će presuditi u dilemi ? novac ili socijala? nije to uopće bitno jer će realnost pokucati na vrata ,a ja osobno mislim da mjesta ima za sve dovoljno. prvi i osnovni cilj bi morala biti kvaliteta i obrazovanje , pogotovo sela za proizvodnju.osnovni razlog neorganizacije i bijede na tom području je naš hr mentalitet koji ne voli povezivanje , već sistem neka susjedu crkne krava.
evo jedan mali trač;prošle godine je kao i svake hgk "pomogla" u organizaciji izlaganja hr tvrtki na najvećem spec. svjetskom sajmu u njemačkoj. na Danima Hrvatske gospoda koju financiramo članarinom- posluživala su se francuska vina.najvećoj izvoznoj grani u rh hgk dostavi za čašćenje kupaca u svijetu ino. bućkuriše. Što reći na to.Idiotarija svojstvena samo nama.
međutim ne bi mi bili mi da se nismo snašli i moj muž je jučer otišao na taj sajam natovaren kutijama sa vrhunskim vinom od hr vinara ;što god taj napravi mi mu otkupimo i punim gepekom
domaće proiz. pršuta , sira i maslina.sada ti meni reci je li normalno da jedan ugledni poslovni subjekt bez obzira što nema veze s prehranom
mora šverati i preznojavati se preko grane zbog debelo potkoženih idiota . teško je danas naći finu domaće proizvedenu hranu ili suvenir za poslovne partnere u svijetu. ajde zamisli da ti jedan ruski poslovnjak pokloni npr. balić ili da te talijan počasti španjolskim gazpačom ili kako se već zove.
aha , što želim reći ; hss se uglavio sa svojim glupim i gramzljivim kadrom na sve rh prirodni
resursi položajima i javnim poduzećima. može se uspjeti i unatoč njima . samo treba biti uporan do ...
onima koji se sprdaju od sela , kokica i kravica preporučila bi da se malo prošetaju švicarskom , biciklom provozaju po Zürichu i rubnim dijelovma grada. tamo je skroz cool biti
seljak ,ali kaj oni znaju u švici . ne?
i da .. sa našim ek. faksom se možda možeš sakriti u nekom velikom sistemu ,ali nema praktičnih znanja. nula...
11.01.2008. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ured, u rekonceptualiziranju poljoprivredne proizvodnje RH u novonastalim europskim predintegracijskim uvjetima mlaćenje prazne slame nemali je posao.
Lolina, primjetio sam jednu razumnu i razumljivu ali neugodnu tendencu tvojih razmišljanja: misliš sebično, kako sama primjećuješ. Najvažnije je našoj Loli hoće li Agrokor ući u Migros, pa da dionice odu u nebo! Kako to da je Todorić odjednom upao u takvu lovu da kupuje Migros, Zagreplakat, ulazi na TK tržište...a do jučer se cijela zemja digla na noge ne bi li se spašavalo Ivicu s tristotinjak milja kredita, to je sasvi nevažno! Samo, imaš ti pravo: dok ja investigativno talambasam pokušavajući pohvatati konce u ovoj našoj sve čvornatijoj tapiseriji, baveći se neisplativom teorijom, ti se praktično baškariš u dioničkim poduhvatima nezainteresirana za bilo što drugo osim za - burzu! I, mogu ti kazati da imaš potpuno pravo! U današnjem svijetu nije uputno oglušiti se na onu pučkoškolsku lekciju o politici, po kojoj nas u bavljenju općim dobrom uopće ne zanimaju motivi, nego samo učinci!
Todorić, baš kao i neki drugi sustavi, pokušava samo jedno: izmaknuti se samovolji politike! Pokušava jednom za svagda otkloniti traume devedesetih - hoće li netko izglasati ustavnu novelu ili ne, pa u skladu s time sankcionirati privatizacijski kriminal ili ne, Ivici Todoriću izgleda nije svejedno, pa radi sve da se jednom za svagda ustanovi kao najmoćniji čovjek Hrvatske. Todorić naime radi ono što su Kutlu nagovorili da radi devedesetih: iz core-bussinesa, Ivica je sada iskoračio i u TK-posao, marketing (Zagrebplakat), nekretnine (Hypo Consultants) itd., konačno prvo u Regiju - iako je sve donedavno tvrdio da ga takvo nešto uopće ne zanima - i sada u smjeru internacionalizacije posla, samo i jedino zato da tempo i ritam svoga poslovanja ne mora ravnati prema smjenama raspoloženja na Markovom trgu i Pantovčaku. I to je sva logika njegova poslovanja, što je, zapravo, sva logika kapitala u globaliziranome svijetu: korporacije su emancipirane od lokalnih politika, te za Todorića alternativa novac ili socijala uopće nije dilema! Njega ovdašnje prilike, tj. socijala, zanimaju koliko i tebe Agrokor: sebično, dionički! Jasno da u tom smislu i ti Todoriću i on Hrvatskoj želite sve najbolje, no, i to je jasno, sve dok se tu može zaraditi. Zapravo, možda u tome i jest izlaz i spas: da bi se zaradilo, posao se mora organizirati upravo iz logike kapitala, a ne u skladu s koalicionom kupusarom ili dokumentom gospona Kovačevića. Glasno mislim, i, kao što vidiš, na koncu konca mislim isto ili slično što i ti.
11.01.2008. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Sve je to igra ,a ti si beskrajno romantičan.
Todorić je igrač . nije samo novac u pitanju kao onom malom govancetu Rajiću(znaš za zid između leda i dukata):rajićeva prodaja iz inata francuzima po meni je zločin. Agrokor nema love , ni za kredit.Po meni ili ide još jedan udio na prodaju kao ebrd-u (8,5%)ili ide na burzu ipo čemu se on svim silama protivi, u krajnjoj varijanti možda dečki iz rovinja.(nije lijepo reći ali krade male dioničare.kompletan frikom kupio je ledo i pokrenuo njihov kadar. )
to ti je i političko filozofska tema. ekonomski nacionalizm, ajde pokušaj naći nešto pametno,a da ima veze sa rh.
možda ružno ,ali praktično ;država mora biti servis za korporacije i tvrtke. nitko ozbiljan danas u biznisu ne želi neučinkovito pravosuđe.
11.01.2008. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Mlaćenje prazne slame je mlaćenje prazne slame, ma koliko mi to rekonceptualizirali. Poluči li Kuljiševa i/ili Nemanjina iscrpna analiza kakvu epifaniju kod kakve relevantne überpolitičke spodobe spremne na relevantnu super-akciju koja bi značila nešto povrh pukog inercijskog slijeda događanja, otkinut ću sebi nokat na malom nožnom prstu.
11.01.2008. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E-SABOR
Samo obavijest !
Na e-Saboru je organizirana anketa (glasovanje) s pitanjem o podršci Novoj vladi mandatara dr. Ive Sanadera (http://esabor.blog.hr).
11.01.2008. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Crni, pa jasno da su filozofi do danas, i stoljeće nakon Marxove smrti i teza ad Feuerbach, samo različito analizirali/interpretirali svijet, a da je stvar u tome da se on promijeni (usput budi kazano, većeg nepovjerenja u um i napada na samu srž prosvjetiteljstva nikada nismo čuli, što marksisti svih zemalja prešućuju kao kurva prošlost!): tako ni Kuljiš ni ja ne presižemo svojim dobacivanjem išta promijeniti, ali, dajemo do znanja dečkima: čujete, vidimo vas, eeej, niste nam promakli, netko je u ovoj generaciji ipak znao kaj radite, nismo baš svi bili volusine i šarani što jutrom izgovaraju pythonovski: Morning!, a predvečer preživaju blesavo gledajući velikim nevinim očim zelene i plave njive Lijepe naše. Uostalom, ova ambicija da se izađe iz teksta u kontekst nije dala ploda ni kod Marxa, iako je on jedino i samo to žudio cijeloga života: da njegova filozofija ne bude samo filozofija, nego da se odjelotvori kao svijetskopovijesna revolucionarna praksa. Ne znam za Denisa, ali mislim da su i njegovi apetiti, unatoč obostranom gurmanluku vazda raspoloženom za delicije, kudikamo manji: kakvih pet-šest milja do šezdesete, i pored Jachina i Boaza ne treba ti treći stup: ako su ta dva stupa dostajala Solomonu za prvi hram, što bi mi inzistirali na cijelom kontrafornom sustavu države blagostanja, koja je, ionako, neslavno propala.
Na koncu konca, sve ovo uvijek možeš shvatiti kao umorni estetizanski užitak u tekstu: pad je s visoka barem otjmjen, veli Seneka, pa kad već tonemo s Titanicom, što ne bi zasvirali posljednji valcer.
11.01.2008. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Lolina, ne bi vjerovala, ali prije desetak godina, otprilike desetak godina kako nisam taknuo te tekstove, otvorio sam 'Rane radove', Marxa i Engelsa. Tražio sam jedno mjesto o kojemu je govorio Miroslav Tuđman, u povodu navade njegova pokojnoga oca, dr.Franje Tuđmana, da HDZ interpretira kao avangardu nacionanog pokreta: naime, Tuđman je u jednome od tih tekstova pronašao pasus u kojem Marx govori o tome da u jednom ekscepcionelnom povijesnom trenutku avangarda radničkog pokreta preuzima na sebe ukupnu političku popudbinu i ambiciju jedne zajednice: jedan njezin dio, sasvim metonimijski, dakle pars pro toto, kao lokomotiva povijesti, revolucionarizira povijesnu zbilju te zajednice. Marx to formulira manje efektno, ali prilično točno. Umjesto radništva, socijalnog momenta, Franjo je tu vidio nacionalni moment, amalgam krajnje divergentnih političkih motiva hrvatske povijesnice, od Radićeva republikanizma, preko revolucionarne prakse lijevih osnažene formalnopravnim nasljeđem ZAVNOH-a (Herbrang), desnih (pravaško državotvorstvo i ideja državnoga prava), pa do praizvora u starčevićanskoj ideji nacionalnog i državnog suvereniteta (nacionalna država i narodno samoodređenje) ali, za razliku od Starog, i narodnog suvereniteta u vidu placeta demokratske većine; prošivni bod, koji retrogradno ujedinjuje sve te heterogene elemente, jasno, bio je Tuđman sam, svojim imenom, likom i dijelom: tipična postmoderna ideologija, u riječ. I, eto, listajući tako te fantastične stranice 'Ranih radova', vidim ja jednu čudnu stvar: problemi onoga što ti nazivaš ekonomskim nacionalizmom uvelike su raspravljani i prije dva stoljeća! Ništa se tu, ali draga moja Lolina, ama baš ništa nije promijenilo, ni kategorijalno, ni u ekonomskoj praksi. Iako se moj dragi prijatelj Zoran Kurelić s time ne bi složio (pročitaj tekst za koji ti dajem link, izvanredan je!), ja mislim da je stvar malo odmakla od vremena Svilenoga puta: i onda je kapital dislociran, rad na jednoj strani bio jeftin da bi proizvod na tržištu udaljenom dvadesetak tisuća kilometara bio skup, i sve je u ono vrijeme, in nuce, izgledalo baš kao i danas, u vrijeme kad i opet proizvodimo u Kini, da bismo igračke prodavali po Garešnici! Onda deve, danas kontejneri, no u biti transport je transport, a struktura poslovanja ostaje ista.
11.01.2008. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Crni Ured, hvala za Cagea! Da, i dobrodošao na Vaseljenu. BTW, ako smijem, umjesto par riječi dobrodošlice: kažeš u svome postu Kako ispraviti šiju: Reći istinu; reći NE. Na jezicima. Glasom i iza glasa. Dati otkaz. Zatvoriti račun. Živjeti od nečeg drugog. Živjeti skromno. Ne posjedovati. To je moguće, moguće je to. Ponavljati često u mislima Ivšićevu tanku u kojoj veli "ne trebam ja puno". Živjeti u šumi. Povremeno se spustiti u grad po namirnice. Kao Radovan, u brvnari pod Sljemenom, prije negoli je otišao u Pariz. Ugasiti televizor. Ugasiti kompjuter. Spavati, ali ne bez snova, ne bez snova, NE. Ljubiti, ljubiti svom snagom.
Vidi, trajna je opsesija pametnih ljudi ovoga podneblja emigracija, egzil, makar unutrašnji (iako je svaki egzil refleksivan: onaj vanjski, samo je izraz onog unutrašnjeg, prvotnog egzila, u koji smo odvano već pobjegli, i prije no što smo otputovali): odavde su ljudi odlazili stoljećima - recimo, grof Drašković, u svojoj Dizertaciji, pisanoj 1832. godine, posebno opominje na tu pošast iseljavanja inteligencije, baš kao i na selidbu naših rozgvi (porodice, loze) iz bosanskih krajeva - pa je ta tema postala već i literaran, a nekmoli egzistencijalan topos hrvatske kulture. Evo kako o njoj piše Boris Buden, u Barikadama, pa nastavlja i u "Kaptolskom kolodvoru", kao što to već sam naslov toga djela govori (sada pričajući o iluzornosti utopije povratka, o tome da se zapravo nema kamo vratiti onaj tko je jednom napustio prostor nacionalne kulture):
Čovjek nije drvo
Još nešto je zajedničko tekstovima u ovoj knjizi – svi do jednoga napisani su izvan Hrvatske. Nastali su u egzistencijalnoj situaciji odmaka od stvarnosti o kojoj govore. To nikako ne bi trebao biti njihov nedostatak. Stvarnost domovine, ratna, politička, a prije svega kulturna i intelektualna stvarnost, sveprisutna je u njima. Ono čega nema, žal je za tom napuštenom domovinom. Iz jednostavnog razloga: upravo je domovina, ta "sakralizacija banalnog", kako je govorio Vilém Flusser, ono što valja napustiti da bi se zbiljski postalo čovjekom. I to najprije kao osjećaj, potom kao ideju i na koncu, zašto ne, i kao stvar samu. Ovi stupnjevi emigracije uvijek mogu postati i stupnjevi emancipacije.
Otići? Da, otići! Ta tko pametan u nas nije pomislio ono što i Krleža ne tako davne četrdeset treće: "Već godinama se pitam zašto nisam otputovao iz ovog malog grada gdje mi je sve strano (…) Tu sam inostranac kao da sam doputovao sa jedne druge planete, i tu se gnjavim jalovo već godinama".
Smisao ovih Krležinih riječi još je začahuren u sentimentalnoj gesti. One jesu kritika hrvatske stvarnosti, ali u formi gorkog intimnog razočaranja. Zato još uvijek pretpostavljaju intimno zainteresiranog adresata – nekoga tko će pogođen kritikom jednako sentimentalno reagirati: "Ostaj(te) ovdje!" Ali tu nije riječ o odlascima i povratcima. Oni su u jednakoj mjeri nemogući, jer to što je dovedeno u pitanje jest samo mjesto subjekta. Čovjek se nema kamo vratiti jer nema što ni napustiti. Krležin motiv odlaska, doveden do pojma, upućuje na permanentnu dislociranost modernog čovjeka, dislociranost u egzistencijalnom vidu, ali i u smislu njegova identiteta, dakle, dislociranost unutar simboličkog univerzuma u koji smješta svoj život. Za Krležu čovjek kao takav jest egzilant, a egzilantu se, kaže Flusser, može dogoditi i da otkrije "…da čovjek nije drvo. I da se možda ljudsko dostojanstvo sastoji upravo u tome da se nema nikakva korijenja".
Eto, tako Buden. Što se tiče slobode da se veli istinu, bila ona sloboda od i govorenje NE kroz odricanje, ili sloboda za i izricanje onog DA kao pristanka, tu ne treba imati velikih očekivanja. Mislim da to i nije pitanje morala: Kant, unatoč svoj svojoj rigoroznosti, govori da je sve što je kazao i mislio, ali nije kazao sve što je mislio! Dakle, tu valja biti oprezan i životno mudar. Što znači: ne treba trpjeti ponižavanje, jer, uvijek se čovjek snađe, ali, jednako tako, ne treba imati iluzija u pogledu skromnoga života u podsljemenskoj brvanri, što je prefiguracija nekakve robinzonijade ili povratka i primordijarno stanje bezgješnog života u sudelovanju z naravo.
Oprosti što guram nos u tvoje strvari, ali, kad si ih izložio u postu, mislio sam da je pristojno pokazati interes za to što pišeš i što te okupira. Konačno, ništa nije zaključeno: tko zna do čega ćemo u ovim razgovorima tek doći! Glavu gore, i srce, u svakom slučaju!
11.01.2008. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Hvala na dobrodošlici i lijepim riječima.
Moram reći da nisam (bio) sklon blogovanju (na kraju krajeva, "ceci n'est pas un blog", n'est pas?) dok mi prijatelj nije otkrio Vaseljenu i par - što 'no se reče - srodnih blogova.
Toliko za sada.
Radujem se svojoj online budućnosti.
11.01.2008. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Nudim tri crtice iz Cageovih predavanja koja sam svojedobno prevodila. Nemaju veze s temom, ali su extracute.
Bilo je to jedne srijede. Bio sam u šestom razredu. Slučajno sam čuo kako je otac rekao majci: "Spremi se: u subotu idemo na na Novi Zeland." Spremio sam se. Pročitao sam sve što sam u školskoj knjižnici uspio pronaći o Novom Zelandu. Došla je subota. Ništa se nije dogodilo. Nitko, ni tog, a ni slijedećih dana, nije čak ni spomenuo projekt.
M. C. Richards je išla gledati Boljšoj balet. Bila je oduševljena plesom. Rakla je: "Nije stvar u onom što čine, već u zanosu kojim to čine." Rekao sam: "Da: skladanje, izvedba i slušanje ili gledanje uistinu su različite stvari. Gotovo da nemaju ničeg zajedničkog." Rekao sam joj da sam jednom bio u kući na Riverside Driveu u koju su bili pozvali ljude kako bi prisustvovali zen službi koju je predvodio japanski Roshi. Obavio je obred, uključujući ružine latice i ostalo. Poslije je poslužen čaj s kolačićima od riže. Potom su domaćica i njezin muž napuklim glasovima uz raštimani klavir kukavno izveli izvadak iz trećerazredne talijanske opere. Bilo mi je neugodno te sam pogledavao prema Roshiju da vidim kako on to podnosi. Na licu mu je bio izraz potpunog blaženstva.
Neki je mladić u Japanu uredio svoje poslove tako da je mogao otputovati do udaljenog otoka i tijekom tri godine kod izvjesnog majstora izučavati zen. Po isteku tri godine, ne osjetivši da je išta postigao, izašao je pred majstora i najavio svoj odlazak. Majstor je rekao: "Proveo si ovdje tri godine. Zašto ne ostaneš još tri mjeseca?" Učenik je pristao, no po isteku tri mjeseca, još uvijek nije osjećao da je postigao ikakav napredak. Kad je majstoru ponovno rekao da odlazi, majstor je kazao: "Gledaj, proveo si ovdje tri godine i tri mjeseca. Ostani još tri tjedna." Učenik je tako i učinio, no bez uspjeha. Kad je rekao majstoru da se apsolutno ništa nije dogodilo, majstor je kazao: "Proveo si ovdje tri godine, tri mjeseca i tri tjedna. Ostani još tri dana, pa ako, po isteku tog vremena, ne dosegneš prosvjetljenje počini samoubojstvo." Pred kraj drugog dana učenik je doživio prosvjetljenje.
11.01.2008. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
...Međutim, povedemo li se za izvjesnim zaključcima bolećivolucidnoga sotoniste Mladena Schwartza naslonjenoga na klimavi crni suhozid desnoga ruba ravne ploče svijeta (da podsjetim: "PROGRESIVIZAM. Naivno i površno optimistično uvjerenje u sveopći i stalni napredak. Napredak je, međutim, uvijek konkretan i ograničen, a svaki napredak ujedno donosi i popratni nazadak."; (...) "SAVRŠENO DRUŠTVO. Ono je nemoguće, jer je čovjek nesavršen. Svaki pokušaj da se na Zemlji stvore idealni uvjeti ljudskoga suživota urođuje tek povećanjem sume terora i patnje."; (...) "PACIFIZAM. Vjerovanje u mogućnost i poželjnost vječnog mira. Čovjek kakav jest, pak, ratoborna je zvjerka, a neki se ljudski problemi, danas kao i oduvijek, riješavaju samo ratom. Rat ne donosi samo stradanja, nego čovjeka disciplinira, čini ga ćudorednijim, uzdiže ga na višu razinu.") - ne preostaje nam drugo nego da buduće hrvatske kravodečke organiziramo dijelom po uzoru na Schwartzova duhovnoga polupobratima Yukia Mishimu (ovo shvatimo uvjetno, jerbo Mishima nije samo tavorio u otajstvu uzvišenih romantičarsko-desničarskih ufanja, nego je bio i genijalan čovjek od akcije, duboko uronjen u caritas svoje vjere): seljak-ratnik i njegova privatna estetska milicija: to je buduća ćelija koja će očuvati hrvatski ruralni identitet i dostojanstvo od briselske pošasti. Nema tu zajebancije: Schwartz, Mishima (uvjetno), Douglas P i drugi sljedbenici desnoga romantizma ozbiljna su gospoda koja pri svome uzvišenom javnom djelovanju (u Schwartzovu slučaju: prividu javnoga djelovanja) monolitiziraju svoj patos metodama kao što je sakrivanje, pače i zatiranje i najmanjega traga eventualnoga smisla za humor ne bi li što bolje nalikovali starozavjetnome Bogu - e ne bi li prevarili novozavjetnoga (da podsjetim: "HUMANIZAM. Stajalište umišljenog čovjeka koji je sebe obijesno smjestio namjesto Boga. Radikalni humanizam bez Boga protivan je čovjeku, njegovu probitku i uopće opstanku"), et cetera ad nauseum.
"From the corpses flowers grow", reče Antony u pjesmi "Hitler In My Heart".
13.01.2008. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Oooo, Ured, grdo se varaš u pogledu zatiranja humora u opusu Mladena S., trijumvira iz Zagreba! Pazi sad:
Mogla je biti zima 1992. ili 1993. kad je u redakcije zagrebačkih medija, pardon: općila, stigao svjetlopis/fax sa sadržajem koji nikada neću zaboraviti - počeo sam čitati tekst naime rutinski, kao i desetke drugih, po navici i gotovo ravnodušno, kad sam odjednom zastao prasnuvši u smijeh! Naime kaj...
Schwartz je poslao tekst u ime - tu počinje farsa! - X. odjela Nove hrvatske desnice, obavještavajući općinstvo da je predvečer toga dana pokušan atentat na Anu Lučić, njegovu vjernu suradnicu, pobočnicu i prominentnu aktivistkinju Nove hrvatske desnice. Atentat je počinjen na specifičan i morbidno genijalan način: vodovodni je šaht pred Schwartzovom zgradom ostavljen otvorenim, i, jadna je Ana, onako u neosvjetljenoj ulici, upala u nj! E, sad...Kao da je Schwartzu bilo dovoljno taj par exellence groteskni detalj prevesti na jezik dnevnopolitičke agitacije! A, ne! Schwartz tu ide korak dalje, taman u smjeru u kojem ti nikada ne bi očekivao: u smjeru zaključka jedne divne humoreske. Naime, reći će Mladen Schwartz, tu zločinačkim namjerama nije bio kraj: znajući za slabo financijsko stanje Nove hrvatske desnice, organizatori atentata predvidjeli su i plan B, savršeno točno predviđajući da će Ana Lučić padom u šaht oštetiti vodovodne ventile! Udarivši jadna o ventil, Ana je otvorila dovod vode koja je nezaustavljivo potekla u šaht, stvarajući svojim protokom prilične i neplanirane revolucionarne troškove, što je Scwartz opisao sljedećim biranim riječima: za slučaj da ne uspiju u nakani, atentatori su pristupili MATERIJALNOM ISCRPLJIVANJU Nove hrvatske desnice! Ha, ha, pa zar nije genijalno! Udba je jadnog Schwartza i NHD odlučila materijalno iscrpsti, računajući da će Ana Lučić oštetiti vodovodne ventile svojim nesretnim padom u šaht! Božanstvena interpretacija, zar ne?!
Schwartzovi su tekstovi prepuni ovakvih detalja. Jednostavno, čovjek se ne može suzdržati a da usred najusiljenije ozbiljnosti, upravo zbog usiljenosti ozbiljnosti - to je taj moment samosvijesti - nešto ne dobaci, najčešće nešto što cijelu situaciju depatetizira i svodi na pravu mjeru. Recimo, u svom Otvorenom pismu hrvatskom narodu, koje je već samo po sebi zabavno jer je otvoreno pismo hrvatskom narodu, Schwartz u uvodu govori o svojim motivima za ovo pismo s toliko duhu, da je ostatak teksta naprosto stavljen u perpsektivu kojoj je nemoguće oteti se - perpsektivu komedije, burleske, persifilaže političkog rada na dobrobit Nacije; evo te rečenice: No, budući da mi je, zbog neprimjerene i nezaslužene reakcije mojega Naroda na moj rad, postalo nemoguće i nadalje djelovati na njegovu korist... Pa stvarno je srce, taj Schwartz! Stvarno dirljivo! On to zaista nije zaslužio da se nakon toliko desetljeća rada na dobrobit njegova naroda tako neprimjereno reagira! Stvarno mu je nemoguće i nadalje djelovati na njegovu, općenarodnu korist! I zato mora potanko objasniti svoje razloga prestanka bavljenja djelatnom poliltikom.
Ha, ha, pa kaj to nije zabavno?
13.01.2008. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Jes, bat život u otajstvu, otajavanje, to je ključni moment vjere, i tu vrli Mladen i njegova skvo ostaju dosljedni i uzvišeni. Karitativno djelovanje, to ti je idi mi - dođi mi, to se ne isplati u suvremenom društvu koje takvo djelovanje upražnjava mahom iz pukoga oportunizma, djelujući iz perspektive osobne koristi, ili tek prepušta tu rabotu novozavjetnoj služinčadi siromašnoj duhom. Jer ipak je Mladen "muž ideja, ideala i vizija, rođeni vođa", pače Übermensch.
13.01.2008. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
sećam se šahta. pa kaj je veš tolko prošlo?
13.01.2008. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...