Komentari

odbljesciapsoluta.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • death valley queen.

    Ajme, draga, uh... Težak post, pretežak da bih te znala savjetovati kako spada.
    Što se prijatelja tiče, gledaj to s pozitivne strane: bolje i tako nego da imaš one koji će ti glumiti iza leđa i lagati u facu, zar ne?
    Što se zadnjeg dijela tiče... Strahovito mi je žao. Ne obraćaj pažnju na glupave komentare ljudi oko sebe, nisu vrijedni toga. Kad nađeš u nešto u što ćeš vjerovati, drži se toga, ne daj da ti itko nešto nameće. Držim fige i molim se da ti s mamom bude sve dobro.
    *grlim*

    avatar

    09.01.2008. (00:53)    -   -   -   -  

  • beatle

    Ah nazalost, pravi prijatelji su rijetki, ili ne postoje uopce.. Nisam jos odlucio oko toga. Ljudi su jednostavno napravljeni tako da su sami sebi najvazniji i sebicni. Svi mi na svijetu smo sami.
    To je tako, nazalost, ali lakse je kad se covjek sa time pomiri...

    avatar

    09.01.2008. (02:32)    -   -   -   -  

  • prijatelj

    Nije da te manje ljudi čita nego ih sve manje može smisliti adekvatan odgovor na tvoje (sve bolje) postove... pomalo si prerasla svoju standardnu publiku, no, to te ne mora brinuti... odrast će i publika... daj im vremena... odrast će i prijatelji... ili će doći novi... bez brige...
    ... nitko od nas nije svemoguć a ponekad se dogode situacije u kojima bi upravo to željeli biti... tada pomisliš da si bespomoćna, no, to je vrlo daleko od istine... ponos i zadovoljstvo koje tebi važne osobe osjećaju kada pomisle na tebe su jedino što se očekuje... a to će uvijek biti tako...

    avatar

    09.01.2008. (06:42)    -   -   -   -  

  • rage against the machine

    Vidim da te pere neka depra,jebiga takvo je ovo postblagdansko vrijeme.Ali imaš pravo ja bih mjenjao sve cure u mojem životu za jednog istinskog prijatelja.Ovaj Josip isto je napisao roman kao i ja prvi put "debil".Ajde ostani takva kao kakva si bila jer postaješ vrlo zanimljiva.

    avatar

    09.01.2008. (11:56)    -   -   -   -  

  • korovi_sikirevci

    ae

    avatar

    09.01.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • We DoN`T giVE a DAmN...

    ejjj mala...ajme pustila sam suzu...gle ovo što se tiče prijatelja znaš i sama da je i meni tako, sada je malo bolje ali i sama znaš koliko sam plakala zbog svih sranja...ali jedino što ti mogu reći da ću ja uvijek biti tu...znaš da mi sve možeš reći, iako mi je nekada teško shvatiti, pokušavam, trudim se...želim shvatiti...znaš da te volim i cijenim kao osobu, uvijek si tu za mene i ja nastojim biti tu za tebe...ali već sam ti nekoliko puta jednu stvar ponovila i ponovljat ću ti sve dok ne shvatiš ali ne preko bloga...Ovo za vjeru...mislim da ima jako malo ljudi u našim godinama da čvrsto vjeruju u nešto...ja se kao i ti još uvijek tražim...no dobro...znaš moje mišljenje o svemu...pussam te...i čujemo se još.....Nata

    avatar

    09.01.2008. (13:22)    -   -   -   -  

  • *~*...dark angel....*~*

    ...prvo...nemoj i ti....u zadnje vrijeme ljudi samo plaču kad čitaju moje postove....de...pa nije mi to cilj...i još nešto..nisam ti rekla...da planiram upisati hrvatski i književnost na filozofskom...XD...

    ...e sad tvoj post...ovako.....ljudi od tebe imaju velika očekivanja vjerojatno zato što znaju da puno vrijediš...i misle da sve svoje sposobnosti ne izražavaš dovoljno....ali moguće je i da te ne poznaju baš dobro....tako da...na tebi je da prvo razmisliš o čemu je točno riječ...nemoj da se ta njihova očekivanja na tebe odražavaju kao pritisak koji teško podnosiš....ima li smisla da se ti živciraš i da ti patiš zbog nečijih pogrešnih zaključaka....pusti ih neka misle i očekuju što hoće...ti znaš tko si i što želiš...ostalo nije važno...vjeruj mi....

    ...samo se drži...jaka si....proći ćeš sve to...kissam te...mwa...

    avatar

    09.01.2008. (13:35)    -   -   -   -  

  • Mladi u Puli(i u RH)

    hm, takvo nesto sam ja vec prosla... shvatila da prijatelja ima malo te da sama sebi moram bit najbolji priajtelj.mislila sam da obitelj ocekuje previse od mene i drugi, i shvaitla i prihvatila da je to tako i vise mi nije teret porpuno sam to zanemarila i zivim dalje jer zivim za sebe da bude meni dobro.volim svoju obitelj i priajtelje, rijetke, a neke dane se ponovno preispitujem dali zapravo uopce imam prijatelje. vise se ne oslanjam previs ena nikoga nego vecinom na sebe...sto ti zelim reci nema pravog lijeka i mroas pronac sve sto ti treba u sebi, i imat pozitivno misljenje o sebi, vjeruj u sebe( i bog ce ti pomoc, ako samo boga cekas nece biti nsita) ...nadam se da ces nesto pronaci u ovom komentaru, a mozda sam previse nadrobila...
    svejedno lijep pozdrav

    avatar

    09.01.2008. (17:26)    -   -   -   -  

  • Hrvatska u srcu :)

    Ej ja sam ti imala onaj blog ludadaniela ali zbrisala sam ga..
    al skoro svaki dan sam na tvom blogu jer odlično pišeš
    postove..eh vjera..ja ju pronalazim u Bogu i preporučila bih
    i tebi samo se moraš otvoriti pokazati svoje puteve..
    probaj moliti nije to tako teško probaj svojim riječima,
    probaj razgovarati sa Bogom..svrati do mene...lijepo
    te pozdravljam i drži se!!!

    avatar

    09.01.2008. (19:00)    -   -   -   -  

  • ¤...tonka...¤

    "Sve više što tu pišem, sve manje ljudi me čita.
    Barem imam takav dojam. No dobro, svejedno
    mi je, pišem to prije svega da bi sebi olakšala,
    a ponekad je lijepo čuti i tuđe mišljenje o tvom
    napisanom."

    Ma daj...pa još nekima je tako! Ali bilo bi lijepo
    da pažnju obratiš na ovo malo ljudi koji te uvijek
    čitaju, redovito komaju i još su ti vjerni...kao npr.
    JA,a tebi bi valjda pala kruna sa glave da ostaviš
    komentar kod mene...jel da!?!?

    avatar

    09.01.2008. (19:40)    -   -   -   -  

  • **morala je poludjeti**

    evo ja se dofurala i ovdje...i,pročitala sam cijeli post...
    ...vjeruj mi,normalno je da se tako osjećaš...zapravo,tako se i ja osjećam....
    ...znam kako je to...potpuno te kužim...i znam da je jako teško kad ljudi previše očekuju od tebe,a ti samo šutiš i toneš svakim danom...a onda dođe dan kad pukneš,kad pukneš zbog neke male sitnice u kojoj si pogriješila jer više ne možeš tako nastaviti....
    ....i ja sam osoba koja mrzi biti viđena kako plače...
    ...moj savjet bi bio:pokušaj razmisliti koja bi ti osoba mogla pomoći,kojoj osobi najviše vjeruješ...i toj osobi reci sve što ti je na duši...vjeruj pomaže....bila sam u takvoj situaciji.....
    ..ae drž se....proći će i to....kissa

    avatar

    09.01.2008. (19:50)    -   -   -   -  

  • fanny

    Znam da je najlakše savjetovati nekoga u tuđoj koži.
    Kako imam dosta godina iza sebe i sličnih iskustava od najranijeg djetinjstva pa do sada, reći ću ti nešto iz svoje perspektive i što je najbitnije - iskreno. Bez fraza i prazne priče.
    Nitko ti ne može biti bolji prijatelj od vlastitih roditelja (osim izuzetnih situacija kad roditelji nisu zaslužili da ih se tako zove). Biti roditelj znači - veljeti bezuvjetno i bezgranično, a to sam shvatila kad sam i sama postala roditelj. To se ne da s ničim usporediti. Nema stvari koju ne bi učinio za svoje dijete i koju ne bi oprostio. I u tome svemu, normalno da činiš i greške, previše popuštaš ili previše stežeš. I ni jedno nije dobro. A najteže je uhvatiti pravu mjeru u odgoju.
    I onda kad više ne trebaš roditelje, želiš da su uz tebe.
    Prijatelje je teško pronaći, mislim na one prave, koji će stati uz tebe i bez razmišljanja i vaganja, pružiti ti pomoć. Ponekad je dovoljno samo kao moralna i ljudska podrška. Nije sve u materijalnom. A kada nađeš prijatelja koji će uvijek biti uz tebe, treba ga znati - sačuvati. I biti spreman stati uz njega, kao što je on uz tebe.
    I na kraju - ovo s mamom. Ne znam detalje njezine bolesti, ali pisala sam mnogo na blogu o svojoj mami i svojoj seki, koja je proljetos otkrila da ima karcinom. Ona je bila u fazi kad ni operacija nije moguća, samo zračenje. Bio je to šok za sve. Prošla je to i odlazi na kontrole. Za sada se dobro osjeća, ali u meni stalno postoji neka sumnja i zebnja. Jer s mamom sam vidjela brojne slučajeve. No isto tako mnogo ovisi o podršci okoline. O strpljenju i ljubavi bližnjih. Da se ne opterećuje još s problemima okoline. Svaki je slučaj drugačiji.
    Zato, budi mami podrška, to će joj mnogo značiti.
    I nemoj se suzdržavati od plača. Neka izađe iz tebe, nemoj zatomljavati u sebi tugu, ona mora izaći van.
    I drži se malena, ako nešto trebaš a ne želiš na blogu, imaš moj mail. Da samo znaš koliko su mi ljetos pomogli mailovi s blogerima. Mnogo njih ima slična iskustva u obitelji, a više glava je pametnije od jedne.
    Pusa velika :)))

    avatar

    09.01.2008. (23:38)    -   -   -   -  

  • ~ * Ivana * ~

    Vidim da ti je teško i stvarno neznam što bi ti rekla.. Jedino što i ja znam
    je to da nema pravih prijatelja..kako si mi i sama rekla kad god za nekog
    pomisliš da ti je pravi prijatelj nekako te razočara. Zato sam ja odlučila da
    neću previše vjerovati osobama u čijem sam društvu..
    Za vjeru.. mislim da smo još premladi da bi čvrsto vjerovali u nešto, tek
    tragamo za onim pravim..

    Drž se i ako trebaš s nekim popričat, tu sam :D

    kiss & hug

    avatar

    10.01.2008. (12:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...