drago mi je što si nam se vratila a zbog svega što ti se desilo iskreno mi je žao. Ponekad u životu svi zapadnemo u fazu u kakvoj se ti nalaziš ili barem sličnoj... fizička a k tome i psihička iscrpljenost može te baciti tako nisko da se upravo osjećaš kao što se osjećaš i ti... pusti neka vrijeme ide, pokušaj raditi samo ono što te usrećuje i čini zadovoljnom.... a onda će se pokazati i posložiti sve onako kako treba da bude... ako ga još imalo voliš nemoj nagliti s odlukama, a ako je ljubav prošla, tada zaslužuješ ponovno naći svog princa i biti najljepša i najsretnija princeza...
04.01.2008. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam tvoju priči i zastala...ne znam što reći a da ti pomogne. Vjerojatno ništa pretjerano pametno, jer ipak ne znam kako je biit u takvoj situaciji. Ponekad se bojim da mi ''sutra'' život uz neku osobu ne bude izgledao kao dva stranca koja dijele ista 4 zida i krevet... Ti si se umorila i to mogu shvatiti, ali ne mislim da si potpuno odustala, jer te onda više sve to i ne bi toliko zamaralo. Ipak pratiš njegove reakcije, hvataš te zbunjene poglede i vidiš da se na neki način trudi... Je li zaista kasno za sve, vrijeme će poakzati, samo nemoj nagliti s odlukama koje nisu nimalo lake, ali isto tako nemoj više pristajati na ništa manje od onoga što zaista želiš i trebaš...
05.01.2008. (18:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedino što ti mogu reći jest da mi je iskreno žao zbog svih mučnih situacije u kojima si se našla. baka ll, je pretpostavljam svekrva, jer tako nešto zlo i nisko nebi ti napravila vlastita majka. sram je može biti, i nadam se da si joj to i rekla. djeca, eh, oni samo izražavaju revolt na svoj način zbog situacije u kući koju vjerojatno vide i osjećaju, a jedini način da ti to daju do znanja je njihovo čudno ponašanje. shvatiti će jednog dana... u ostalom, vezano za muža, slažem se sa malenimoj i musi. samo nemoj prenagliti, pa da onda stvarno više nema povratka. možda je abortus kriv za to što se sad osjećaš kao da ti ništa nije važno i da te sve umorilo, ali, pokušaj se malo potruditi, ako zbog nikog drugog, a ono zbog sebe. od srca ti želim da sve krene nabolje.
06.01.2008. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što reči osim da mi je iskreno žao! Priključujem se ostalim komentarima i želim ti od srca puno snage. Nakon svega što si proživjela valjda treba proći neko vrijeme da se neke stvari slegnu a neke krenu na bolje.
07.01.2008. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
13.01.2008. (13:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neodlučna
Ne mogu vjerovati da čitam tvoje riječi i u njima vidim svoju budućnost, sebe sutra. Nismo oženjeni, nemamo djecu ali 8 godina je iza nas, a on je tvoj S odnosno kao da je njegov brat blizanac po karakteru. Ma koliko se ja trudila, ma koliko željela nas izvaditi iz te kolotečine, navike ili ne znam kako bi je i sama nazvala ne uspijevam, jer me on ne primjećuje, ne osjeća i bezosjećajno, egoistično grabi naprijed po svome. Ovim putem postavljam ti veliko pitanje, (niti ne znam možeš li mi odgovoriti ali se tješim da ću uskoro ovih dana pročitati odgovor, ne pišem blog jer me strah ali isto tako očajnički čitajući tvoj shvatila sam što me čeka), DA MOŽEŠ BI LI MIJENJALA NEŠTO U SVOM ŽIVOTU? BI LI OTIŠLA PRIJE SVEGA; PRIJE OVE KULMINACIJE, JE LI VRIJEDILO DOČEKATI JE? ŠTO BIŠ UČINILA NA MOM MJESTU? Naime neodlučna sam jer strah me da jednog dana ne bi lupala glavom o zid zato što sam otišla misleći da sam mogla još nešto pokušati, iako trenutno ne znam što je još moguće, jer sam iscrpila sve. Tnx na odgovoru. Neodlučna.
15.01.2008. (02:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moje curke koje me čitaju i koje ja rado čitam, ali možda baš ne komentiram puno jer mahom i same u svojim postovima zaključe ono što bih i ja zaključila, puno hvala na podršci. Vjerujem da se odradile velik dio posla u mome životu ovih dana, samim time što mislite na mene i bez obzira što vas osobno ne poznajem, ta mi podrška puno znači.
neodlučna - svaki čovjek je jedinka za sebe koja drugačije funkcionira. Ne mogu ti dati nikakav pametan savjet, bolje rečeno ne usudim se. Kad sada razmišljam, da sam znala da me sve ovo čeka i da sam znala kako će sve izgledati otišla bih mjesec dana nakon što smo počeli biti zajedno uopće. Tada sam već mogla vidjeti neke naznake - ali u tom periodu imaš ružičaste naočale, pa ne gledaš. U tom prvom periodu valjda sam mu prešutno dala do znanja da mogu prijeći preko određenih stvari. Kasnije su situacije preko kojih je trebalo prijeći postajale sve zahtjevnije, došla su i djeca, pa sam i poradi njih prelazila preko puno zahtjevnijih situacija. Vjerojatno sam mu time dala do znanja da preko prilično puno stvari mogu prijeći. Da sam se ponašala kao što se ponašam zadnjih dva tjedna vjerojatno bi ili pukli ili bi se on počeo drugačije ponašati. je li vrijedilo čekati? Izuzmeš li moje osjećaje i muke, kao i svaka mama koja ima djecu, reči ću ti da ako zbog ničeg drugog, zbog njih je vrijedilo. San sretne i skladne obitelji, prožete dubokim i iskrenim osjećajima, pa time i puno dječjeg smjeha mora biti vrijedno toga. To što su stvari sada posve drugačije, nažalost, sasvim je druga priča. teško mi je dati ti odgovor jer kad jednom imaš djecu, teško da se možeš staviti u perspektivu što bih napravila da ih nema. Tada bih bila fokusirana samo na sebe i tko zna kako bih postupala. Bi li u takvom odnosu izdržala 8 godina kao ti ili ne? Zaista ne znam.
16.01.2008. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malenimoj
drago mi je što si nam se vratila a zbog svega što ti se desilo iskreno mi je žao.
Ponekad u životu svi zapadnemo u fazu u kakvoj se ti nalaziš ili barem sličnoj...
fizička a k tome i psihička iscrpljenost može te baciti tako nisko da se upravo osjećaš kao što se osjećaš i ti...
pusti neka vrijeme ide, pokušaj raditi samo ono što te usrećuje i čini zadovoljnom.... a onda će se pokazati i posložiti sve onako kako treba da bude... ako ga još imalo voliš nemoj nagliti s odlukama, a ako je ljubav prošla, tada zaslužuješ ponovno naći svog princa i biti najljepša i najsretnija princeza...
04.01.2008. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
musi
Pročitala sam tvoju priči i zastala...ne znam što reći a da ti pomogne. Vjerojatno ništa pretjerano pametno, jer ipak ne znam kako je biit u takvoj situaciji. Ponekad se bojim da mi ''sutra'' život uz neku osobu ne bude izgledao kao dva stranca koja dijele ista 4 zida i krevet... Ti si se umorila i to mogu shvatiti, ali ne mislim da si potpuno odustala, jer te onda više sve to i ne bi toliko zamaralo. Ipak pratiš njegove reakcije, hvataš te zbunjene poglede i vidiš da se na neki način trudi... Je li zaista kasno za sve, vrijeme će poakzati, samo nemoj nagliti s odlukama koje nisu nimalo lake, ali isto tako nemoj više pristajati na ništa manje od onoga što zaista želiš i trebaš...
05.01.2008. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nataša
jedino što ti mogu reći jest da mi je iskreno žao zbog svih mučnih situacije u kojima si se našla. baka ll, je pretpostavljam svekrva, jer tako nešto zlo i nisko nebi ti napravila vlastita majka. sram je može biti, i nadam se da si joj to i rekla.
djeca, eh, oni samo izražavaju revolt na svoj način zbog situacije u kući koju vjerojatno vide i osjećaju, a jedini način da ti to daju do znanja je njihovo čudno ponašanje. shvatiti će jednog dana...
u ostalom, vezano za muža, slažem se sa malenimoj i musi. samo nemoj prenagliti, pa da onda stvarno više nema povratka. možda je abortus kriv za to što se sad osjećaš kao da ti ništa nije važno i da te sve umorilo, ali, pokušaj se malo potruditi, ako zbog nikog drugog, a ono zbog sebe. od srca ti želim da sve krene nabolje.
06.01.2008. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moralne dileme
Što reči osim da mi je iskreno žao! Priključujem se ostalim komentarima i želim ti od srca puno snage. Nakon svega što si proživjela valjda treba proći neko vrijeme da se neke stvari slegnu a neke krenu na bolje.
07.01.2008. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
hvala curke;
08.01.2008. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malenimoj
tu smo kad se neko od nas penje ali i kad pada, ponekad riječi nepoznatih ljudi čine čuda,
curke koje te posjećuju veoma su mi prirasle srcu ...
09.01.2008. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nataša
ostavljam ti samo jutarnji pozdrav, danas ipak moram nešto i raditi ...
10.01.2008. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malenimoj
ostavljam ti jedan topli pozdrav... toliko su nam životi slični...
11.01.2008. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nataša
nadam se da si bar malo bolje ... pozdrav !
13.01.2008. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neodlučna
Ne mogu vjerovati da čitam tvoje riječi i u njima vidim svoju budućnost, sebe sutra. Nismo oženjeni, nemamo djecu ali 8 godina je iza nas, a on je tvoj S odnosno kao da je njegov brat blizanac po karakteru. Ma koliko se ja trudila, ma koliko željela nas izvaditi iz te kolotečine, navike ili ne znam kako bi je i sama nazvala ne uspijevam, jer me on ne primjećuje, ne osjeća i bezosjećajno, egoistično grabi naprijed po svome. Ovim putem postavljam ti veliko pitanje, (niti ne znam možeš li mi odgovoriti ali se tješim da ću uskoro ovih dana pročitati odgovor, ne pišem blog jer me strah ali isto tako očajnički čitajući tvoj shvatila sam što me čeka), DA MOŽEŠ BI LI MIJENJALA NEŠTO U SVOM ŽIVOTU? BI LI OTIŠLA PRIJE SVEGA; PRIJE OVE KULMINACIJE, JE LI VRIJEDILO DOČEKATI JE? ŠTO BIŠ UČINILA NA MOM MJESTU? Naime neodlučna sam jer strah me da jednog dana ne bi lupala glavom o zid zato što sam otišla misleći da sam mogla još nešto pokušati, iako trenutno ne znam što je još moguće, jer sam iscrpila sve.
Tnx na odgovoru. Neodlučna.
15.01.2008. (02:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malenimoj
poljubac teb i djeci....
15.01.2008. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
moje curke koje me čitaju i koje ja rado čitam, ali možda baš ne komentiram puno jer mahom i same u svojim postovima zaključe ono što bih i ja zaključila, puno hvala na podršci. Vjerujem da se odradile velik dio posla u mome životu ovih dana, samim time što mislite na mene i bez obzira što vas osobno ne poznajem, ta mi podrška puno znači.
neodlučna - svaki čovjek je jedinka za sebe koja drugačije funkcionira. Ne mogu ti dati nikakav pametan savjet, bolje rečeno ne usudim se. Kad sada razmišljam, da sam znala da me sve ovo čeka i da sam znala kako će sve izgledati otišla bih mjesec dana nakon što smo počeli biti zajedno uopće. Tada sam već mogla vidjeti neke naznake - ali u tom periodu imaš ružičaste naočale, pa ne gledaš. U tom prvom periodu valjda sam mu prešutno dala do znanja da mogu prijeći preko određenih stvari. Kasnije su situacije preko kojih je trebalo prijeći postajale sve zahtjevnije, došla su i djeca, pa sam i poradi njih prelazila preko puno zahtjevnijih situacija. Vjerojatno sam mu time dala do znanja da preko prilično puno stvari mogu prijeći. Da sam se ponašala kao što se ponašam zadnjih dva tjedna vjerojatno bi ili pukli ili bi se on počeo drugačije ponašati. je li vrijedilo čekati? Izuzmeš li moje osjećaje i muke, kao i svaka mama koja ima djecu, reči ću ti da ako zbog ničeg drugog, zbog njih je vrijedilo. San sretne i skladne obitelji, prožete dubokim i iskrenim osjećajima, pa time i puno dječjeg smjeha mora biti vrijedno toga. To što su stvari sada posve drugačije, nažalost, sasvim je druga priča. teško mi je dati ti odgovor jer kad jednom imaš djecu, teško da se možeš staviti u perspektivu što bih napravila da ih nema. Tada bih bila fokusirana samo na sebe i tko zna kako bih postupala. Bi li u takvom odnosu izdržala 8 godina kao ti ili ne? Zaista ne znam.
16.01.2008. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...