mislim da niti jedno vrijeme nije pravo... trenuci odvajanja uvijek dolaze prenaglo.. pa i onda kada se spremamo za njih.. čitajući ovaj post imam pred očima sebe s tim dilemama, upitnicima, bojaznima, tihim strahovima koje nikome ne smijem izreći. koje i pred sobom krijem. ali, izgovorim ih dragim, jako dragim ljudima za koje se bojim da bi mogli iznenada otići.
sve neizgovoreno, neproputovano, neproživljeno - valjda je upisano u naša srca i možda ćemo jednom zajedno to proći. iako nam ništa nije jasno. a suze? povjetarac tuge koji takne srca pa ona zaiskre tim tako bolnim kapima... teško je zadržati ih kad nam nutrina plače...
i ja se bojim tog reda pred nečijom posteljom, svih onih koji su imali i imaju veće pravo od mene i ne daju mi pružiti ruku. jedino... jedino ako neće biti iznenada, a i to je teško izdržati... ima tvoja prijateljica pravo: čudni su načini na koje nas Bog odgaja. prečudni. preteški.
vrlo teška tema za moju dušu.. a sigurno i za tvoju...
zagrljaj...
04.01.2008. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeruj mi draga, svatko od nas u sebi proživljava ovakve strahove...i dolazeći na tvoj blog, i čitajući tvoje postove, i sama si znam postavljati ista takva nebrojena /neodgovoriva pitanja. i tako je teško u tomm strahu dozivati nadu, a sve zapravo što ti treba je taj jedan mali plamen neugasiv e nade. šteta što se ponekad tako dobro zna sakriti da je ne možemo pronaći. nadam se da tvoja nada neće s tobom igrati skrivača. malo karikiram, ali tako doživljavam neke stvari. pusa*
04.01.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je ponekad baš proklet. Umjesto da ti pruži ruku u teškim tenucima, on ti samo nastavlja uzimati...i ne prestaje...
Tako je i meni sinoć, taman kada sam objavio svoj post, kroz slušalicu telefona došla informacija koju nisam želio čuti...izgubio sam zauvijek jučer jednog dragog obiteljskog prijatelja... :-(
I toplo se nadam da je to posljednja loša vijest koju smo nas dvoje čuli ove godine...
04.01.2008. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@primicanje katastrofa gledam neke svoje stare postove. prisjećam se što mi govori jedna prijateljica: nevolje uvijek dolaze u povorci.... ne dozivam katastrofu, ali... razmišljam.. iskrena ti sućut! neka to zaista bude zadnja loša vijest ove godine iako smo tek zakoračili u nju...
04.01.2008. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitao sam i post i sve komentare.. I onda shvatiš da ovaj naš blog sklapa jedna čvrsta prijateljstva..... Vidim tu ljude koji su uvijek spremni dati utjehu i na neki poseban način ih zavoliš, iako ih ne poznaješ i možda ih nikad nećeš ni upoznati... Ali oni su tu. Ne znam što bi rekao na ovo. Što LaPiDaRiJ reče; teška tema.. Da. I ozbiljna. Ali ta tvoja ljubav prema njoj, te riječi upućene, to mi je čudo!!! Stvarno. Ostavljam pozdrav i korake...
05.01.2008. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rasplakale su me tvoje riječi. Dirljivo je koliko imaš ljubavi, razumjevanja i suosjećanja za svoju prijateljicu. Da, najtužnije je u svemu što nikada nije živjela onako kako je htjela.
05.01.2008. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
mislim da niti jedno vrijeme nije pravo...
trenuci odvajanja uvijek dolaze prenaglo.. pa i onda kada se spremamo za njih..
čitajući ovaj post imam pred očima sebe s tim dilemama, upitnicima, bojaznima, tihim strahovima koje nikome ne smijem izreći. koje i pred sobom krijem. ali, izgovorim ih dragim, jako dragim ljudima za koje se bojim da bi mogli iznenada otići.
sve neizgovoreno, neproputovano, neproživljeno - valjda je upisano u naša srca i možda ćemo jednom zajedno to proći. iako nam ništa nije jasno.
a suze? povjetarac tuge koji takne srca pa ona zaiskre tim tako bolnim kapima... teško je zadržati ih kad nam nutrina plače...
i ja se bojim tog reda pred nečijom posteljom, svih onih koji su imali i imaju veće pravo od mene i ne daju mi pružiti ruku.
jedino... jedino ako neće biti iznenada, a i to je teško izdržati...
ima tvoja prijateljica pravo: čudni su načini na koje nas Bog odgaja. prečudni. preteški.
vrlo teška tema za moju dušu.. a sigurno i za tvoju...
zagrljaj...
04.01.2008. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kraljica apsurda
Ne znam što reći... U nadi da će biti bolje, lakše šaljem ti veliki zagrljaj.
04.01.2008. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
vjeruj mi draga, svatko od nas u sebi proživljava ovakve strahove...i dolazeći na tvoj blog, i čitajući tvoje postove, i sama si znam postavljati ista takva nebrojena /neodgovoriva pitanja.
i tako je teško u tomm strahu dozivati nadu, a sve zapravo što ti treba je taj jedan mali plamen neugasiv e nade.
šteta što se ponekad tako dobro zna sakriti da je ne možemo pronaći.
nadam se da tvoja nada neće s tobom igrati skrivača. malo karikiram, ali tako doživljavam neke stvari.
pusa*
04.01.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Primicanje katastrofa
Život je ponekad baš proklet. Umjesto da ti pruži ruku u teškim tenucima, on ti samo nastavlja uzimati...i ne prestaje...
Tako je i meni sinoć, taman kada sam objavio svoj post, kroz slušalicu telefona došla informacija koju nisam želio čuti...izgubio sam zauvijek jučer jednog dragog obiteljskog prijatelja... :-(
I toplo se nadam da je to posljednja loša vijest koju smo nas dvoje čuli ove godine...
04.01.2008. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
@primicanje katastrofa
gledam neke svoje stare postove. prisjećam se što mi govori jedna prijateljica: nevolje uvijek dolaze u povorci....
ne dozivam katastrofu, ali... razmišljam..
iskrena ti sućut! neka to zaista bude zadnja loša vijest ove godine iako smo tek zakoračili u nju...
04.01.2008. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čovjek na vjetru
Pročitao sam i post i sve komentare..
I onda shvatiš da ovaj naš blog sklapa jedna čvrsta prijateljstva.....
Vidim tu ljude koji su uvijek spremni dati utjehu
i na neki poseban način ih zavoliš,
iako ih ne poznaješ i možda ih nikad nećeš ni upoznati...
Ali oni su tu. Ne znam što bi rekao na ovo.
Što LaPiDaRiJ reče; teška tema.. Da. I ozbiljna.
Ali ta tvoja ljubav prema njoj,
te riječi upućene, to mi je čudo!!! Stvarno.
Ostavljam pozdrav i korake...
05.01.2008. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dijete u meni
..nevjerovatno kako tvoj post i moj imaju dodir duše
05.01.2008. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
ostavljam samo nježni trag svog jutrošnjeg prolaska. i tihi pozdrav...
05.01.2008. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragonlady
Sve najbolje u novoj 2008 godini ti želim! Puno zdravlja, sreće i ljubavi i da ti se sve želje ostvare!
05.01.2008. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onakojatrcisvukovima
Rasplakale su me tvoje riječi.
Dirljivo je koliko imaš ljubavi, razumjevanja i suosjećanja
za svoju prijateljicu.
Da, najtužnije je u svemu što nikada nije
živjela onako kako je htjela.
05.01.2008. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Što da kažem na ove vaše divne riječi...veliki zagrljaj svima
05.01.2008. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...