ja sam jedna tzv šalteruša u stranjskoj banci i drago mi je da se netko jednom, makar na sekundu, stavio u našu kožu.. jer iskreno, mada se svima uvijek čini da nitko ništa ne radi i da se svi samo omuhavaju, situacija je ovakva.. prazni stolovi nisu takvi zato jer netko pije kavu, puši ili nedajbože jede (to je još i za oprostiti)... stolovi su prazni jer ljudi NEMA.. ne postoje.. ako jedan može potegnuti za deset, ma šta će mu još onda još i onaj drugi.. i tako mi sjedimo za svojim stolicama (još smo i sretni jer ima ih i koji stoje cijelo radno vrijeme) bez WC-a, bez jela i bez čaše vode (usta se osuše kad se stalno priča) i smješkamo se i uslužujemo i slušamo sve i svašta.. tako se drugi put nemojte jako ljutiti ako umjesto pet osmjeha dobite samo dva i u pet minuta do osam (svi čekaju zadnji čas) pomislite da ste vi došli iz toplog doma, a da se nama grči želudac od gladi, mjehur puca i osušena usta uz osmijeh jedva izgovaraju " kako vam mogu pomoći?".. pomognite i vi nama.. ni vaš osmjeh ne košta ništa, a i nama znači puno..
01.01.2008. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog te blagoslovio.... radim na šalteru, više-manje silom prilika. Trudim se da ne budem gunđalo, neljubazna, drska ili otresita. Tu sam gdje jesam i trudim se pronaći nešto pozitivno u svom poslu jer inače bih odavno bila na psihijatriji. Ali činjenica je da su ljudi postali zvijeri. Da najviše vole liječiti komplekse i frustracije upravo na šalterima. Tim više što radim na takvom mjestu gdje je strahovito velika frekvencija ljudi i to osobito onih nižeg imovinskog stanja, studenata, penzića, psihičkih bolesnika, primitivaca.... Nemamo zaštitara kao pošte i banke i zaista smo prepuštene na milost i nemilost stranaka. Ima i nas svakakvih, ali rijetko koja službenica će biti drska i bezobrazna ako joj stranka pristupi normalno i dobronamjerno.
01.01.2008. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Složio bih se, strino, da posebno posao prodavačice u dućanu ljudi shvaćaju kao "ženski". Obzirom da to otklanja veću fizičku prijetnju, a priori je lakše otresti se na istu ili je prozvati "glupom kokoši" i baciti sl. šovinizmiće. Da u poslu dominiraju proćelavi trokrilni ormari s brkovima, vjerojatno bi i pokroviteljski stav mušterija bio manji. Ovo s konobarima mislim da je vezano uz tip usluge koju dobivaš, obzirom da se može reći da su muškarci sve zastupljeniji, no "von oben" stav usluženika je ostao. Mislim da je to psihološka igra gdje građanin, za razliku od drugih situacija u životu gdje ga uglavnom gaze, ovdje sjedi a netko ga služi (tetošenje da je "gost uvijek u pravu") , tj. imaš neku kvazi-važnost koju mnogi zlorabe da iskoriste nadređeni položaj za istrest pokoju frustru. Ovim putem šaljem pozdrave dragim šalterašicama koje su se javile. Ja sam npr. u svojoj banci višekratno, i to čak u vremena pred zatvaranje, dobivao osmjehe i uslužnost za koje ne znam otkud su ih službenice uspjele iscijediti nakon cijelog dana robotske obrade svih tih problematičnih tekućih i žiro-računa i novaca koji "su trebali već sjesti".
02.01.2008. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
godmother
nakon svog kraćeg staža u javnobilježničkom uredu, počela sam potpuno drugim očim gledati ljude koji rade s druge strane šaltera. ja sam se, radeći sličan posao, osjećala kao u "trileru" majkla džeksona, bježiš od zombija, ali oni ulaze i kroz vrata, i kroz prozore, a neki put, i kroz zidove. nemaš pauzu, a ako je imaš, onda te stranke hoće zadaviti "zašto baš sad kad sam ja na redu, a tako mi se žuri... bla". ako si detaljan, onda si prespor, što je katastrofa, ako se požuriš i napraviš grešku, još gore. definitivno su najgori penzići i ostatak "neradnog" naroda s "misijom" da će baš danas na nekom šalteru riještiti sve svoje životne probleme. najmanje loših iskustava sam imala sljudima koji imaju love i dobar posao, razni menadžeri , direktori i odvjetnici. od većine njih dobiješ i osmijeh i "lako ćemo, ima vremena" stav.
02.01.2008. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ravijojla
ja sam jedna tzv šalteruša u stranjskoj banci i drago mi je da se netko jednom, makar na sekundu, stavio u našu kožu.. jer iskreno, mada se svima uvijek čini da nitko ništa ne radi i da se svi samo omuhavaju, situacija je ovakva.. prazni stolovi nisu takvi zato jer netko pije kavu, puši ili nedajbože jede (to je još i za oprostiti)... stolovi su prazni jer ljudi NEMA.. ne postoje.. ako jedan može potegnuti za deset, ma šta će mu još onda još i onaj drugi.. i tako mi sjedimo za svojim stolicama (još smo i sretni jer ima ih i koji stoje cijelo radno vrijeme) bez WC-a, bez jela i bez čaše vode (usta se osuše kad se stalno priča) i smješkamo se i uslužujemo i slušamo sve i svašta.. tako se drugi put nemojte jako ljutiti ako umjesto pet osmjeha dobite samo dva i u pet minuta do osam (svi čekaju zadnji čas) pomislite da ste vi došli iz toplog doma, a da se nama grči želudac od gladi, mjehur puca i osušena usta uz osmijeh jedva izgovaraju " kako vam mogu pomoći?".. pomognite i vi nama.. ni vaš osmjeh ne košta ništa, a i nama znači puno..
01.01.2008. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
windfuckersister
Bog te blagoslovio.... radim na šalteru, više-manje silom prilika. Trudim se da ne budem gunđalo, neljubazna, drska ili otresita. Tu sam gdje jesam i trudim se pronaći nešto pozitivno u svom poslu jer inače bih odavno bila na psihijatriji. Ali činjenica je da su ljudi postali zvijeri. Da najviše vole liječiti komplekse i frustracije upravo na šalterima. Tim više što radim na takvom mjestu gdje je strahovito velika frekvencija ljudi i to osobito onih nižeg imovinskog stanja, studenata, penzića, psihičkih bolesnika, primitivaca.... Nemamo zaštitara kao pošte i banke i zaista smo prepuštene na milost i nemilost stranaka. Ima i nas svakakvih, ali rijetko koja službenica će biti drska i bezobrazna ako joj stranka pristupi normalno i dobronamjerno.
01.01.2008. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemetz
Složio bih se, strino, da posebno posao prodavačice u dućanu ljudi shvaćaju kao "ženski". Obzirom da to otklanja veću fizičku prijetnju, a priori je lakše otresti se na istu ili je prozvati "glupom kokoši" i baciti sl. šovinizmiće. Da u poslu dominiraju proćelavi trokrilni ormari s brkovima, vjerojatno bi i pokroviteljski stav mušterija bio manji. Ovo s konobarima mislim da je vezano uz tip usluge koju dobivaš, obzirom da se može reći da su muškarci sve zastupljeniji, no "von oben" stav usluženika je ostao. Mislim da je to psihološka igra gdje građanin, za razliku od drugih situacija u životu gdje ga uglavnom gaze, ovdje sjedi a netko ga služi (tetošenje da je "gost uvijek u pravu") , tj. imaš neku kvazi-važnost koju mnogi zlorabe da iskoriste nadređeni položaj za istrest pokoju frustru.
Ovim putem šaljem pozdrave dragim šalterašicama koje su se javile. Ja sam npr. u svojoj banci višekratno, i to čak u vremena pred zatvaranje, dobivao osmjehe i uslužnost za koje ne znam otkud su ih službenice uspjele iscijediti nakon cijelog dana robotske obrade svih tih problematičnih tekućih i žiro-računa i novaca koji "su trebali već sjesti".
02.01.2008. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
godmother
nakon svog kraćeg staža u javnobilježničkom uredu, počela sam potpuno drugim očim gledati ljude koji rade s druge strane šaltera. ja sam se, radeći sličan posao, osjećala kao u "trileru" majkla džeksona, bježiš od zombija, ali oni ulaze i kroz vrata, i kroz prozore, a neki put, i kroz zidove. nemaš pauzu, a ako je imaš, onda te stranke hoće zadaviti "zašto baš sad kad sam ja na redu, a tako mi se žuri... bla". ako si detaljan, onda si prespor, što je katastrofa, ako se požuriš i napraviš grešku, još gore. definitivno su najgori penzići i ostatak "neradnog" naroda s "misijom" da će baš danas na nekom šalteru riještiti sve svoje životne probleme. najmanje loših iskustava sam imala sljudima koji imaju love i dobar posao, razni menadžeri , direktori i odvjetnici. od većine njih dobiješ i osmijeh i "lako ćemo, ima vremena" stav.
02.01.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...