Komentari

apk.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • greentea

    pa, ipak stočarski mentalitet podrazumjeva mesožderstvo bez kojeg ga ne bi ni bilo.
    a psihologija volim-posjedujem ubija ljubav.....što na svoj način čini i stočarski mentalitet.
    meni je sve to povezano. volim meso-posjedujem ovcu-ubijam da bi jeo...i prenosi se vrlo
    lako na ljude: volim-ako treba i ubit ću da bi posjedovao-to ubija ljubav i bez da se ubije čovjeka.
    sve je povezano i utječe jedno na drugo, život ne stvara ladice u koje kategorizira i odvaja
    kao što to čine ljudi.

    avatar

    03.12.2007. (11:37)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    @apk:
    Razmišljam o toj ''ljubi-ubi'' psihologiji i povezujem u kontekstu moje obitelji... Moji su uvijek imali životinje za vlastite potrebe (jaja, mlijeko, meso...) ali, ne mogu reći da su nasilni prema ljudima... ni sebe ne smatram nasilnom...
    Postoje neke granice koje se ne prelaze samo tako.
    Držim da je puno opasnija ova druga psihologija ''volim-posjedujem'', kao što sam to dala na primjeru Bušmana - ali, taj plemenski starješina je uklonio ''zločesti'' predmet - za njega nije važila psihologija ''volim-posjedujem'' .

    @greentea
    Ja bih rekla tu poveznicu malo drugačije: Volim IMATI - ako nemam, ne vrijedim.. KOLIKO IMAM - TOLIKO VRIJEDIM... (naravno da je to apsurd - ali tako to stvari stoje danas)
    Siromašan čovjek se stidi svojeg siromaštva. IMATI MESO i BIJELI KRUH za nedjeljni ručak nije do nedavno mogao imati svatko... da bi do toga došao, morao si je priskrbiti statusni simbol bogatstva: meso. Najlakše mu je bilo uzgojiti svoje nego skupo platiti tuđe.

    Možda nisam u pravu, ali ja tako vidim stvari... danas vrijedi: IMATI = BITI (materijalizam do boli!) i to ne važi samo za meso nego za sve ostale stvari.

    avatar

    03.12.2007. (12:08)    -   -   -   -  

  • Tapecirani rogovi

    @apk

    Moram priznati da imaš interesantan odabir tema, zato i pratim, jel'? Sjećam se jedne prigode kada sam bio kod tetke koja je imala kokošinjac iza kuće. Došlo je vrijeme ručka i trebalo je likvidirati jednu kokoš. Tu zadaću je spremno preuzela baka koja je majstor po tom pitanju. Kokoš, koja nije pružila ni trunku otpora do trenutka dok nije dobila nož kroz vrat, nije ni slutila što joj se sprema. Mi klinci, očito užasnuti šikljajućom krvi iz kokošjeg vrata koja se cijedila u starinski emajlirani tanjur na podu, počeli smo preklinjati baku da je pusti jer nije ništa skrivila. Naravno, baka je pukla od smijeha uz komentar: sad vam se gadi, a poslije ćete prste lizat! I bi tako.

    Iz ovoga se može lako naučiti da se radi o naučenom obrascu ponašanja, gdje je prethodan, usađen strah od smrti, Božje kazne ili već čega, brzo zamijeno osjećaj ugode punih usta i želuca. Radi li se možda o odnosu bake, koja je svojim stočarskim mentalitetom izjednačila kokoš i kukuruz, ili samo o klasičnoj gladi i potrebi za hranom?

    avatar

    03.12.2007. (12:56)    -   -   -   -  

  • celina

    @apk. Ja se sa tom neorusoistickom groteskom ne slazem ali blog i nije prava forma nekog esejistickog i znanstvenog dokazivanja. Ipak-zanimljiva tema za buduca istrazivanja.

    Pozdrav, celina

    avatar

    03.12.2007. (13:05)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Negdje sam već napisala da je osjećaj NEDOSTATKA vrlo opasan...

    avatar

    03.12.2007. (13:07)    -   -   -   -  

  • Ina

    Jedan događaj iz srednje škole.....išla sam kući iz grada oko 4 u jutro. Kako sam skrenula u svoju ulicu zamjetila sam iza sebe kako me netko prati. Okrenula sam se i ugledala muškarca, oko 20tak metara od mene. Bio je spreman napasti me....u tom momentu sam se sjetila nečega iz ''prošlog'' života gdje sam znala komunicirati s vukovima i počela sam zavijati iz sve snage kao da prizivam čopor vukova na napad.

    U tom momentu su tri psa jazavčara istračala iz jednog dvorišta i napala tog čovjeka. On je počeo vrištati izgledao je sumanuto. Naganjali su ga niz cijelu ulicu.

    Po povratku su došli do mene, mahali repovima i lavežom mi dali znak izvršenog.
    Ja sam ih podragala i otišla spavati. Sretna što se sjetih svoje Aljaske......

    http://www.carovnice.org/spaw/images/lib4/indijanka z volkovi kpfz.org.jpg

    avatar

    03.12.2007. (13:07)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Meni se čini da je istinita ta teorija "ljubi-ubi".Npr. grozno mi je kada vlasnici pasa daju eutanazirati svoje ljubimce kada ostare ili se razbole. Ako ih zaista vole trebali bi im pomagati do kraja.Vidjela sam na invalidskoj stazi prema Bliznecu psa koji za pomoć pri hodanju ima malu pseću hodalicu. Nitko ne bi osudio vlasnika tog psa da ga je uspavao (kako se to lijepo kaže). Za eutanaziranje pasa imamo sto opravdanja a najčešće je da se životinja ne muči. Inače, danas je muđunarodni dan invalida. Pomognite onima koji trebaju pomoć bez obzira bili oni ljudi ili životinje.

    avatar

    03.12.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    @Mendula:
    Zato eutanazija uvijek i jest sporno pitanje - jedno od onih koje uvijek postavljaju političarima.

    Neznanje... neznanje...
    Pravo Zlo bi bilo kad čovjek koji ZNA prirodu života ide svjesno protiv te prirode.
    To je suštinska zloća: zlo radi zla.

    avatar

    03.12.2007. (17:18)    -   -   -   -  

  • darien

    @ Mendula - potpisujem!

    avatar

    03.12.2007. (17:41)    -   -   -   -  

  • Ina

    Ovo mi je bilo fascinantno za vidjeti pa ću podijeliti sa svima koji sudjeluju u blogu i koji ga samo čitaju:)))

    http://www.youtube.com/watch?v=IlR4nBStjVw

    avatar

    03.12.2007. (18:18)    -   -   -   -  

  • zazen

    mnoge stvari radimo iz navike.
    vjerujem da ponekad čovjek može biti i zao iz navike.

    čitao sam komentar u kojem se opisuje kako je baka klala kokoš.

    zanimljivo je to, jer vjerojatno ta ista osoba ide u crkvu i sve.
    i ne mogu ništa o takvoj osobi naposati jer mi je potpuno nerazumljiva.

    no, vjerujem da onaj koji se bavi nekakvom duhovnošću nebi trebao jesti meso.
    zbog svjesnosti. jer, kad bi dok bi žvakao komad mesa ili klao a u isto vrijeme pokušao biti potpuno svjestan toga, brzo bi to prestao raditi.

    no, ako već ti koji se time bave moraju lagati sami sebi i ušutkavati svoje svijetlo, što im ja mogu.

    avatar

    03.12.2007. (19:30)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    @zazen:
    Da, slažem se... ta navika je nešto što smatramo normalnim, svakodnevnim, nešto o čemu ne treba ni raspravljati...
    Svi imamo svoje neke navike... ja bih mogla živjeti bez mesa (s obzirom na to koliko ga konzumiram), no da li bi mogli moji ukućani (kojima opet JA ''moram'' praviti meso...)
    Da ja ne jedem meso, ali da ipak mojima pravim meso? Nije li to dvolično? Ili da kažem: Više nema mesa - od sada kuham samo povrće... hm, ne znam... što bi rekli...

    avatar

    03.12.2007. (22:09)    -   -   -   -  

  • tuvok

    Pozdrav,
    Mozak nema nikakvih obilježja da bi bio nasilan organ ali ni nikakva druga što ga može svrstati u neutralne organe. Ono za šta je mozak odgovoran je da svojim radom pruža bezbroj mogućnosti. Kako čemo ga mi iskoristiti je druga stvar. Ali taj mozak također daje mogučnost da čovjek uzme u ruke pušku koja je nasilnija i ubojitija od bilo kojih kanđi ili zubiju dok druge životinje to ne mogu pa se moraju koristiti sa onim šta imaju.

    avatar

    10.12.2007. (15:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...