S unutarnje strane...

ponedjeljak, 03.12.2007.

Ljubi-ubi u "vatri"!

Rasprava se doista rasplamsala!
Hvala svima na sudjelovanju, i onima koji misle ovako i onima koji misle onako. No, budući da je ovo moj “dom” da tako kažem, iskoristit ću tu povlasticu, pa neke bitne odgovore staviti u poseban post. Previše komentara na jednom postu otežava čitanje, a mislim da je neke stvari potrebno istaknuti.
Evo nekih mojih misli nakon čitanja komentara.

Ratovi nisu dokaz čovjekove prirodne nasilnosti jer nisu bili s čovjekom oduvijek – počeli su s nastankom naše civilizacije, prije, otprilike, 5000 godina - o tome ćemo kasnije u "sociologiji (ne)nasilja.

Mozak primarno nije nasilni organ - naravno da ga možemo (zlo)upotrebljavati svakako, u tome i poanta ovog razgovora. Ipak, ističem, primarno, nema nasilnih značajki u čovjekovoj fiziologiji. Da je bilo što bilo namjenjno tome, imali bismo tjelesne značajke "nasilnika".

"Ubijati" za hranu nije isto što i stvarati "ljubi-ubi" psihologiju, dakle najprije njegovati, a onda ubiti. Čovjek je stotinama tisuća godina živio bez toga (ubijajući u lovu i skupljajući iz prirode). S tim da je ljubi-ubi psihologija mnogo dalekosežnijeg utjecaja kod primjena na životinje koje su nam fiziološki bliske (lakše je s toga preći na ljude) nego na biljke koje tako izravno ne pokazuju osjećaje, strah, bol i slično.

Naglašavam: nemojte pomiješati uklanjanje ljubi-ubi psihologije s nekakvom idealistilčkom filozofijom apsolutnog nenasilja, neubijanja i nepostojanja smrti, borbe ili bilo kakvog izraza uništavajučih zakona prirode. Pokušajte razumjeti u čemu je stvar: miješanje ljubavi i smrti u istom postupku, presudno je za stvaranje unutarnjeg plodnog tla za frustraciju, nekontrolirano izražavanje nasilja, distorziju vrijednosti i slično. Kao što je netko napisao – nitko nakon takvog postupka ne može ostati zdrav, čak i ako to čini uz prigodno zatvaranje očiju i kupnju ubijenih životinja u trgovini. Jesti meso i izbjeći ljubi-ubi psihologiju mogu samo oni oni koji meso priskrbljuju lovom i to bez prethodnog “njegovanja”. Takvi ljudi su lovci, psihološki zdravi i stabilni. Uzgred, takvih više nema mnogo, odnosno ima ih jednako malo kao i istrebljenih tradicionalnih naroda.

Ako gledamo metafizički, i karma je negdje počela, omogućena slobodnom voljom. Mesožderstvo samo po sebi nije uzrok nasilnosti, već je to, kao što sam ponovno istaknuo, “stočarski mentalitet”.
Ipak, uvjeren sam da je psihologija ne-mesoždera sasvim različita od one mesoždera. Međutim, postoje i drugi razlozi nasilnosti. "Ljubi-ubi" psihologiji sam u ovom slučaju dao 50% vrijednosti, otrprilike... :-), Primjerice, razlog nasilnosti ljudi koji ne jedu meso sasvim lako može biti u drugom najvažnijem razlogu: “volim-posjedujem” psihologiji. Ona je uzrok posesivnosti i pohlepe, ali o tome u drugom postu…

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv