A što je s trenutnim poslom? Nije li bolje u trenutnoj situaciji ostati tu gdje jesi pa na porodiljni i onda novi posao? Nisu mi baš jasni ovi razgovori za posao.Jesam li možda nešto propustila?
27.11.2007. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam na komentarima. kako skačem na sve strane, jednostavno ne uspijevam doći do bloga. Traženje novog posla krenulo je prije nego li sam saznala za novonastalu situaciju. I to iz razloga jer je ovaj posao sve drugo nego nešto što me ispunjava. radim ga mehanički, na način da izvršim sve obaveze. iskeno u zadnjih godinu dana prilično sam zatupila na ovom poslu. Npr. posao ne pruža kontinuiranu edukaciju u smislu seminara, literature i sl., ali se očekuje da si stalno u korak sa svim novostima i promijenama koje se događaju. Pa ako želiš i ako ti je to važno (a važno ti je da posao napraviš kako treba), edukacije si plaćaj sam. Drugo, posao je specifičan po pitanju toga kako ga radiš, a radiš ga po učinku, što samo po sebi nije problematično, dapače tjera te da povučeš još jače. Međutim kad se nađeš u ovakvoj situaciji, a zamjene nemaš, klijenti jednostavno postavljaju mogućnost raskida ugovora, što uopće nije neobično, jer oni su sklopili ugovor sa firmom, i ako ga nitko ne odradi, zašto bi oni plačali. No, to nije slučaj samo u ovoj situaciji, na godišnji ideš s lap topom, umjesto da se posvetiš svojoj djeci ti se posvećuješ poslu, bolestan nemoj biti jer tko će to odraditi. kad mi je mala bila u bolnici i ja s njom, s nama je bio i lap top, pa kad bi ona spavala, ja bi radila. Od cijele situacije, ja sad razmišljam o onoj privatno najgoroj. Sad me zapravo ne muči ostanak ili odlazak na/s ovom poslu. S ništa ne komentira, on samo želi da nema nikakvih napetosti i živciranja. A to znači financije neka su u redu, a hoće li bebe biti ili ne nebitna je stavka. ja sam se u međuvremenu zavukla u svoju ljušturu, prevrćem sve odluke tristo puta, niti jedna nije dobra, no imajući u vidu da doma imam još dvoje djece, treće u obliku mog S (što je porazno), pokušavam za dobrobit ove djece koju imam povući realno ispravne poteze. Koliko su oni za mene (posebice psihički) ispravni, to je drugi par cipela. Razgovarala sam i s mamom, ali kad me je počela ubijati u pojam, rekla sam da ne želim više o tome razgovarati. Ono što me najviše muči u cijeloj priči je slijedeće. Ne kažem da bi ishod bio drugačiji da se S drugačije ponaša. Ovako, ono što je vidim je čisto licemjerstvo i izgleda ovako: ajmo imat to dijete - kaže on - ali niti ne pomišlja mrdnuti malim prstom da promijeni trenutno stanje kako bi to bilo ostvarivo, kad se definira da se ipak ne može onda napravi slijedeće - pita me već par dana za redom jesam li napokon dogovorila taj termin u bolnici. Svakim takvim pitanjem pomalo i vrlo bolno umire dio mene. Do te mjere da se pitam, a s kime ja to živim?
28.11.2007. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pošteni
e pa drzim fige za taj posao
22.11.2007. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moralne dileme
A što je s trenutnim poslom? Nije li bolje u trenutnoj situaciji ostati tu gdje jesi pa na porodiljni i onda novi posao?
Nisu mi baš jasni ovi razgovori za posao.Jesam li možda nešto propustila?
27.11.2007. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
Hvala vam na komentarima. kako skačem na sve strane, jednostavno ne uspijevam doći do bloga. Traženje novog posla krenulo je prije nego li sam saznala za novonastalu situaciju. I to iz razloga jer je ovaj posao sve drugo nego nešto što me ispunjava. radim ga mehanički, na način da izvršim sve obaveze. iskeno u zadnjih godinu dana prilično sam zatupila na ovom poslu. Npr. posao ne pruža kontinuiranu edukaciju u smislu seminara, literature i sl., ali se očekuje da si stalno u korak sa svim novostima i promijenama koje se događaju. Pa ako želiš i ako ti je to važno (a važno ti je da posao napraviš kako treba), edukacije si plaćaj sam. Drugo, posao je specifičan po pitanju toga kako ga radiš, a radiš ga po učinku, što samo po sebi nije problematično, dapače tjera te da povučeš još jače. Međutim kad se nađeš u ovakvoj situaciji, a zamjene nemaš, klijenti jednostavno postavljaju mogućnost raskida ugovora, što uopće nije neobično, jer oni su sklopili ugovor sa firmom, i ako ga nitko ne odradi, zašto bi oni plačali. No, to nije slučaj samo u ovoj situaciji, na godišnji ideš s lap topom, umjesto da se posvetiš svojoj djeci ti se posvećuješ poslu, bolestan nemoj biti jer tko će to odraditi. kad mi je mala bila u bolnici i ja s njom, s nama je bio i lap top, pa kad bi ona spavala, ja bi radila. Od cijele situacije, ja sad razmišljam o onoj privatno najgoroj. Sad me zapravo ne muči ostanak ili odlazak na/s ovom poslu. S ništa ne komentira, on samo želi da nema nikakvih napetosti i živciranja. A to znači financije neka su u redu, a hoće li bebe biti ili ne nebitna je stavka.
ja sam se u međuvremenu zavukla u svoju ljušturu, prevrćem sve odluke tristo puta, niti jedna nije dobra, no imajući u vidu da doma imam još dvoje djece, treće u obliku mog S (što je porazno), pokušavam za dobrobit ove djece koju imam povući realno ispravne poteze. Koliko su oni za mene (posebice psihički) ispravni, to je drugi par cipela. Razgovarala sam i s mamom, ali kad me je počela ubijati u pojam, rekla sam da ne želim više o tome razgovarati. Ono što me najviše muči u cijeloj priči je slijedeće. Ne kažem da bi ishod bio drugačiji da se S drugačije ponaša. Ovako, ono što je vidim je čisto licemjerstvo i izgleda ovako: ajmo imat to dijete - kaže on - ali niti ne pomišlja mrdnuti malim prstom da promijeni trenutno stanje kako bi to bilo ostvarivo, kad se definira da se ipak ne može onda napravi slijedeće - pita me već par dana za redom jesam li napokon dogovorila taj termin u bolnici. Svakim takvim pitanjem pomalo i vrlo bolno umire dio mene. Do te mjere da se pitam, a s kime ja to živim?
28.11.2007. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...