Ovdje treba stati. Glavno je da ovaj naš povijesni pakao četvrti put ne eksplodira. Poslije svega nije toliko važno zašto i čijom krivnjom. To je zadatak svih onih koji misle, osjećaju i žele ostati ljudi čista obraza. Ako sad ne stanemo na kraj ovoj ludnici u Balkanskoj krčmi, neće biti ni kraja ni koni ja rekla. svi imamo osvje osobne tragedije i normalno je da me više dotiču one koje su se dogodile u Vukovaru, no u Srebrenici ili Jasenovcu... i tu dolazimo do pitanja treba li se stalno vraćati nazad? mogli bi tako do ameba... ja želim naprijed. p.s. zarekla sam se da ću na blogu biti [I]lepa i glupa pa ovakve teme izbjegavam u širokom luku. no, ovo je bio post koji je vrijedilo pročitati. moj naklon. p.s.2 osim... nema opravdanja za ločin. nikakav gubitak socijalnih stega. ništa. niti osobna tragedija ne može opravdati zločin počinjen nad nevinom osobom. to je moje mišljenje.
19.11.2007. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da je problem u tome što sabranost i odgovornost puno lošije funkcioniraju u ratu nego u miru - u većini mozgova. tko može garantirati da će ostati sabran u iznimno stresnoj situaciji. naravno, nema opravdanja za zločin, ali, npr, prosječni Nijemac pod Hitlerom mogao je postati (aktivni ili prešutni ) zločinac ili se jednostavno ubiti - jer otpor je manje-više značio smrt.
19.11.2007. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ pametni... to je glavni problem. U Ratu vrijede druga pravila. Psiha se mijenja i postaje grupna. Podvrgavaš se skupini. Zapravo, najčešće se boriš za ljude iz tvoje skupine, a ne radi ideologije (ideologija vodi pojedinca, grupna dinamika je nešto sasvim drugo)... a osveta i zločin znaju nastati i nakon emocionalnih šokova gubitka iz skupine (na jednak način kao da je stradao netko od najbližih)... rezultat... postanemo zvijeri. To dobro znam...
20.11.2007. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Možda uistinu knjige ne otkrivaju sve ,otkrivaju ljudi koji ih pišu, iako sam mislila da je sve već rečeno, ipak nije..pa bih željela u komentaru na tvoj post samo ovo napisati..ulomak iz jednog pisma.
Znam,ništa ti ne moram pisati jer sve znaš, sve si vidjela iz blizine.I sve je isto, samo je još gore.Ovdje je pakao.Komešamo se u grotlu.Kroz koridor kulja nepregledna bujica vojske i četnika; danima ne spavamo, više valjda ništa ni ne jedemo.Čudne se stvari događaju i čini mi se cijela je B.jedna velika rana. Samo ,nije gotovo kad netko misli da jest, ili kaže, već kad više ne bude nade. Zmija oko vrata
Ljubavno ratno pismo koje mi je pružilo nadu.
20.11.2007. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unamuno je genijalan. Ovi su razgovori vrlo zanimljivi, ali ne razumijem se baš u problematiku, tako da samo napominjem da sam zainteresirano pročitala cijeli tekst.
20.11.2007. (21:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ubit će me kava koju popijem dok čitam tvoj pooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ooooooooooooooooooooooooooooost. Znaš kaj ja mislim o Jugoslaviji? U vrijeme dok je bila Jugoslavija a mi mala Republika Htvatska svi smo imali i kruha i igara. Otac je sam radio, mama je bila domaćica, sestra i ja smo završile škole, sve što smo željele završiti, oblačile smo se kod nekadašnjih dućana koji su se zvali POSREDNICI, imale smo dovoljan đeparac, stan, auto i vikendicu. Tatina plaća je pokrivala sve, prijatelji su bili uvijek od pomoći od gradnje vikendice do davanja kuće za godišnji odmor na moru. Moja sjećanja su pozitivna na taj period jer mi kao djetetu i kasnije kao djevojci, ženi, majci, radniku, apsolutno ništa nije falilo.
Demokrecija ili Država Hrvatska mi je odnjela prijatelje koji su poginuli, oni koji su ostali pričaju o tome kako su ubijali svoje vršnjake, svi imamo traumu rata. Gledamo ljude odakle su, prije je bilo nešto više Srba na boljim radnim mjestima, danas su se razmnožili hercegovci po foteljama u omjeru da ih ima duplo više nego Srba prije rata. Što je sljedeće, rat protiv hercegovaca ili što??? To što su i oni Hrvati ne daje im pravo da se nas starosjedioce na ovom području šikanira, djele nam se otkazi a zapošljava se po vezi BABA; STRIC; STRINA... Čak to ni Srbi nisu radili u toj mjeri... Nije isto biti Hrvat u Hrvatskoj i Hrvat u bosni. Mi ne brišemo nos rukavom...
Za mene je čovijek čovijek. Politika je kurva, a kurvini sinovi ju vode. Gdje ćemo tek završiti, tko da zna, tko da zna jer HDZ ništa ne zna..
Hajde sad i ti moraš piti kavu na ovoliki komentar. (sorry ako ima tipfelera)
21.11.2007. (00:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je je tvoj život u Jugoslaviji prošao bez trauma. Tako nekako govore i moja djeca. Ne baš posve jer su neki od njih, zbog svoje znatiželjne naravi, vidjeli i znali nešto više. Ne kažem da ti nemaš znatiželjnu narav. Imaš i previše, ali ti vjerojatno obiteljska situacija nije bila kao moja. Neda mi se pisati o tome jer sam već dosadila. Ako letimice pogledaš neke postove bit će ti možda jasnije. Ali, sve je to na kraju nevažno. Bar u momo još višeslučaju jer sam isplivala iz prošlosti. Ostavljam je stručnjaima, povjesničarima, sociolozima, itd neka oni vode brigu i to bi vrlo hitro morali napraviti jer puno toga poslijedica povijesnih događaja, samo ih često nismo svjesni.
Kratko: Dolazak nekih ljudi ( ne svih) iz političke, ali i mafijaške emigracije početkom devedesetih u Hrvatsku dalo je određeni pečat ekonomiji i politici i ,po meni, udaljili još više one dvije vječno suprostavljene struje u Hrvata. Neću reći ustašku ( to je samo po sebi zlo) ali onu hrvatsku emigraciju koja se nije slagala sa komunizmom i komunističku ( koja je velikim djelom bila zlo) Stalno govorim svugdje je bilo ljudi i zločinaca. Puno je njih bilo zavedeno, željeli su jedno događalo se drugo.
Kako god ti naši nerašćićeni računi, iz prošlosti, dodatno nas čine zarobljenima u nekom prošlom vremenu.
pametni zub, dijete, prepoznajem odgoj. Rado bih susrela tvoju mamu i mislim da bi se odlično slagale, bez obzira na razlike.
Ja nisam bila sretna u Jugoslaviji. Vućem neke druge uspomene, ali mislim da ni ovo što imamo nije najsretnije rješenje.
Neću govoriti o politici iako bi se puno toga moglo reći ali samo dvije rečenice o ekonomiji i socijalnom statusu stanovnika ove zemlje. Ta strašna nagla bogaćenja, praktičan nestanak srednje klase i siromaštvo koje je evidentno. Ne branim vodeće ljude HRvatske, ali ima u svemu tome i vrlo brzog prodiranja ideja tzv liberalnog kapitalizma neke vrst, po meni, predatorskog mentaliteta, čopora morskih pasa, vukova i slično, iako time ove životinje vrijeđam, ali jedne skupine bešćutnih bolesno bogatih ljudi za koje praktično niti ne moramo znati koji su , a koji guraju i vrte ogromno bogatsvo i moč. Oni kao mister No sjede u nekom svom nedodirljivom zamku-svijetu, ne vide nas obične smrtnike i nemaju nikakvog osjećaja za nikoga osim za svoje ideje.
Možda je ovo sve malo nategnuto, možda više knjževno rečeno, ali razumjet ćeš.
Provlaći se to unutar globalizicijskuh promjena koje su puno stvari u redu, ali baš ovaj segment: mala šačica prebogatih i veliko mnoštvo siromašnih ... nije po ljudsku a ni po Božju.
A što se tiće mog pravopisa. Svaki svojimalo ozbiljniji tekst koji ide negdje vani moram petsto puta pregledati jer sam dislektična i disgrafična. Preskaćem slova ..i brojke .Mogu milion puta pročitati pa opet to ne vidim, tako da ovo što pišem na blogu je prava katastrofa. na sreću pa ne znamo ništa jedni o drugima.
Zona Z.,
nema opravdanja za zločin. Slažem se ali na svakom sudu postoje određene olakotne okolnosti. Neuračunljivo stanje i slično. Utoliko mislim da nije svaki zločin isti. A najtragičnije je da je tu vrlo mala i krhka granica. I još je gore što se to događa još danas - te strašne mržnje među narodima i inaće. Jasno da treba uprijeti sve snage da se ponovi, ali nekako nam to ne ide. U čovjeku je nekakav bjes. Pogledaj samo svađe automobilista... do potezanja oružja.
Mislim da je jako važno među ljudima tražiti pravednike i mirotvorce kojima nije primarna boja kože, spol, druga vjera, druga narodnost i još puno toga drugačijeg i koji će djelovati na dobro i mir.
Znam da govorim o utopiji ali što mogu.
borgman, dragi prijatelju damu pik i zeca bih ostavila baš onakve kakvi jesu. Prije bih mjenjala vukove, morske pse, zmije na primjer, iako daleko i njima kuća.
anastazijaa, drago mi te ponovo sresti, a istina je da su svi nesretni ljudi... upravo nesretni.
nihilnemoque, izvući ću tu i tamo Unamuna. Reći ću dvije tri riječi i o njemu iako ih zaslužuje puno više. A neznanje? Znaš kako to ide u pravu: Neznanje ne opravdava, a opet želim ti da se sa ovom problematikom nikad ne baviš. Pretpostavljam da si se rodio u Hrvatskoj i da su ti Jugoslavije španjolska sela.
21.11.2007. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DUG (ZA BLOG) ALI POUČAN POST. Bio sam svjedok sličnih ponašanja i naših 'crnokošuljaša'. I nisam se libio usprotiviti im se. Takvi su najčešće prave kukavice
21.11.2007. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam čitala podrobno sam uvod bio mi je dovoljan da se sjetim onih dobrih momaka, mojih prijatelja... neću ništa dalje napisati...ne mogu se punit tim razmišljanjima, jednostavno ne mogu.
22.11.2007. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odličan uvod! (oprosti što me do sad nije bilo)... Moram dodati: Mali čovjek je IPAK vrlo moćan, ključ svega! Od tog malog čovjeka stvara se rulja ili grupa, koja čini sve pozitivno ili negativno! Sretan mali čovjek s jasnim moralnim kočnicama nikad ne može postati zvjer, on u normalno vrijeme može perzistirati u fazi latencije a u suluda vremena pretvoriti se u najkrvoločniju zvijer ukoliko nije sretan ili nema moralnu vertikalu... prema ovom će uvijek biti zvijeri i to je točno! Ljudi smo, manjkavi, a što foliramo razvijenost ne čini nas otpornima na genetiku koju socijalizacijom zatomljavamo! Kain je ubio Abela, a danas su manje više svi Kaini jer Abeli nestaju, jedan po jedan!
23.11.2007. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
zemlja iza ogledala, a ti negdje na sredini... gotovo me strah kako bi prikazala svoj susret sa Damom Pik, ili Zecom... pročitao u dahu
19.11.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
Ovdje treba stati. Glavno je da ovaj naš povijesni pakao četvrti put ne eksplodira. Poslije svega nije toliko važno zašto i čijom krivnjom. To je zadatak svih onih koji misle, osjećaju i žele ostati ljudi čista obraza. Ako sad ne stanemo na kraj ovoj ludnici u Balkanskoj krčmi, neće biti ni kraja ni koni ja rekla. svi imamo osvje osobne tragedije i normalno je da me više dotiču one koje su se dogodile u Vukovaru, no u Srebrenici ili Jasenovcu... i tu dolazimo do pitanja treba li se stalno vraćati nazad? mogli bi tako do ameba... ja želim naprijed.
p.s. zarekla sam se da ću na blogu biti [I]lepa i glupa pa ovakve teme izbjegavam u širokom luku. no, ovo je bio post koji je vrijedilo pročitati. moj naklon.
p.s.2 osim... nema opravdanja za ločin. nikakav gubitak socijalnih stega. ništa. niti osobna tragedija ne može opravdati zločin počinjen nad nevinom osobom. to je moje mišljenje.
19.11.2007. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
mislim da je problem u tome što sabranost i odgovornost puno lošije funkcioniraju u ratu nego u miru - u većini mozgova. tko može garantirati da će ostati sabran u iznimno stresnoj situaciji. naravno, nema opravdanja za zločin, ali, npr, prosječni Nijemac pod Hitlerom mogao je postati (aktivni ili prešutni ) zločinac ili se jednostavno ubiti - jer otpor je manje-više značio smrt.
19.11.2007. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
@ pametni... to je glavni problem. U Ratu vrijede druga pravila. Psiha se mijenja i postaje grupna. Podvrgavaš se skupini. Zapravo, najčešće se boriš za ljude iz tvoje skupine, a ne radi ideologije (ideologija vodi pojedinca, grupna dinamika je nešto sasvim drugo)... a osveta i zločin znaju nastati i nakon emocionalnih šokova gubitka iz skupine (na jednak način kao da je stradao netko od najbližih)... rezultat... postanemo zvijeri. To dobro znam...
20.11.2007. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Možda uistinu knjige ne otkrivaju sve ,otkrivaju ljudi koji ih pišu, iako sam mislila da je sve već rečeno, ipak nije..pa bih željela u komentaru na tvoj post samo ovo napisati..ulomak iz jednog pisma.
Znam,ništa ti ne moram pisati jer sve znaš, sve si vidjela iz blizine.I sve je isto, samo je još gore.Ovdje je pakao.Komešamo se u grotlu.Kroz koridor kulja nepregledna bujica vojske i četnika; danima ne spavamo, više valjda ništa ni ne jedemo.Čudne se stvari događaju i čini mi se cijela je B.jedna velika rana. Samo ,nije gotovo kad netko misli da jest, ili kaže, već kad više ne bude nade. Zmija oko vrata
Ljubavno ratno pismo koje mi je pružilo nadu.
20.11.2007. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Unamuno je genijalan. Ovi su razgovori vrlo zanimljivi, ali ne razumijem se baš u problematiku, tako da samo napominjem da sam zainteresirano pročitala cijeli tekst.
20.11.2007. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANCHI, i to je život !
Ubit će me kava koju popijem dok čitam tvoj pooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ooooooooooooooooooooooooooooost.
Znaš kaj ja mislim o Jugoslaviji?
U vrijeme dok je bila Jugoslavija a mi mala Republika Htvatska svi smo imali i kruha
i igara. Otac je sam radio, mama je bila domaćica, sestra i ja smo završile škole, sve što smo željele završiti, oblačile smo se kod nekadašnjih dućana koji su se zvali POSREDNICI, imale smo dovoljan đeparac, stan, auto i vikendicu. Tatina plaća je pokrivala sve, prijatelji su bili uvijek od pomoći od gradnje vikendice do davanja kuće za godišnji odmor na moru. Moja sjećanja su pozitivna na taj period jer mi kao djetetu i kasnije kao djevojci, ženi, majci, radniku,
apsolutno ništa nije falilo.
Demokrecija ili Država Hrvatska mi je odnjela prijatelje koji su poginuli, oni koji su ostali pričaju o tome kako su ubijali svoje vršnjake, svi imamo traumu rata.
Gledamo ljude odakle su, prije je bilo nešto više Srba na boljim radnim mjestima, danas su se razmnožili hercegovci po foteljama u omjeru da ih ima duplo više nego Srba prije rata.
Što je sljedeće, rat protiv hercegovaca ili što???
To što su i oni Hrvati ne daje im pravo da se nas starosjedioce na ovom području šikanira, djele nam se otkazi a zapošljava se po vezi BABA; STRIC; STRINA... Čak to ni Srbi nisu radili u toj mjeri...
Nije isto biti Hrvat u Hrvatskoj i Hrvat u bosni. Mi ne brišemo nos rukavom...
Za mene je čovijek čovijek. Politika je kurva, a kurvini sinovi ju vode.
Gdje ćemo tek završiti, tko da zna, tko da zna jer HDZ ništa ne zna..
Hajde sad i ti moraš piti kavu na ovoliki komentar.
(sorry ako ima tipfelera)
21.11.2007. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Anchi, i to je život,
Drago mi je je tvoj život u Jugoslaviji prošao bez trauma. Tako nekako govore i moja djeca. Ne baš posve jer su neki od njih, zbog svoje znatiželjne naravi, vidjeli i znali nešto više. Ne kažem da ti nemaš znatiželjnu narav. Imaš i previše, ali ti vjerojatno obiteljska situacija nije bila kao moja.
Neda mi se pisati o tome jer sam već dosadila. Ako letimice pogledaš neke postove bit će ti možda jasnije.
Ali, sve je to na kraju nevažno. Bar u momo još višeslučaju jer sam isplivala iz prošlosti. Ostavljam je stručnjaima, povjesničarima, sociolozima, itd neka oni vode brigu i to bi vrlo hitro morali napraviti jer puno toga poslijedica povijesnih događaja, samo ih često nismo svjesni.
Kratko: Dolazak nekih ljudi ( ne svih) iz političke, ali i mafijaške emigracije početkom devedesetih u Hrvatsku dalo je određeni pečat ekonomiji i politici i ,po meni, udaljili još više one dvije vječno suprostavljene struje u Hrvata. Neću reći ustašku ( to je samo po sebi zlo) ali onu hrvatsku emigraciju koja se nije slagala sa komunizmom i komunističku ( koja je velikim djelom bila zlo) Stalno govorim svugdje je bilo ljudi i zločinaca. Puno je njih bilo zavedeno, željeli su jedno događalo se drugo.
Kako god ti naši nerašćićeni računi, iz prošlosti, dodatno nas čine zarobljenima u nekom prošlom vremenu.
pametni zub,
dijete, prepoznajem odgoj. Rado bih susrela tvoju mamu i mislim da bi se odlično slagale, bez obzira na razlike.
Ja nisam bila sretna u Jugoslaviji. Vućem neke druge uspomene, ali mislim da ni ovo što imamo nije najsretnije rješenje.
Neću govoriti o politici iako bi se puno toga moglo reći ali samo dvije rečenice o ekonomiji i socijalnom statusu stanovnika ove zemlje. Ta strašna nagla bogaćenja, praktičan nestanak srednje klase i siromaštvo koje je evidentno. Ne branim vodeće ljude HRvatske, ali ima u svemu tome i vrlo brzog prodiranja ideja tzv liberalnog kapitalizma neke vrst, po meni, predatorskog mentaliteta, čopora morskih pasa, vukova i slično, iako time ove životinje vrijeđam, ali jedne skupine bešćutnih bolesno bogatih ljudi za koje praktično niti ne moramo znati koji su , a koji guraju i vrte ogromno bogatsvo i moč. Oni kao mister No sjede u nekom svom nedodirljivom zamku-svijetu, ne vide nas obične smrtnike i nemaju nikakvog osjećaja za nikoga osim za svoje ideje.
Možda je ovo sve malo nategnuto, možda više knjževno rečeno, ali razumjet ćeš.
Provlaći se to unutar globalizicijskuh promjena koje su puno stvari u redu, ali baš ovaj segment: mala šačica prebogatih i veliko mnoštvo siromašnih ... nije po ljudsku a ni po Božju.
A što se tiće mog pravopisa. Svaki svojimalo ozbiljniji tekst koji ide negdje vani moram petsto puta pregledati jer sam dislektična i disgrafična. Preskaćem slova ..i brojke .Mogu milion puta pročitati pa opet to ne vidim, tako da ovo što pišem na blogu je prava katastrofa. na sreću pa ne znamo ništa jedni o drugima.
Zona Z.,
nema opravdanja za zločin. Slažem se ali na svakom sudu postoje određene olakotne okolnosti. Neuračunljivo stanje i slično. Utoliko mislim da nije svaki zločin isti. A najtragičnije je da je tu vrlo mala i krhka granica. I još je gore što se to događa još danas - te strašne mržnje među narodima i inaće. Jasno da treba uprijeti sve snage da se ponovi, ali nekako nam to ne ide. U čovjeku je nekakav bjes. Pogledaj samo svađe automobilista... do potezanja oružja.
Mislim da je jako važno među ljudima tražiti pravednike i mirotvorce kojima nije primarna boja kože, spol, druga vjera, druga narodnost i još puno toga drugačijeg i koji će djelovati na dobro i mir.
Znam da govorim o utopiji ali što mogu.
borgman,
dragi prijatelju damu pik i zeca bih ostavila baš onakve kakvi jesu. Prije bih mjenjala vukove, morske pse, zmije na primjer, iako daleko i njima kuća.
anastazijaa,
drago mi te ponovo sresti, a istina je da su svi nesretni ljudi... upravo nesretni.
nihilnemoque,
izvući ću tu i tamo Unamuna. Reći ću dvije tri riječi i o njemu iako ih zaslužuje puno više.
A neznanje? Znaš kako to ide u pravu: Neznanje ne opravdava, a opet želim ti da se sa ovom problematikom nikad ne baviš. Pretpostavljam da si se rodio u Hrvatskoj i da su ti Jugoslavije španjolska sela.
21.11.2007. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SPES
DUG (ZA BLOG) ALI POUČAN POST. Bio sam svjedok sličnih ponašanja i naših 'crnokošuljaša'. I nisam se libio usprotiviti im se. Takvi su najčešće prave kukavice
21.11.2007. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Nisam čitala podrobno sam uvod bio mi je dovoljan da se sjetim onih dobrih momaka, mojih prijatelja... neću ništa dalje napisati...ne mogu se punit tim razmišljanjima, jednostavno ne mogu.
22.11.2007. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragicnamisao
Svaka čast na tekstu
22.11.2007. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wiseguy
odličan uvod! (oprosti što me do sad nije bilo)... Moram dodati: Mali čovjek je IPAK vrlo moćan, ključ svega! Od tog malog čovjeka stvara se rulja ili grupa, koja čini sve pozitivno ili negativno! Sretan mali čovjek s jasnim moralnim kočnicama nikad ne može postati zvjer, on u normalno vrijeme može perzistirati u fazi latencije a u suluda vremena pretvoriti se u najkrvoločniju zvijer ukoliko nije sretan ili nema moralnu vertikalu... prema ovom će uvijek biti zvijeri i to je točno! Ljudi smo, manjkavi, a što foliramo razvijenost ne čini nas otpornima na genetiku koju socijalizacijom zatomljavamo! Kain je ubio Abela, a danas su manje više svi Kaini jer Abeli nestaju, jedan po jedan!
23.11.2007. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...