Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • sebi pripadam

    Ovaj put se samo zahvaljujem za predivnu pjesmu na svom blogu... vratit ću se ponovo kad pročitam post - sada nemam priliku.

    avatar

    12.11.2007. (12:24)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Ovo ću ipak sutra čitati, sad mi je malo prekasno.

    avatar

    13.11.2007. (04:02)    -   -   -   -  

  • borgman

    kada je svijet premali i prestrašan za umjetnika, onda on(a) stvara svoje utočište. U plavilo naslikanog neba povela je jedina dva čovjeka koja je voljela, dvije potpune suprotnosti, kako bi napokon živjela u cjelini :-)

    avatar

    13.11.2007. (07:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    na kraju svi odemo u neku sliku i zaledimo se u njoj. volim priče iz Prvog svjetskog rata

    avatar

    13.11.2007. (15:04)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    ...ja svoju sliku još nisam počela slikati...tek sam pripremila platno,nabavila boje i kistove ...i eno spremni već godinama čekaju...

    avatar

    13.11.2007. (15:45)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    nisam u stanju pratiti priču ( ovih dana odmak je prešao sve granice). htjela bih ti se samo zahvaliti za osvrt na moj komentar u prošlom postu. ja nisam slikarica i rijetko sam proživljavala tjelesne boli. brkove redovito čupam :)))))
    ne volim se kititi, iako me kćerka crta sa naušnicama do cipela ( dijete valjda najbolje zna). ipak, ima nešto što me veže za tu ženu. jednom će i to doći na red :))

    avatar

    13.11.2007. (19:15)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Moja istina "47"

    avatar

    14.11.2007. (09:59)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    iako je, ovo nije priča iz prvog svjetskog rata, ovo se događa danas... Hrvatska (Ana) ljepotica sa pogledom u svjetlu budućnost ispraća svoje muževe u boj (najbolji od njih nikad se ne vrate), shrvana bolnom činjenicom tuguje majka, žena i dijete za najsjajnijim primjercima svoga roda... prolaze godine, naša Domovina počinje živjeti i tada dolazi lijepo upakirani vođa (Petar) čini se kao divan izbor, nudi se u najsjajnijem ruhu, ali taji podatke o svojoj prošlosti (koja tobože za nas nije bitna...) .... Domovina na poslijetku shvaća da je bila prevarena, htjela bi promjeniti nešto, svjesna je da je kasno... i Sad se moje mišljenje razilazi od napisanog ovdje... moja Ana ne će počiniti samoubojstvo, nego će smoći snage riješiti i ovu situaciju, da budem iskren moja Ana ne bi ni srljala pomamno za lijepo upakiranim lažima i ispranim floskulama, već bi radije izabrala dobro znanog, vrijednog radnika, bez takovih napuhanih referenci...

    odmak, jesam li blizu ili potupno krivo interpretiram?

    avatar

    15.11.2007. (21:17)    -   -   -   -  

  • odmak

    wiseguy,
    Odgovorit ću ti jednom anegdotom.
    U Sarajevu neposredno pred raspad Jugoslavije na pošti je osvanuo natpis : Ovo je Srbija,
    ubrzo je netko ispod toga nadopisao: Budalo ovo je pošta.

    Tipična rugalačka bosanska reakcija. Koliko god duhovita nije spriječila rat i divljanja i bezbrojne smrti.

    Ovo gore je priča. Nije nikakvo poučno štivo. Niti povjesna lekcija. Uzalud naš trud da ljude poučimo ovome i onome ( iako ne treba u tom podućavanju odustajati). Život i ljubav su nešto drugo. A literatura nekaj posve drugega.

    Recimo da je Ana bila osamljena. Godila joj je pažnja, na kraju zaljubila se. Ljubav je čudna biljka raste tamo gdje je se najmanje očekuje. Misliš da je malo takvih brakova gdje muž i žena nikako ne pašu u načinu razmišljanja, izgledom, godinama - ja ih puno poznajem, pa ipak su u braku i vrlo često se uz određene kompromise slažu.

    'Moja' Ana je na kraju pobjegla u svoj san. Upravo zato jer je shvatila da je izdala... kako god i Petar Banini kakav god je bio je slijedio svoj san, Anu, ljubav.

    Ako Boga ima, a ja se nadam, čvrsto vjerujem da ga ima, sažalit će se i oprostiti Ani i Petru.
    Tako odmak doživljava Boga, a bira... više zapravo nikoga niti ne bira.

    avatar

    18.11.2007. (18:10)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    No, no... prihvaćam da sam pogriješio, iako sam u svim vašim pričama, od kojih su mnoge izvrsni litrerarni uratci pronašao tu poveznicu sa životom, a i sami ste mi to nekoliko puta potvrdili, ali eto ovaj put je bila iznimka...

    "malo takvih brakova" ma jok, mnogo ih je, ali osobno kompromisa oko nekih stvari nema...
    Anu opradava to što nije znala, ali ne i što nije saznala ili barem pokušala... jer može se zaljubiti ali ako to ne želiš ne ćeš voljeti, osim ako nekima zaljubiti nije jednako voljeti...

    avatar

    19.11.2007. (18:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...