kao prvo,morat ti izraziti svoju sućut....stvarno znam kako ti je....ja sam izgubila brata i dvojicu prijatelja...još mi je najgore od svega šta je Branimir poginuo na moj rođendan...da rođena sam tog prokletog 21.07.,na dan kad svi najveći umiru...taj dan donosi samo nesreću i tugu...voljeni žive vječno...R.I.P Brane
10.11.2007. (01:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
...srce mi stane svaki put kad idem na faks pa vidim mjesto di smo se prvi put sreli, kad vidim mjesto u kafiću di smo kave ispijali...pili jednu za drugom samo da što duže budemo zajedno...i sad dok ovo pišem bez daha sam i tresem se, grlo mi je stegnuto i oči pune suza,kažu da srce ne boli ali ja osjećam bol...svaki put kad ga se sjetim... i baš sam ga sinoć sanjala...kako je bilo stvarno....njegov smijeh, oči, dodiri...čak sam ga i zezala na račun njegovog straha od pauka...da se bar nisam probudila... fali mi vrijeme provedeno s njim, fali mi njegov smijeh, njegovo stalno namiještanje kose, pa ju zaveže, pa ju pusti,,hehe,,,volio se gledati u stakla kafića kad bi sjedili ispred..fali mi slušat njegove želje, njegova maštanja i on što ga čini sretnim...a sitnice su ga uveseljavale- npr kad je čuo da imam krvnu grupu 0- bio je oduševljen jer je njegova omiljena grupa bila type o negative... fali mi nagovarat ga da napokon ode na predavanja i položi neki kolokvij... fali mi da skupa popijemo pivo i zapalimo duvan... fali mi SVE, svaki trenutak s njim je bio poseban, svaki put kad bi se sreli bilo je kao da se prvi put srećemo.... vidim koligo ga je ljudi volilo i koliko svi o njenu lip govore, ostavi je sjajan trag iza sebe i sretna sam šta sam ga poznavala.. bio je toliko dobar d aga je i bog htio za sebe....
11.11.2007. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
moj bože, pa skoro 4 mjeseca kupim bol u sebi. 4 mjeseca propadam, još se ne mogu pomirit s tim, još mu šaljem poruke na mob, čekam da me zovne, ali samo tišina oko mene.... nemam kome reći da me boli, svi su nekeko prešli preko toga ali ja sam zapela,,,zapela i ne mičem se naprid nikako...znam i svjesna sam da nikom tko ga je poznavao nije lako, a pogotovo njegovima, al dal je normalno da me ovoliko ovako dugo boli, da mi suze krenu svaki put kad mislim na njega, da svaka molitva ima njegovo ime, da se još nadam da ću ga srest na šetnici kraj faksa i da će me odvuć na piće, da ćemo i na sljedeći moto opet zajedno... eto, i šta ti vridi da imaš sve na svitu kad nemaš ono šta voliš, kad je praznina u tebi i nemožeš ju popunit, ma ništa, ama baš ništa mi neće nadomjestit velik dio srca koji sam izgubila kada je otišao, a i ne želim da itko stane na mjesto koje je bilo samo njegovo.....znam i da nisam jedina koja ovako misli i osjeća, možda zvučim glupo i smiješno al mene to toliko boli da mislim da polako gubim razum...nemogu zamislit da mi toliko fali... brane.....da te bar još jednom mogu zagrlit... da ti mogu reć samo još sitnicu koju nisam stigla dan prije... koju mi je bilo glupo reći ti... čekaj me... doći ću ti brzo...
12.11.2007. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elaine
znam da ti sigurno komentarom na blogu nemogu pomoći, ali bi zeljela barem da znaš da nisi jedina kojoj je tako. moram priznati da sam sad već našla neki mir i spokoj u razmišljanju da je njemu sad lipo i da ne shvaća zašto tugujemo.. sve što si napisala o susretima i meni je tako, samo je još gore u ovom gradu, sinju, sve podsjeća na njega, fali sama njegova pojava,,, ponekad imam osjećaj kao da je on u parku na vodoskoku s gitarom, pjevuši... miris u zraku podsjeti,miris onih lijepih dana..sjećam ga se s osmjehom na licu, prepričavajući događaje 100 puta iznova... Puno nas ga je volilo i u svima je ostala jedna velika praznina, i ne prihvaćanje... Evo i meni sada suze idu jer pišem da trebamo prihvatiti da je otišao,ali ne iz naših srca..
13.11.2007. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elaine
Zivit će zauvik u srcima nas koji smo ga volili za zivota, pa čak i u onima koji su ga otkrili tek nakon smrti... otkrili koji je to jedinstven i neprocjenjiv čovjek... Da je vratiti vrime,, što bi napravili? bojim se da bi bili nemoćni i da bi se sve to opet dogodilo- Otišao je naš dragi prijatelj i mozemo samo čuvati i veličati uspomenu na njega, dozivljavat ga iznova onako kako bi on to volio,kroz njegove pjesme.. Nema ga, fali, i uvijek će... Mi moramo sami u sebi naći načina da zivimo s tim... Brane prijatelju,volimo te
13.11.2007. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LUIZFROMHEAVEN
HM
20.11.2007. (00:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mary
brane uvijek ces zivjeti u nama, ti i tvoje pjesme.
04.01.2008. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam poznavala branu :'( zaznala sam za njega ima tek 2 mjeseca
cula sam pesmu ''leave me alone'' i toliko mi se svidila da sam ju slusala dan/noc i vidila sam da je taj pjevac (brane) iz sinja i uzivila sam se jer nisam mogla vjerovat da tako nesto postoji blizu mene i posli nakon nekoliko sati sam vidilla da je taj pjevac (brane) poginija od tada mi se srusija cijeli svijet ,, nemogu jest nemogu spavat i nemogu prestat plakat zbog njega osjecam se kao da sam ga poznavala ....ponoci ga sanjam i treutno sad placem jer toliko toga znam o njemu jednostavno ga volim kao da mi je bija nabolji prijatelj proklinjem se suzukije na svijetu zgadili su mi se motori da mi je moc vratit vrime i upoznat se s njim i rec mu da nevozi motor taj dan nemogu prestat plakat ...stalno razmisljam od njemu dode mi da se ubijem i odletim na njegov svijet di je on...samo da ga upoznam osjecam se kao da smo se poznavali godinama....imam osjecaj kao da je ziv kao da mu se to nije dogodila eh da bar nije ...nemogu se zabavljat sa drustvom vise...samo stojim u kuci i slusam negove pjesme i placem i pitam se ZASTO?? zasto je napustia ovaj svijet moje je srce puno boli i patnje jer je otisa dala bi se na ovom svijetu da je ziv jer vjerujem tj. znam da je bija najbolja osoba na ovom svijetu
brane pocivaj u miru...volim te...
02.09.2012. (07:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
narcotic life
kao prvo,morat ti izraziti svoju sućut....stvarno znam kako ti je....ja sam izgubila brata i dvojicu prijatelja...još mi je najgore od svega šta je Branimir poginuo na moj rođendan...da rođena sam tog prokletog 21.07.,na dan kad svi najveći umiru...taj dan donosi samo nesreću i tugu...voljeni žive vječno...R.I.P Brane
10.11.2007. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
...srce mi stane svaki put kad idem na faks pa vidim mjesto di smo se prvi put sreli, kad vidim mjesto u kafiću di smo kave ispijali...pili jednu za drugom samo da što duže budemo zajedno...i sad dok ovo pišem bez daha sam i tresem se, grlo mi je stegnuto i oči pune suza,kažu da srce ne boli ali ja osjećam bol...svaki put kad ga se sjetim... i baš sam ga sinoć sanjala...kako je bilo stvarno....njegov smijeh, oči, dodiri...čak sam ga i zezala na račun njegovog straha od pauka...da se bar nisam probudila... fali mi vrijeme provedeno s njim, fali mi njegov smijeh, njegovo stalno namiještanje kose, pa ju zaveže, pa ju pusti,,hehe,,,volio se gledati u stakla kafića kad bi sjedili ispred..fali mi slušat njegove želje, njegova maštanja i on što ga čini sretnim...a sitnice su ga uveseljavale- npr kad je čuo da imam krvnu grupu 0- bio je oduševljen jer je njegova omiljena grupa bila type o negative... fali mi nagovarat ga da napokon ode na predavanja i položi neki kolokvij... fali mi da skupa popijemo pivo i zapalimo duvan... fali mi SVE, svaki trenutak s njim je bio poseban, svaki put kad bi se sreli bilo je kao da se prvi put srećemo.... vidim koligo ga je ljudi volilo i koliko svi o njenu lip govore, ostavi je sjajan trag iza sebe i sretna sam šta sam ga poznavala.. bio je toliko dobar d aga je i bog htio za sebe....
11.11.2007. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o-
moj bože, pa skoro 4 mjeseca kupim bol u sebi. 4 mjeseca propadam, još se ne mogu pomirit s tim, još mu šaljem poruke na mob, čekam da me zovne, ali samo tišina oko mene.... nemam kome reći da me boli, svi su nekeko prešli preko toga ali ja sam zapela,,,zapela i ne mičem se naprid nikako...znam i svjesna sam da nikom tko ga je poznavao nije lako, a pogotovo njegovima, al dal je normalno da me ovoliko ovako dugo boli, da mi suze krenu svaki put kad mislim na njega, da svaka molitva ima njegovo ime, da se još nadam da ću ga srest na šetnici kraj faksa i da će me odvuć na piće, da ćemo i na sljedeći moto opet zajedno... eto, i šta ti vridi da imaš sve na svitu kad nemaš ono šta voliš, kad je praznina u tebi i nemožeš ju popunit, ma ništa, ama baš ništa mi neće nadomjestit velik dio srca koji sam izgubila kada je otišao, a i ne želim da itko stane na mjesto koje je bilo samo njegovo.....znam i da nisam jedina koja ovako misli i osjeća, možda zvučim glupo i smiješno al mene to toliko boli da mislim da polako gubim razum...nemogu zamislit da mi toliko fali... brane.....da te bar još jednom mogu zagrlit... da ti mogu reć samo još sitnicu koju nisam stigla dan prije... koju mi je bilo glupo reći ti... čekaj me... doći ću ti brzo...
12.11.2007. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elaine
znam da ti sigurno komentarom na blogu nemogu pomoći,
ali bi zeljela barem da znaš da nisi jedina kojoj je tako.
moram priznati da sam sad već našla neki mir i spokoj
u razmišljanju da je njemu sad lipo i da ne shvaća zašto tugujemo..
sve što si napisala o susretima i meni je tako, samo je još gore
u ovom gradu, sinju, sve podsjeća na njega, fali sama njegova
pojava,,, ponekad imam osjećaj kao da je on u parku na
vodoskoku s gitarom, pjevuši... miris u zraku podsjeti,miris
onih lijepih dana..sjećam ga se s osmjehom na licu,
prepričavajući događaje 100 puta iznova...
Puno nas ga je volilo i u svima je ostala jedna velika praznina,
i ne prihvaćanje... Evo i meni sada suze idu jer pišem da trebamo
prihvatiti da je otišao,ali ne iz naših srca..
13.11.2007. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elaine
Zivit će zauvik u srcima nas koji smo ga volili za zivota, pa čak i u onima koji su ga otkrili
tek nakon smrti... otkrili koji je to jedinstven i neprocjenjiv čovjek... Da je vratiti vrime,,
što bi napravili? bojim se da bi bili nemoćni i da bi se sve to opet dogodilo- Otišao je naš
dragi prijatelj i mozemo samo čuvati i veličati uspomenu na njega, dozivljavat ga iznova onako kako bi on to volio,kroz njegove pjesme.. Nema ga, fali, i uvijek će... Mi moramo sami u sebi
naći načina da zivimo s tim...
Brane prijatelju,volimo te
13.11.2007. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LUIZFROMHEAVEN
HM
20.11.2007. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mary
brane uvijek ces zivjeti u nama, ti i tvoje pjesme.
04.01.2008. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kretzy's [r]evolution
nisam poznavala branu :'( zaznala sam za njega ima tek 2 mjeseca
cula sam pesmu ''leave me alone'' i toliko mi se svidila da sam ju slusala dan/noc
i vidila sam da je taj pjevac (brane) iz sinja i uzivila sam se jer nisam mogla vjerovat da tako nesto postoji blizu mene
i posli nakon nekoliko sati sam vidilla da je taj pjevac (brane) poginija
od tada mi se srusija cijeli svijet ,, nemogu jest nemogu spavat i nemogu prestat plakat zbog njega
osjecam se kao da sam ga poznavala ....ponoci ga sanjam
i treutno sad placem jer toliko toga znam o njemu
jednostavno ga volim kao da mi je bija nabolji prijatelj
proklinjem se suzukije na svijetu
zgadili su mi se motori
da mi je moc vratit vrime i upoznat se s njim i rec mu da nevozi motor taj dan
nemogu prestat plakat ...stalno razmisljam od njemu
dode mi da se ubijem i odletim na njegov svijet di je on...samo da ga upoznam
osjecam se kao da smo se poznavali godinama....imam osjecaj kao da je ziv kao da mu se to nije dogodila
eh da bar nije
...nemogu se zabavljat sa drustvom vise...samo stojim u kuci i slusam negove pjesme i placem i pitam se ZASTO?? zasto je napustia ovaj svijet
moje je srce puno boli i patnje jer je otisa
dala bi se na ovom svijetu da je ziv jer vjerujem tj. znam da je bija najbolja osoba na ovom svijetu
brane pocivaj u miru...volim te...
02.09.2012. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...