Komentari

tedica.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • lu-lu

    Čudno, koliko god vremena prođe pitanja ostaju be odgovora.
    Na žalost, ja ti mogu reći samo - stvarni mi je žao!

    avatar

    31.10.2007. (21:19)    -   -   -   -  

  • Lorna Doone

    Velika je sreće zadržati ta sječanja tako živima ovako dugo... i dalje! Sretna si da si imala takvog djedu. To je ono što ti nitko ne može uzeti! A i neće... to je tvoje. To je u tvom srcu i sjećanju!

    avatar

    31.10.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • Suputnica

    jako tuzno Tedice, i razumijem taj osjecaj gubitka i boli. i ja ga osjecam, najvise u ovo doba. i sad i ja placem iako sam se trudila da ne. i sjebano je sve, i nepravedno i neutjesno.
    ljubim te i grlim.

    avatar

    31.10.2007. (21:39)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    :( Sad si i mene ražalostila..Koji je rat ikome išta dobro donio???

    avatar

    31.10.2007. (22:50)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Pretužan post jer velika bol izvire iz svake riječi. Mogu te potpuno razumjeti jer dosad sam izgubila i previše članova obitelji. Ali baš zato mislim da ti mogu reći i da nije istina da nema tvog djeda. Ima ga, kao i onih mojih koji su, nažalost, napustili ovaj svijet. Ima ih, svakim udahom jer ne postoji samo jedna dimenzija življenja, a oni su svoju samo promijenili. Neki puno prerano, ali, vjeruj, djedica je uz tebe svakim trenom. Dugo mi je trebalo da si stvari posložim u glavi na ovaj način, ali nekako mi jedino to ima smisla. I doista vjerujem da fizičkom smrću ne nastupa nikakav kraj, neovisno o crkvenim učenjima. Možda sam u pravu, možda je to samo instantna utjeha, ali zar može biti da su naše preminule, dobre osobe postojale uzalud?

    avatar

    31.10.2007. (23:02)    -   -   -   -  

  • °Zlatna princeza°

    Tedica moja ni svisvete me nisu rastužile, držala sam se hrabro ali tvoj post me slomio!.
    Moj najmiliji dedica me ostavio prije nepunih tri mjeseca.
    I mislim da još uvijek nisam toga svjesna, jer još od onda nisam bila kod bake.
    Možda sam sebična ali nemogu ući u taj stan a da ne čujem: moja djevojčica je došla!
    Mislim da bi mi srce puklo pa idem linijom manjeg otpora (kao i u svemu u životu)
    na štetu moje bake, ali jednostavno NE MOGU.
    Barem za sada!

    Žao mi je za tvog dedu, dala bih sve da ih mogu vratiti samo na tren
    da im kažemo ono što nismo a htjele smo, samo da im kažemo koliko ih volimo
    i koliko su nam životi prazni bez njih.
    Ali Tedice mislim da oni to znaju.
    Nisam neki zadrti vjernik, vjerujem da nešto postoji.
    Nešto što nas štiti i čuva.
    Mislim da su naši dedice s nama, da su tu i da če zauvijek paziti na nas.
    Zagrljaj ti tužan ali topli jedan šaljem, to je sve što u ovakvom trenutku trebaš

    avatar

    31.10.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • °Zlatna princeza°

    a ja ga uvijek rastegnem s komentarom
    oprosti

    avatar

    31.10.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • Jana

    :hug

    avatar

    01.11.2007. (08:58)    -   -   -   -  

  • tyche

    Znam iz jednog prijasnjeg posta koliko ga volis.
    Znam isto tako da dok god on zivi u tvom sjecanju i svaki put kad ga se sjetis, on je jos uvijek tu.
    Dobri ljudi koji nas vole i koje volimo ne napustaju nas kad prijedu granicu odavde, oni su samo nevidljivi nasim ocima.

    avatar

    01.11.2007. (09:04)    -   -   -   -  

  • Vražja posla

    Tedice, rasplakala si me.

    avatar

    01.11.2007. (09:44)    -   -   -   -  

  • Chantal Wilson

    kada sam vidjela da si počela prepisivati taj dnevnik, nadala sam se onom zapisu u kojem objašnjavaš zaštp o si ga počela pisati 1991. Umjesto toga sjetila si se onog koga više nema jer eto danas je dan svećanja na sve kojih više nema . . .

    ljubi te tvoje bucka crna Chantal

    avatar

    01.11.2007. (12:55)    -   -   -   -  

  • Tedica

    Dragi svi, nisam vas htjela rasplakati, znate da to ne radim inače, ali juečr mi je bio odvratan dan općenito i onda sam se navečer sjetila da su danas Svisveti i zeznula sam se uzevši taj dnevnik. Žao mi.

    avatar

    01.11.2007. (13:00)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    svima nam je bilo preteško,još i danas osjećaj posljedice rata....uglavnom,nekako izbjegavam sjećati se tih dana jer mi se duša totalno raspala te se nikada više nije regenerirala i postala kao nekada....od onda ja sam druga osoba....često se sjetim onih kojih više nema....

    avatar

    01.11.2007. (15:42)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Pokoj mu vječni... i vječna uspomena u tvom srcu. Moja su djeca sretna jer su poznavala oba djeda i obje bake. I sigurna sam da će mog taju moći prizvati u sjećanje još dugo, dugo... U ovaj tihi dan prepun sjetnih misli, šaljem ti topli zagrljaj.

    avatar

    01.11.2007. (17:45)    -   -   -   -  

  • Kirshna

    Pročitala sam ovaj post još jučer,ali kako me pere neka bedara ne mogu komentirati :(

    avatar

    01.11.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • Gali

    Meni drago da te nagnula da prepisuješ dnevnik a ja moram na kavu donjeti onaj kaj sam pričala. Samo moram prvo kod svojih po to. Kisi

    avatar

    02.11.2007. (07:39)    -   -   -   -  

  • http://pletenje-knitting.

    Susjećam s tobom i nije čudno što nema odgovora na neka pitanja, to je jednostavno sastavni dio života!
    Goce

    avatar

    02.11.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • Nessa C.

    Tedi, draga...
    ne znam kaj da kažem...
    Smrt je sastvani dio života, odlaze naši najmiliji, naše najmilije ostavit ćemo i mi... tragično je što se životi gube u nečem tako besmislenom i odurnom kao što je rat - nenadano, bez pozdrava, okrutno...
    Dobro je jer tvoj deda još uvjek živi u tvom sjećanju, čuvat ćeš ga tamo zauvjek i sigurno ćeš ga povremeno čuti kako te zove Bamba, Bambulja, Ruža...

    avatar

    02.11.2007. (12:48)    -   -   -   -  

  • rossanna

    Ja se i poslije vise od deset godina ne mogu natjerati da uzmem citati svoj dnevnik koji sam pisala cijeli rat u Sarajevu...pitam se hocu li ikada i moci to citati? Dovoljno je sto sam prezivjela jednom, za prozivljavanje istog po drugi put jos nemam snage. Tuzno je sto neke odgovore na najteza pitanja, nikada necemo ni saznati ...anna

    avatar

    02.11.2007. (22:44)    -   -   -   -  

  • Angie

    uf, divim ti se da imaš snage i prepisati sjećanje na tragediju. ja sam ratne dnevnike bacila na prijedlog šrinkice ali neke stvari ne zaboravljam. užasnula me činjenica da se nemogu prisjetiti maminog glasa, ni dedinog, užas a tako ih lratko nema. baš si hrabra diim ti se

    avatar

    02.11.2007. (23:14)    -   -   -   -  

  • ...Jani29...

    i mene si rasplakala..

    avatar

    03.11.2007. (19:22)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Tuzno je procitati ovakve stvari i vjerujem da ti je bilo jako tesko.
    Prosao sam isto taj jebeni rat na slican nacin i u njemu izgubio dosta dragih ljudi kojima nisam bio na pogrebu.
    Svake godine kada dodjem u Vukovar na groblje u ovo vrijeme suze mi krenu same.
    Placem i hodam obilazeci grobove ljudi sa kojima sam rastao, zivio, druzio se.
    Medju njima je i moj bivsi sef, covjek kojega sam izuzetno cijenio i kao prijatelja i kao sefa.
    Iako sam uvijek nasmijan i veseo taj dan kada sam na groblju i na ovcari placem kao malo dijete.
    Jebiga Tedi rodjeni smo u pogresno vrijeme i na pogresnom mjestu bit ce :(

    avatar

    05.11.2007. (09:53)    -   -   -   -  

  • Štambukica

    Ne moraš se ispričavat šta si nas rasplakala...meni nekad kad se isplačem baš pomogne. Baš sam i ja nedavno razmišljala šta bi ja bez dide i babe jer ih tako volim-i naravno da sam se raskmezila. Al sam shvatila da ne triba o tome tako razmišljat,nego se samo trudit pokazat im ljubav kad god možeš jer nikad ne znaš hoće li poljubac koji im daš bit zadnji......

    avatar

    10.11.2007. (19:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...