Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (43)

Marketing

  • Rib@rnica

    Što reći draga, već da on živi i dalje dok ga se i jedna duša sjeća. Ti si danas svojim postom potakla, i mene na sječanje na mog djeda, i sigurno će se svi koji ovo pročitaju, osječati jednako kao i ja.Danielo,čuvaj uspomenu na njega i upali mu jednu sviječu za pokoj duše, i mir vječni...pusa draga...

    avatar

    12.10.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • plavi zvončići

    I tebi veliki plavi cmok!

    avatar

    12.10.2007. (20:19)    -   -   -   -  

  • NF

    uh, al si me opalila kao šamarom. moj voljeni djed je poginuo na motoru, a jebena vojska u kojoj sam bio nije me pustila ni na sprovod...

    avatar

    12.10.2007. (20:25)    -   -   -   -  

  • Mala_od_skandala

    hmmm zanimljivo..
    vrlooo zanimljivo...pozzz..
    swrati i do mene

    avatar

    12.10.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • Sillvanus

    pa ti stvarno....ne znam sto da ti kazem...ali ipak...kratko i razumljivo....jesam emocinalna osoba i svasta, ali jos nikada nisam pustio suzu citajuci neciji blog...do danas....

    ...iskreno...jako lijepo napisano, preljepo i ....tolika sjecanja budi tvoj tekst, sjecanja otprije nekoliko godine...docekivanje hitne, pa docekivanje mrtvackih kola....tako bolna sjecanja na kasne veceri i rana jutra kada su se zivoti gasili...

    Samhain ce biti dan kada cu obiljeziti njihov dan, ali ni i pustiti ih...to jos ne mogu...ima 3-4 godine, ali je prerano...

    Hvala na prekrasnom postu!!!!

    dargo mi je da je ono pomoglo!

    avatar

    12.10.2007. (21:36)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Posve te dobro razumijem , Daniela... i ja sam imala nonića koji mi je sve do smrti bio centar svijeta i koji me naučio toliko stvari o ljudima i životu ..i dan danas nakon silnih godina kako ga nema s posvemašnjom ga jasnoćom vidim i čujem...
    Jedna meni jako važna i draga osoba u životu jednom mi je rekla kako smo zapravo djeca dok imamo noniće i none koji nam umiju od života načiniti bajku...
    Vjerujem u to svim srcem, a tebi ostavljam veliki poljubac :-)

    avatar

    12.10.2007. (22:25)    -   -   -   -  

  • utrip srca

    Ti mi samo putuješ draga..miran san ti želim:)) pusaaaa

    avatar

    12.10.2007. (22:25)    -   -   -   -  

  • Sillvanus

    :-) i meni je drago....hvala :-)

    ja sam uvijek tu...i ako nesto ima kod mene to je razumijevanje za druge...a tvoj post je onako....bas on sto treba sada kada se blizi kraj ovog mjeseca....

    uzivaj!

    noc!

    avatar

    12.10.2007. (22:28)    -   -   -   -  

  • Nina

    znana su mi odvajanja koja ne želim...znane su mi stanice na koje sam morala bez volje poći...znan mi je prizor spuštanja lijesa u zemlju...znana mi je bol i tupilo...kao da nakon toga ničeg više nema...ali ima...i znam da on i dalje živi u našim srcima, baš kao što djed živi u tvom...i nikad neće nestati, dok god ima ljudi koji ga u sjećanju nose...dok god ima ljudi koji se sjećaju njegovog smijeha i vjere...hrabrosti do kraja...dok god dišu livade kojima je prolazio...ulice kojima je ostavljao svoj pogled...moj otac...ili tvoj djed...nikad oni nisu umrli...
    zagrljaj s mirisom zagrebačkih ulica ostavljam...

    avatar

    12.10.2007. (22:46)    -   -   -   -  

  • Miki

    Sjetim se poslije ovoga svih dragih ljudi kojih već odavno nema.... oni žive još u meni....
    Uvjek me iznenadiš svojim pisanjem......
    Laku noć....

    avatar

    12.10.2007. (22:54)    -   -   -   -  

  • teuta

    Tvoje uspomene koje opisuješ, sigurno te i sada zabole i prizivaju tugu koju si osjećala kad si bila dijete...no, te uspomene su i bogatstvo bez kojeg ljudi postaju prazni i nepotpuni.
    Ti ih imaš draga Danielice i nastoj te misli i tu bol pretvoriti u nešto pozitivno. Sigurna sam da znaš na što mislim i da si sposobna na to. Pozdrav draga i laku noć ti želim s lijepim snovima. Cmokkkk.

    avatar

    12.10.2007. (23:33)    -   -   -   -  

  • Algon Cordy

    Što tko kome znači nije mi dano razumijeti.
    Noć je uistinu hladna i gluha, tako neobično za oktobarski petak.
    Mjesto snijega nebo sipi memorijom...
    Dvije duše spojene u vječnost čuju žar idućih vremena...

    P. S.: Hvala na komentaru! Meni to puno znači!

    avatar

    13.10.2007. (00:08)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    covjek zivi dok zivi uspomena na njega.
    znam da nije utjeha...
    jako me dirnuo post i ovaj spot, zaboravila sam tu stranu mog grada....

    avatar

    13.10.2007. (00:24)    -   -   -   -  

  • srale

    krivo sam odmjerio nosače za štok ulaznih vrata od golubnjaka... 8)

    avatar

    13.10.2007. (00:43)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Dopusti da se poklonim Tvom Djedu i Tebi...

    avatar

    13.10.2007. (00:48)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Jesen će odmjeriti korak boli u pjesmi
    i treptaj u zlatnoj lisnoj paučini,
    svenuloj treperavosti što zimi u nama
    nova prostranstva budi.
    Jesen će jeknuti kao majka hrastova
    nad vrelom gdje mašte s vrčevima
    odraze svoje snivaju.
    Jesen će nas prožeti
    i kao zrnje na dlanu
    jutrima rasipati,
    neiskazane
    neupamćene
    neobjašnjive svoje
    kristaliće magle,
    za zraku sunca mijenjati...

    (Jako me dirnula ova stranica
    Vašeg života i bol još tako svježa,
    tako jasna, neizbijeljena...)

    avatar

    13.10.2007. (07:29)    -   -   -   -  

  • misko

    Nije nestao taj grad: sve dok nosiš sačuvanu sliku o svom djedu i šetnjama sa njim, ništa nije izgubljeno. I zato šetaj ulicama kojima si šetala sa djedom i sjećaj se i smješi, nemoj biti sjećanja dok hodaš ogrnuta u sjećanja, jer u tvom sjećanju živi tvoj djed, a sa time i tvoje djetinjstvo, rana mladost, možda i najljepše doba tvoga života ...

    Danelo, Danielo! Znao sam!
    Čelična je dama satkana od nježnosti.

    avatar

    13.10.2007. (08:00)    -   -   -   -  

  • slaven178

    ja bi te zagrlio. tebe i tvoja sjećanja

    avatar

    13.10.2007. (09:25)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Jutarnji zagrljaj, dražesna..
    Tko te je jutros rano budio ??
    Pusa

    avatar

    13.10.2007. (12:22)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Lijepo je kada naši pređi nastavljaju živjeti u nama na takav način. Iako je rastanak tužan uspomene na njega su lijepe. Imaš sreću da je bio uz tebe. Mnogi nisu bili te sreće.
    Pozdrav u ime oboje

    PS. Onaj Dragin prvijenac je te noći ugledao svjetlo dana (kako to zgodno zvuči), još se i nije stigao otvoriti

    avatar

    13.10.2007. (12:42)    -   -   -   -  

  • Gracia

    nisam neki vjernik ali vjerujem da smrt nije kraj i da cemo jednom ponovo sresti ljude koji su nam bili vazni na ovom svijetu. samo u nekoj drugoj dimenziji.
    meni je ostao jedan leptir koji mi je sletio na njegovom grobu, usred zime, snijeg je padao... kao znak da je tu sa mnom...

    avatar

    13.10.2007. (12:51)    -   -   -   -  

  • Playlife

    Predivnim si nitima istkala ovaj post.
    Budi sretna!

    Osmijeh ostavljam :))

    avatar

    13.10.2007. (12:54)    -   -   -   -  

  • Melodius

    Lijepo i iskreno... A kao što si u jednoj rečenici napisala, da te grad razumije bolje no itko, i ja sam se na neki način poistovjetio s tekstom... Dobro znam kako me nekad te neke nijeme stvari najbolje razumiju i pružaju najbolju utjehu... Lijep pozdrav i ugodan vikend!

    avatar

    13.10.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • Sillvanus

    Daniela,

    ...vidim da si me najavila...he he he...lijepo od tebe....hvala...

    ...istina, nov sam i jos nisam odredio pravila kako i sto raditi sto se tice bloga, ali s vremenom cu to napraviti...za mail postoje pravila, isto kao i za neke druge stranice gdje se odrzava kmunikacija....ali ovdje jos ne...no biti ce....

    Uzivaj u pekrasnom vjetrovito-hladnom danu!!!

    Noc!

    - odoh nekamo gdje nisam bio danima...na jezero....

    avatar

    13.10.2007. (13:22)    -   -   -   -  

  • zazen

    djed je sigurno htio,
    da budeš jaka, kao on.

    lijep pozdrav, zazen

    avatar

    13.10.2007. (14:01)    -   -   -   -  

učitavam...