Moram priznati da sam bezbroj puta baš na internetu našla i podršku i objašnjenje i snage, razumijevanje... ono što nisam mogla podijeliti in real life. Kad sam otišla od kuće, razmišljajući ozbiljno da li dalje ili ne, lagala sam svima da sam se samo otišla odmoriti. Nisam imala srca ljude koji se brinu ubijati u pojam, niti sam htjela ponovno prolaziti ono što sam prolazila kao tinejdžer. Niti ovdje baš pišem o tom periodu svog života, a ni o nekim mojim težim fazama i razmišljanjima. Zato... fala bogu na internetu :) Uvijek je lakše kad znaš da nisi freak. A znaš da nisi. Naravno da će te nešto tako dotući. Ma, mene su znale dotući puno uobičajenije stvari. You should be happy - kažu. Ha znam. Ma jesam. Pozitivna sam. Ma jesam. Svejedno, gubiš snagu kad se boriš protiv sviju. A tek kad napraviš nešto tako iskonsko duboko protiv sebe...
13.10.2007. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O depresiji (http://slagerpevac.blog.hr/2007/03/index.html#dan14) se svašta može napisati ali je shvatiti može samo onaj koji je prošao depresivnu fazu, zna se dogoditi da nakon prolaska depresivne faze samom depresivcu nije jasno kako je mogao živjeti i razmišljati na depresivni način pa često potiskivajući i sam izgubi razumjevanje za depresiju nakon određenog vremena. Moj savjet ti je da kontinuirano uzimaš terapiju antidepresiva te da je nastaviš uzimati i nakon prestanka simptoma. Alprazolam je dobar lijek ali izaziva ovisnost tako da s njime ne treba pretjerivati kadkad ga je bolje uzimati samo prema potrebi. Ono što je bitno u tom stanju da u potpunosti prihvatiš da je to što se s tobom dešava posljedica bolesti i da ne zapadaš u grizodušje. Ako počneš kontinurano razmišljati o suicidu, najbolje je da otiđeš na hospitalizaciju jer ćeš ako to potraje vrlo vjerovatno pokušati suicid koji bi mogao biti uspješan pa bi mogla ostati bez života ili imati kojekakve druge posljedice koje za sobom nosi trovanje tabletama, razno razni lomovi zbog skoka ili ožiljci zbog samoozljeđivanja i rezanja žila pri kojima često stradaju ligamenti. Svaka izolacija koju si sama nametneš samo će produbiti i pogoršati tvoje stanje, stoga se prisili da komuniciraš i družiš se sa ljudima ma koliko ti to naporno bilo jer savladavanje napora jest borba. Nemoj si postavljati prevelike ciljeve što se tiče dnevnih obaveza i riješavanja problema koji ti se vjerovatno nagomilavaju već pokušaj postaviti prioritete koji nisu prezahtjevni i njih riješi bez odlaganja. Koliko god su u depresiji oslabljeni voljni mehanizmi i motivacija te je smanjeno funkcioniranje misaono i motoričko čovjek još uvijek može nešto poduzeti i boriti se protiv tog stanja, osim ako nije psihotičan ili u stuporu, iz prostog razloga što je još uvijek živ a ne mrtav. Želim ti puno sreće u liječenju.
13.10.2007. (16:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I da, ako nisi primjetila u naslovu bloga imaš tip feler ne piše ti naravno nego naravo. Biti "lud" i nije najgora stvar koja ti se može desiti ma što to značilo. Biti glup je puno žalosnije stanje.
13.10.2007. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ajoooj...hvala vam i jopet na lijepim komovima... @Šlager: pijem ti ja srce te ADeiće, već jako dugo...ovo o čemu pišem je samo uvod u ono što se potom desilo...hvala ti enivej na savjetima... @vel...još dvojim dal je internet blagoslov ili prokletstvo...
13.10.2007. (19:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoji postovi u meni pokreću toliko toga da kad treba ostaviti komentar stopiram samu sebe da se isti ne bi pretvorio u priču od pet tomova. Istu stvar sam prolazila kad sam se rastala... Mjeseci, mjeseci loše glume da živim život. I još uvijek nakon toliko godina pitam se jesam li se uspjela othrvati raljama depresije ili se samo sakrila predamnom i igra se skrivača čekajući da se samo malo poskliznem da bi mi se nasmijala u lice... Razmišljati pozitivno... Veseliti se malim stvarima... Prestati okrivljavati sebe... Smoći snage i ustati ujutro s osmijehom... Prisiliti se na male korake, na osmijeh, na glumu... - citiram svog bivšeg psihijatra. A zapravo ti svi s kojima si imao snage podijeliti činjenicu da si loše, izrazito loše; govore ono što i sama znaš. Nisi glupa, nisi idiot; znaš to i sama... I svi čupaju krive zečeve iz šešira; svi ti govore rješenje koje je jasno kao jutro a nitko, ama baš nitko ne zna kako do istog doći... Daju ti polovičnu kartu sa startom i ciljem i prazninom između... Na blogu zapravo nikada nisam pisala o svojem stvarnom stanju kad sam bila uistinu loše... Zamišljala sam ga kao svoju oazu mira na kojem prvodim svoje tajno vrijeme razmišljajući o trivijalnostima, gdje ja nisam ja, gdje nemam oblik i broj cipela... Pomaže mi. Ponekad.... A ponekad se pitam ne propuštam li život kroz prste provodeći ovoliko vremena u ovom virtualnom svijetu bez okusa i mirisa? A s druge strane; postoje li okusi i mirisi u tom famoznom životu kojeg žive očito neki drugi, normalniji ljudi?...
Imaš li kakvu mail adresu? I oprosti na podužem komentaru... :)
13.10.2007. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bojim se da me nisi shvatila u potpunosti. (http://slagerpevac.blog.hr/2007/03/index.html#dan14) Ovo je link na post koji sam napiisao na temu depresije možda bi bilo dobro da ga pročitaš. Vjerujem da prolaziš kroz vrlo teško razdoblje i da ti je situacija daleko od ružičastog. Ono čemu se ti trebaš posvetiti jest tvoje zdravlje. Bojim se da će tvoja borba za skrbništvom nad djetetom u takvom stanju ne samo biti bezuspješna nego i vrlo traumatična za dijete. Saberi se i sredi prvo sebe. Samosažaljevanje i utapanje u nevoljama koje su te dostigle ti neće donijeti ništa dobra. "Svako nosi svoj križ i svakom se njegov čini najvećim!" To je velika istina, draga moja. I tu istinu neće promjeniti tvoja potreba da dokažeš da je baš tvoj križ najveći.
13.10.2007. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@curice: mislim da si jako dobro ulovila nit, mislim poantu svega, i ja se kontinuirano pitam dal sam "ozdravila" ili sam samo "otupila" i "zaledila" osjećaje... Zato više i ne govorim o svemu tome, dosadila sam samoj sebi, shrinku, a vjerojatno i okolini. Nema toga koji ce te shvatiti ako i sami nisu prošli kroz to. Kad čujem komentare tipa: "Ja to ne mogu razumijeti...!", ja im odgovaram da odu zapalit svijeći i zahvaliti Bogu...jer ako razumiju, onda nije dobro! Ne znam dal je ova virtuala ljekovita...jer, sa njom ili bez nje, ima dana kad nema šanse da se upustim u bilo kakve socijalne aktivnosti...a tada mi je ipak lakše uroniti u virtualu... Tu barem radim selekciju. I zašto se ispričavaš na dugom komentaru, meni su oni dragi jer tako vidim da su ljudi usitinu pročitali i sažvakali post...imam mail, al ga nebi ovako "na van"...daj neki prijedlog?
@šlagerpjevač: mislim da i dalje nismo na istoj duljini, ja sad ne kukam, ja se sad borim, ovo je samo retrospekcija Križa (Katedrale, jer iako sam napisala u postu da sam SVJESNA da to nije najgore što se čovjeku može destit, dovoljna je činjenica da se desilo tebi) i nekako mi je lakše kad to istipkavam. Ja sam danas jako dobro, u odnosu na ovaj period o kojem pišem...da sam loše kao i onda, nebi ni pomišljala (kao ni onda) da uzimam malu. Sačekaj novi post, pa ćeš shvatiti da sam se jako jako intenzivo borila...
14.10.2007. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vel
Moram priznati da sam bezbroj puta baš na internetu našla i podršku i objašnjenje i snage, razumijevanje... ono što nisam mogla podijeliti in real life. Kad sam otišla od kuće, razmišljajući ozbiljno da li dalje ili ne, lagala sam svima da sam se samo otišla odmoriti. Nisam imala srca ljude koji se brinu ubijati u pojam, niti sam htjela ponovno prolaziti ono što sam prolazila kao tinejdžer. Niti ovdje baš pišem o tom periodu svog života, a ni o nekim mojim težim fazama i razmišljanjima. Zato... fala bogu na internetu :) Uvijek je lakše kad znaš da nisi freak. A znaš da nisi. Naravno da će te nešto tako dotući. Ma, mene su znale dotući puno uobičajenije stvari. You should be happy - kažu. Ha znam. Ma jesam. Pozitivna sam. Ma jesam. Svejedno, gubiš snagu kad se boriš protiv sviju. A tek kad napraviš nešto tako iskonsko duboko protiv sebe...
13.10.2007. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
O depresiji (http://slagerpevac.blog.hr/2007/03/index.html#dan14) se svašta može napisati ali je shvatiti može samo onaj koji je prošao depresivnu fazu, zna se dogoditi da nakon prolaska depresivne faze samom depresivcu nije jasno kako je mogao živjeti i razmišljati na depresivni način pa često potiskivajući i sam izgubi razumjevanje za depresiju nakon određenog vremena.
Moj savjet ti je da kontinuirano uzimaš terapiju antidepresiva te da je nastaviš uzimati i nakon prestanka simptoma.
Alprazolam je dobar lijek ali izaziva ovisnost tako da s njime ne treba pretjerivati kadkad ga je bolje uzimati samo prema potrebi.
Ono što je bitno u tom stanju da u potpunosti prihvatiš da je to što se s tobom dešava posljedica bolesti i da ne zapadaš u grizodušje.
Ako počneš kontinurano razmišljati o suicidu, najbolje je da otiđeš na hospitalizaciju jer ćeš ako to potraje vrlo vjerovatno pokušati suicid koji bi mogao biti uspješan pa bi mogla ostati bez života ili imati kojekakve druge posljedice koje za sobom nosi trovanje tabletama, razno razni lomovi zbog skoka ili ožiljci zbog samoozljeđivanja i rezanja žila pri kojima često stradaju ligamenti.
Svaka izolacija koju si sama nametneš samo će produbiti i pogoršati tvoje stanje, stoga se prisili da komuniciraš i družiš se sa ljudima ma koliko ti to naporno bilo jer savladavanje napora jest borba.
Nemoj si postavljati prevelike ciljeve što se tiče dnevnih obaveza i riješavanja problema koji ti se vjerovatno nagomilavaju već pokušaj postaviti prioritete koji nisu prezahtjevni i njih riješi bez odlaganja.
Koliko god su u depresiji oslabljeni voljni mehanizmi i motivacija te je smanjeno funkcioniranje misaono i motoričko čovjek još uvijek može nešto poduzeti i boriti se protiv tog stanja, osim ako nije psihotičan ili u stuporu, iz prostog razloga što je još uvijek živ a ne mrtav.
Želim ti puno sreće u liječenju.
13.10.2007. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
I da, ako nisi primjetila u naslovu bloga imaš tip feler ne piše ti naravno nego naravo.
Biti "lud" i nije najgora stvar koja ti se može desiti ma što to značilo.
Biti glup je puno žalosnije stanje.
13.10.2007. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno...Ja sam Luda!
...ajoooj...hvala vam i jopet na lijepim komovima...
@Šlager: pijem ti ja srce te ADeiće, već jako dugo...ovo o čemu pišem je samo uvod u ono što se potom desilo...hvala ti enivej na savjetima...
@vel...još dvojim dal je internet blagoslov ili prokletstvo...
13.10.2007. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bedasta curica
Tvoji postovi u meni pokreću toliko toga da kad treba ostaviti komentar stopiram samu sebe da se isti ne bi pretvorio u priču od pet tomova.
Istu stvar sam prolazila kad sam se rastala... Mjeseci, mjeseci loše glume da živim život. I još uvijek nakon toliko godina pitam se jesam li se uspjela othrvati raljama depresije ili se samo sakrila predamnom i igra se skrivača čekajući da se samo malo poskliznem da bi mi se nasmijala u lice...
Razmišljati pozitivno... Veseliti se malim stvarima... Prestati okrivljavati sebe... Smoći snage i ustati ujutro s osmijehom... Prisiliti se na male korake, na osmijeh, na glumu... - citiram svog bivšeg psihijatra.
A zapravo ti svi s kojima si imao snage podijeliti činjenicu da si loše, izrazito loše; govore ono što i sama znaš.
Nisi glupa, nisi idiot; znaš to i sama... I svi čupaju krive zečeve iz šešira; svi ti govore rješenje koje je jasno kao jutro a nitko, ama baš nitko ne zna kako do istog doći...
Daju ti polovičnu kartu sa startom i ciljem i prazninom između...
Na blogu zapravo nikada nisam pisala o svojem stvarnom stanju kad sam bila uistinu loše... Zamišljala sam ga kao svoju oazu mira na kojem prvodim svoje tajno vrijeme razmišljajući o trivijalnostima, gdje ja nisam ja, gdje nemam oblik i broj cipela... Pomaže mi. Ponekad....
A ponekad se pitam ne propuštam li život kroz prste provodeći ovoliko vremena u ovom virtualnom svijetu bez okusa i mirisa?
A s druge strane; postoje li okusi i mirisi u tom famoznom životu kojeg žive očito neki drugi, normalniji ljudi?...
Imaš li kakvu mail adresu?
I oprosti na podužem komentaru...
:)
13.10.2007. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šlagerpevač
Bojim se da me nisi shvatila u potpunosti.
(http://slagerpevac.blog.hr/2007/03/index.html#dan14) Ovo je link na post koji sam napiisao na temu depresije možda bi bilo dobro da ga pročitaš.
Vjerujem da prolaziš kroz vrlo teško razdoblje i da ti je situacija daleko od ružičastog.
Ono čemu se ti trebaš posvetiti jest tvoje zdravlje.
Bojim se da će tvoja borba za skrbništvom nad djetetom u takvom stanju ne samo biti bezuspješna nego i vrlo traumatična za dijete.
Saberi se i sredi prvo sebe.
Samosažaljevanje i utapanje u nevoljama koje su te dostigle ti neće donijeti ništa dobra.
"Svako nosi svoj križ i svakom se njegov čini najvećim!"
To je velika istina, draga moja.
I tu istinu neće promjeniti tvoja potreba da dokažeš da je baš tvoj križ najveći.
13.10.2007. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imaš cvjetic u kosi.
grozno. :( stvarno mi je zao.
14.10.2007. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno...Ja sam Luda!
@curice: mislim da si jako dobro ulovila nit, mislim poantu svega, i ja se kontinuirano pitam dal sam "ozdravila" ili sam samo "otupila" i "zaledila" osjećaje... Zato više i ne govorim o svemu tome, dosadila sam samoj sebi, shrinku, a vjerojatno i okolini. Nema toga koji ce te shvatiti ako i sami nisu prošli kroz to. Kad čujem komentare tipa: "Ja to ne mogu razumijeti...!", ja im odgovaram da odu zapalit svijeći i zahvaliti Bogu...jer ako razumiju, onda nije dobro! Ne znam dal je ova virtuala ljekovita...jer, sa njom ili bez nje, ima dana kad nema šanse da se upustim u bilo kakve socijalne aktivnosti...a tada mi je ipak lakše uroniti u virtualu... Tu barem radim selekciju. I zašto se ispričavaš na dugom komentaru, meni su oni dragi jer tako vidim da su ljudi usitinu pročitali i sažvakali post...imam mail, al ga nebi ovako "na van"...daj neki prijedlog?
@šlagerpjevač: mislim da i dalje nismo na istoj duljini, ja sad ne kukam, ja se sad borim, ovo je samo retrospekcija Križa (Katedrale, jer iako sam napisala u postu da sam SVJESNA da to nije najgore što se čovjeku može destit, dovoljna je činjenica da se desilo tebi) i nekako mi je lakše kad to istipkavam. Ja sam danas jako dobro, u odnosu na ovaj period o kojem pišem...da sam loše kao i onda, nebi ni pomišljala (kao ni onda) da uzimam malu. Sačekaj novi post, pa ćeš shvatiti da sam se jako jako intenzivo borila...
14.10.2007. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bedasta curica
bedastacurica@net.hr
ako se okuražiš... :)))
14.10.2007. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno...Ja sam Luda!
"Bedasta"...you've got mail! :*
16.10.2007. (01:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...