Komentari

karakterclub.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • bodom123

    Zato me i strah obaveza koje me očekuju. Opet "neću stići jesti" i onda se navečer ubiti hranom. =((((
    Zašto ja više nisam članica??? Zato što nisam pisala??? =(((((((

    avatar

    09.10.2007. (02:47)    -   -   -   -  

  • so far away...

    moram priznati da s vremenom sve više razmišljam o tome...pošto se u zadnje vrijeme konstantno debljam,iz meni nepoznatog i nejasnog razloga sam od izuzetne mršavice dogurala do neke ajmo reč idealne težine koju sad već teško vucaram okolo...po meni nije idealna,ja bi to manje...a zašto?još mi nije jasno...možda zbog toga što se nekako putem iz mojih menija izgubilo meni prefino voće...a i povrče se smanjilo...jedem sendviče,čokolade,što već stignem u nekoj jurnjavi do faksa,posla,bilo gdje...normalan obrok imam možda jedan dnevno,a i taj,baš kao što kažeš bude prekasno i preobilan...mislim da se tu mora nešto mijenjati,zbog zdravlja,ako već ne zbog težine,za koju mi svi kažu da je ok,a ja se ne osjećam tako...

    avatar

    09.10.2007. (08:57)    -   -   -   -  

  • Kaja

    I ja isto jedem na brzinu, zbog škole, zbog svakodnevnih obaveza..makar znam da to nije pravilno

    avatar

    09.10.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • aura

    Da,dear Ledena, istinita je ona rečenica da je sve U NAŠIM GLAVAMA i SVE POLAZI IZ NAŠIH GLAVA (najprije)....I imamo toliko vremena provesti pred televizorima (gledajući isprazne sapunice,razne shoue-koji nam ispiru mazak i pune glavu nepotrebnim podacima),imamo vremena za sjedjenje pred compom ( i surfanje opet po raznom raznim stranicama,i korisnima i nekorisnima),a nemamo vremena za lijepo postaviti stol,nemamo vremena za sebe i tjelovježbu...I sve su to izgovori,jer vremena IMA,svi imamo na raspolaganju 24 sata,pa kako to da ga onda neki tako dobro iskoriste,a drugi ne???
    Pitala sam se upravo to neki dan kad sam uređivala svoje ogromne kamenjare,ustala sam u 7,do 12 napravila -čudo (u znoju tijela svog),pa još i složila ručak (roštilj vani + salata),otišla u šetnju,aranžirala prekrasan jesenski ukras za stol (grane divljeg šipka-ukrasne tikvice+majčina dušica+ruže iz vrta)...Poanta ovog mog pisanja je u tome da čovjek može napraviti puno toga,svatko od nas ima tu moć (mjenjati svoj život na bolje,a samom tom promjenom oplemenit ćemo i živote svih onih ljudi oko nas,pa i onih koje ćemo tek upoznati),potrebno je samo jedno:POKRENUTI SE I BITI UPORAN DOK SVE TE RADNJE NE POSTANU NAVIKOM,A NAVIKA-LJEPOTOM!!!
    Imala sam i ja običaj "jesti s nogu" (stojećki pred frižiderom ili oslonjena na kuhinjski šank...ali otkad brinem o vizualnom-lijepo postavljeni stol,lijepo servirano jelo,pa bila to i najobičnija tjestenina npr.,lijepi šareni ili jednostavni bijeli tanjuri...sve je postalo užitak...)A kad pripremam hranu,pa npr. osjetim glad-pijem vodu,ukusne čajeve ili grickam mrkvicu...uzmem malo voćne salate koju uvijek imam u hladnjaku...i ne pretrpam se,pa mogu uživati u hrani koja je na lijepo postavljenom stolu....I kad sve tako lijepo izgleda,nemam onaj nagon-trpanja,brzog jedenja kad se pravo niti ne osjeća istinski okus hrane,a kamoli užitak u tome...

    Veliki kiss svima!

    avatar

    09.10.2007. (10:17)    -   -   -   -  

  • omeksivac

    Hrana predstavlja užitak i svatko bi trebao naći vremena sjesti za stol i u miru pojesti obrok. Ovo je posebno važno za obitelj jer ručak ili večera su često jedini trenutci koje provodimo zajedno. Aranžirati stol i lijepo servirati pripremljenu hranu nije teško i zahtjeva vrlo malo truda.
    Kada imamo goste na večeri itekako se potrudimo oko aranžiranja stola kako bi se naši gosti osjećali zadovoljno, a za one najvažnije - obitelj uopće se ne trudimo. Bolji porculan čuva se za goste, a mi jedemo sa rasparenim beštekom .... :). Potpuno besmisleno... goste imamo 20 puta godišnje, a s obitelji jedemo 365 i vše puta godišnje pa zašto se ne bi osjećali posebno svaki put kada zajedno objedujemo. Postoji li jedan razlog da sa dragim ne večeramo svaki dan uz "svijeće" i pokažemo malo poštovanja prema sebi, prema hrani i osobi koja je sa ljubavlju pripremila obrok koji se nalazi na stolu?

    avatar

    09.10.2007. (14:53)    -   -   -   -  

  • mala buca

    što kažete o ovom brdu dezinformacija ---> http://undijeta.blogspot.com/

    avatar

    09.10.2007. (19:08)    -   -   -   -  

  • Jaaaaaaaaa

    Malo si zeznula sa postavljanjem stola, prvo ide postavni tanjur i on se ne miče, a vila i žlica imaju iznimku kada mjenjaju mjesta, a to je kada se jedu špagete (onda žlica ide s lijeve, a vilica s desne) i ubrus uvije ide u tanjur, a ne pokraj njega jer tu dolaze tanjurić za kruh i zdjelica sa salatom (naravno, ako se oni jedu).
    Sve u svemu, imaš potpuno pravo, a i naše društvo je naviklo jesti jaku hranu, bogatu masnoćama koja se jela nekada davno kada su te masnoće morale osigurati snagu za cijelodnevni rad na njivama, a danas rijetko tko radi na njivi, ali i dalje jede onu istu zasičenu, tešku masnu hranu.
    Svatko bi u biti sam trebao ocjeniti koliko mu je potrebo hrane da bi mogao raditi, svaki višak se lijepi za njega, a svaki manjak oduzima dio njega.

    avatar

    09.10.2007. (23:20)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Slažem se da bi ručak morao biti neki obiteljski ritual. Ali kako kada u obitelji nema nikog na istom mjestu i sto vrijeme.

    avatar

    10.10.2007. (09:40)    -   -   -   -  

  • Boletus

    Kako postaviti stol kada se u normalnoj obitelji tijekom tjedna nitko neće naći u isto vrijeme na istom mjestu ?

    avatar

    10.10.2007. (09:40)    -   -   -   -  

  • Assam

    Zanimljiv post, ali ne kužim: "Oni koji žive sami - pa njima se valjda ne da na takav način uživati u ritualima." Zbog čega ne bi uživali u tome? Ništa ljepše nego postaviti stol, uživati u vizualnom dojmu, mirisima, okusu... mmm... mljac! OK, u društvu je ljepše, ali nedostatak istoga ne bi trebao sprečavati jednak užitak.U hrani ili uživaš ili ne, sam ili s nekim. Obožavam kuhati i onda u tome uživati, a najgore mi je kad nakon posla zbog hrpe obaveza i jurcanja ne stignem sjesti za stol i jesti k'o čovjek - sama ili s nekim.

    avatar

    10.10.2007. (09:46)    -   -   -   -  

  • neni_iz_bajke

    Iz skupine sam onih koji žive sami i većinu obroka pojedem upravo tako, sama. I uglavnom, nije to baš neki prizor za gledati sa strane. Stoljnjak na jednom čoškiću stola, nešto na brzinu sklepano u tanjuru, ponekad i naručena hrana u svojoj ambalaži, bez bontona i ugođaja. Ali zato uživam kuhati i postavljati stol za drage ljude. Onda je sve na svojem mjestu, u odgovarajućim bojama i simetrično poslagano. A tako je, vjerujem, jer nije svakodnevno.

    avatar

    10.10.2007. (21:04)    -   -   -   -  

  • ledena

    bodom123 - staviti ću te na listu. Doista ne znam što se dogodilo, sorry!!
    so far away... - postoje sve tako neke male stvari koje nas izbacuju iz ravnoteže, i nije potrebno puno pa su pogrešne naike stvorene. Zato treba težiti pobolljašanju onoga za što smo svjesni da nije u redu...
    Kaja - ma sve jasno, svi smo mi skloni raditi stvari za koje znamo da nisu u redu...
    aura - eto, ti si najbolji primjer da se trud isplati....
    omeksivac - to je ono čega se svakodnevno trebamo prisjećati - sreća je u malim stvarima....
    mala buca - svatko ima svoje veselje :)))))))
    Jaaaaaaaaa - a da malo pažljivije pročitaš tekst? Barem što se tiče postavnog tanjura, jel.
    Što se tiče ubrusa, tu postoje razno razne varijante, ali je ona najklasičnija - ubrus ide sa lijeve strane. Definitivno. naravno, u nekim varijantama je dozvoljen i ubrus na tanjuru, preklopljen, sa prstenom, ili na poseban način smotan. Rekla bih da je ispravno i jedno i drugo.
    U iznimke oko postavljanja nisam ulazila, moglo bi se puno toga navesti, ali nisam htjela komplicirati. Ako se razumiješ u postavljanje stola, onda ti je definitivno jasno da bi se o tome moglo pisati puno, puno više.
    Veslačice Učiteljskog fakulteta - e pa cure, hvala na ovako oduševljenom pozdravu! :))))))
    Dejmon i Boletus - zajedno vam odgovaram, jer ste uperili prstom u onaj osnovni problem koje sve obitelji danas imaju. Naprosto je nemoguće, sama znam, takve stvari izvesti preko tjedna. U tome i je poanta. Gube se niti i veze, sve je postalo instant i industrijsko, čak i obiteljski odnosi. Kako se boriti protiv toga? Kod nas nikako. Možda jednog dana uspije nekom drugom.
    Assam - mislim da nisam napala samce. Navela sam samo primjer sebe kako sam se ponašala kao samac, pa svojim metrom premjerila. Rijetko se tko potrudi sam za sebe izvesti neki ritual, ako ga može pojednostaviti. Meni je i danas, kada sam sama, najjednostavnije uzeti tanjur i sjesti pred televizor, pa jesti onako, bez pravila. No kada su djeca za stolom, sjedi se uspravno, jede se pravilno, pravilno se postavlja stol kada je to moguće, uglavnom, drugačije je. O tome sam pisala.
    neni_iz_bajke - eto, nenek, za druge ćemo se potruditi, jel tako? O tome pričam.....

    avatar

    10.10.2007. (22:00)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Sjajan ti je blog!Sviđa mi se zato što si načela temu o kojoj više nitko niti ne razmišlja,no ja sam " domačica " stare garde, kuham ako je to ikako moguće radi poslovnih obaveza, svaki dan, sviježe obroke.Nastojim se i mislim da u tome i uspijevam pridržavati nekih zlatnih pravila oko serviranja,pa je to postalo u mojoj kući nepisani zakon. Nije mi to teško, jer i ponekad možda skromniji obrok i na brzinu pripremljen je puno ukusniji ako je hrana lijepo servirana i ugodna oku.sSažeš li se ?Nije potrebno puno truda ili vremena da bismo sa zadovoljstvom sjeli za stol a to su i rijetki trenuci druženja, razgovora, nije to samo hranjenje.Piši dalje i pouči ljude onome što bismo zapravo svi trebali znati!
    Čitamo se

    avatar

    12.10.2007. (23:28)    -   -   -   -  

  • tipkojisjedi

    Kad negdje vidim lijepo postavljen stol - raznježim se. A kad (redovito!) tzv. 'riblji restorani' nemaju noževe za ribu tada znam da sam opet zalutao. U Njemačkoj (npr.) birtije koje nemaju te noževe serviraju dvije vilice. Jer riblju kost rezati je opasno!

    avatar

    14.10.2007. (18:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...