u pravu si...mi mladi danas su nista...obicna sprdnja...nismo ni do peta ljudima koji su se nekoc borili za svoje ideale....modernost nas je progutala....rodiš se,odrasteš,zavrsis skolu,vjencas se,roditelji ti umru,odeš u penziju...i šta si dobija? možda dobijes tapšanje po leđima i usran sat za svoj dobro provedeni zivot........ucinimo bar nesto.....ujedenimo se mi koji mozemo
06.10.2007. (02:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno si u pravu. Pretvaramo se u robote bez stavova, mišljenja, osjećaja i brige za bilo što oko nas, pa i za nas same. Što bude-bit će, postaje glavna misao vodilja u današnjem iskvarenom svijetu prepunom lažnih ideala i uvjerenja. Bitno je ustati protiv toga, pokrenuti se i učiniti nešto za bolje sutra, da ostavimo budućim generacijama mjesto vrijedno za ono što zovemo život.
06.10.2007. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tu sam.. u tišini svoje šutnje prebirem dnevnik života i pokušavam misli maknuti sa slijepog kolosjeka.I osmjeh je vrijedan pažnje i kazuje mnogo,zar ne? :-)))
06.10.2007. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pronašla sam se u postu i to ne na tren.. ne u jednom retku već u cijelom postu. Vrijeme nas gazi i svega smo svijesni mi koji to vrijeme osjećamo al činjenica je da ništa ne pokrećemo ni ne okrećemo da bi bilo bolje. Ja žalim što nisam odrasla u vremenu kad su odrastali moji roditelji ili brat.. kad nije bilo mobitela i kompjutera i kad su ljudi brinuli o fizičkom kontaktu! Žao mi je gledat mloade bez ideala koji mene gledaju kao nekakvu nakazu kad govorim o svojim ciljevima. Zašto mi koji tako razmišljamo nas teško prihvaćaju?
Meni je već sad posao ponuđen i čeka me al da bi uopće zadovoljila svoj bitak želim diplomu. Uvijek sam težila samo znanju, ne i papiru. Papir mi neće dati ništa bolju mogućnost za posao - donijet će mi samo nevolje u struci punoj egocentričnih i taštih ljudi. Što ću reć svojoj djeci ako slučajno budu htjela istim putem ko i ja? Djeco nemojte - krvnici će vas pokosit kao i mene? Grozno....
Moramo hrabro dalje za svojim ciljevima, oglušavajući se na realnost. Ne smije nas dirat što su ljudi otuđeni, plahi i bezlični. Obojat ćemo sve i živjet kako znamo i želimo! jel tako?
07.10.2007. (23:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U ovom postu sam se pronašla. Ne u trenu, ni u jednom retku već u cijelom postu. Slične misli i mene kose tijekom dana. Ponekad se pitam zašto mora biti tako? Zašto se osjećam izgubljeno u današnjem svijetu? Voljela bi da sam odrastala u vrijeme svojih roditelja ili brata kad nije bilo mobitela i kompjutera i kad su postojali istinski, topli i veseli fizički dodiri sa okolinom. Danas su ljudi bezlični, inertni i ono najgore - asocijalni! Zašto? Zašto je ovo vrijeme takvo?
pokušavam mu se oduprijeti al mi ne ide. NE znam pravi način. Težim svojim ciljevima, radim stvari koje su mnogi i zaboravili al čini mi se da uz sve to ostajem neshvaćena. Ljudi me se ponekad boje jer sam eksplicitna i kažem i napravim ono što želim.
Možda je najbolje nastaviti sa vlastitim idealima i vjerovanjima i ne brinut se! Posla ima za one koji se bore i borit ćemo se! Moja diploma će samo biti dokaz da sam savladala krvnike i da sam napokon slobodna. Neće mi donijeti posao jer posla već i sad imam i čeka me, već će mi donijeti ogromno olakšanje da više ne moram trpiti sranja za nešto što sam oduvijek željela : imat znanje, a ne papir. Pitam se kako ću reagirat kad me djeca budu upitala dal mogu istim mojim putevima : "Djeco nemojte, to je svijet pun egocentrika i taštih ljudi, okrenite se nečem što će vas ispuniti.." A upitno je dal ću u ovom ubrzanom tempu života imat djecu :-(
Drži se i budi i dalje hrabra!kisses
07.10.2007. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Psihoman
u pravu si...mi mladi danas su nista...obicna sprdnja...nismo ni do peta ljudima koji su se nekoc borili za svoje ideale....modernost nas je progutala....rodiš se,odrasteš,zavrsis skolu,vjencas se,roditelji ti umru,odeš u penziju...i šta si dobija? možda dobijes tapšanje po leđima i usran sat za svoj dobro provedeni zivot........ucinimo bar nesto.....ujedenimo se mi koji mozemo
06.10.2007. (02:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
death valley queen.
Potpuno si u pravu. Pretvaramo se u robote bez stavova, mišljenja, osjećaja i brige za bilo što oko nas, pa i za nas same. Što bude-bit će, postaje glavna misao vodilja u današnjem iskvarenom svijetu prepunom lažnih ideala i uvjerenja. Bitno je ustati protiv toga, pokrenuti se i učiniti nešto za bolje sutra, da ostavimo budućim generacijama mjesto vrijedno za ono što zovemo život.
06.10.2007. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Tu sam.. u tišini svoje šutnje prebirem dnevnik života i pokušavam misli maknuti sa slijepog kolosjeka.I osmjeh je vrijedan pažnje i kazuje mnogo,zar ne? :-)))
06.10.2007. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
thora
We live in a crappy world. And no one is trying to change it.
06.10.2007. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tedica
ja se često pitam ta ista pitanja a onda skužim da nitko ništa i zato nam i je tako kak nam je. fuj.
06.10.2007. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
samo pozdrav!
navratim sutra pročitati.. sada odoh snivati :))
pusa, draga chi!
06.10.2007. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gugo
revolucionarno nastrojena :))ili jako nezadovoljna?..svako vrijeme ima svoje ljude uključujući i buntovnike.,i to tako mora biti:)
07.10.2007. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Change
Slažem se. Ali smatram da je moguće biti onaj koji će prvi nešto pokušati promijeniti, netko će već slijediti.
P.S. Kako ne kužiš? Bibite. Bi, bi te.
07.10.2007. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
0b0jen0_carstv0
Pronašla sam se u postu i to ne na tren.. ne u jednom retku već u cijelom postu. Vrijeme nas gazi i svega smo svijesni mi koji to vrijeme osjećamo al činjenica je da ništa ne pokrećemo ni ne okrećemo da bi bilo bolje. Ja žalim što nisam odrasla u vremenu kad su odrastali moji roditelji ili brat.. kad nije bilo mobitela i kompjutera i kad su ljudi brinuli o fizičkom kontaktu! Žao mi je gledat mloade bez ideala koji mene gledaju kao nekakvu nakazu kad govorim o svojim ciljevima. Zašto mi koji tako razmišljamo nas teško prihvaćaju?
Meni je već sad posao ponuđen i čeka me al da bi uopće zadovoljila svoj bitak želim diplomu. Uvijek sam težila samo znanju, ne i papiru. Papir mi neće dati ništa bolju mogućnost za posao - donijet će mi samo nevolje u struci punoj egocentričnih i taštih ljudi. Što ću reć svojoj djeci ako slučajno budu htjela istim putem ko i ja? Djeco nemojte - krvnici će vas pokosit kao i mene? Grozno....
Moramo hrabro dalje za svojim ciljevima, oglušavajući se na realnost. Ne smije nas dirat što su ljudi otuđeni, plahi i bezlični. Obojat ćemo sve i živjet kako znamo i želimo! jel tako?
07.10.2007. (23:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
0b0jen0_carstv0
U ovom postu sam se pronašla. Ne u trenu, ni u jednom retku već u cijelom postu. Slične misli i mene kose tijekom dana. Ponekad se pitam zašto mora biti tako? Zašto se osjećam izgubljeno u današnjem svijetu? Voljela bi da sam odrastala u vrijeme svojih roditelja ili brata kad nije bilo mobitela i kompjutera i kad su postojali istinski, topli i veseli fizički dodiri sa okolinom. Danas su ljudi bezlični, inertni i ono najgore - asocijalni! Zašto? Zašto je ovo vrijeme takvo?
pokušavam mu se oduprijeti al mi ne ide. NE znam pravi način. Težim svojim ciljevima, radim stvari koje su mnogi i zaboravili al čini mi se da uz sve to ostajem neshvaćena. Ljudi me se ponekad boje jer sam eksplicitna i kažem i napravim ono što želim.
Možda je najbolje nastaviti sa vlastitim idealima i vjerovanjima i ne brinut se! Posla ima za one koji se bore i borit ćemo se! Moja diploma će samo biti dokaz da sam savladala krvnike i da sam napokon slobodna. Neće mi donijeti posao jer posla već i sad imam i čeka me, već će mi donijeti ogromno olakšanje da više ne moram trpiti sranja za nešto što sam oduvijek željela : imat znanje, a ne papir. Pitam se kako ću reagirat kad me djeca budu upitala dal mogu istim mojim putevima : "Djeco nemojte, to je svijet pun egocentrika i taštih ljudi, okrenite se nečem što će vas ispuniti.." A upitno je dal ću u ovom ubrzanom tempu života imat djecu :-(
Drži se i budi i dalje hrabra!kisses
07.10.2007. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...