Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • anastazijaa

    Zašto? Jer je željela život sličan životu svoje majke i oca? Ona tiha šaptanja za doručkom,ruganja i smijeh...a onda jednog dana taj prigušen smijeh na koji je slučajno naišla pokrenuo je lavinu.Ipak,još uvijek ima miris jasmina u svojim sjećanjima.

    avatar

    05.10.2007. (15:26)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Mirisi...sve što sam voljela ima neki miris, prvi poljubac...ma čak i gradovi djetinjstva...uživam u uspomenama koje oslobađa miris...

    avatar

    05.10.2007. (22:04)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    što reći? ovo je previše, čak i za mene... molim nastavak, jer ovako može bit sve i ništa

    avatar

    05.10.2007. (22:53)    -   -   -   -  

  • robijaš

    Oprosti na digresiji, pročitao sam komentar što si ga ostavila kod don branka. Bez uvrede ali fulala si adresu totalno. On uopće nije niti svećenik niti išta. Malo si je umislio koješta pa baljezga uokolo. Toliko, pozdrav:)

    avatar

    06.10.2007. (12:14)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Pozdrav veliki...

    avatar

    06.10.2007. (14:42)    -   -   -   -  

  • borgman

    ponovo svijet sa likovima iz stvarnosti, i okruženjem prošlosti...a čini mi se kako si odustala od smijanja.... osmjeh molim ;-) i neka te nitko ne ljuti -;-P

    avatar

    06.10.2007. (20:08)    -   -   -   -  

  • Irida

    ostavila si multiznačnost u zraku...inače odlična naracija...

    avatar

    06.10.2007. (20:29)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Strašna krim priča sa puno nedorečenog ... 'ajde, uhvati se tipkovnice da čujemo dalje, što, kako, zašto ...

    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    07.10.2007. (19:55)    -   -   -   -  

  • odmak

    @promatram,razmišljam,
    pokušat ću prepisati prvu pripovjetku koja mi je davnih osamdesetih bila prva objavljena. Kasnije sam objavljivala još druge stvari.

    @wiseguy,
    Sve pripovjetke koje sam stavila na post bile napisane prije devedestih prošlog stoljeća. A kako tvoji roditelji, a vidim i ti, dobro znaju bilo je vrijeme kad se nije smjelo slobodno govoriti što se misli, a ponekad ni misliti jer su se i misli osluškivale. Tako sam u ovoj pripovjetci ubila roditelje jer nisam mogla državu.

    robijaš,
    žao mi je radi moje pok, prijateljice što sam napisala komentar nekome tko se krivo predstavlja. Ja sam fulala, ali moji su osjećaji iskreni, a on nek' se srami.

    @ostali,
    hvala na posjeti. Čitam vas rado i pisat ću komentare na vašim zanimljivim postovima.

    avatar

    08.10.2007. (07:23)    -   -   -   -  

  • provinciopolis

    Divljenje je mala riječ,ali definitivno oslikava moje osjećaje prema tvojim tekstovima.U mene unose smiraj,vraćaju me u prelijepe dane mladosti mojih roditelja,baka i djedova,ali djelomično i u moje djetinjstvo,mladost...Mada,još sam vrlo mlad:):)
    Tvoji tekstovi nose me u neki imaginarni,paralelni svijet.Svijet smiraja,poštenja i ljubavi.
    Hvala ti na tome!

    avatar

    08.10.2007. (10:39)    -   -   -   -  

  • wiseguy

    @razmislite o tome da objavite knjigu o blogovim ( na žalost onu vašu u našoj maloj knjižnici nisam našao, pokušat ću u Zg), usitinu fascinantno.. sad kad sam ponovno pročitao...
    ispričavam se na nerazumjevanju, jer život mi je obrisao maštu ;)

    avatar

    08.10.2007. (16:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...