Spoznaja je lijepa.Puni nas duhom.Puni nam baterije.Ispunjava nam smisao... Ovih sam dana "spoznao" Dubrovnik i ne znam kojim riječima bih to mogao dočarati.Možda jednom,ali sada ne.Dojam je prejak.Rijedak...
26.09.2007. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekjučer sam bila jako loše. Ne znam zašto, sve mi s e skupilo i onda sam pokušala švrljati po nekim nepoznatom blogovima i ono što sam tamo našla još više me iznerviralo...Jednako me ljute oni koji misle da imaju pravu na sve slobode na ovom svijetu kao i oni koji misle da će u raju šetkati u svojim najboljim cipelama i odjelu desno uz samog Boga...Svjesna sam samo da me neće biti ovakve, a da će ono što u meni diše nastaviti lebdjeti nekim drugim prostranstvima, beztjelesno...ne znam zašto ovo pišem, možda zato što je ona indijanska poslovica vrlo slična nekoj mojoj filozofiji, neka i drugima, a i meni sa mnom bude lijepo... E, uglavnom, na probama u kazalištu u ponedjeljak navečer , na kojima između mog prvog ulaza i ponovnog ima puno vremena (ponekad previše) uzela sam slučajno jednu knjigu. Knjigu Ljeto prerijskog dječaka, od Williama Kureleka, kanadskog ukrajinca, slikara. Nešto me u njegovim slikama utješilo, umirilo, razveselilo...slikao je duge prerijske dane...bilježio običaje svojih ukrajinaca, slikao žene koje se pripremaju za šabat i male kršćane kako se mole, časne sestre u posjeti zabitih djelova prerije, ćirlićne natpise na ukrajinskim feštama, radost djece uz božićno drvce...i sve me to umirilo, a najviše rečenica jednog njegovog poznanika koji je napisao uvod. Kaže da je Kurelek nekoliko puta sebi pokušao oduzeti život. Ponekad je živio na rubu egzistencije, ponekad mu život nije imao smisla. Sve mu se to nakupilo u očima, kao more tuge, a onda je, kad je iznenada prešao na kršćanstvo nestalo je tuge u njegovim očima... Anđeli se grle svugdje oko nas...
26.09.2007. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sanja, nemir, nezadovoljstvo, traženje... čovjek bi mogao nabrajati u nedoglad stanja kroz koja prolazi i pitati se zašto, pa opet baš ništa u tim stanjima ne znati promijeniti. A duše... kao tvoja koja uživa u tim satima glume to su one druge duše koje u stvarnosti postignu one uzlete u lijepo kojima se nadaju. Uzleti koji obogaćuju i svakodnevnicu oboje ...recimo, bojama moje klupe. I svi su oko nas. Naši ađeli i Bog ili već kako ga vidjeli ili zvali, i oni kojih više nema, a slutimo i buduće. Možda je baš ovaj dan nallijepši. Najbolji dan od svih dana. Traži samo lijepo i uživaj u ovom trenu. @Provinciopolis dobro došao natrag. zavidim ti na Dubrovniku @anastazijaa, mala prijateljice Bog @kardinal don Branko, Ne znam što reći. Iskreno. Bila sam na vašem Blogu i zavidim vam. Vi nemate sumnji. Ja sam, nažalost, slobodan strijelac. vjernik koji nigdje ne pripada i nikome ne vjeruje.
26.09.2007. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Jednog dana ću možda razumjeti,u redu je,sve je u redu.
24.09.2007. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Primila sam mail,i odgovorila na njega,hvala ti moja virtualna prijateljice.
25.09.2007. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
provinciopolis
Spoznaja je lijepa.Puni nas duhom.Puni nam baterije.Ispunjava nam smisao...
Ovih sam dana "spoznao" Dubrovnik i ne znam kojim riječima bih to mogao dočarati.Možda jednom,ali sada ne.Dojam je prejak.Rijedak...
26.09.2007. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja ...
Prekjučer sam bila jako loše. Ne znam zašto, sve mi s e skupilo i onda sam pokušala švrljati po nekim nepoznatom blogovima i ono što sam tamo našla još više me iznerviralo...Jednako me ljute oni koji misle da imaju pravu na sve slobode na ovom svijetu kao i oni koji misle da će u raju šetkati u svojim najboljim cipelama i odjelu desno uz samog Boga...Svjesna sam samo da me neće biti ovakve, a da će ono što u meni diše nastaviti lebdjeti nekim drugim prostranstvima, beztjelesno...ne znam zašto ovo pišem, možda zato što je ona indijanska poslovica vrlo slična nekoj mojoj filozofiji, neka i drugima, a i meni sa mnom bude lijepo... E, uglavnom, na probama u kazalištu u ponedjeljak navečer , na kojima između mog prvog ulaza i ponovnog ima puno vremena (ponekad previše) uzela sam slučajno jednu knjigu. Knjigu Ljeto prerijskog dječaka, od Williama Kureleka, kanadskog ukrajinca, slikara. Nešto me u njegovim slikama utješilo, umirilo, razveselilo...slikao je duge prerijske dane...bilježio običaje svojih ukrajinaca, slikao žene koje se pripremaju za šabat i male kršćane kako se mole, časne sestre u posjeti zabitih djelova prerije, ćirlićne natpise na ukrajinskim feštama, radost djece uz božićno drvce...i sve me to umirilo, a najviše rečenica jednog njegovog poznanika koji je napisao uvod. Kaže da je Kurelek nekoliko puta sebi pokušao oduzeti život. Ponekad je živio na rubu egzistencije, ponekad mu život nije imao smisla. Sve mu se to nakupilo u očima, kao more tuge, a onda je, kad je iznenada prešao na kršćanstvo nestalo je tuge u njegovim očima...
Anđeli se grle svugdje oko nas...
26.09.2007. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PAPA
pozdrav iz os samo malo slika vam fali
26.09.2007. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
@Sanja,
nemir, nezadovoljstvo, traženje... čovjek bi mogao nabrajati u nedoglad stanja kroz koja prolazi i pitati se zašto, pa opet baš ništa u tim stanjima ne znati promijeniti.
A duše... kao tvoja koja uživa u tim satima glume to su one druge duše koje u stvarnosti postignu one uzlete u lijepo kojima se nadaju. Uzleti koji obogaćuju i svakodnevnicu oboje ...recimo, bojama moje klupe. I svi su oko nas. Naši ađeli i Bog ili već kako ga vidjeli ili zvali, i oni kojih više nema, a slutimo i buduće. Možda je baš ovaj dan nallijepši. Najbolji dan od svih dana. Traži samo lijepo i uživaj u ovom trenu.
@Provinciopolis
dobro došao natrag. zavidim ti na Dubrovniku
@anastazijaa,
mala prijateljice Bog
@kardinal don Branko,
Ne znam što reći. Iskreno. Bila sam na vašem Blogu i zavidim vam. Vi nemate sumnji. Ja sam, nažalost, slobodan strijelac. vjernik koji nigdje ne pripada i nikome ne vjeruje.
26.09.2007. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...