Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • wiseguy

    kako dobrim naslovom zaintrigirati čitatelja da uživljen čita do kraja a onda shvati, da od toga ništa :):)
    molio bih vas naslova vaše knjige (koju ste mi spomenuli na komentaru) ili barem nekakav kontakt mail na kojeg ću Vas osobno pitati... hvala

    avatar

    07.09.2007. (13:26)    -   -   -   -  

  • Evangelina

    Prvi put te čitam i baš o tvom viđenju mjesta koje i mene zanimaju... pišeš dugo i puno, ali intrigantno, jer si me održao/la budnom...

    I pišeš o ljudskoj vezanosti za zemlju, pa čak i mjesto smrti... i spominješ autoput, i jednu izvanrednu rečenicu kojom si upravo odgovorio na samu bit problema

    "Kao da vjerovanje o drugom svijetu, o vječnosti duha nije dovoljno pa nam je potrebna vezanost uz zemlju uz materijalno."

    Jer svatko tko je jednom upoznao Isusa Krista, biva oslobođen od vezanosti za zemlju, za matrijalno, za mjesto rođenja i mjesto umiranja. Jer je saznao Istinu. Saznao je svoje pravo mjesto postanka i svoje pravo mjesto odlaska... Čemu u stvari teži cijeli život, ono što zovu korjenima, pa ih uporno guraju u ovu zemlju, zakapaju posteljice, i obilježavaju grobove, pa čak i mjesta smrti... a korjeni nisu ovdje... korjeni su nam u Bogu samom, Stvoritelju.

    Kada ljudi svoj korijen puste u Isusu, tada se gube uzroci ratova, tada nestaju svojatanja i vlasništva, tada nema moje, jer od Boga je i meni je poklonjeno, nestaje zavist, ljubomora, i sve one ružne grijehom opterećene karakteristike ljudske naravi i tijela.

    Da je 90 % hrvata predalo svoje egoistično "ja" Kristu, ne bi ova tvoja priča imala tako tužan ton i ne bi pisao o ratovima i o samoći dvojice braće, o granatama koji vise s grana i jednom tužnom i razorenom životu profesora...

    A i danas je poziv otvoren: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. " Matej 11,28
    "Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti“ Ivan 6, 37

    avatar

    07.09.2007. (14:40)    -   -   -   -  

  • borgman

    čudni su tvoji putevi... po mjestima koja sam posjetio u miru, ali nikada obratio toliko pažnje onome što je protkano kroz zemlju. I čuo sam od svojih prijatelje, o toj crkvici koju su granate zaobilazile, pričali smo i mi o tome, a poneki od nas joj i zavidjeli... na svu sreću, oni koji su pričali o tome su i preživjeli :-) uživao u čitanju ;-)

    avatar

    07.09.2007. (18:18)    -   -   -   -  

  • anastazijaa

    Ja ću citirati Coelha:"Treba govoriti o onome što me zaokuplja,a ne o onome što bi drugi voljeli čuti.Neke nas knjige potiču da sanjamo,neke nam prizivaju stvarnost,ali nitko ne može izbjeći ono što je za jednog pisca najvažnije:iskrenost kojom piše."

    avatar

    07.09.2007. (18:33)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    čitala i razmišljala o tome koliko smo mali i koliko gubimo dragocjeno vrijeme na podijele, mržnje, ratove... a svako od nas ima samo jedan život i svi smo tako krhki. rat mi je uništio deset godina života koje su tebale biti najljepše. živim u gradu koji još uvijek nosi ožiljke ( u zgradama i ljudima). borim se svim silama da me ne hipnotiziraju, da me ne obuzme loš osjećaj. možda zato tvoj post gledam sa malo odmaka
    pozdrav :)

    avatar

    07.09.2007. (23:31)    -   -   -   -  

  • provinciopolis

    Ponovno sam oduševljen.Kao poluškolovan laik ni sam ne znam stručno-terminološki objasniti čime jer sam uvijek prepisivao lektiru i bježao na Dinamove tekme,ali recimo,onako,laički da sam oduševljen zanimljivošću tvog (si vidla-na Ti smo:):)) pisanja,a moram spomenuti da mi se posebno sviđa vrlo kvalitetan,ali i "diskretan" način "ubacivanja" tvojih komentara tijekom pisanja.Naravno da mi se i ti komentari kao takvi izuzetno sviđaju.Hvala ti što mi "oplemenjuješ" dane svojim tekstovima.Da te nema čitao bih što???
    Super je bloganje uz ovakve blogere...
    Samo fali mi @krijesnica.Tužan sam bez nje...

    avatar

    08.09.2007. (13:31)    -   -   -   -  

  • odmak

    Provinciopolis
    i meni fali krjesnica. Valjda je na odmoru. Obećala se vratiti. Zahvaljujem i ostalima na posjeti.
    Evangelina
    je nova. Htjela bi ti samo reći da smo ovdje i sad u životu kojeg jedino poznajemo. Ja jesam vjernik. Odgojena u rimokatoličkoj vjeri i onoliko koliko ja znam Isus je uistinu poseban Bogo-čovjek, ali bila bih vjernik bilo koje vjere da sam u toj drugoj vjeri odgojena. To je u meni- ta vjera. Iako sam često bila u sumnji da li uopće išta poslije ovog života postoji. Kako god vjera je, samo joj ime kaže, vjera. Ne možemo stopostotno tvrditi da Boga ima iako ja kao vjernik stopostotno vjerujem da ga ima.
    Malo sam zakomplicirala, ali na neki naćin je to uvod u ono što želim reći.
    Ovo je moj život. Ovdje i sad. U njemu dišem, veselim se, patim, ućim, radim, rađam djecu itd, itd. Osmišljavam ga punim vremenom i plućima. Za ovaj svoj život tu i sad odgovorna sam sebi, najprije sebi, a onda i mojim bližnjim i daljnima jer nisam sama, kao Pale sam na svijetu i na kraju ili na samom početku i Bogu. Nisam prezadovoljna uvijek onim što radim i onim što mi se i bez moje volje događa. Trudim se poboljšati. Ali sve je to slabo. samo sam čovjek. Ali što ćeš Isus je ostavio svoju crkvu na plećima slabim ljudima- apostolima. Izdajici samog Boga Petru, a i ostalima koji su se u vrijeme najvećih njegovih muka skrivali u strahu da ne budu prepoznati i završe na križu kao i on. Eto takvi smo mi ljudi. Često se pitam, čak vrlo često, zašto nas Bog toliko voli i toliko puta pruža šansu. A opet, po tvom komentaru imam osjećaj da si previše u težnji za životom samo za Boga. U redu je ako si takav život izabrala, ako si u nekom samostanu ili slično, ali ako živiš svjetovnim životom kao ja a onda je to malo previše bjega. Oprosti ako griješim.
    Svi ostali:
    Književnica sam, vjerojatno loša, ali i to sam. Puno je likova u mojim pričama izmišljeno iako ima i stvarnih. To i pokušavam naglasati jer nekad pišem osobno, a nekad kao priču. Ne znam je li se to igdje na postu vidi?

    avatar

    08.09.2007. (16:10)    -   -   -   -  

  • Irida

    i putopis i vremeplov..., no, mene tješi da u božanskom planu sve ima svoju svrhu, bez obzira na ljudske naume...

    avatar

    08.09.2007. (16:41)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Vojna krajina se potezala do Zrmanje. Dalmatinske krajine su kopija AU-sustava koje su bile pod mletackome kontrolom. Srbe su namjerno naseljavali Venecijanci da bi oslabili domaci element. Cista mletacka zloba.

    avatar

    08.09.2007. (19:00)    -   -   -   -  

  • blogomoljac

    Ha, ha, moguće je moguće ih zadržat u kvadratiću... Moj sin uspije bolje od mene. Makar sam igricu ja napravio. Vrlo je interesantno ovo za čitati. Morat ću nastavit kasnije, jer sad moram proć ...

    avatar

    08.09.2007. (20:24)    -   -   -   -  

  • Evangelina

    *odmak*- kratko bih ti htjela odgovoriti na tvoj komentar, jer mogla bih napisati jako puno, ali tema nije vezana uz tvoj post, pa ne želim time remetiti ritam na tvojim stranicama.

    Pogriješila si u vezi mene i još puno toga. Ja i te kako živim u svijetu, ali ne živim svjetovnim životom. Tvoj odgoj i odrastanje u rimokatoličkoj obitelj, ne dovodi te do samog Boga, i Isusa Krista, a time je i tvoje poimanje vjere pogrešno.

    Vjera se živi, punim plućima u svakodnevnom životu, kod ljudi koji su nanovorođeni i pozvani od Boga na to nanovorođenje, oni za koje Krist zahvaljuje Bogu što mu ih je Otac dao i za koje moli u Ivanu 17 "Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. ".... a s time Otac Sveti je Bog STVORITELJ, a ne Papa, jer Bog sam kaže, ne zovite Ocem nikog osim mene...

    I život vječni je stvarnost, za tebe još nepoznanica i maglovita mogućnost, ali za mene je stvarnost u kojoj živim iz dana u dan.

    "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista."

    I sad ti zvučim kao čudno stvorenje, ali više mi znači da te potaknem da se primiš Biblije i da dozvoliš Bogu samom da ti pokaže da li su Njegove riječi istina ili laž, bajka za malu djecu, roman, mit... i kako je sve već ne zovu, jer ako su istina, ti živiš u grijehu odvojena od Boga (kojeg prividno priznaješ, ali ne poštuješ, jer kažeš da si za svoj život odgovorna sama sebi).
    ....
    Talent pisanja ti je dan od Boga. S njime možeš razarati ili stvarati. Kada se prema tome odnosiš odgovorno i prepustiš se vodstvu Boga samog tada iz tvojih ruku dolazi do rađanja stvaralaštva koje ne možeš niti sanjati...

    Nek te Bog kojeg još ne poznaš blagoslovi svojim Prisustvom.

    avatar

    09.09.2007. (07:10)    -   -   -   -  

  • odmak

    EVANGELINA;
    Jasno je da Ga nije lako slijediti. Da je lako ne bi poslao svog sina među nas i pustio, sve u svrhu da nas obrati, pomogne nam da shvatimo vrijednosti i utješi nas zbog naše patnje, da Ga ubijemo. Točno tako. Moji i tvoji preci su Ga ubili. Ne trebamo se zavravati da su naši preci bili bolji ili da smo mi bolji.
    Možda si ti bolja, ali ja sigurno nisam dobra i toga sam svjesna. Trudim se i to je sve što mogu reći. Ne bih više o tome.

    avatar

    09.09.2007. (10:21)    -   -   -   -  

  • Mislim, dakle postojim

    Uvijek sam se pitao kako mozes ubit Boga, pa cak ako je i Bog-sin. I jos ako je svemoguc. A ako je svemoguc, mozda se vidjelo ono sto je on zelio, a osjetio nije nista. Il' bio mazohist. I zar nema drugog nacina, pa Bogu bi mogla pasti i bolja ideja. Nego da si muci sina - koji je dio njega, jer je samo jedan Bog. Pa makar i prividno mucenje izgledalo. I kaj je mama rekla? Osnove religije su vrlo tajanstvene i nelogicne, ali "Cudni su putevi Gospodnji i neobjasnjivi" ... a ti si misli.... i vjeruj bez da znas. Vrlo nezgodan i strateski nepromisljen zahtjev!

    avatar

    09.09.2007. (17:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    Mislim, dakle postojim
    Nećemo riješiti sve te nelogićnosti ( oko Boga i njegovog sina i razloga zbog kojih ga je poslao k nama, zbog muka i bolova njegovih i naših i samog tajanstvenog istočnog grijeha radi kojeg smo mućeni, a usto i smrtni. Smrtni i to je po meni dovoljan razlog da razmišljam o svemu tome) . Nitko od nas ne može decidirano ništa reći. Ali, što mogu, ja vjerujem, a samo ime kaže vjera je nešto za što nema dokaza ni logike. To je tako i gotovo. To se u mojo j vjeri zove agape- što bi nekako u prevodu bilo milost da uopće povjeruješ.
    Kako god ove nas rasprave oko vjere vode u nešto što mi nije bila namjera. Vrlo sam tolerantna i miroljubiva,. Prijatelji su mi raznih narodnosti i vjera i ateisti i agnostici ili kako god se zvali. Ne mješam se u tuđi svjetonazor. Nisam ni prije a niti sad to radim. Mislim da je to osobna stvar, ali evo ovako pišući razne postove taj svjetonazor izbije na površinu. Usput ježe me svi ekstremizmi i plašenja ovim i onim. Tako da me malo zatekla i Evangelina.
    A joj moram brzo pobjeći u blaženi humor. Biram ga svjesno jer vjerujem da nikome ne škodi, a moj mi je Bog usadio u gene slobodnu volju i ja se obilato, koliko mi savjest dozvoljava, njome koristim.

    avatar

    09.09.2007. (18:48)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Sve smo obojili podijelama! A ja i dalje čeznem za vrimenom kada ćeš nakon takvog izleta moći pisati samo o starim građevinama i prirodi koja je upravo čarobna...

    avatar

    10.09.2007. (11:16)    -   -   -   -  

  • borgman

    malo humora... odmor od umora...sastavi riječi kao nisku, i pusti ih u jednom vrisku... prema planini, i prema moru, neka polete visoko u goru... i neka te čuje sokol s visina, neka te nazove, Odmak sa planina :-) malo stihoklepim i čekam novi post ;-)

    avatar

    10.09.2007. (22:24)    -   -   -   -  

  • odmak

    Mislim, dakle postojim
    Vraćam se još jednom na tvoj komentar. Ljudi na zbilj i ljudi nahvao. To ti je poznato, ili !?
    Ljudi na zbilj pate, rane im krvare( o kako mrzim ovu svoju neinventivnu i bez mašte crtu koja kad krene onda niže šablonu za šablonom o ranama i krvi, ali sad je gotovo- krv teće na sve strane), plaču- plakala mala Vidica. Kako god to je ona krv ispod kože i Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Ako je svemoguć, kako ti pokušavaš insinuirati u onom svom pravcu, onda bi bio samo čovjek nahvao. Glumio bi. I smijao bi nam se iz svojih visina ili dubina ili gdje je već sebi odredio biti. E, pa vidiš to bi me uistinu dotuklo. To da ja patim, a on glumi patnju. Ne mogu vjerovati da to ne bih prepoznala. Ako je tako onda nam se narugao. E, pa to nije u redu.
    Kosti mojih mrtvih, kojih se još sjećam, koji žive u meni, koji su živi znaju li oni to? Učili su me drugačije. Vjerovali su u ono što su govorili.
    Ali ja vjerujem. Ja vjerujem u Boga na zbilj. Možda se tebi ruga, ali sa mnom pati. Eto ti za laku noć i dobro jutro. Buhe te grizle cijelu noć.

    avatar

    11.09.2007. (02:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...