To je život. A u životu mora biti i tuge.... i svih drugih emocija koje si nitko od nas ne priželjkuje. Da nema njih... tada ne bi znali cijeniti one sunčane dane koji nas griju. Želim ti da što prije izađeš iz perioda tuge... drž´se!
02.09.2007. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah,poznato mi je to jako....Mogu te tješiti samo onim što već znaš,istinom da je sve prolazno i da stalno nailazimo na mijene...nijedno stanje nije trajno.Nekad lakše prihvaćamo,nekad teže,nekad smo slabi,nekad jaki...Idemo dalje.
02.09.2007. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Popodne je bilo narančasto, sad je ova nježna violet...ova mi je najdraža. Nesnalaženje, tuga...to je normalno...vrti se jedno, pa drugo...i ja se slično osjećam već danima...
02.09.2007. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadam se da te prošlo loše raspoloženje..... Život, pa i ovaj blogerski, donosi i radost i tugu. Nažalost. Ne bi tako trebalo biti.....bar ne u virtuali.... Okusila na vlastitoj koži. Ali, kreni dalje, sve će biti ok, kako i sama kažeš.
03.09.2007. (07:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dođu takvi dani u životu i prođu. Ne daj se, negdje iza nekog brda opet se rađa sunce, samo što se čovjek ponekad izgubi u magli, malo zaluta i uplaši se. Pozdrav
03.09.2007. (08:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razumijem te,ponekad se i ja osjećam najjadnija i najusamljenija na svijetu,onda se sjetim svih tragedija i svoje stanje proglašavam sebičnošću,i pronađem razlog za osmjeh
03.09.2007. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni su jednom rekli i dok ja spavam Otac na nebesima radi za mene. Pa tako vjerujem da i on sad ovog trenutka radi za tebe i okreće sve na dobro. Sjeti se nema te situacije koju On ne okrene na dobro. I ja sam čvrsto za to da ovdje na blogu čovjek može iznijeti svoje osjećaje pa i one tuge, izgubljenosti, čekanja... tako treba i biti i hvala ti da si takva da ne dozvoliš da se ovo mjesto na koje tako rado svratim pretvori u neku rutinu koja ne odiše onim pravim pravcatim dnevnikom. Evo, vjeruj mi okusila sam to a i ti si... nekad se nešto zatvori da bi krenuli u nešto novo da bi iz nas izašlo nešto više, ljubav se svemu nada i sve pokriva, zato znamo da će biti dobro. Pa evo i dok spavamo, On radi za nas. To znaš jel da? :-)))))))) Osmijeh ostavljam i povjerenje da On ne može ništa dozviti što je apsolutno loše za nas. Ako su te tako jako potresle smrti vatrogasaca.. znam to je strašno, no kad je preminuo zaručnik na sahrani svećenik je rekao: mi ne znamo nama se čini da je njegov život trajao prekratko, ali to samo Bog zna i mi ne znamo, nama nije poznato na koji način će i njegov odalazak utjecati na sve nas, na naše živote i koje djelo tek ima da se dovrši upravo njegovim odlaskom. U svemu se krije draga Sanja, Volja oca, i u boli i u tuzi, sve on to vodi, sve okreće na dobro i tim teškim trenutcima dodiruje naše živote da ih dotjera, popravi, dade nam novu priliku i ljepšu stvarnost. Šaljem ti hrabrost za novi dan! Idemo hrabro dalje!
03.09.2007. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se događa sanja? Razgovaraj s nekim, ako je tako strašno. Postoje prijatelji. Nema toga što živ čovjek ne može svladati ili popraviti osim ako se radi o smrtnoj bolesti, a ne bih rekla da je u tome stvar.
03.09.2007. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanja, draga ne možemo imati sve konce u rukama ... Bilo je lijepih, lepršavih dana ... podosta ... mora doći malo i tuge, život je too. On zna zašto nam daje križ kakav nam je dao. Lomim se a mislila kako se navikla već, na ispraćaje. Dugo mi je bila na rukama, dugo jela iz mojih ruku, biljka bila a isto boli. Njenu dušu sada molim da meni pomogne i duše svih koji su kod Njega. Tihi pozdrav ti ostavljam draga.
03.09.2007. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi su shvatili da je između naslova i ostatka posta samo prazan prostor - samo sam ja mislila da ti se iz nekog razloga izbrisao blog. Sretna sam što me znaš i što znaš kakva su moja kompjuterska dostignuća! Postoje vrata koja nam se zatvore bez upozorenja, bez vidljivih razloga... i na koja ponekad uzalud kucamo - iako smo do samo do juče ulazili bez ikakvih teškoća. Samo jedno trebaš znati, nije problem u tebi (iako tamo najčešće tražiš uzroke)... imaš pravo na to da se odlijepiš od zemlje, da tuguješ i budeš sretna, da budeš na raspolaganju i da ne budeš... ti si to već naslutila, daj vrimena i ključaru (ma ko to bio) da to shvati - i ponovo širom otvori vrata!
04.09.2007. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
".... i neka bude volja Tvoja...". Sve se događa s razlogom. Ali je gotovo uvijek teško prihvatiti Njegovu volju kada nama nije po gustu. Vjeruj Njemu da će iz toga, ma što to bilo što ti se događa, izaći nešto pozitivno. Znao je On za tvoje probleme i prije nego što si ih sama osjetila... Sada se nada da ćeš Mu se sakriti u skute i osjećati se sigurno. Mir i dobro! :)))
04.09.2007. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, slutim kako ti je. Nije važno što nemam pojma o čemu se radi, ali osjećaj kad čovjek odjednom osjeti da više nije onaj od jučer.... iznenađuje, plaši... ali je normalan. I ja sam do jučer bila jedna ( vjerojatno bolja). Sada sam druga ( vjerojatno gora, ali ipak svoja). Tako je to... Budi hrabra... :)
04.09.2007. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvjerena sam kako ti možeš puno toga promijeniti, ne moraš se nužno prepustiti lošem raspoloženju i takvim situacijama. jaka si i kreni naprijed. ona misao koja ti prva padne na pamet, to je prava, i baš ona neka ti bude vodilja. pusa
04.09.2007. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja ja sam danas za vrijeme požara u Jadrtovcu pukla ko tikva i počela se smijati...to valjda dođe kad dalje ne možeš...i sad mi je lakše, ko da mi se vraća moje dragocjeno zrno ludosti... Tako mora biti, i ti ćeš izaći...
04.09.2007. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
To je život. A u životu mora biti i tuge.... i svih drugih emocija koje si nitko od nas ne priželjkuje.
Da nema njih... tada ne bi znali cijeniti one sunčane dane koji nas griju.
Želim ti da što prije izađeš iz perioda tuge... drž´se!
02.09.2007. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leticia
Ah,poznato mi je to jako....Mogu te tješiti samo onim što već znaš,istinom da je sve prolazno i da stalno nailazimo na mijene...nijedno stanje nije trajno.Nekad lakše prihvaćamo,nekad teže,nekad smo slabi,nekad jaki...Idemo dalje.
02.09.2007. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Popodne je bilo narančasto, sad je ova nježna violet...ova mi je najdraža.
Nesnalaženje, tuga...to je normalno...vrti se jedno, pa drugo...i ja se slično osjećam već danima...
02.09.2007. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Glavu gore, dok živiš u ljepoti koja te okružuje... pozdrav i blagoslov u ljubavi ostavljam...
02.09.2007. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Nadam se da te prošlo loše raspoloženje..... Život, pa i ovaj blogerski, donosi i radost i tugu. Nažalost. Ne bi tako trebalo biti.....bar ne u virtuali.... Okusila na vlastitoj koži. Ali, kreni dalje, sve će biti ok, kako i sama kažeš.
03.09.2007. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontesa Nera
Dođu takvi dani u životu i prođu.
Ne daj se, negdje iza nekog brda opet se rađa sunce, samo što se čovjek ponekad izgubi u magli, malo zaluta i uplaši se.
Pozdrav
03.09.2007. (08:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
sanja draga samo si potresena i užasno tužna
već će za nekoliko tjedana biti malo bolje ali vrijeme treba proći
03.09.2007. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubljena kćer
Potresena sam smrću vatrogasaca. Svako malo zaplačem, osjećam samo nemoć i tugu.
- Ne dopirem do jednog mjesta...
Ne dopireš do jednog mjesta ali zato dopireš do mnogo drugih.
- ...nije vrijeme da sve ispravljam...pustit ću da se samo mijenja.
I ja se trenutno držim ovoga. Vjerujem da me dobri Otac nosi na svojim rukama, baš kao i tebe i sve one koji mu se utječu.
03.09.2007. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anastazijaa
Razumijem te,ponekad se i ja osjećam najjadnija i najusamljenija na svijetu,onda se sjetim svih tragedija i svoje stanje proglašavam sebičnošću,i pronađem razlog za osmjeh
03.09.2007. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more nade
Meni su jednom rekli i dok ja spavam Otac na nebesima radi za mene. Pa tako vjerujem da i on sad ovog trenutka radi za tebe i okreće sve na dobro. Sjeti se nema te situacije koju On ne okrene na dobro. I ja sam čvrsto za to da ovdje na blogu čovjek može iznijeti svoje osjećaje pa i one tuge, izgubljenosti, čekanja... tako treba i biti i hvala ti da si takva da ne dozvoliš da se ovo mjesto na koje tako rado svratim pretvori u neku rutinu koja ne odiše onim pravim pravcatim dnevnikom. Evo, vjeruj mi okusila sam to a i ti si... nekad se nešto zatvori da bi krenuli u nešto novo da bi iz nas izašlo nešto više, ljubav se svemu nada i sve pokriva, zato znamo da će biti dobro. Pa evo i dok spavamo, On radi za nas. To znaš jel da? :-)))))))) Osmijeh ostavljam i povjerenje da On ne može ništa dozviti što je apsolutno loše za nas. Ako su te tako jako potresle smrti vatrogasaca.. znam to je strašno, no kad je preminuo zaručnik na sahrani svećenik je rekao: mi ne znamo nama se čini da je njegov život trajao prekratko, ali to samo Bog zna i mi ne znamo, nama nije poznato na koji način će i njegov odalazak utjecati na sve nas, na naše živote i koje djelo tek ima da se dovrši upravo njegovim odlaskom. U svemu se krije draga Sanja, Volja oca, i u boli i u tuzi, sve on to vodi, sve okreće na dobro i tim teškim trenutcima dodiruje naše živote da ih dotjera, popravi, dade nam novu priliku i ljepšu stvarnost. Šaljem ti hrabrost za novi dan! Idemo hrabro dalje!
03.09.2007. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Ovo bi triba bit nas dnevnik, a je li? Kod mene nije bas uvik! :-)))
03.09.2007. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
ja sam uvijek odlijepljena od zemlje :))
03.09.2007. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ča se tu more
za sve triba vrimena ,ali pari mise da ni vrime rane nemore izličit!
03.09.2007. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
I ja puštam da se samo ispravi. To je jedino što trenutno mogu.
03.09.2007. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Što se događa sanja? Razgovaraj s nekim, ako je tako strašno. Postoje prijatelji. Nema toga što živ čovjek ne može svladati ili popraviti osim ako se radi o smrtnoj bolesti, a ne bih rekla da je u tome stvar.
03.09.2007. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Sanja, draga ne možemo imati sve konce u rukama ...
Bilo je lijepih, lepršavih dana ... podosta ... mora doći malo i tuge, život je too.
On zna zašto nam daje križ kakav nam je dao.
Lomim se a mislila kako se navikla već, na ispraćaje. Dugo mi je bila na rukama, dugo jela iz mojih ruku, biljka bila a isto boli.
Njenu dušu sada molim da meni pomogne i duše svih koji su kod Njega.
Tihi pozdrav ti ostavljam draga.
03.09.2007. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amaely
Biti će bolje, vidjet ćeš. Samo treba izdržati.
04.09.2007. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
samo pozdrav i hrabro!
04.09.2007. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi pripadam
Svi su shvatili da je između naslova i ostatka posta samo prazan prostor - samo sam ja mislila da ti se iz nekog razloga izbrisao blog. Sretna sam što me znaš i što znaš kakva su moja kompjuterska dostignuća! Postoje vrata koja nam se zatvore bez upozorenja, bez vidljivih razloga... i na koja ponekad uzalud kucamo - iako smo do samo do juče ulazili bez ikakvih teškoća. Samo jedno trebaš znati, nije problem u tebi (iako tamo najčešće tražiš uzroke)... imaš pravo na to da se odlijepiš od zemlje, da tuguješ i budeš sretna, da budeš na raspolaganju i da ne budeš... ti si to već naslutila, daj vrimena i ključaru (ma ko to bio) da to shvati - i ponovo širom otvori vrata!
04.09.2007. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
John Bez Terrae
".... i neka bude volja Tvoja...". Sve se događa s razlogom. Ali je gotovo uvijek teško prihvatiti Njegovu volju kada nama nije po gustu. Vjeruj Njemu da će iz toga, ma što to bilo što ti se događa, izaći nešto pozitivno. Znao je On za tvoje probleme i prije nego što si ih sama osjetila... Sada se nada da ćeš Mu se sakriti u skute i osjećati se sigurno. Mir i dobro! :)))
04.09.2007. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Homeless
Receno mi je da ti se javim da ces mi mozda ti moc pomoc!!! (procitaj, molim te, moj post)
04.09.2007. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma!
Pusti neka prođe kroz tebe… i sve će se opet otvoriti.
04.09.2007. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
Draga moja, slutim kako ti je. Nije važno što nemam pojma o čemu se radi, ali osjećaj kad čovjek odjednom osjeti da više nije onaj od jučer.... iznenađuje, plaši... ali je normalan.
I ja sam do jučer bila jedna ( vjerojatno bolja). Sada sam druga ( vjerojatno gora, ali ipak svoja). Tako je to... Budi hrabra... :)
04.09.2007. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auris
uvjerena sam kako ti možeš puno toga promijeniti, ne moraš se nužno prepustiti lošem raspoloženju i takvim situacijama. jaka si i kreni naprijed. ona misao koja ti prva padne na pamet, to je prava, i baš ona neka ti bude vodilja.
pusa
04.09.2007. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Draga moja ja sam danas za vrijeme požara u Jadrtovcu pukla ko tikva i počela se smijati...to valjda dođe kad dalje ne možeš...i sad mi je lakše, ko da mi se vraća moje dragocjeno zrno ludosti...
Tako mora biti, i ti ćeš izaći...
04.09.2007. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...