Komentari

foreverforeign.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • greentea

    poznajem neke vrlo drage ljude koji su izuzetno osjetljivi na svačiju bol. mislim da je i njima samima to problem, jer nije lako znati izaći s time na kraj. čovjek poželi iz suosjećanja pomoći drugome, ali... kako je ne znam tko, jednom rekao: kako da vam pomognem, ako se i ja utapam u vašoj boli? treba moći osjetiti, a ostati izvan toga. vjerujem da dobar čovjek teži naći način kako da uklanja ili bar umanji bol i patnju. emocije nisu nešto što bi trebalo vladati nama već obratno. loše je potiskivati i negirati osjećaje, ali je jednako loše i sav se pretvoriti u bol.
    oprosti mi, bit ću možda drska, ali predložila bih ti da pokušaš nabavit i pročitaš knjigu "moć sadašnjeg trenutka" - smatram ju izuzetno dobrom za rad na sebi. a ovladavanje emocijama to i jeste. a, i zanimalo bi me što ti misliš o njoj.....no, možda si ti to već pročitala....pozdrav:)))))

    avatar

    11.08.2007. (16:47)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Nisi drska, draga, naprotiv...evo, upravo je pročitah neki dan. Divna je. Radim si i reiki, bavim se i drugim metodama od sugestije pa nadalje. I uglavnom mi pomaže u svemu što činim i radim, čak i kada se moram zatštiti od tuđih vibracija. Moj "kišobran" djeluje protiv tuđeg bijesa, ljutnje i još mnogo čega. Jedino mi još nije pošlo za rukom zaštiti se od tuđe boli. Ne brini, intenzivno radim na sebi, valjda ću i to moći jednog dana.
    Hvala ti najljepša za ovo što si napisala! Pusa!

    avatar

    11.08.2007. (17:25)    -   -   -   -  

  • greentea

    nisi valjda majstor reikija???!!!

    avatar

    11.08.2007. (21:20)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    :) Nisam majstor. Do majstorskog bi morala još puno, puno raditi na sebi. Imam dvojkicu i ta mi je za sada više nego dovoljna. :)

    avatar

    11.08.2007. (21:46)    -   -   -   -  

  • ish

    Ejla! :) pusa

    avatar

    12.08.2007. (14:54)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Pusa i tebi. Hvala što si svratio. :)

    avatar

    12.08.2007. (16:52)    -   -   -   -  

  • inocka

    pročitala sam ovaj post još u nedjelju ali nisam znala što točno komentirati..razmišljala sam i našla sebe između ovih dviju kategorija ljudi koji suosjećaju s drugima, ali idu dalje i onih koji intenzivno proživlavaju tuđu bol..u jednoj sam od njih, ovisno tko su ljudi koji pate, koji tuguju - ako je to netko koga znam, cijenim i volim onda bolujem s njima, a ako se radi o nepoznatim tad suosjećam, pa i zaplačem ali brže to smetnem s uma jer i vlastiti život "stisne" sa svojim problemima..
    dobar post..potakne da se zapitaš, da se bolje upoznaš..
    pozdrav ti ostavljam;)

    avatar

    15.08.2007. (18:29)    -   -   -   -  

  • Safiris

    kad tad svako ljudsko biće se u životu susretne sa smrću , ja radim u bolnici i još uvijek nisam oguglala(i nadam se da neću) na tuđu patnju, samo što se sada znam zaštiti, radim si Reiki kao i ti, sve proživljavam na jedan srcu i duši razumljiviji način ... važno je osvjestiti i prihvatiti svaku emociju jer nam to pruža mogućnost spoznavanja ...suosjećanje je dar i ako donese suze olakšanja onda je u neku ruku i blagoslov ... svjetlosni zagrljaj za tvoju toplu Dušu:-*)

    avatar

    16.08.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • NeViNaScE

    Kao prvo...blog ti je savršen ;)
    A kao drugo ovaj post ti je super, podsjeća me na jednu moju prijateljicu...
    Ja nisam takva, nažalost ili nasreću ne znam. . .
    Žao mi je ali ne dopuštam da mi tuđa nesreća ili sl. upropasti dan, da me rastuži, da me proganja... Spremna sam pomoći u bilo oje doba dana, noći; spremna sam slušati ako treba danima i pokušati naći rješenje; žao mi je ljudi u bolnici i najradije bih da imam čarobni štapić koji bi ih izliječio. . .
    Mislim da sam uspostavila nekakvu kontrolu nad tim osjećajima!

    pusaaaa ;)))))

    avatar

    16.08.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • zvonjava

    i mene prilično pogađa tuđa tuga, i znam danima biti neraspoložena i tužna zbog problema koji uopće nisu moji...

    avatar

    17.08.2007. (08:02)    -   -   -   -  

  • *Pahuljisa...

    Predobar ti je post...
    Naučiti osjećati s mjerom...
    Istina, to je ono što nam treba...
    No je li to moguće?
    Ne znam, čini se preteško...
    U svakom slučaju, čestitke na ovako lijepiim riječima...
    Respect....

    avatar

    19.08.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • Furryan

    Umjerenost u svemu tako i s osjećajima :)

    avatar

    21.08.2007. (16:44)    -   -   -   -  

  • Gradska pahuljica

    Potpuno te razumijem... Ja sam također jednom otišla na pogreb oca svoje prijateljice. Bile smo bliske, ali znale smo se kratko i zapravo je nisam najbolje poznavala. No, također kad sam vidjela njeno lice ispod crnog šešira i zagrlila je, nisam mogla zaustaviti suze... I danas, godinama poslije kad pomislim na taj dan vrate mi se ti osjećaji i suze mi navru... U tom trenutku, na taj način, pokušala sam na sebe preuzeti dio njene tuge da bi joj bilo lakše...

    avatar

    26.08.2007. (23:52)    -   -   -   -  

  • Gradska pahuljica

    p.s. Vidim da se baviš reikijem :-) Ja nisam prošla nijedan stupanj iako mi je tata majstor reikija... Počeo se time baviti kad sam ja bila mlađa i nikad se nisam osjećala "doraslom" tome... Sada u zadnje vrijeme poželim ga "nažicati" da me inicira :-)

    avatar

    26.08.2007. (23:55)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Joj, uvijek si "dorasla" za reiki! Još imaš doma i svog "privatnog" majstora! Iskoristi to, nećeš požaliti! Uostalom, ako se ne nađeš reikiu, nećeš g prakticirati (što bi bila šteta) i to je to. Ništa se neće dogoditi. Osim još više ljubavi! :) Pusa velika!

    avatar

    27.08.2007. (07:31)    -   -   -   -  

  • Gradska pahuljica

    He he... morat ću probati... samo moj tata je na svim stranama, nije njega lako ulovit :-))

    avatar

    27.08.2007. (18:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...