Na ovakav tekst srce ne može ostati mirno.Stisne se na tren,a tuga preplavi moje biće........Tužni su to bili dani za sve Hrvate!
07.08.2007. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
raseljka
...Prijatelju iz Oklaja...ganula me tvoja priča... i moji korjeni su tamo...skriveni u sjeni rašeljke... moga djetinjstva...pod kojom sam se igrala i pravila "tintu" od njenih malih crnih plodova...koje su jedino ovčice.. zobale i žvrnjale...kao izuzetnu poslasticu poslije obilne ispaše...što je pruža škrti kamenjar i drače... Svakog ljeta dođem u Prominu...i moje malo opustjelo seoce... snimam ga..svaki kamen mi govori i priča..o mojim davnim precima..koji su taj isti kamen...nosili i uzidali u svoje pojate i kuće... Čak i krovovi su bili pokriveni pločom...koja još uvijek..prkosi vremenu... i ponosno stoji...na kući moga dida... Selo je pusto..ali je dobilo pećat "civilizacije"...na sred starog puta...isprečio se kontejner za smeće...javna rasvjeta, koja mi smeta...u gledanju neba osutog zvjezdama...O da to može vidjeti..stari Antela i baba Luca... mislili bi da je doša "strašni sud"... Dragi prijatelju iz Oklaja...nastavi i dalje pisati...imaš otvoreno i nježno srce... A naša Gospa Čatrnjska...neka čuva i štiti..tebe i tvoju obitelj... ..Pozdrav od rašeljke...
08.08.2007. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina
Baš dobro da je ova tema otvorena, jer i moja je obitelj dijelila sudbinu svih ostalih Prominjaca. Kad smo došli u Prominu 13. kolovoza na pamet su mi pale stihovi iz Jame: Najednaput vjetar donese miris paljevine sa zgarišta mog sela miris u kom se sve sjećanje vine, ali danas me nešto drugo boli: u emisiji HRT-a od 5. 08. 2007. urednika Darka Dovranića, pod nazivom Ljubim to suro kamenje, prikazana su sva mjesta dalmatinskog zaleđa od zadra preko Rupa, Skradina... Čovjek bi očekivao da će i o nama nešto reći, ako ne radi nas živih, a ono barem radi poginulih i ubijenih. Ali niti riječi, osim čisto faktografskog spomena kada se od Rupa kamerom išlo ka Kninu, pa eto priko volje se spomenulo da se tu našlo i nekakve Miljevce i nekakvu Prominu. Ne znam kako ostali, ali ja sam prilično uvrijeđena takvim tretmanom. Inače o našim ratnim ranama, a napose žrtvama nikada se ne govori. Slažem se i s nekim stajalištima kako nismo svi isti - ne vole svi govoriti o najtežim razdobljima života, ali kada je u pitanju istina i javna televizija, objektivnost i jednak tretman svih bi trebalo biti nešto što se podrazumijeva.
08.08.2007. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prošla sam kroz Oklaj jedanput, slučajno, autom puno prije Oluje. Iznenadila me ljepota mjesta. Patnici i stradalnici vrlo brzo opraštaju, a opet mislim da bi o svemu što se dogodilo trebalo više govoriti i pisati. Jer, oni koji su izazvali ta stradanja pišu svoju povijest u kojoj su oni jedino i samo žrtve. Ponovo. Uvijek iznova nameću nam osjećaj krivnje i ne žele vidjeti i svoju krivicu.
09.08.2007. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Luca
Bila sam jako tužna kad sam gledala na HTV emisiju od urednika Darka Dovranića Ljubim to suro kamenje, kad je zaobišo Prominu i prominska sela.Pa znade li on da je Promina prvo mjesto do Knina odkud je krenuo pokolj po hrvatima za vrijem domovinsog rata.Znam svugdje je bilo po ovim emitiranim mjestima strahota i stradanja, a mogao je g.D.Dovranić svratiti kamerom i u Prominu.Svukud je prošao , a Prominu zaobišao , sram neka ga bude, pa ako nezna gdje je Promina ,pozivamo ga da dođe neka vidi što se i u njoj zbivalo, a i što se danas zbiva.pozdrav
09.08.2007. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
optimista
Potpisujem sve što si potpisao,bilo je bolno toliko bolno da ni dan danas ne razumijem da netko uzme šibicu i zapali nečiji dom---knjige,krevet,stol za kojim je cijela obitelj jela i pričala,ormare u koje smo sakrivali u najdublje djelove svoje spomenare,pisma slike...postelju na kojoj smo spavali i sanjali što će biti kad postanemo veliki,igračke kojih je bilo uvjek malo,kuhinju,postere,.....odjeću....život...i nije ni važno ni tko ni zašto ni kako ni kada-moje djetinjstvo je ostalo u tom pepelu i niko ga ne može popraviti ali ga je znao netko prekinuti,to boli,do suza boli i uvjek će boliti.Drago mi je i zahvalna sam Bogu što smo svi živi i zdravi bez ljudskih žrtava mogli ponovno doći u Oklaj,to me tješi,jer je Promina zaista puno ljdskih života dala za naš povratak,mogu samo zahvaliti svima koji su nam to omogućili i živima i mtrvima.
09.08.2007. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nowast
Na ovakav tekst srce ne može ostati mirno.Stisne se na tren,a tuga preplavi moje biće........Tužni su to bili dani za sve Hrvate!
07.08.2007. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
raseljka
...Prijatelju iz Oklaja...ganula me tvoja priča...
i moji korjeni su tamo...skriveni u sjeni rašeljke...
moga djetinjstva...pod kojom sam se igrala i pravila "tintu"
od njenih malih crnih plodova...koje su jedino ovčice..
zobale i žvrnjale...kao izuzetnu poslasticu poslije obilne
ispaše...što je pruža škrti kamenjar i drače...
Svakog ljeta dođem u Prominu...i moje malo opustjelo seoce...
snimam ga..svaki kamen mi govori i priča..o mojim davnim
precima..koji su taj isti kamen...nosili i uzidali u svoje pojate i kuće...
Čak i krovovi su bili pokriveni pločom...koja još uvijek..prkosi vremenu...
i ponosno stoji...na kući moga dida...
Selo je pusto..ali je dobilo pećat "civilizacije"...na sred starog puta...isprečio se
kontejner za smeće...javna rasvjeta, koja mi smeta...u gledanju neba osutog
zvjezdama...O da to može vidjeti..stari Antela i baba Luca...
mislili bi da je doša "strašni sud"...
Dragi prijatelju iz Oklaja...nastavi i dalje pisati...imaš otvoreno i nježno srce...
A naša Gospa Čatrnjska...neka čuva i štiti..tebe i tvoju obitelj...
..Pozdrav od rašeljke...
08.08.2007. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina
Baš dobro da je ova tema otvorena, jer i moja je obitelj dijelila sudbinu svih ostalih Prominjaca. Kad smo došli u Prominu 13. kolovoza na pamet su mi pale stihovi iz Jame: Najednaput vjetar donese
miris paljevine
sa zgarišta mog sela
miris u kom se sve sjećanje vine,
ali danas me nešto drugo boli: u emisiji HRT-a od 5. 08. 2007. urednika Darka Dovranića, pod nazivom Ljubim to suro kamenje, prikazana su sva mjesta dalmatinskog zaleđa od zadra preko Rupa, Skradina... Čovjek bi očekivao da će i o nama nešto reći, ako ne radi nas živih, a ono barem radi poginulih i ubijenih. Ali niti riječi, osim čisto faktografskog spomena kada se od Rupa kamerom išlo ka Kninu, pa eto priko volje se spomenulo da se tu našlo i nekakve Miljevce i nekakvu Prominu. Ne znam kako ostali, ali ja sam prilično uvrijeđena takvim tretmanom. Inače o našim ratnim ranama, a napose žrtvama nikada se ne govori.
Slažem se i s nekim stajalištima kako nismo svi isti - ne vole svi govoriti o najtežim razdobljima života, ali kada je u pitanju istina i javna televizija, objektivnost i jednak tretman svih bi trebalo biti nešto što se podrazumijeva.
08.08.2007. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Prošla sam kroz Oklaj jedanput, slučajno, autom puno prije Oluje. Iznenadila me ljepota mjesta. Patnici i stradalnici vrlo brzo opraštaju, a opet mislim da bi o svemu što se dogodilo trebalo više govoriti i pisati. Jer, oni koji su izazvali ta stradanja pišu svoju povijest u kojoj su oni jedino i samo žrtve. Ponovo. Uvijek iznova nameću nam osjećaj krivnje i ne žele vidjeti i svoju krivicu.
09.08.2007. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Luca
Bila sam jako tužna kad sam gledala na HTV emisiju od urednika Darka Dovranića Ljubim to suro kamenje, kad je zaobišo Prominu i prominska sela.Pa znade li on da je Promina prvo mjesto do Knina odkud je krenuo pokolj po hrvatima za vrijem domovinsog rata.Znam svugdje je bilo po ovim emitiranim mjestima strahota i stradanja, a mogao je g.D.Dovranić svratiti kamerom i u Prominu.Svukud je prošao , a Prominu zaobišao , sram neka ga bude, pa ako nezna gdje je Promina ,pozivamo ga da dođe neka vidi što se i u njoj zbivalo, a i što se danas zbiva.pozdrav
09.08.2007. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
optimista
Potpisujem sve što si potpisao,bilo je bolno toliko bolno da ni dan danas ne razumijem da netko uzme šibicu i zapali nečiji dom---knjige,krevet,stol za kojim je cijela obitelj jela i pričala,ormare u koje smo sakrivali u najdublje djelove svoje spomenare,pisma slike...postelju na kojoj smo spavali i sanjali što će biti kad postanemo veliki,igračke kojih je bilo uvjek malo,kuhinju,postere,.....odjeću....život...i nije ni važno ni tko ni zašto ni kako ni kada-moje djetinjstvo je ostalo u tom pepelu i niko ga ne može popraviti ali ga je znao netko prekinuti,to boli,do suza boli i uvjek će boliti.Drago mi je i zahvalna sam Bogu što smo svi živi i zdravi bez ljudskih žrtava mogli ponovno doći u Oklaj,to me tješi,jer je Promina zaista puno ljdskih života dala za naš povratak,mogu samo zahvaliti svima koji su nam to omogućili i živima i mtrvima.
09.08.2007. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...