srpski jezik je nastao prije 150 godine napisao ga je vuk stefanovic dok je hrvatski nastao prije 17 godina i njegova gramatika se svake godine mijenja dok je srpska ostala ne promijenjenja u hrvatskom se izmisljaju nove rijeci koje niko ne govori ono sto si rekao za srpski da ima jedno narijece nije korektno on priznaje i ijekavski
03.08.2007. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bloger tvrdi da je hrvatski jezik nastao prije 17 godina, ali ja tvrdim da je nastao u vrijeme ilirskog preporoda i Gajeve standardizacije jezika i mislim kako nisam u krivu. Ako jesam, neka mi predoči dokaz. Al' vratimo se na aktualnu glazbenu temu: oduvijek su glazba i umjetnost općenito bili iznad politike. Bez obzira o kakvoj vrsti glazbe bilo riječi, nadživjela je i one koji su je zatirali i one koji su je poticali. Ne razumijem se toliko u umjetnost da bih mogao izraziti neko veleumno mišljenje, ali znam da je ima kvalitetne i manje kvalitetne, ali i izrazitog smeća. Na kraju je samo bitno što čovjeka dira u srce, a vrsta glazbe je manje bitna. Mene diraju sevdalinke, one prave kakvih više nema nigdje i starogradske koje su isto iščeznule...
03.08.2007. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bloger. Prvo krivo mjesto za takav komentar. Postoji web forum republike srpske krajine, to je mjesto za bajke. Drugo, ako zelis uopce sudjelovati u suvisloj raspravi, dobro se informiraj. Shvati to kao savjet a ne provokaciju.
@ bezimeni: inace se bavim glazbom, reproduktivnom, klasicnom, i mogu reci da si potpuno u pravu kad naglasavas besmrtnost glazbe. Normalno je da su ukusi razliciti, na kraju je bitno samo da te glazba koju slusas dirne, potakne, da ti da novu dimenziju u zivotu. Ono sto ja zelim za sve ljude i ne samo sto se glazbe tice, jest da se ne priklanjaju olako mainstreamu :)
03.08.2007. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije mi drago čuti to o antidepresivima. Odlaziš li kod psihijatra. To moraš svakako. Da živiš u Splitu znala bih ti savjetovati terapeuta, ali i za Zagreb bi se mogla raspitati. Sad ima mladih (psihijatara) koji ozbiljno shvaćaju probleme, sudjeljuju, uistinu pomažu tamo gdje se može. A mislim da se kod tebe, jer govoriš o tome, može. I sama sam svojevremeno potražila na taj način pomoć. Uvijek sam mislila da mi to nikad neće biti potrebno. Iznimno sam psihički zdrava osoba i uz to vjernik (ne bolesni) koji traži razloge ovom kratkom životu. U svakom slučaju pojavio se problem(u obitelji) koji je bio, naizgled, nerješiv. Razdirao me do nesposobnosti živjeti i raditi. Bila sam još potrebna djeci. Odlučila sam potražiti psihijatra. i pomoglo je, U stvari pokazao mi je samo kako sa situacijom izići na kraj. Nije problem riješio. Nisam ni očekivala, ali pokazao mi je kako mogu uz sve to skupa 'normalno' živjeti. A možda sam sve krivo shvatila pa oprosti.
04.08.2007. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bloger
srpski jezik je nastao prije 150 godine napisao ga je vuk stefanovic dok je hrvatski nastao prije 17 godina i njegova gramatika se svake godine mijenja dok je srpska ostala ne promijenjenja u hrvatskom se izmisljaju nove rijeci koje niko ne govori ono sto si rekao za srpski da ima jedno narijece nije korektno on priznaje i ijekavski
03.08.2007. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MaliMujo
Bloger tvrdi da je hrvatski jezik nastao prije 17 godina, ali ja tvrdim da je nastao u vrijeme ilirskog preporoda i Gajeve standardizacije jezika i mislim kako nisam u krivu. Ako jesam, neka mi predoči dokaz.
Al' vratimo se na aktualnu glazbenu temu: oduvijek su glazba i umjetnost općenito bili iznad politike. Bez obzira o kakvoj vrsti glazbe bilo riječi, nadživjela je i one koji su je zatirali i one koji su je poticali. Ne razumijem se toliko u umjetnost da bih mogao izraziti neko veleumno mišljenje, ali znam da je ima kvalitetne i manje kvalitetne, ali i izrazitog smeća. Na kraju je samo bitno što čovjeka dira u srce, a vrsta glazbe je manje bitna. Mene diraju sevdalinke, one prave kakvih više nema nigdje i starogradske koje su isto iščeznule...
03.08.2007. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starbuck
Bloger. Prvo krivo mjesto za takav komentar. Postoji web forum republike srpske krajine, to je mjesto za bajke. Drugo, ako zelis uopce sudjelovati u suvisloj raspravi, dobro se informiraj. Shvati to kao savjet a ne provokaciju.
@ bezimeni: inace se bavim glazbom, reproduktivnom, klasicnom, i mogu reci da si potpuno u pravu kad naglasavas besmrtnost glazbe. Normalno je da su ukusi razliciti, na kraju je bitno samo da te glazba koju slusas dirne, potakne, da ti da novu dimenziju u zivotu. Ono sto ja zelim za sve ljude i ne samo sto se glazbe tice, jest da se ne priklanjaju olako mainstreamu :)
03.08.2007. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dveri Perunove
Odjeća definitivno ne cini covjeka, ali ono sto ga u velikoj mjeri definira (ne posve, tu su jos mnogi drugi faktori) jest glazba koju slusa
03.08.2007. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Nije mi drago čuti to o antidepresivima. Odlaziš li kod psihijatra. To moraš svakako. Da živiš u Splitu znala bih ti savjetovati terapeuta, ali i za Zagreb bi se mogla raspitati. Sad ima mladih (psihijatara) koji ozbiljno shvaćaju probleme, sudjeljuju, uistinu pomažu tamo gdje se može. A mislim da se kod tebe, jer govoriš o tome, može. I sama sam svojevremeno potražila na taj način pomoć. Uvijek sam mislila da mi to nikad neće biti potrebno. Iznimno sam psihički zdrava osoba i uz to vjernik (ne bolesni) koji traži razloge ovom kratkom životu. U svakom slučaju pojavio se problem(u obitelji) koji je bio, naizgled, nerješiv. Razdirao me do nesposobnosti živjeti i raditi. Bila sam još potrebna djeci. Odlučila sam potražiti psihijatra. i pomoglo je, U stvari pokazao mi je samo kako sa situacijom izići na kraj. Nije problem riješio. Nisam ni očekivala, ali pokazao mi je kako mogu uz sve to skupa 'normalno' živjeti. A možda sam sve krivo shvatila pa oprosti.
04.08.2007. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...