Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • posoljeni zrak

    Gotovo sva pitanja koja ti ovdje postavljaš sebi i drugima, i ja sebi postavljam, ali ne na ovakav način.. ti si to razradila... ne bih znala tako.... ili možda o tome ne razmišljam na taj način što ne znači da ne razmišljam... što dalje - to više.... o ljudima koje nisam upoznala a čula sam o njima... dio sam njihove obitelji ali me nikada nisu vidjeli kao niti ja njih...
    o ljudima s kojima sam živjela i tako je zagonetno kako se dogodi taj trenutak kada sve za njh postaje drugačije... kada više nemaju prilike ustati iz kreveta i ostaviti udubinu.... kada više ne mogu koraknuti, govoriti, kada ih pratimo... kako se događa da odjednom netko koga znamo i koji je s nama dijelio život više ga ne dijeli.. ne diše.... rekla bi moja djeca: gle, kuca mi srce! a ja bih na to rekla: uvijek kuca!
    kasni je sat... možda zato nabacujem misli bez reda....
    često se pitam.. a ti si me sada opet potakla... često se pitam: kako ću kad još nekog mog dragog prekrije taj veo??? a ja izmaknem....
    dobra ti noć i nastavak vikenda, draga aquario :))
    Pusa i sve dobro!

    avatar

    08.07.2007. (00:31)    -   -   -   -  

  • LittleMissG

    cesto pomislim kako ce buduce generacije imati puno vise materijala na osnovu kojeg ce moci zamisliti kako mi danas zivimo. Mi, ako pogledamo u sedamnaeso stoljece, na primjer, imamo mozda portrete, nesto odjece i namjestaja, alata, knjiga ... dosta je toga prepusteno masti. iz danasnjeg ce doba buducim generacijama ostati fotografije, video zapisi, mp3 fileovi, pa cak i blogovi! lijep ti pozdrav, i ugodan ostatak vikenda zelim ...

    avatar

    08.07.2007. (00:44)    -   -   -   -  

  • majta

    ova prica i tvoje misli nakon su me toliko pogodile da ne znam sto bih rekla.. u potpunosti sam pod dojmom i mogu reci samo: hvala na novom vidiku. trebao mi je.
    pusa

    avatar

    08.07.2007. (01:38)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    obiteljski mitovi uglavnom umiru u trećoj, najdalje četvrtoj generaciji. držim da su vrlo važni, iako znam mnoge primjere gdje su naštetili razvoju čovjeka ( najčešće zbog negativne identifiacije)
    često pišem o članovima svoje obitelji koji već dugo nisu među živima. dakako, kroz prizmu vlastitih sjećanja.
    jako lijep post :)

    avatar

    08.07.2007. (09:27)    -   -   -   -  

  • spookie

    premda sam tijelom, na žalost, u svakodnevici, u prezentu, najljepše mi je kad duhom odem kojih desetak, dvadesetak godina unatrag, i tako osvježavam sjećanje na neke davne ljude, na utiske koja sam o njima usvojila kao dijete, na boju i zvuk njihovih glasova, na sve što su predstavljali .. i začudim se koliko nesvjesno upijenih stvari ponekad ispliva na površinu ...

    avatar

    08.07.2007. (11:27)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Sjećam se Siriusa. Nažalost. Jer odavno pamtim :-)
    Zato pamtim i nebrojene naslage i slojeve kojima sam pretrpan. A nisam svake 'tice perje :-)

    avatar

    08.07.2007. (12:52)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Nastavak, nakon ipak prospavane noći... moja konstatacija: srce uvijek kuca! - mali dodatak: kako to da odjednom ne kuca???
    Ugodna ti nedjelja, draga :))

    avatar

    08.07.2007. (13:56)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ja sam isto pretrpana slojevima svoje prošlosti i svoje obitelji, a vidim da mnogo ljudi se tim uopće ne opterećuje, sudim po pacijentima kojima detaljno uzimam podatke o obitelji, pa ni ne znaju ništa o svojim bakama i djedovima, a kamoli nešto dalje...
    Mi ne moramo brinuti, iza nas će ostati, ako ništa drugo, arhiva ova naša blogerska...
    Krasan post...

    avatar

    08.07.2007. (19:04)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    ja često razmišljam o velovima, i nećeš vjerovat da sam malo prije nego sam pročitala tvoj post razmišljala napisat nešto slično, potaknuta pričom danas uz objed kad smo prijateljica i ja pričale o jednoj umrloj prijateljici.
    Ja se sigurno ne bi ovako lijepo izrazila i sve razradila.Post ti je odličan.

    avatar

    08.07.2007. (21:08)    -   -   -   -  

  • ledena

    Jako lijepo. Tjeraš me u razmišljanje o stvarima koje trenutno nisu za mene. Upetljam se u neke kontemplacije, pa se ne izvučem danima.
    Svako, slušajući o ljudima iz prošlosti - ma nekako, takve slike, priče, koliko god bile subjektivne uvijek u sebi imaju neku poruku. Možda su te poruke, tako, namijenjene baš onima do kojih su i doprle, kroz vrijeme. Kao što se najobičnija jednostavna rečenica može protumačiti različito, onako kako kome odgovara, tako se i te poruke iz prošlosti mogu promatrati slojevito. Taman onako kako bilo kojem pojedincu odgovara.
    Tješi me, što kroz sve slojeve, još nas uvijek može dotaknuti posebnost i ljubav....

    avatar

    08.07.2007. (22:52)    -   -   -   -  

  • finding myself

    mozda... ako se potrudimo...

    sve u svemu, krasna prica.. nemam rijeci :)

    avatar

    09.07.2007. (09:18)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Odkud tako duboka tema u ove vruće ljetne dane ?

    avatar

    09.07.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    sve je oko nas slojevito....i mi kao ljudi, naši karakteri, razmišljanja, izgled...
    zanimljivo razmišljanje... i bilo bi lijepo da skinemo i raskinemo te slojeve koji nas vrlo često sputavaju i ograničavaju i zaživimo punim životom bez opterečanja
    lijepi pozdrav

    avatar

    09.07.2007. (18:45)    -   -   -   -  

  • xanthus

    slojevi,slojewi...........

    avatar

    09.07.2007. (21:47)    -   -   -   -  

  • annye46

    ...evo u prolazu sam naletjela na tebe...željela bih te pozvati na svoj novopečeni forum :-)
    Naravno ako imaš vremena,želje i volje za upoznavanje novih ljudi te smijeh i životne priče...
    Ako se odlučiš slobobodno doleti,i želim ugodnu zabavu....

    * Crystal Sky *

    Annye 46

    avatar

    11.07.2007. (00:09)    -   -   -   -  

  • greentea

    dobro da sam naišla - zamalo da mi promakne jedan od najljepših postova koje sam našla na blogu! i vjerujem da je odgovor na tvoje zadnje pitanje: da! sigurna sam da jeste. vjerujem da velovi postoje s razlogom, ali moguće ih je nadići i u tom pravcu idemo. vjerujem da ništa ne nestaje zauvijek u ništavilu. vjerujem da smo vječni kao i život, a vrijeme (i velovi) iluzija su koju sami nesvjesno stvaramo. vjerujem da postoji trenutak kad dovoljno "odrastemo" u kojem svi velovi padaju, nestaju i mi ostajemo u savršenom jedinstvu sa svime u jednom beskrajnom, vječnom sadašnjem trenutku. predivan post, draga moja aquaria!:)))))

    avatar

    11.07.2007. (01:39)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Tko zna... Imam još poneki broj Siriusa doma, koji sam volio čitati, kao i knjige Asimova, Herberta, Lema i druge. Iz nekog dubokog sloja su izvukli i mamuta, na koga nas je podsjetila maškarana grupa iz Slavonije, a i zvončari žive već par slojeva. Gledam stare crno bijele slike, a kako će nas poslije gledati, tko zna... hologramski pozdraw

    avatar

    11.07.2007. (22:42)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ljepa vizija budućnosti. Nadajmo se da je tako i da zelena čajanka (greentea)
    ima pravo... :)))

    avatar

    11.07.2007. (23:46)    -   -   -   -  

  • Festina lente!

    Ej, draga moja! Baš sam mislila o tebi.

    Kasna je ura, a mene više bole oči. Sutra ću pročitati tvoj post.

    Pusa
    Cmok

    Osmijeh...

    avatar

    12.07.2007. (00:23)    -   -   -   -  

  • borut

    vesna
    zanimljiva prica a odlican post. Cesto pokusavajuci prodrijeti dublje u velove mojega bica. Ali pomankanje informacija ne dovodi me dalje od prvog, djelimicno drugog sloja.

    avatar

    12.07.2007. (06:26)    -   -   -   -  

  • misko

    Osjećaš strah pred ništavilom vječnosti? Želiš ostaviti trag?
    Pozdrav šaljem i radujem se što si se vratila...nije te bilo neko vrijeme.

    avatar

    12.07.2007. (07:51)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Prekrasan post koji navodi na razmišljanje. Dobro razrađena tema, u tvom stilu, kako samo ti znaš. Reći ću ti da sam previše puta bila s onima koji su se opraštali od ovog svijeta i nikada, ama baš nikada, nisam se uspjela pomiriti da je smrt ono konačno i zadnje. Iako, mi obični ljudi, tu ne možemo ništa.
    Za mene je jedino gore od smrti kada se zauvijek moramo oprostiti od živih. Iz bilo kojeg razloga. Mada u zraku ostane "možda jednog dana..."
    Nepopravljivi sam optimist. I nikada ne zatvaram vrata svim mogućim opcijama. Valjda mi je tako lakše kročiti kroz život.

    avatar

    12.07.2007. (08:15)    -   -   -   -  

  • daj SANJAJ

    .nekad je dobro što ne znamo...........

    avatar

    12.07.2007. (08:28)    -   -   -   -  

  • slijedi mjesečev sjaj

    potpisujem ovo što reče daj SANJAJ SAMO DODAJEM POŠTO SAM PRVI PUT VEOMA LJIPI BLOG čitamo se

    avatar

    12.07.2007. (10:01)    -   -   -   -  

  • Orator, -oris, m.

    Neki veliki ljudi ostaju i kad ih prekriju svi slojevi, a mali se izgube. Pitanje je samo kakav čovjek treba bti. Treba li raditi cijeli život i težiti da, kad odemo, drugi pričaju o nama još tisučama godina, ili treba uživati u životu, i vjerovati da će nam ne nebu biti svejedno da li imamo kip u centru, ili smo tek ime i godina na drvenom križu, priča koja će se izgubiti u magli...

    avatar

    12.07.2007. (14:57)    -   -   -   -  

učitavam...