Komentari

decembar2001.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • andrulina

    U priči sam prepoznala svoje "starce" i brata, ja sam još bila mala pa mi je to sve u magli. Teško je tu borbu razumjet kao i sve što nisi osobno proživio ali s godinama kad sve više u sebi vidim odraz svoje mame slika je sve jasnija. Pravac je bio isti: za Zagreb! Danas je hvala Bogu sve u redu...
    Ne spavaš zbog vrućine ili...?

    avatar

    15.06.2007. (10:24)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    to si ti?
    naravno da mi ne terbaš odgovoriti. :)
    mislim da je najteže kad ti se djetetu nešto loše događa...

    avatar

    15.06.2007. (11:53)    -   -   -   -  

  • misko

    Oho oho oho!
    Mene nećeš prevaslati. Pisano hladno i kao bez velikih emocija, ali ... uvijek ima to "ali" i ja ga odmah nanjušim...
    Ti? Ili netko jako blizak tebi?
    Ajde, bogati, barem e-mailom...puknuti ću, znaš mene!

    avatar

    15.06.2007. (13:33)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Prestrasno je imati bolesno dijete. Bilo kakva bolest. I nije nikako pravedno, djeci se to ne bi smjelo desavati. Kad sam zavrsila medicinsku skolu zelja mi je bila raditi u djecjoj bolnici. Jako sam voljela pedijatriju. I zelja mi se ispunila. Izdrzala sam mjesec dana. Mjesec dana plakanja na odjelu i doma, uzas. Ne mogu podnijeti bol djeteta i zivotinje.
    No pohvala za jednu lijepu zivotnu pricu.

    avatar

    15.06.2007. (20:37)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    I ja odmah padam na dječje suze...postajem potpuno nemoćna...
    jako su snažne tvoje priče i rado ih čitam ...uvijek me suoče s onim što sve čovjek može istrpjeti...
    osmijeh

    avatar

    15.06.2007. (23:26)    -   -   -   -  

  • D e l p h i n a

    hm...kao da citam pricu o sebi...samo ja nisam imala kracu nogu (iako sam dok sam bila gore vidjela puuuno slicnih slucajeva) nego skoliozu u visokom stupnju iskrivljenosti...kao da citam strahove i patnje mojih staraca kad su shvatili da moraju hitno nesto poduzet...isto, dobronamjerni savjeti ljudi iz grada da nas posalju za zagreb, isto pravac šalata, isti osjecaj gropa u grlu kad me tata ostavio u bolnici na mjesec ipo dana...a bilo je vrijeme Oluje, i morao se vratit doma...i tako ja sama u zagrebu bez igdje ikoga svoga upustam se u nesto sto ne znam kako ce zavrsit...ali hvala Bogu na odlicnom lijecniku, i hvala Bogu na pravovremenoj odluci i hvala Bogu na mojim starcima, i hvala Bogu na mom optimizmu...ili jednostavno hvala Bogu, proslo je 12 godina otada, sve je proslo uspjesno, moj najdrazi doktor je posao u penziju, ali kad sam bila prosle godine nije krio odusevljenje rezultatima...a ja za 2 godine idem na posljednju kontrolu....uf, ovo me bas osobno dirnulo...

    avatar

    16.06.2007. (09:47)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    super da ima i pozitivnih prica o nasim lijecnicima. vec sam izgubila nadu

    avatar

    16.06.2007. (14:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...