i tako si u prolaznom prijatelju pronašla i ispovjednika, i savjetnika (za to prijatelji i služe). A čudna mi je ta gorčina. Ja možda živim u Nigdjezemlju. Na granici Sna i Jave. U prostorima gdje se prepliću mašta, snovi, realnost i magija. Sve zajedno. I s time sam pomiren (zadovoljan). Ti si s druge strane odlučila živjeti u prošlosti. A osobe koje žive u prošlosti, ne žive u sadašnjosti, tj. u sadašnjosti od njih ostaju samo sjene. I iz vlastitog iskustva znam kako je život u prošlosti sam po sebi kazna. S jedne strane idealizirane odluke koje podsjećaju na nekakvo misionarstvo, a s druge strane odbijanje surove realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo od kompromisa do kompromisa, najčešće tuđim životima i grijesima. I što misliš, je li meni jednostavnije sa svojim agnosticizmom, (imam jednu teoriju o životu koje se držim), ili tebi u stalnom preispitivanju zašto i gdje sam sada? A opet nije na meni kritizirati ničije odluke, pa ni tvoju. Ostavljam na miru tvoje sjene iz prošlosti, prolazne prijatelje i tihu ljutnju što svijet nije mjesto gdje se pravednici dobro osjećaju... tu već nismo krivi ni ti ni ja... toliko za danas ;-)
14.05.2007. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan si. Uistinu mi je žao da nas toliko toga djeli. A evo ti sad i definicije ili objašnjenja agnosticizma i ateizma. Agnostik ne zna ima li Boga, a ateist je uvjeren da ga nema. Ali meni se čini da je sve to nevažno. Poznam, vrlo dobro, ateiste koji se muće sa prošlošću, životom, savjesti i svojom naravi. Sve ti ti je to u našim glavama. Okrenuta sam prošlosti oduvjek. Rodila sam se stara.
14.05.2007. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A evo još nećeg. Čisto moja razmišljanja. Asimov ima onu cijelu seriju o Carstvu, propadanju civilizacije, pokušaj da smanji vrijeme povratka iz propadanja civilizacije natrag u staru slavu. E pa u tom opusu ima i priča o Gei ( nije baš zemlja, koliko se sjećam, iako su neprekidno u potrazi za počecima) gdje su svi jedno, a opet je nekako svatko za sebe. Zovu se tako nekako. Ja-ti-ona-ono-0n. nisu tako okrutni i napasni kao Borg- tu svakoga pretvaraju u Borga. imaš u toj Asimljevoj priči slobodnu volju. Kad smo kod toga rado bih ga čitala ponovo. Njegovo ti je i Ja robot. inaće sam neko vrijeme samo to čitala. Ali danas čitam svašta. evo čak i blogove. Bog, Borg, Blog- neobična sličnost. Ja sam zapravo u potrazi. Pišem. čak sam nešto i objavljivala. Nisam nešto posebno samozatajna, ali vjerujem u neku svemirsku pravdu i trudim se, iako zapravo nisam sigurna koje su to prave vrijednosti, iako cjenim prijateljstvo, zadanu riječ, patim zbog onih koji pate i rado bih da svi imaju krov nad glavom i nešto za jesti i svakako da budu slobodni. da slobodno misle. To prvenstvo. zato me žulja socijalizam, komunizam ili kako su ga već zvali. ali istini za volju ni prošli mi sustavi kao fašizam i ono što se kod nas u NDH događalo jednako ježi. sve je to po mom mišljenju ista priča.
14.05.2007. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dva dana se Blog borio protiv mojih odgovora, pa ih nisam mogao ni čitati. Moj agnosticizam je više tipa, ne znam jedino je li se to u što ja "vjerujem" zaslužuje nazvati Bog ;-) Asimova sam čitao dok sam bio mlađi. Poslije mi je malo počeo smetati njegov šturi način pisanja, a i ona "škola" kojom je poput Clarke-a mladim piscima davao ideje, a "zajedno" objavljivali knjige (to je radio i Herbert u "Dini"). Da, i ja se ježim ekstrema. Ali interesantno, iako sam i ja u jednom trenutku bio preplavljen "ekstremnom" ikonografijom (91-a u HV-u, hajde pogodi o čemu pričam), nikada mi ekstremizam nije "ležao". Nikada nisam mrzio! Možda mi je to uspijevalo jer sam imao "sreću" pa svoj bliski krug prijatelja nisam izgubio u ratu... ali mislim i kako se radi o nečemu u mojoj glavi, jer je tada mrziti bilo lako. I da, različiti smo... ideološki... a ideologija je opet samo sjena prošlosti.... mislim kako nas i spaja taj pojam "pravde"... mene "žulja" bilo koji sustav koji u svojim temeljima ima konc-logor... a izmislili su ga britanci, ameri imali za židove, komuniste i japance, japanci za kineze, nijemci za židove i komuniste, i arijevske neprijatelje, talijani za dalmatince, ustaše za srbe , komuniste i ne-istomišljenike, partizani za "one na suprotnoj strani"... drugim riječima, pogledano u prošlost, niti jedna strana nije bila "čista", niti jedna ideologija nije vrijedna poštivanja.... pa na kraju ostaje jedino prema čemu gajim poštovanje je - samostalni život - sa svim ograničenjima koje ima... a tu se vjerijem (osim u ograničenjima) ...slažemo... noćni pozdrav ;-)
16.05.2007. (00:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Toliko o ideologijama. Znaš ja sam ti imala nekakvu patničku obitelj. bilo nam je užasno teško a ni mene život nije mazio. Mogla sam i mrziti. bila sam tu na putu, ali izvukla sam se. Na kraju , shvatila sam, da na taj način počinješ biti ista kao oni koje mrziš. e vidiš tu mi je pomogla vjera, iako nisam uvijek vjerovala. Pa i sad imam sumnje. mislim ponekad da je to samo tješenje. kao ipak ima nešto... kasnije..., pa se treba truditi biti bolji za nekakvu nagradu. tu onda počimam sumnjati, ali na kraju nađem utjehu... ipak. lakše mi je. Nema to veze sa crkvom. Tamo su ljudi slični nama. sve isto kao u ovozemaljskim organizacijama i glupostima... i grozotama. ono što bi oni trebali raditi je biti na usluzi jadnima i bjednima, siromasima, ali siromasima na svaki način. Najviše onima koji u glavama imaju potrebe za ratovanjima. Ta isključivost... samo je moja vjera i moj Bog ili moj ateizam ili moja ideja sve je to isto i sve nas to vodi u ratove i zatvore... Eto na tome bi sve crkve moale raditi. Priznati da postoje drugačiji. I poštivati različitost. Ovo što pišem u postovima puno toga izmišljam. Pričam priču. naravno da su to moja razmišljanja. I tebi mali nočni-jutarnji pozdrav.
16.05.2007. (05:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
i tako si u prolaznom prijatelju pronašla i ispovjednika, i savjetnika (za to prijatelji i služe). A čudna mi je ta gorčina. Ja možda živim u Nigdjezemlju. Na granici Sna i Jave. U prostorima gdje se prepliću mašta, snovi, realnost i magija. Sve zajedno. I s time sam pomiren (zadovoljan). Ti si s druge strane odlučila živjeti u prošlosti. A osobe koje žive u prošlosti, ne žive u sadašnjosti, tj. u sadašnjosti od njih ostaju samo sjene. I iz vlastitog iskustva znam kako je život u prošlosti sam po sebi kazna. S jedne strane idealizirane odluke koje podsjećaju na nekakvo misionarstvo, a s druge strane odbijanje surove realnosti koja nas okružuje i u kojoj živimo od kompromisa do kompromisa, najčešće tuđim životima i grijesima. I što misliš, je li meni jednostavnije sa svojim agnosticizmom, (imam jednu teoriju o životu koje se držim), ili tebi u stalnom preispitivanju zašto i gdje sam sada? A opet nije na meni kritizirati ničije odluke, pa ni tvoju. Ostavljam na miru tvoje sjene iz prošlosti, prolazne prijatelje i tihu ljutnju što svijet nije mjesto gdje se pravednici dobro osjećaju... tu već nismo krivi ni ti ni ja... toliko za danas ;-)
14.05.2007. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Divan si. Uistinu mi je žao da nas toliko toga djeli.
A evo ti sad i definicije ili objašnjenja agnosticizma i ateizma. Agnostik ne zna ima li Boga, a ateist je uvjeren da ga nema. Ali meni se čini da je sve to nevažno. Poznam, vrlo dobro, ateiste koji se muće sa prošlošću, životom, savjesti i svojom naravi. Sve ti ti je to u našim glavama. Okrenuta sam prošlosti oduvjek. Rodila sam se stara.
14.05.2007. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
A evo još nećeg. Čisto moja razmišljanja. Asimov ima onu cijelu seriju o Carstvu, propadanju civilizacije, pokušaj da smanji vrijeme povratka iz propadanja civilizacije natrag u staru slavu. E pa u tom opusu ima i priča o Gei ( nije baš zemlja, koliko se sjećam, iako su neprekidno u potrazi za počecima) gdje su svi jedno, a opet je nekako svatko za sebe. Zovu se tako nekako. Ja-ti-ona-ono-0n. nisu tako okrutni i napasni kao Borg- tu svakoga pretvaraju u Borga. imaš u toj Asimljevoj priči slobodnu volju. Kad smo kod toga rado bih ga čitala ponovo. Njegovo ti je i Ja robot. inaće sam neko vrijeme samo to čitala. Ali danas čitam svašta. evo čak i blogove. Bog, Borg, Blog- neobična sličnost.
Ja sam zapravo u potrazi. Pišem. čak sam nešto i objavljivala. Nisam nešto posebno samozatajna, ali vjerujem u neku svemirsku pravdu i trudim se, iako zapravo nisam sigurna koje su to prave vrijednosti, iako cjenim prijateljstvo, zadanu riječ, patim zbog onih koji pate i rado bih da svi imaju krov nad glavom i nešto za jesti i svakako da budu slobodni. da slobodno misle. To prvenstvo. zato me žulja socijalizam, komunizam ili kako su ga već zvali. ali istini za volju ni prošli mi sustavi kao fašizam i ono što se kod nas u NDH događalo jednako ježi. sve je to po mom mišljenju ista priča.
14.05.2007. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
Dva dana se Blog borio protiv mojih odgovora, pa ih nisam mogao ni čitati. Moj agnosticizam je više tipa, ne znam jedino je li se to u što ja "vjerujem" zaslužuje nazvati Bog ;-)
Asimova sam čitao dok sam bio mlađi. Poslije mi je malo počeo smetati njegov šturi način pisanja, a i ona "škola" kojom je poput Clarke-a mladim piscima davao ideje, a "zajedno" objavljivali knjige (to je radio i Herbert u "Dini"). Da, i ja se ježim ekstrema. Ali interesantno, iako sam i ja u jednom trenutku bio preplavljen "ekstremnom" ikonografijom (91-a u HV-u, hajde pogodi o čemu pričam), nikada mi ekstremizam nije "ležao". Nikada nisam mrzio! Možda mi je to uspijevalo jer sam imao "sreću" pa svoj bliski krug prijatelja nisam izgubio u ratu... ali mislim i kako se radi o nečemu u mojoj glavi, jer je tada mrziti bilo lako. I da, različiti smo... ideološki... a ideologija je opet samo sjena prošlosti.... mislim kako nas i spaja taj pojam "pravde"... mene "žulja" bilo koji sustav koji u svojim temeljima ima konc-logor... a izmislili su ga britanci, ameri imali za židove, komuniste i japance, japanci za kineze, nijemci za židove i komuniste, i arijevske neprijatelje, talijani za dalmatince, ustaše za srbe , komuniste i ne-istomišljenike, partizani za "one na suprotnoj strani"... drugim riječima, pogledano u prošlost, niti jedna strana nije bila "čista", niti jedna ideologija nije vrijedna poštivanja.... pa na kraju ostaje jedino prema čemu gajim poštovanje je - samostalni život - sa svim ograničenjima koje ima... a tu se vjerijem (osim u ograničenjima) ...slažemo... noćni pozdrav ;-)
16.05.2007. (00:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Toliko o ideologijama. Znaš ja sam ti imala nekakvu patničku obitelj. bilo nam je užasno teško a ni mene život nije mazio. Mogla sam i mrziti. bila sam tu na putu, ali izvukla sam se. Na kraju , shvatila sam, da na taj način počinješ biti ista kao oni koje mrziš. e vidiš tu mi je pomogla vjera, iako nisam uvijek vjerovala. Pa i sad imam sumnje. mislim ponekad da je to samo tješenje. kao ipak ima nešto... kasnije..., pa se treba truditi biti bolji za nekakvu nagradu. tu onda počimam sumnjati, ali na kraju nađem utjehu... ipak. lakše mi je. Nema to veze sa crkvom. Tamo su ljudi slični nama. sve isto kao u ovozemaljskim organizacijama i glupostima... i grozotama. ono što bi oni trebali raditi je biti na usluzi jadnima i bjednima, siromasima, ali siromasima na svaki način. Najviše onima koji u glavama imaju potrebe za ratovanjima. Ta isključivost... samo je moja vjera i moj Bog ili moj ateizam ili moja ideja sve je to isto i sve nas to vodi u ratove i zatvore... Eto na tome bi sve crkve moale raditi. Priznati da postoje drugačiji. I poštivati različitost.
Ovo što pišem u postovima puno toga izmišljam. Pričam priču. naravno da su to moja razmišljanja. I tebi mali nočni-jutarnji pozdrav.
16.05.2007. (05:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...