zar nismo svi razliciti na ovaj ili onaj nacin? treba to prihvatiti... vjerujem da ti je tesko gledati sina tako odbacenog... i ja imam poremecaj kod pisanja, ako se ne koncentriram dobro mjesam recimo p i b... isto tako nemogu normalno reci neke rijeci kao sto je vaterpolo jer mi se smjesaju glasovi... ali treba imati vjere u sebe, sve se moze nauciti... prosle godine sam upoznala jednog djecaka koji je poceo govoriti tek sa cetiri godine, prosao je hrpu defektologa i ne znam cega, a mali je sretan... bas pravo razigrano i sretno dijete... bitno je da ima potporu od roditelja i da zna da je obitelj tu... sve drugo dodje samo od sebe... vjerujem da ce i tebi tada biti lakse... i da... saljem pusu... :)
25.04.2007. (13:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudan je ovaj naš život ... staza na kojoj nailazimo na mnoge krivine a moramo ih poravnati.
Po nekad nam se čine ne moguće a po nekad, jednostavno ide ...
Ulijevaj sigurnost u tvog malog princa, nek stekne samopouzdanje, to mu trebaaaa i vidit ćeš, ti i drugi članovi obitelji ste mu psiholozi, defektolozi, sve što treba u ovom periodu.
Nikad, nikad pred njim ne smiješ biti bespomoćna mama, i on nikad ne smije osjetiti da ga ne voliš kao drugo dvoje djece ... uz Božju pomoć, gledat ćeš kako mali princ izrasta u jakog, veselog, nadasve bezbrižnog muškarca. Lijep pozdrav ostavljam.
25.04.2007. (13:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi koliko god različiti bili zaslužujemo svoje mjesto pod suncem. :) No različito nije drukčije! Svi smo mi ljudi isti. Tak da nema potrebe za paniku. Razliku osjećaju samo oni uskogrudni...
25.04.2007. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi ste ti koji mu trebaju uljevati samopouzdanje, vjeru u sebe. Drago mi je da se našao sa Timom u školi... Porazgovaraj sa učiteljicom o tome da ga djeca zadirkuju, ona bi to mogla riješiti kroz radionice. Pozdrav i sretno, tebi i Mišiću :)
25.04.2007. (14:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I Einstein je bio disleksičar i još mnogo, mnogo izuzetnih ljudi koji su puno postigli u životu, da ne nabrajam ...istina da nije jednostavno progurati školu s tim problemom, ali utješno je što većina ispita na faksu u budućnosti će se svoditi na testiranje tj. zaokruživanje mogućih odgovora, pa pretpostavljam da onda neće imati problema. A što se tih dijagnoza tiče, moj je nećak, koji spada u nekakvu rijetko talentiranu djecu, pred početak škole dobio takvu dijagnozu da je ispalo da je isti problem ako imaš dijete ispodprosječno i iznadprosječno, roditelji su se izbezumili, a danas je sve OK. Treba samo imati strpljenja, veliki broj ljudi je s disleksijom, samo što se to danas prepoznaje...
25.04.2007. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zahvali dragom Bogu što je tvoj Mišić živ i zdrav, a svi smo mi različiti ljudi. Znam da mu je teško kada ga djeca zezaju, ali proći će i to. Bitno je da on ima oslonac u svojoj obitelji., a sve ostale teškoće će se prebroditi. Pozdrav ostavljam i BB. Ne daj se!!!!
25.04.2007. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naša djeca su naša djeca ma kakva ona bila, mi ih volimo, jer su dio nas , a oni vole svoje mame uvijek vesele i nasmješene( jednom mi je moja kčer rekla " mama , ne volim kad si tužna " ) Dakle, zbog njih,uvijek osmijeh . . .pozdrav
25.04.2007. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi smo mi po nečemu "drugačiji" od drugih. Lakše je tu različitost prihvatiti odraslom čovjeku. Djetetu nije lako jer je uglavnom izloženo izrugivanju djece koja uopće ne shvaćaju o čemu se tu radi. Ja se nadam da će tvoj klinac uz pomoć psihologa i pedagoga koje spominješ prevladati sve pritiske vršnjaka i proživjeti djetinjstvo bez trauma. Držite se!
25.04.2007. (22:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Radim s nakoliko djece koja imaju individualizirani pristup. Nije lako ali su mi oni jako dragi. druga djeca su im ponekad zavidna ukoliko se s njima više bavimo i sl. Razumijem te kao majku i sigurno bih se na tvom mjestu isto osjećala. Neka tvoga malenog dotiče posebna Božja ljubav i nježnost. Lijepa ti noć!
25.04.2007. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mila, zagrli svog malog Anđela, neka bude siguran i sretan, zaštićen u tvojoj ljubavi. I sljedeći puta kada to budeš morala, o njemu govori s ponosom. Nedaj da ti glas zadrhti ili da te stigne tuga dok budeš govorila o svome dječaku. Poseban je, da - ali na jedan sasvim drugačiji način. Poseban je samim tim što ima tebe za majku.
Grlim te i poljubac ostavljam.
R.
25.04.2007. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zadnje vrijeme sve više uočavam da smo svi mi s posebnim potrebama... ono što je meni potreba ne mora nužno biti i tebi... i obrnuto... Svi smo mi originali... drugačiji.. drugačije se sa stvarima nosimo... netko lakše, netko teže... ne volimo stalno ponavljati: "Znate, ja ovo ne mogu, ovo ne znam, za ovo nisam sposoban..." A oni upravo to traže od tebe da upravo to govoriš o svom djetetu... Ne znam kako treba.. ne znam.. ali znam da u našem društvu i sistemu nešto ne valja... ma, dajte, ljudi, tko je vama dao da ste u kategoriji onih koji čitaju i pišu bez problema... nitko ne bira roditelje, ne biramo ni zemlju u kojoj ćemo se roditi, ne biram čak ni svoje ime... ne biramo niti u kojoj ćemo vjeri kao djeca biti odgajani.. a svi upiremo prstom, rugamo se, podsmjehujemo i pogrdno govorimo ako netko slabije čuje, slabije vidi, teže hoda, teže priča... čita.... piše.. Pa, moj Bože!!! Ima toga i među vjernicima i nije mi jasno... nije mi jasno i nije mi jasno da mi nije jasno i nije mi jasno da njima nije jasno... Uh... kako me uvijek to pogodi jer imam u svojoj okolini ljude koji bez pola frke kažu da je netko ćorav samo zato što nosi naočale.. halo............. Da je gluh jer treba aparatić....... halooooo.... ma, što si ti učinila da ne trebaš aparatić... ništa, baš ništa..... I mogla bih tako u nedogled... djeca oštećena vida ili čak slijepa djeca..... a među tim se osobama kriju ljepote od ljudi..... A da je tvome sinu teško... naravno da mu je teško.. svijet je nemilosrdan... meni je drago čuti da on voli što se s njime individualno radi... pa onda možda ti trebaš samo to još malo naglašavati, davati tome važnost..... Sredit ćeš papire... hoćeš... ma kako bezvezno i teško bilo.... kad nekog volimo i život bismo za njega dali, zar ne?! Mislim na tebe... baš mi je drago da si to s nama podijelila... ne daj se.... Šaljem pusu i zagrljaj želeći ti dobru noć.. i pusu za najstarije tvoje dite.... Sve dobro, mila moja :))))))
25.04.2007. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ustraj...vjeruj mi pred njim je život i bezbroj izazova i izbora ...ima mnogo "velikih" ljudi s istim problemom...osobno imam jedan drugi...ali jednako neprihvaćen ....ali moji su ustrajali...ma u stvari ja sam na prvi pogled zdrava...lakše mi je utoliko što drugi nisu ni znali ....ali ustraj imaš moju podršku i podršku svih "normalnih" ljudi sanja ..znaj da u mojim očima tvoj sin vrijedi i više..nego što možeš zamisliti....a ti si majka ustraj jer moraš topli pozdrav
26.04.2007. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je to. To mi je jedan od najvećih strahova kad razmišljam o djeci, a tko zna hoću li ih imati. Ponekad se bojim da ne bi bili previše drugačiji i samim time na neki način izopćeni. Ali onda se sjetim da Bog ima svoj put i razlog za sve. Možda će tvome dječaku biti nešto teže u životu, ali to ne znači da će biti manje sretan od drugih. Najbitnije je da mu vi u obitelji pokažete ljubav i podršku.
26.04.2007. (07:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ljudi su danas puni težnje za perfekcionizmom u svim područjima, pa i onom da se usuđuju sebe ( tjelesno ) mijenjati jer nisu zadovoljni kakvi jesu... takav mentalitet već zahvaća i dječje glave. Biti perfektan u svemu, su ljudska mjerenja, a nismo ni svjesni koliko ja to biće dragocjeno sa svim svojim sto ono jest. Ljubav je jedini ključ, bez nje smo retardirani u sebi i za druge. Hrabro mama!!!
26.04.2007. (08:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
njemu samom je teže nego drugima jer su njegove poteškoće vidljive svima,a djeca znaju biti okrutna.ipak,u toj okrutnosti često se kriju drugi hendikepi,veći tim što su manje vidljivi.Često su to zlostavljana i zanemarena djeca,nesretna djeca.tvoj sin ima poteškoće,koje će ga izgraditi,imat će sućuti za drugog čovjeka.I sama si rekla u jednom postu,"draži su mi slomljeni". Čovjek bez križeva postaje bešćutan.I ja sam imala u svoje vrijeme takvih problema s okolinom.Nosila sam naočale,a drugi nisu(iako su imali dioptrije).Strašne su bile njihove poruge,ali ja sam postala otvorena za svaku ljudsku patnju,i danas sam.prolazila sm raznorazna izrugivanja kroz život,ali nisam postala ni ogorčena ni loša.mislim da me to učinilo boljom,a jedino je to bitno,da postanemo dobri ljudi.Manje su važne ocjene,status i prihvaćanje u društvu.Nije mu lako,ali nije sam,ima ljubav.Bog vas blagoslovio. Kad mu je teško,i Isusu je teško.Tada ga zagrli,poljubi,zatvori oči i vidi svojim srcem,_u tom trenutku ljubiš Isusa.
26.04.2007. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne želim reći da je lako, ali u svakom slučaju je lakše nego s djecom koja imaju primjerice davnow sindrom ili nešto teže... Kada mi je teško uvijek se sjetim da je negdje ljudima neizmjerivo teško i da sam sretna ustvari... Pozdravljam..
26.04.2007. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rose And Butterfly
zar nismo svi razliciti na ovaj ili onaj nacin? treba to prihvatiti... vjerujem da ti je tesko gledati sina tako odbacenog... i ja imam poremecaj kod pisanja, ako se ne koncentriram dobro mjesam recimo p i b... isto tako nemogu normalno reci neke rijeci kao sto je vaterpolo jer mi se smjesaju glasovi... ali treba imati vjere u sebe, sve se moze nauciti... prosle godine sam upoznala jednog djecaka koji je poceo govoriti tek sa cetiri godine, prosao je hrpu defektologa i ne znam cega, a mali je sretan... bas pravo razigrano i sretno dijete... bitno je da ima potporu od roditelja i da zna da je obitelj tu... sve drugo dodje samo od sebe... vjerujem da ce i tebi tada biti lakse... i da... saljem pusu... :)
25.04.2007. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Čudan je ovaj naš život ... staza na kojoj nailazimo na mnoge krivine a moramo ih poravnati.
Po nekad nam se čine ne moguće a po nekad, jednostavno ide ...
Ulijevaj sigurnost u tvog malog princa, nek stekne samopouzdanje, to mu trebaaaa i vidit ćeš, ti i drugi članovi obitelji ste mu psiholozi, defektolozi, sve što treba u ovom periodu.
Nikad, nikad pred njim ne smiješ biti bespomoćna mama, i on nikad ne smije osjetiti da ga ne voliš kao drugo dvoje djece ... uz Božju pomoć, gledat ćeš kako mali princ izrasta u jakog, veselog, nadasve bezbrižnog muškarca.
Lijep pozdrav ostavljam.
25.04.2007. (13:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danči
Svi mi koliko god različiti bili zaslužujemo svoje mjesto pod suncem. :) No različito nije drukčije! Svi smo mi ljudi isti. Tak da nema potrebe za paniku. Razliku osjećaju samo oni uskogrudni...
25.04.2007. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
Vi ste ti koji mu trebaju uljevati samopouzdanje, vjeru u sebe. Drago mi je da se našao sa Timom u školi... Porazgovaraj sa učiteljicom o tome da ga djeca zadirkuju, ona bi to mogla riješiti kroz radionice.
Pozdrav i sretno, tebi i Mišiću :)
25.04.2007. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
I Einstein je bio disleksičar i još mnogo, mnogo izuzetnih ljudi koji su puno postigli u životu, da ne nabrajam ...istina da nije jednostavno progurati školu s tim problemom, ali utješno je što većina ispita na faksu u budućnosti će se svoditi na testiranje tj. zaokruživanje mogućih odgovora, pa pretpostavljam da onda neće imati problema. A što se tih dijagnoza tiče, moj je nećak, koji spada u nekakvu rijetko talentiranu djecu, pred početak škole dobio takvu dijagnozu da je ispalo da je isti problem ako imaš dijete ispodprosječno i iznadprosječno, roditelji su se izbezumili, a danas je sve OK. Treba samo imati strpljenja, veliki broj ljudi je s disleksijom, samo što se to danas prepoznaje...
25.04.2007. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Auris
Bezobzirna su ta djeca, ali oni to ne shvaćaju. Ja se iskreno nadam da će sve biti u redu.
Pozdrav draga.
25.04.2007. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
Zahvali dragom Bogu što je tvoj Mišić živ i zdrav, a svi smo mi različiti ljudi. Znam da mu je teško kada ga djeca zezaju, ali proći će i to. Bitno je da on ima oslonac u svojoj obitelji., a sve ostale teškoće će se prebroditi. Pozdrav ostavljam i BB. Ne daj se!!!!
25.04.2007. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
otkucaj
Naša djeca su naša djeca ma kakva ona bila, mi ih volimo, jer su dio nas , a oni vole svoje mame uvijek vesele i nasmješene( jednom mi je moja kčer rekla " mama , ne volim kad si tužna " )
Dakle, zbog njih,uvijek osmijeh . . .pozdrav
25.04.2007. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pod sretnom zvijezdom rođena
Svi smo mi po nečemu "drugačiji" od drugih. Lakše je tu različitost prihvatiti odraslom čovjeku. Djetetu nije lako jer je uglavnom izloženo izrugivanju djece koja uopće ne shvaćaju o čemu se tu radi. Ja se nadam da će tvoj klinac uz pomoć psihologa i pedagoga koje spominješ prevladati sve pritiske vršnjaka i proživjeti djetinjstvo bez trauma. Držite se!
25.04.2007. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
detalj
Radim s nakoliko djece koja imaju individualizirani pristup. Nije lako ali su mi oni jako dragi. druga djeca su im ponekad zavidna ukoliko se s njima više bavimo i sl. Razumijem te kao majku i sigurno bih se na tvom mjestu isto osjećala. Neka tvoga malenog dotiče posebna Božja ljubav i nježnost. Lijepa ti noć!
25.04.2007. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Mila,
zagrli svog malog Anđela, neka bude siguran i sretan, zaštićen u tvojoj ljubavi.
I sljedeći puta kada to budeš morala, o njemu govori s ponosom.
Nedaj da ti glas zadrhti ili da te stigne tuga dok budeš govorila o svome dječaku.
Poseban je, da - ali na jedan sasvim drugačiji način.
Poseban je samim tim što ima tebe za majku.
Grlim te i poljubac ostavljam.
R.
25.04.2007. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
U zadnje vrijeme sve više uočavam da smo svi mi s posebnim potrebama... ono što je meni potreba ne mora nužno biti i tebi... i obrnuto... Svi smo mi originali... drugačiji.. drugačije se sa stvarima nosimo... netko lakše, netko teže... ne volimo stalno ponavljati: "Znate, ja ovo ne mogu, ovo ne znam, za ovo nisam sposoban..." A oni upravo to traže od tebe da upravo to govoriš o svom djetetu... Ne znam kako treba.. ne znam.. ali znam da u našem društvu i sistemu nešto ne valja... ma, dajte, ljudi, tko je vama dao da ste u kategoriji onih koji čitaju i pišu bez problema... nitko ne bira roditelje, ne biramo ni zemlju u kojoj ćemo se roditi, ne biram čak ni svoje ime... ne biramo niti u kojoj ćemo vjeri kao djeca biti odgajani.. a svi upiremo prstom, rugamo se, podsmjehujemo i pogrdno govorimo ako netko slabije čuje, slabije vidi, teže hoda, teže priča... čita.... piše.. Pa, moj Bože!!! Ima toga i među vjernicima i nije mi jasno... nije mi jasno i nije mi jasno da mi nije jasno i nije mi jasno da njima nije jasno...
Uh... kako me uvijek to pogodi jer imam u svojoj okolini ljude koji bez pola frke kažu da je netko ćorav samo zato što nosi naočale.. halo............. Da je gluh jer treba aparatić....... halooooo.... ma, što si ti učinila da ne trebaš aparatić... ništa, baš ništa.....
I mogla bih tako u nedogled... djeca oštećena vida ili čak slijepa djeca..... a među tim se osobama kriju ljepote od ljudi.....
A da je tvome sinu teško... naravno da mu je teško.. svijet je nemilosrdan... meni je drago čuti da on voli što se s njime individualno radi... pa onda možda ti trebaš samo to još malo naglašavati, davati tome važnost.....
Sredit ćeš papire... hoćeš... ma kako bezvezno i teško bilo.... kad nekog volimo i život bismo za njega dali, zar ne?!
Mislim na tebe... baš mi je drago da si to s nama podijelila... ne daj se....
Šaljem pusu i zagrljaj želeći ti dobru noć.. i pusu za najstarije tvoje dite....
Sve dobro, mila moja :))))))
25.04.2007. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvoje
a joj...želim vama i vašem sinu puno sreće!
26.04.2007. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
ustraj...vjeruj mi pred njim je život i bezbroj izazova i izbora ...ima mnogo "velikih" ljudi s istim problemom...osobno imam jedan drugi...ali jednako neprihvaćen ....ali moji su ustrajali...ma u stvari ja sam na prvi pogled zdrava...lakše mi je utoliko što drugi nisu ni znali ....ali ustraj imaš moju podršku i podršku svih "normalnih" ljudi sanja ..znaj da u mojim očima tvoj sin vrijedi i više..nego što možeš zamisliti....a ti si majka ustraj jer moraš
topli pozdrav
26.04.2007. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
Teško je to. To mi je jedan od najvećih strahova kad razmišljam o djeci, a tko zna hoću li ih imati. Ponekad se bojim da ne bi bili previše drugačiji i samim time na neki način izopćeni. Ali onda se sjetim da Bog ima svoj put i razlog za sve. Možda će tvome dječaku biti nešto teže u životu, ali to ne znači da će biti manje sretan od drugih. Najbitnije je da mu vi u obitelji pokažete ljubav i podršku.
26.04.2007. (07:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj val
Da, ljudi su danas puni težnje za perfekcionizmom u svim područjima, pa i onom da se usuđuju sebe ( tjelesno ) mijenjati jer nisu zadovoljni kakvi jesu... takav mentalitet već zahvaća i dječje glave. Biti perfektan u svemu, su ljudska mjerenja, a nismo ni svjesni koliko ja to biće dragocjeno sa svim svojim sto ono jest. Ljubav je jedini ključ, bez nje smo retardirani u sebi i za druge. Hrabro mama!!!
26.04.2007. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misli srca
njemu samom je teže nego drugima jer su njegove poteškoće vidljive svima,a djeca znaju biti okrutna.ipak,u toj okrutnosti često se kriju drugi hendikepi,veći tim što su manje vidljivi.Često su to zlostavljana i zanemarena djeca,nesretna djeca.tvoj sin ima poteškoće,koje će ga izgraditi,imat će sućuti za drugog čovjeka.I sama si rekla u jednom postu,"draži su mi slomljeni".
Čovjek bez križeva postaje bešćutan.I ja sam imala u svoje vrijeme takvih problema s okolinom.Nosila sam naočale,a drugi nisu(iako su imali dioptrije).Strašne su bile njihove poruge,ali ja sam postala otvorena za svaku ljudsku patnju,i danas sam.prolazila sm raznorazna izrugivanja kroz život,ali nisam postala ni ogorčena ni loša.mislim da me to učinilo boljom,a jedino je to bitno,da postanemo dobri ljudi.Manje su važne ocjene,status i prihvaćanje u društvu.Nije mu lako,ali nije sam,ima ljubav.Bog vas blagoslovio.
Kad mu je teško,i Isusu je teško.Tada ga zagrli,poljubi,zatvori oči i vidi svojim srcem,_u tom trenutku ljubiš Isusa.
26.04.2007. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freedom_opinion
Ne želim reći da je lako, ali u svakom slučaju je lakše nego s djecom koja imaju primjerice davnow sindrom ili nešto teže...
Kada mi je teško uvijek se sjetim da je negdje ljudima neizmjerivo teško i da sam sretna ustvari...
Pozdravljam..
26.04.2007. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...