Hmmm, hmmm... Čitam te, čitam sebe... nažalost... nažalost... ili je to samo ono: to je život.. tako je to... to nam je proći i izdržati.. Što bih na ovo mogla reći.. ? jednom sam pisala post na sličnu temu, ne baš takva tema, ali slična. Sada mi dolaze na pamet životne priče kada se ljudi i u braku i u vezi osjećaju jezivo sami, a dragi/draga tu kraj njih.. Baš kao i ovih 400 ili 200 ljudi oko tebe... Treba nam samoća a treba nam i ovo drugo.. a čini se da ovo prvo nekako nas prati i prati i kad nismo najbolje onda smo je još više svjesni... Je, i meni je tako... Volim biti sama doma, nekada mi to tako paše, a onda me odjednom uhvati isto to: ja bih nekoga kome pripadam.... E, sad, događa li se to samo nama dvjema.. mislim da ne... Čak nema veze s fiziologijom.. ni s pićem, pa čak niti s umorom... ima i s time, ali ne samo s time... Ovih sam dana dobila novu zbirku poezije.. Znaš kada dobiješ nešto pa ti srce zatitra od toga.. onako ti drago... čak jako drago... Zbirka poezije, i još poznaješ autora, imaš čak i posvetu i još ti draže.. i otvoriš zbirku i počinješ čitati i... smrzneš se.. imaš dojam da iz svakog izričaja izvire i progovara ovo o čemu ti pišeš.. Hmmmm, ne želim te pokopati.. Ja želim pisati o toj zbirci poezije i pokušavam već puna tri dana i ne ide.. kao da se ne usudim.. ali sada mi se čini da ću se večeras možda odvažiti... ma koliko zvučalo nihilistički... Pusa ti i ne daj se... Svi ćemo jednom sazntati ono što je bitno... tako kaže jedan autor i nalazi se na jednoj zgodnoj sličici :) a do tada... kažu da je najteže prvih 80 godina.. onda počinje biti lakše.. niti ti, niti ja nismo to još ostavile iza sebe.. pa... ići nam je i dalje... samima po nasipu.. s ruksakom.. bez obzira što u njemu ima.. uvijek je neka težina... ponekad je i radost ali to zaboravimo.. Pusa ti.. nisam htjela pisati post, ali tvoj mi tako dobro sjeo.. ne zamjeri... Sve dobro :))))
18.04.2007. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo ako sam dobro shvatila sa tim nekim se ti čuješ preko neta ali i uživo..Imam ja osobu koju poznam tri godine,prosli smo puno toga skupa,od njegovog posla na drugom kontinentu,do klasicnih volim te-mrzim te svađa,mog spavanja s njim dok sam imala dečka..pa smo se onda opet kao "mrzim"..pa smo se čuli,pa se nismo čuli..sada na kraju oboje živimo za vikend jer cemo se vidjet posto on dolazi doma(radi vani).. i poznam ga bolje od vjerojatno ikog,definitivno bolje nego sto ga je ijedna zena ikada poznavala ali i dalje kada smo u javnosti se čudno osjećam s njim..mozda zato sto je medu nama malo veća razlika u godinama..ali svejedno padne puno pogleda kada se sretnemo recimo u bircu dok sam ja s nekim drugim na kavi a on s nekim drugim..vjeruj mi ti pogledi govore puuno više od riječi.. I ja sam sama sebi dovoljna..volim ljude i imam puno i prijatelja i poznanika i cesto sam i vani na kavi..i kada sam prekinula sa dvogodisnjim dečkom svi su bili uz mene..ali ja ne volim ovisiti o ljudima..najbolje funkcioniram sama ili sa nekim tko će mi dati dosta ljubavni ali da me ne gusi..to ja imam sa gore spomenutim nekim.. vjeruj mi i ti to mozes imati.. ;) samo trebas naci nacin :)
18.04.2007. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja većinu vremena sam uvjerena kak mi nitko ne treba,samoj mi je najljepše.onda dođu ti neki ludi trenuci kad me uhvati tjeskoba i najveća usamljenost koju čovjek može osjetiti..zašto?ne znam,možda se u tim trenucima osjećamo ranjeno,tužno pa nam treba ruka utjehe..čitam te i dalje..pusa..
20.04.2007. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na ovakvo nešto uvijek napišem ljudima ili im kažem da samoća uopće nije ponekada loš izbor pa i onda kada potraje duže vrijeme,no uistinu je loše kada se naviknemo na nju a mnogi ljudi su upravo tome sklonio,.mislim da tvoj temperament to tebi nikad nebi dozvolio,.i još jedna stvar postoji samoća ali i ona prava duboka samoća,.da zovu se isto ali nisu ništa u rodu niti imaju ikakve zajedničke dodirne točke,.upoznati ljude koji žive tu tešku kob jako utiče na čovjeka jer obično nastaju zbog gubitka ili teških trauma.....ovo je drugo sve prolazno u stvari onoliko koliko mi to dopuštamo,.
20.04.2007. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš sam danas ujutro razmisljao,kad je H-epicentar,nisam dugo bio i želio sam otić malo vidjet,al eto...zakasnio ocito :) Pronasao sam i sebe u ovoj priči,imam gro poznanika(ja ih tako volim nazivat,nekih kazu frendovi,ja ne) s kojima mogu otic nakon faksa na cugu,s kojima mogu normalno komunicirat ucit,il ovak otic na neku kavu u nedjelju. Al nije to to,nisu mi to pravi prijatelji. mislim da je to normalno,jednostavno možeš birat,poznavat puno površno ili malo ljudi pa da uspostavis s njima neki bolji odnos. Nekad treba bit sam i zapast u takvu neku situaciju,pogotovo ako ljude oko sebe pocnes uzimat zdravo za gotovo,podsjete te da neke stvari treba cijenit
21.04.2007. (00:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wicomani@
Super blog!!!!!
18.04.2007. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Hmmm, hmmm...
Čitam te, čitam sebe... nažalost... nažalost... ili je to samo ono: to je život.. tako je to... to nam je proći i izdržati.. Što bih na ovo mogla reći.. ? jednom sam pisala post na sličnu temu, ne baš takva tema, ali slična. Sada mi dolaze na pamet životne priče kada se ljudi i u braku i u vezi osjećaju jezivo sami, a dragi/draga tu kraj njih.. Baš kao i ovih 400 ili 200 ljudi oko tebe... Treba nam samoća a treba nam i ovo drugo.. a čini se da ovo prvo nekako nas prati i prati i kad nismo najbolje onda smo je još više svjesni...
Je, i meni je tako... Volim biti sama doma, nekada mi to tako paše, a onda me odjednom uhvati isto to: ja bih nekoga kome pripadam....
E, sad, događa li se to samo nama dvjema.. mislim da ne... Čak nema veze s fiziologijom.. ni s pićem, pa čak niti s umorom... ima i s time, ali ne samo s time...
Ovih sam dana dobila novu zbirku poezije.. Znaš kada dobiješ nešto pa ti srce zatitra od toga.. onako ti drago... čak jako drago... Zbirka poezije, i još poznaješ autora, imaš čak i posvetu i još ti draže.. i otvoriš zbirku i počinješ čitati i... smrzneš se.. imaš dojam da iz svakog izričaja izvire i progovara ovo o čemu ti pišeš..
Hmmmm, ne želim te pokopati.. Ja želim pisati o toj zbirci poezije i pokušavam već puna tri dana i ne ide.. kao da se ne usudim.. ali sada mi se čini da ću se večeras možda odvažiti...
ma koliko zvučalo nihilistički...
Pusa ti i ne daj se... Svi ćemo jednom sazntati ono što je bitno... tako kaže jedan autor i nalazi se na jednoj zgodnoj sličici :) a do tada... kažu da je najteže prvih 80 godina.. onda počinje biti lakše.. niti ti, niti ja nismo to još ostavile iza sebe.. pa... ići nam je i dalje... samima po nasipu.. s ruksakom.. bez obzira što u njemu ima.. uvijek je neka težina... ponekad je i radost ali to zaboravimo..
Pusa ti.. nisam htjela pisati post, ali tvoj mi tako dobro sjeo.. ne zamjeri...
Sve dobro :))))
18.04.2007. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jinx
Kao prvo ako sam dobro shvatila sa tim nekim se ti čuješ preko neta ali i uživo..Imam ja osobu koju poznam tri godine,prosli smo puno toga skupa,od njegovog posla na drugom kontinentu,do klasicnih volim te-mrzim te svađa,mog spavanja s njim dok sam imala dečka..pa smo se onda opet kao "mrzim"..pa smo se čuli,pa se nismo čuli..sada na kraju oboje živimo za vikend jer cemo se vidjet posto on dolazi doma(radi vani)..
i poznam ga bolje od vjerojatno ikog,definitivno bolje nego sto ga je ijedna zena ikada poznavala ali i dalje kada smo u javnosti se čudno osjećam s njim..mozda zato sto je medu nama malo veća razlika u godinama..ali svejedno padne puno pogleda kada se sretnemo recimo u bircu dok sam ja s nekim drugim na kavi a on s nekim drugim..vjeruj mi ti pogledi govore puuno više od riječi..
I ja sam sama sebi dovoljna..volim ljude i imam puno i prijatelja i poznanika i cesto sam i vani na kavi..i kada sam prekinula sa dvogodisnjim dečkom svi su bili uz mene..ali ja ne volim ovisiti o ljudima..najbolje funkcioniram sama ili sa nekim tko će mi dati dosta ljubavni ali da me ne gusi..to ja imam sa gore spomenutim nekim..
vjeruj mi i ti to mozes imati.. ;) samo trebas naci nacin :)
18.04.2007. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mystic woman
ja imam jednog lika koji se jako zapalio na mene i uvijek ima neke provokativne prijedloge... zapravo nije ni ružan ni loš,ali ga uvijek odbijem...
19.04.2007. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fatal Adomnan
i ja većinu vremena sam uvjerena kak mi nitko ne treba,samoj mi je najljepše.onda dođu ti neki ludi trenuci kad me uhvati tjeskoba i najveća usamljenost koju čovjek može osjetiti..zašto?ne znam,možda se u tim trenucima osjećamo ranjeno,tužno pa nam treba ruka utjehe..čitam te i dalje..pusa..
20.04.2007. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gugo
na ovakvo nešto uvijek napišem ljudima ili im kažem da samoća uopće nije ponekada loš izbor pa i onda kada potraje duže vrijeme,no uistinu je loše kada se naviknemo na nju a mnogi ljudi su upravo tome sklonio,.mislim da tvoj temperament to tebi nikad nebi dozvolio,.i još jedna stvar postoji samoća ali i ona prava duboka samoća,.da zovu se isto ali nisu ništa u rodu niti imaju ikakve zajedničke dodirne točke,.upoznati ljude koji žive tu tešku kob jako utiče na čovjeka jer obično nastaju zbog gubitka ili teških trauma.....ovo je drugo sve prolazno u stvari onoliko koliko mi to dopuštamo,.
20.04.2007. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Red Shadow
Baš sam danas ujutro razmisljao,kad je H-epicentar,nisam dugo bio i želio sam otić malo vidjet,al eto...zakasnio ocito :)
Pronasao sam i sebe u ovoj priči,imam gro poznanika(ja ih tako volim nazivat,nekih kazu frendovi,ja ne) s kojima mogu otic nakon faksa na cugu,s kojima mogu normalno komunicirat ucit,il ovak otic na neku kavu u nedjelju. Al nije to to,nisu mi to pravi prijatelji. mislim da je to normalno,jednostavno možeš birat,poznavat puno površno ili malo ljudi pa da uspostavis s njima neki bolji odnos.
Nekad treba bit sam i zapast u takvu neku situaciju,pogotovo ako ljude oko sebe pocnes uzimat zdravo za gotovo,podsjete te da neke stvari treba cijenit
21.04.2007. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...