Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Rose And Butterfly

    Nekako se zaredali postovi, drago mi je zbog toga... I jako zao sto se osjecas toliko usamljeno, draga Sanja... Najgore je kad zelimo nesto uciniti, a jednostavno nemamo ili vremena ili snage... Ja sam zbog zarucnika zanemarila prijateljice, sva prijateljstva stavila u drugi plan... Trenutno mislim da mi je on dovoljan... A opet, jednom ce mi zasigurno zatrebati netko tko ce me malo maknuti iz ovog svijeta, bar samo na kratak razgovor, kavu ili stogod... Tesko je kad nemas nekoga da se izjadas, da s nekim podjelis ono sto osjecas... Najgore kad osjecas da dajes mnogo, a primas malo... Ipak, drago mi je da neku utjehu pronalazis u nama, virtualnim prijateljima... Zbog toga smo tu, zar ne? :) Smjesak ti saljem...

    avatar

    12.04.2007. (19:53)    -   -   -   -  

  • ruah

    Ostavljam veliki pozdrav ....i razumijem te, ali uživaj u dječici i uloži sve što imaš i što znaš u njih. Uživaj u svakom trenutku s njima....jer prebrzo to prođe.

    avatar

    12.04.2007. (20:18)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Rijetko komentiram nečiju privatnost..mogu samo reči da te zaista razumijem.Kada bi tvoja priča bila drugačija,onakva koju želiš...nebi pisala.Ne ljuti se...imam ogromno iskustvo od svog života,a dugo drugujem sa sličnima ili potpuno različitima od mene.U virtualni svijet svoje prozore otvaraju uglavnom... usamljeni,drugujem sa mnogima,a i ja sam jedan od njih.Sanja,glavu gore...imaš velikog razloga nastaviti dalje i dati djeci sve što znaš i možeš.
    Osmijeh ti ostavljam!

    avatar

    12.04.2007. (20:47)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ovo zvuči jako žalosno, uistinu. Možda biste trebali sjesti i razgovarati o svemu prije nego što pukneš. A to će se prije ili kasnije dogoditi, ukoliko se nešto ne promijeni. Možda je sve samo veliki nesporazum i malo komocije - muškarci su jako neskloni upuštati se u za njihove pojmove prljavi posao rješavanja problema dok ih situacija ne pritjera uza zid. Želim ti sreću, ma što odabrala. I hvala što si me posjetila :))) Do tipkanja! :)))

    avatar

    12.04.2007. (20:57)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Moram priznati da se bojim početi, bilo što reći ... draga Sanja broj postova govori više nego što sama želiš reći. Virtualno druženje je ovisnost i mala utjeha, trenutna razonoda ... očito je da nam fale stvarni prijatelji. Većina nas, tu sam sigurno broj jedan, izbjegava ovakve razgovore sa onima koje susrećemo svaki dan, koji žele uvijek znati još neštooo i eto jednog od razloga naše usamljenosti.
    Često, kako vrime ide, postavim sebi pitanje, kako sam došla do ...

    Planovi i život rijetko idu ruku pod ruku. Topao pozdrav ostavljam.

    avatar

    12.04.2007. (21:19)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    ne želim da budeš tužna, ni usamljena a ponajmanje da pukneš, nađi prikladnu osobu i izbaci sve iz sebe, bit će malo lakše pa makar bilo i suza. . .lijep pozdrav

    avatar

    12.04.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    moraš reći mužu što te muči, ali prvo rsčisti sama sa sobom što želiš. ja imam faks, poslijediplomski, relativno pristojnu karijeru. muž isto tako, ali je manje ambiciozan. uglavnom radi popodne pa sam ja sama s djecom. i usamljena. čak i kad dođe doma. znači, nisam žrtvovala svoju karijeru kao ti, a dijelimo isti osjećaj. ti si prelijepa mlada žena. čini mi se i pametna, humana, osjećajna... imaš pravo na ispunjen život. sama znaš što bi te činilo sretnom. držim ti fige! :)

    avatar

    12.04.2007. (21:30)    -   -   -   -  

  • Tvornica želja

    Nisam imala namjeru da komentiram,obično to ne radim na ovakve ispovjesti duše,ali
    danas moram.Ja sam mama dvije djevojke (13 i 21 g.)i dok su one odrastale osjećala sam se upravo tako kao ti.Napustila sam svoje snove,svoj posao,sredinu u kojoj sam živjela zaštićena,i došla da živim njegov san i ..čekam.Nisam dočekala..ono čemu sam onda težila,ali sam postala ovo što sam danas,žena koja nakon svega ipak cijeni i voli svoj život.Cure su mi krasne,dobre,pametne,svi ih hvale, a meni puno srce.To mi moja diploma i to što sam bila student generacije ne može dati,taj osjećaj ispunjenosti,zadovoljstva.Odgojila sam dva ČOVJEKA!Tako je teško ..čekati...znam ja to.Da mi je na povrat,ne bi toliko čekala nego bih živjela..od dana do dana..uljepšavala život...prekrasnim cvijećem s debelim listovima,iz tvog prošlog posta i organizirala si sate prema svojoj mjeri..Skupljala trenutke i u njima uživala.Kada jednom odu--više se neće vratiti.Zato ne budi usamljena i tužna,neka ona kava s njim bude u lijepim šalicama i sa osmjehom.Onda ćeš se smješkati i kada on ode na fax.A sve se stigne ako znamo da se radujemo sada i sa malim.Veliki osmjeh ti ostavljam.

    avatar

    12.04.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • mirta

    Prekrasne ste : ))
    A za ovo što si napisala, nisam od neke pameti za savjet. Znam da će sve biti dobro, jer u tvojoj obitelji ima mnogo ljubavi.. vidim to, i to mi je znak da će sve izaći na dobru stranu. Blagoslov, pusa i zagrljaj!

    avatar

    12.04.2007. (21:55)    -   -   -   -  

  • Enko

    sestrice, divan blog! Vjerujem, nadam se i molim da će sve biti u redu! Hugsići.. Bog te blagoslovio!

    avatar

    12.04.2007. (22:38)    -   -   -   -  

  • meani

    Vjerujem da se mnoge žene tako osjećaju iako im muževi možda ne studiraju. Tako je nama ženama, briga o djeci pada na nas kako god okrenemo. Sve će to biti dobro. Naravno da si usamljena kad njega nema kraj tebe koliko ti treba. A zamisli da je on tu, a da si ti i dalje usamljena. Tek tada bi bio problem.

    avatar

    12.04.2007. (23:08)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    bit ćeš ti dobro vjeruj mi samo si jako umorna imaš troje djece ...imam ih i sama...
    ako si zaista cijeli dan posvećena sama njima to je veliki posao ...i nema radno vrijeme ..nema stanke za marendu...nema ni godišnjeg odmora...nema ni plaću... ali uvijek se prisjeti ima ono što mnogi sanjaju ima radost ....i umor ...i brigu al to je sigurna sam najljepši umor i najveća i najljepša najuzvišenija briga koju čovjek može dotaknuti...
    a taj dio priče s tatom...to ti je često...muškima je tako jednostavnije i lakše...vjerujem da je on pouzdan i djeci i tebi i vjerujem da u dubini duše zna kolko si ti potegnula za njega...ali nebi bilo loše da to s vremena na vrijeme kažeš ali lijepo i ja svom znam reći e moj ...puno je lakše ...(nabrojim sve što je radio) nego samo biti s djecom a da ne brojim i sve za i oko kuće ali preporučujem ti da to probaš lijepo jer predbacivanja i ružne riječi nikome ne donose dobro ali osjećam da se nakupilo dosta "gorčine" u tebi prolij je nasmiješi se i zagrli ga i lijepo mu reci da si umorna da bi voljela za vikend otići do svojih s dva djeteta a njemu ostavi jedno ili slična kombinacija jer muški ne vjeruju dok ne probaju pa nek proba a reću ti sad nešto bezobrazno za vikend lezi reci da si umornaa neka on bude s njima i neka skuha pa neka vidi...
    eto ja ga pustim da proba...ali to je moj način ne može se primjeniti svugdje i uvijek sve najbolje ti želim
    pozdrav

    avatar

    13.04.2007. (07:42)    -   -   -   -  

  • flip-flops

    Baš mi je žao.. Ali dobro govoriš, imaš pravo.. A da probaš, ne znam, unajmiti neku dadilju na jedan dan, pa da vas dvoje onda uzmete cijeli dan samo za sebe..? Dan kad on nema predavanja..? A vidi malecke što ima plavu kosicu, ma preslatka je. Joj ja bih djeci samo štipala obraze koliko su mi medena :)))) Ajde drži se, i kako si mi rekla- samo ti istresi sve na blogu :) BVB

    avatar

    13.04.2007. (09:10)    -   -   -   -  

  • misli srca

    Žao mi je....

    avatar

    13.04.2007. (10:41)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Većina naših priča je slična, na žalost.
    Tako malo nam treba da bismo bili sretni i ispunjeni, no i to se ponekad čini nemogućim.
    Velika je istina da nas svakodnevne, "obične" stvari ne mogu zadovoljiti ako zajedno s njima ne dobijemo dozu avanture, nečeg drugačijeg pa makar u vidu odlaska na kavu, zajedničke šetnje,
    sinih nježnosti...

    R.

    avatar

    13.04.2007. (11:35)    -   -   -   -  

  • misli srca

    Meni i mužu puno u bliskosti pomaže što često zajedno molimo.Ne znam koliko je tvoj u tome,ali ako moli,bilo bi super da molite skupa.
    brak mora biti isprepleten na svim poljima za pravu bliskost.
    Kod nas nije uvijek bilo tako,bili smo pred razvodom,papiri su već bili pri kraju,a onda je mene bog obratio,pa njega,i sad je druga priča.Više nisam sama.

    avatar

    13.04.2007. (12:25)    -   -   -   -  

  • misli srca

    Evo emne opet.ma,zašto ne popričaš otvoreno s njim'
    Tis i mu rekla da je prije bježao s faksa curama,a sad obrnuto i nasmijali ste se.
    naravno,to tebi nije nimalo smiješno,a on je miran i misli da je sve ok.Muškarci imaju drukčiji način razmišljanja,i treba im govoriti što nas muči.Uostalom,muž i žena ste,nema ustručavanja.

    avatar

    13.04.2007. (12:28)    -   -   -   -  

  • Fatal Adomnan

    Znam koliko meni u životu pomaže pisanje,polaganje tih teških riječi na papir..nadam se da ćeš i ti biti bolje nakon što si nam ovo povjerila.. netko je rekao kako bi trebala razgovarati s mužem..i ja to mislim zapravo čini se kao divan čovjek,otac..shvaćam tvoje frustracije ali nekako mi se čini da bi te razumio..pa bi se ponovno smijali..ali ti ovoga puta od srca..čitam te i dalje..hvala na komentaru.."vidimo" se u našem kafiću na dragom nam forumu..pusa..(mirjam,ma shvatila si do sada hehe)

    avatar

    13.04.2007. (13:23)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Neću propovijedati.... neću.... Neću čak ni kalkulirati.....
    Samo ću reći: svima nama dođe do stropa... Svima... Shvatimo da trebamo nešto riješiti, da se treba pojaviti nešto što će nam biti znak i putokaz kako dalje.... Znam ta razdoblja kada mi se čini da ne razgovaram ni s kim odraslim nego samo s djecom. I kolikogod mislila i bila svjesna da je dječji svijet nešto prekrasno, a jest, ipak mi odrasli potrebni smo pažnje, uha i ljubavi odraslih ma kako to nekome zvučalo glupo. I mislim da to nije potreba samo nas žena....
    Što reći? Razgovarajte, pokušajte razgovarati... Onako... ostavi djecu nekome pa otiđite zajedno i malo se opustite... Pa pokušaj reći... Muškarci se izbore za malo svog mira i osamljenosti, napune baterije, a čini se da je ženama to katkada uskraćeno...
    Ipak ovo zvuči kao propovijed, ali nije....
    Ljubim te i šaljem mali osmijeh... Čitamo se, draga :)))
    Nekako mi ovaj post nespojiv s ovima koje sam kod tebe nalazila ovih dana, ali takva sam točno i ja... odjednom zazvoni alarm a zapravo tiho zvoni dulje vrijeme...

    avatar

    13.04.2007. (13:51)    -   -   -   -  

  • monita(ljepotica...bez zvijeri, s mužem)

    najbolje bi bilo da razgovarate o svemu i da raščistite sve stvari koje te/vas muče. Kad otvoreno s nekim razgovaraš o svemu na kraju ispadne da ste cijelo vrijeme mislili nešto sasvim drugačije, da ste imali svoju viziju događaja, a druga strana svoju viziju događaja. On najvjerojatnije ne primjećuje nikakvu promjenu na tebi jer se ti super držiš, smiješ se, dobro podnosišbarem pred njim) njegova izbivanja, podržavaš ga...i on je navikao na ženu stijenu koja može sve i stiže sve. Ali, daj mu do znanja da i ti imaš osjećaje i da te dosta stvari muči...zajedno ćete lakše riješiti problem. A i, ovisno o svojim željama i preferencijama, natukni mu da nakon što završi faks da je vrijeme za tvoje usavršavanje(nema veze, čak i slaži, bitno je samo da mu taj podatak ostane negdje u uhu)-makar čak tečaj plesa, fotografije ili nečeg trećeg...a što sam se ja raspisala, a tek mi je 26g... sretno:)))i nemoj biti tužna...

    avatar

    13.04.2007. (14:41)    -   -   -   -  

  • more nade

    Istina oslobađa i sad kad je izgovorena makar ovako na blogu sad će biti lakše. Sjećam se svojih trunih prijateljica koje su čeznule za odraslim društvom nakon 12 mjeseci porodiljnog i koliko bi cijenile kad ih čovjek posjeti. Srb o djeci nije malena stvar i čovjeku je nekad potrebno da se "isključi" da jednostavno ne mora stalno bdjeti nad djecom nego da može s nekim razgovarati oči u oči o ozbiljnim temama. Mislim isto da se majke kad-tada moraju suočit sa time da nisu samo MAME nego i osobe. Potrebe osobe ne prestaju time što preuzimamo ulogu MAME i odgojiteljice. Napredovanje u struci supruga za vas sve je dobro i pozitivno. NO, mislim da bi trebalo naći vremena za vas dvoje i razgovore što su djeca danas radila, imala li kakvih problema i kako da postupiš u nekim stiucaijma tako da imate zajednički stav i ako se nešto ponovi kad on bude s njima da znade reagirati....traži podršku u odgoju i dobit ćeš je. Upiši neki tečaj ne znam keramike, cvjećarstva, bilo čega pa ostavi dragog jedan dan u mjesecu/tjednu s djecom... ili odite vas dvoje negdje jednom mjesečno zajedno.. bar to. Vi se volite, ljubav pobjeđuje sve pa i nedostatak vremena. Želim vam svima svako dobro!

    avatar

    13.04.2007. (15:50)    -   -   -   -  

  • prilagodba na tijesnu kožu.....

    IMAŠ MAIL!!!

    avatar

    13.04.2007. (15:51)    -   -   -   -  

  • stella

    Ipak si sretnica, unatoč složenoj situaciji. Poznajem mnoge parove koji su zbog specijalizacija u ukupnom trajanju od 4 godine bili razdvojeni najmanje 5 dana u tjednu, a putovanja vikendom ZG-ST i natrag u prvoj polovini 90-ih trajala su prosječno 10h u jednom smjeru. Ti svog muža barem vidiš svaki dan. Ja sam zbog posla bila odvojena od moje djece i muža 48 dana u kontinuitetu. Iako sam u tom razdoblju uspjela dobro utemeljiti svoju karijeru, situacija mi je i onda i sada izgledala suludo i besmisleno. Radilo se o čistoj borbi za preživljenje i samo da mi se ukazao barem neki uski izlaz ja bih bila odbacila tu smiješnu karijeru. Karijera i djeca su dvije neusporedive kategorije. Imam dvoje djece tinejđerske dobi, već osjećam da im nisam pretjerano potrebna, s čežnjom se sjećam dana kada su potpuno ovisili o meni. Divim ti se što imaš troje djece, za mene je to zbog zdravstenog stanja a pomalo i zbog dobi nedostižni san. I ja bih ti preporučila sitne intervencije kao što je predložila More Nade, no u osnovi meni izgledaš poput prototipa sretne žene.

    avatar

    13.04.2007. (17:03)    -   -   -   -  

  • rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...

    Super ti je blog. Nije me bilo neko vrijeme, ali nadam se da ću ove dane proći kroz sve drage postove, da vidim što je bilo dok nisam bila prisutna. Pozdrav i BB

    avatar

    13.04.2007. (18:38)    -   -   -   -  

  • amaely

    Lijepe ste mi, preslatke... A to s mužem je faza koja će proći. Doći će vrijeme i smanjit će on. Ako ništa, mora jednom i diplomirati. A do tada, uživaj u neodraslim stvorenjima oko sebe, a to jedno odraslo uči na manje spavanja. Margaret T. je spavala samo tri sata dnevno, pa što joj fali! :) Malenu uspavaj sama i onda se vrati k njemu. Dovoljno je da 'ukradeš' sat-dva. Naravno, u mojim si molitvama... Dragi Bog će već naći vrijeme za vas dvoje.

    avatar

    13.04.2007. (20:24)    -   -   -   -  

učitavam...