osim što griješiš generalizirajući simptome krize srednjih kod muškaraca ( a pomalo i žena), većinu stvari si definitivno u pravu. problem je samo što moraš konzumirati u sasvim pristojnim dozama, a ti (mi) bi rado krupnim zalogajima ;)
07.08.2007. (08:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tridesete su neki ostatak ili ponovno rađanje puberteta. To su žive i interesantne godine. Mnogi se razvode. Četrdesete su neko novo i nepoznato čudo. Ja sam u tim godinama i kao da su mi želje puno veće od mogućnosti. Intenzitet osjećaja pomalo slabi, ali čudni osjećaj iskustva i samouvjerenosti raste. Puno znam i ne brinem se što sam na pola puta. Smrt je nešto sasvim obično i čak i da se sutra ujutro desi, ništa strašno. Život ide dalje, a ja sam sretan samo sa pomišlju da sam bio tu.
07.08.2007. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je kriza srednjih godina došla već u tridesetima, pa sam počeo intenzivno putovati (ok, to je povezano i s detaljčićem da sam napokon počeo i raditi i zarađivati pristojno), a bogami i sve više razmišljati o kupnji oldtimera. Još da počnem mršaviti (a počeo sam), krenem u teretanu (vjerojatno hoću) i kupim tupe (što ipak neću), bio bih najdoslovniji mogući egzemplar...
07.08.2007. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je pesimistično vjerovati da si bliži smrti u četrdesetim godinama, zapravo stalno koketiraš sa smrću u dvadesetima pa ako "izvučeš živu glavu" siguran si tamo negdje do šezdesete
07.08.2007. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uviđaš nove horizonte???!!! gdje??!!! je li moguće da život i sve ono vrijedno u njemu zaista promatraš i doživljavaš ovako površno? ovoliko predrasuda i šablona! čovjek nije fasada sa ili bez prednjih zuba. čovjek je ono iza te fasade. život se živi u srcu. i tamo nastaje njegova ljepota ili rugoba. ne vjeruj svojim očima. jako su nepouzdane. varaju te. uz svu ljepotu mladosti, najdragocjenije trenutke svojega života doživjela sam kad sam prešla 40-tu. nemaš se čega bojati. i nema potrebe da bilo koga žališ. samo pokušaj svijet gledati srcem. mozak je monstrum.
07.08.2007. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imaš pravo, mozak je monstrum, no ipak me je rastužio susret sa školskom prijateljicom. Ne znam shvaćaš li o čemu pričam? Radi se o bolnoj spoznaji da više nismo curice, ali nismo ni glumice ni balerine, ni pjevačice, ništa od onoga o čemu smo maštale pod velikim odmorima.Ta, ne tako davno, vrlo zgodna i samouvjerena djevojka sada je nervozna samohrana majka koja si ne može priuštiti zube i naravno da me je taj susret rastužio... Ne radi se o njoj osobno, radi se o procesu
07.08.2007. (19:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razumijem i tebe i proces. ali, kažem da ti sama biraš da li će te to rastužiti ili ćeš u svakom periodu svog života pronaći radost i razlog da budeš zahvalna što je sve tako kako je. nas razočaraju naša neispunjena očekivanja...koja su ionako bila naivna i djetinjasta. želim ti u stvari reći da je jako lako i jednostavno otkrivati tugu u životu. ima je svuda i ne znam zašto mi se čini da ima mnogo ljudi koji kao da ju posebno vole i cijene i čvrsto je se drže. ja osobno cijenim više one koji znaju u svemu pronaći nešto dobro, neko svjetlo, neku radost i time obasjati sve oko sebe. možda si mogla uz tugu osjetiti i malo divljenja prema ženi koja uspjeva biti samohrana majka.....nemoj ovo molim te shvatiti kao kritiku. samo razmišljam. ja bih sigurno osjetila i divljenje....i rekla joj to. čudno, ali meni spoznaja da više nisam curica nije bolna. tada nisam mogla mnoge stvari koje sada mogu. ne znam da li ti to razumiješ, ali proces o kojem govoriš je subjektivan doživljaj. mi sami odlučujemo o tome što je dobro, a što loše. to su ipak sasvim subjektivne kategorije koje postoje samo u nama. i stoga vjerujem da možeš odlučiti na koji način ćeš taj proces doživljavati - kao otvaranje novih mogućnosti ili kao dokidanje starih snova i maštarija...ili oboje...u svakom slučaju život je ipak mješavina svega i svačega, pa ti imaš pravo na svoju tugu.....a ja sam se previše raspisala....pozdrav:))))
08.08.2007. (13:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo, i ja se vraćam na ovaj post. uskoro ću četrdeset ( izrekoh i to! :)). često razmišljam kako sam glupa bila misleći s 28 da moj vlak prolazi. s 38 mi je žao što sam tada dugu vezu okrunila brakom kao kakva malograđanka, strahujući da ću ostati sama ( hehehe... skoro pa usjedilica). da nije moje malene djece, ni trenutak se ne bih dvoumila. s deset godina i skoro toliko kilograma više, ja sam zadovoljna sobom. mogla bih živjeti sama i pri tome znati da je to samo moj izbor, da sam još uvijek poželjna i da me muškarci gledaju, da bi mnogi rado bili sa mnom ( iako većina na zna se koji način) i da sam ta koja odlučuje što ću i kako ću. definitivno, o vražjim je godinama riječ. ;)
08.08.2007. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je nešto poput priče o leptiru. Što čahura zna o svojoj "velikoj" misiji? I mi smo na neki način osuđeni živjeti iz dana u dan a ne vidjeti horizonte koji se pružaju preko brda. Zastrašujuća je činjenica da smo odživjeli djetinjstvo i nismo shvaćali ništa iznad toga, npr. pojam seksualnosti nam je u toj fazi bio potpuna nepoznanica. Zatim smo zakoračili u mladenaštvo i ponovno smo se bacakali u danom nam koritu a da se nismo zapitali što poslije. Odgovornosti i brige koje donosi život za nas nisu postojali. Činilo nam se da ništa nakon toga ne može imati smisao. Kad zakoračiš u neko "ozbiljnije" doba, odmah izgubiš osjećaj za sve ono prije i ono što slijedi...Znam, svako vrijeme nosi svoje, ali zar je moguće da čovjek ne može svoj život sagledati u cjelini? Samo smo glupe čahure. Ipak, nadam se da će ona smežurana čahura kakva ću postati za pedesetak godina, iznjedriti iz sebe jednog prekrasnog leptira...
08.08.2007. (22:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nedavno mi sestra kaže:Vidjela sam onu tvoju M.-u.Kako je propala. To je moja prijateljica iz gimnazije.To me tako zapeklo,ta riječ"propala". I sad ja pitam sestru,a šta je to mislila pod propala.Kaže ona,pa jako se udebljala i konobari od jutra do mraka,ofucano izgleda.Meni je to toliko strašno zvučalo,ona najljepša,najdraža,omiljena cura u razredu,moja M.-a:propala..Eto sad me taj tvoj tekst podsjetio na to.Ali i na još nešto,kao protuteža ili protuargument. Jedna druga djevojka koju sam nedavno ja vidjela u kafiću.Bila je štreberica,debela,ružno obučena uvijek,iz razreda do mog.A sad vitka,zgodna,dotjerana,radi u Plivi,udana za simpatičnog momka.Pije kavu,drži cigaretu u ruci..a ja mogu samo reći da svatko ima svoje vrijeme,svoje doba..i to je to...
09.08.2007. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@E.P.:eto, otvaram nove horizonte ljudima koji su se prestrašili da će im u narednim desetljećima biti dosadno. @nata: pozitivne me promjene uvijek raduju, one druge me brinu. @Hero: Zašto za zabrinuti se? Nisi se valjda prepoznao u klišeu?
10.08.2007. (09:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni se čini da vrijeme znatno više utječe na žene nego na muškarce. unatoč toj toliko razvikanoj ravnopravnosti na kraju su žene te koje se trebaju nositi s puno više obveza što se onda odražava nanjihovim licima (zubima), tijelimima...
ovo s dlakama sa strane mi je presmiješno ;)
10.08.2007. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krasan tekst, vrlo proniciv i precizan. Naravno da se trebaš veseliti 30-ima, to su definitivno najljepše godine. A u svjetlu tvoga teksta dodala bih - za one koji ih znaju iskoristiti! U njima se križaju mladost i zrelost, snaga se stabilizira a svijet otvara sva svoja vrata.. @portobella nata, to je razlika između odlikaša i onih koji završe kao konobarice ili konobari. Ne čudi me to nikako, posao čovjeka ili satre ili uznese.
11.08.2007. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
osim što griješiš generalizirajući simptome krize srednjih kod muškaraca ( a pomalo i žena), većinu stvari si definitivno u pravu. problem je samo što moraš konzumirati u sasvim pristojnim dozama, a ti (mi) bi rado krupnim zalogajima ;)
07.08.2007. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Tridesete su neki ostatak ili ponovno rađanje puberteta. To su žive i interesantne godine. Mnogi se razvode. Četrdesete su neko novo i nepoznato čudo. Ja sam u tim godinama i kao da su mi želje puno veće od mogućnosti. Intenzitet osjećaja pomalo slabi, ali čudni osjećaj iskustva i samouvjerenosti raste. Puno znam i ne brinem se što sam na pola puta. Smrt je nešto sasvim obično i čak i da se sutra ujutro desi, ništa strašno. Život ide dalje, a ja sam sretan samo sa pomišlju da sam bio tu.
07.08.2007. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dmj
Meni je kriza srednjih godina došla već u tridesetima, pa sam počeo intenzivno putovati (ok, to je povezano i s detaljčićem da sam napokon počeo i raditi i zarađivati pristojno), a bogami i sve više razmišljati o kupnji oldtimera. Još da počnem mršaviti (a počeo sam), krenem u teretanu (vjerojatno hoću) i kupim tupe (što ipak neću), bio bih najdoslovniji mogući egzemplar...
07.08.2007. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Day
Ma sve su ok kad si živ.
07.08.2007. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
Mislim da je pesimistično vjerovati da si bliži smrti u četrdesetim godinama, zapravo stalno koketiraš sa smrću u dvadesetima pa ako "izvučeš živu glavu" siguran si tamo negdje do šezdesete
07.08.2007. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
uviđaš nove horizonte???!!! gdje??!!! je li moguće da život i sve ono vrijedno u njemu zaista promatraš i doživljavaš ovako površno? ovoliko predrasuda i šablona! čovjek nije fasada sa ili bez prednjih zuba. čovjek je ono iza te fasade. život se živi u srcu. i tamo nastaje njegova ljepota ili rugoba. ne vjeruj svojim očima. jako su nepouzdane. varaju te. uz svu ljepotu mladosti, najdragocjenije trenutke svojega života doživjela sam kad sam prešla 40-tu. nemaš se čega bojati. i nema potrebe da bilo koga žališ. samo pokušaj svijet gledati srcem. mozak je monstrum.
07.08.2007. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
Imaš pravo, mozak je monstrum, no ipak me je rastužio susret sa školskom prijateljicom. Ne znam shvaćaš li o čemu pričam? Radi se o bolnoj spoznaji da više nismo curice, ali nismo ni glumice ni balerine, ni pjevačice, ništa od onoga o čemu smo maštale pod velikim odmorima.Ta, ne tako davno, vrlo zgodna i samouvjerena djevojka sada je nervozna samohrana majka koja si ne može priuštiti zube i naravno da me je taj susret rastužio... Ne radi se o njoj osobno, radi se o procesu
07.08.2007. (19:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
razumijem i tebe i proces. ali, kažem da ti sama biraš da li će te to rastužiti ili ćeš u svakom periodu svog života pronaći radost i razlog da budeš zahvalna što je sve tako kako je. nas razočaraju naša neispunjena očekivanja...koja su ionako bila naivna i djetinjasta. želim ti u stvari reći da je jako lako i jednostavno otkrivati tugu u životu. ima je svuda i ne znam zašto mi se čini da ima mnogo ljudi koji kao da ju posebno vole i cijene i čvrsto je se drže. ja osobno cijenim više one koji znaju u svemu pronaći nešto dobro, neko svjetlo, neku radost i time obasjati sve oko sebe. možda si mogla uz tugu osjetiti i malo divljenja prema ženi koja uspjeva biti samohrana majka.....nemoj ovo molim te shvatiti kao kritiku. samo razmišljam. ja bih sigurno osjetila i divljenje....i rekla joj to.
čudno, ali meni spoznaja da više nisam curica nije bolna. tada nisam mogla mnoge stvari koje sada mogu. ne znam da li ti to razumiješ, ali proces o kojem govoriš je subjektivan doživljaj. mi sami odlučujemo o tome što je dobro, a što loše. to su ipak sasvim subjektivne kategorije koje postoje samo u nama. i stoga vjerujem da možeš odlučiti na koji način ćeš taj proces doživljavati - kao otvaranje novih mogućnosti ili kao dokidanje starih snova i maštarija...ili oboje...u svakom slučaju život je ipak mješavina svega i svačega, pa ti imaš pravo na svoju tugu.....a ja sam se previše raspisala....pozdrav:))))
08.08.2007. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
evo, i ja se vraćam na ovaj post. uskoro ću četrdeset ( izrekoh i to! :)). često razmišljam kako sam glupa bila misleći s 28 da moj vlak prolazi. s 38 mi je žao što sam tada dugu vezu okrunila brakom kao kakva malograđanka, strahujući da ću ostati sama ( hehehe... skoro pa usjedilica). da nije moje malene djece, ni trenutak se ne bih dvoumila. s deset godina i skoro toliko kilograma više, ja sam zadovoljna sobom. mogla bih živjeti sama i pri tome znati da je to samo moj izbor, da sam još uvijek poželjna i da me muškarci gledaju, da bi mnogi rado bili sa mnom ( iako većina na zna se koji način) i da sam ta koja odlučuje što ću i kako ću. definitivno, o vražjim je godinama riječ. ;)
08.08.2007. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
To je nešto poput priče o leptiru. Što čahura zna o svojoj "velikoj" misiji? I mi smo na neki način osuđeni živjeti iz dana u dan a ne vidjeti horizonte koji se pružaju preko brda. Zastrašujuća je činjenica da smo odživjeli djetinjstvo i nismo shvaćali ništa iznad toga, npr. pojam seksualnosti nam je u toj fazi bio potpuna nepoznanica. Zatim smo zakoračili u mladenaštvo i ponovno smo se bacakali u danom nam koritu a da se nismo zapitali što poslije. Odgovornosti i brige koje donosi život za nas nisu postojali. Činilo nam se da ništa nakon toga ne može imati smisao. Kad zakoračiš u neko "ozbiljnije" doba, odmah izgubiš osjećaj za sve ono prije i ono što slijedi...Znam, svako vrijeme nosi svoje, ali zar je moguće da čovjek ne može svoj život sagledati u cjelini?
Samo smo glupe čahure. Ipak, nadam se da će ona smežurana čahura kakva ću postati za pedesetak godina, iznjedriti iz sebe jednog prekrasnog leptira...
08.08.2007. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Lijepo je pronaći utjehu. Mda... ;)
09.08.2007. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portobello nata
Nedavno mi sestra kaže:Vidjela sam onu tvoju M.-u.Kako je propala.
To je moja prijateljica iz gimnazije.To me tako zapeklo,ta riječ"propala".
I sad ja pitam sestru,a šta je to mislila pod propala.Kaže ona,pa jako se udebljala i konobari od jutra do mraka,ofucano izgleda.Meni je to toliko strašno zvučalo,ona najljepša,najdraža,omiljena cura u razredu,moja M.-a:propala..Eto sad me taj tvoj tekst podsjetio na to.Ali i na još nešto,kao protuteža ili protuargument.
Jedna druga djevojka koju sam nedavno ja vidjela u kafiću.Bila je štreberica,debela,ružno obučena uvijek,iz razreda do mog.A sad vitka,zgodna,dotjerana,radi u Plivi,udana za simpatičnog momka.Pije kavu,drži cigaretu u ruci..a ja mogu samo reći da svatko ima svoje vrijeme,svoje doba..i to je to...
09.08.2007. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
Hm, ovo mi je trebalo, ovo je bilo poučno ali i ....za zabrinuti se :)
10.08.2007. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
@E.P.:eto, otvaram nove horizonte ljudima koji su se prestrašili da će im u narednim desetljećima biti dosadno.
@nata: pozitivne me promjene uvijek raduju, one druge me brinu.
@Hero: Zašto za zabrinuti se? Nisi se valjda prepoznao u klišeu?
10.08.2007. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daphna
i meni se čini da vrijeme znatno više utječe na žene nego na muškarce. unatoč toj toliko razvikanoj ravnopravnosti na kraju su žene te koje se trebaju nositi s puno više obveza što se onda odražava nanjihovim licima (zubima), tijelimima...
ovo s dlakama sa strane mi je presmiješno ;)
10.08.2007. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njofra
stvarno se čovjeku otvaraju novi pogledi :)
zahvaljujem na čestitci pozdrav
10.08.2007. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
odličan post, čestitati na na 30-toj više i nema smisla, dobrodošla u 40-te!
10.08.2007. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pupa
Krasan tekst, vrlo proniciv i precizan. Naravno da se trebaš veseliti 30-ima, to su definitivno najljepše godine. A u svjetlu tvoga teksta dodala bih - za one koji ih znaju iskoristiti! U njima se križaju mladost i zrelost, snaga se stabilizira a svijet otvara sva svoja vrata..
@portobella nata, to je razlika između odlikaša i onih koji završe kao konobarice ili konobari. Ne čudi me to nikako, posao čovjeka ili satre ili uznese.
11.08.2007. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
jednostavno si odlična! a zašto mi nitko nije skrenuo pažnju na ovaj blo...vidim sve poznate komentatore
11.08.2007. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
Hvala! Nije nam ovo prvi susret, ja sam već bila kod tebe, no očito ti je tema aktualna.
12.08.2007. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Trideset?
Curica!
13.08.2007. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mrtva priroda
Bog te blagoslovio!
19.08.2007. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...